Poslovni broj: P-257/2025-59

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I tužitelja ČT, OIB; [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po odvjetnicima odvjetničkog društva Owens, Houška i parneri d.o.o. iz Zagreba i po Zvonimiru Raiću, odvjetniku iz Zagreba i II tužitelja NT, OIB; [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po odvjetnicima odvjetničkog društva Owens, Houška i parneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB; 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko – upravni odjel, nakon zaključene glavne i javne rasprave, radi isplate, dana 16. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

" I Tužena Republika Hrvatska dužna je tužiteljima Ćalušić ČT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i BT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vratiti iznose od 71.110 EUR, 5.680 USD, 795 GBP, 4.520 CHF, 3.605 CAD, 700 CZK, 26.067 USD, 12.930 CHF, 20 GBP, 6.220 AUD, 1.155 CAD, 20 SEK, 10 PLN, 12.060 BAM, 44.600 USD i 11.960 CHF te 41.255,28 kn sa zateznom kamatom prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena počev od 3.1.2013. do 31.7.2015., a od 1.8.2015. do isplate sa zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Tužena Republika Hrvatska dužna je tužitelju FRAN-KUNA d.o.o., [adresa], OIB: 95930270025, vratiti iznos od kn 389.974,72 sa zateznom kamatom prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena počev od 3.1.2013. do 31.7.2015., a od 1.8.2015. do isplate sa zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Tužena Republika Hrvatska dužna je tužiteljima Ćalušić ČT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], BT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i FRAN-KUNA d.o.o., [adresa], OIB: 95930270025, kao solidarnim vjerovnicima, naknaditi trošak ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Ako sud nađe da taj tužbeni zahtjev nije osnovan tužitelj predlaže da sud donese slijedeću:

P R E S U D U

I Tužena Republika Hrvatska dužna je tužitelju OT, [adresa], [osobni identifikacijski broj], platiti na ime naknade štete iznos od kn 729.600,15, sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počev od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora do isplate i to u roku od 15 dana.

II Tužena Republika Hrvatska dužna je tužiteljici BT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti na ime naknade štete iznos od kn 729.600,15 sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počev od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora do isplate, i to u roku od 15 dana.

III Tužena Republika Hrvatska dužna je tužitelju FRAN-KUNA d.o.o., [adresa], OIB: 95930270025, na ime naknade štete platiti iznos od kn 389.974,72 sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počev od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora do isplate, i to u roku od 15 dana.

IV Tužena Republika Hrvatska dužna je tužiteljima OT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], BT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i FRAN-KUNA d.o.o., [adresa], OIB: 95930270025, kao solidarnim vjerovnicima, naknaditi trošak ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počev od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora do isplate, u roku od 15 dana."

2. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog troška u iznosu od 14.400 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2025. godine do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbe navode kako su isti bračni drugovi te žive sa sinom Č na adresi [adresa], u vlasništvu I tužitelja. I tužitelj je jedini osnivač, a II tužiteljica direktorica Fran – kuna d.o.o. U dijelu prizemlja kuće tužitelja kao fizički odvojen poslovni prostor, nalazi se poslovnica / mjenjačnica Fran – kuna d.o.o., a u kojoj se nalazio jedan sef, a u kući još dva sefa. Tijekom 2012. godine ODO u Zagrebu i policija provodili su istragu protiv sina tužitelja, MT i njegove partnerice ST radi kaznenih djela krivotvorenja novca te lihvarskog ugovora, a tijekom koje istrage je policija utvrdila da isti ne žive u kući tužitelja te da tu kuću ne koriste ni na koji način, osim FT radi posjeta roditeljima. Protiv tužitelja ne vodi se nikakav kazneni postupak. Nalogom broj Kir.15/13 od 02.01.2023. u kaznenom postupku protiv MT, Županijski sud u Zagrebu naložio je pretragu doma i drugih prostorija te sredstva prijevoza i to; pretragu obiteljske kuće i drugih prostorija u [adresa], vlasništvo njegovog ova ČT, a kojom se koristi FT, te pretraga poslovnog prostora mjenjačnice Fran – kuna d.o.o. koja se nalazi u sklopu obiteljske kuće vlasništvo trgovačkog društva Fran-Kuna d.o.o., a koje poslovanje vodi FT, s tim da se pretraga određuje u svrhu pronalaska krivotvorenih novčanica, uređaja i sredstva za krivotvorenje i izradu lažnog novca kao i ugovori koji je FT sklapao s oštećenima, razna korespondencija s dužnicima, računala i druga dokumentacija i predmeti važni za kazneni postupak. Dana 03.01.2013. policijski službenici MUP, PU Zagrebačke, Odjela organiziranog kriminaliteta izvršili su pretragu kuće tužitelja temeljem gore navedenog naloga. Toga dana tužitelji nisu bili u kući jer su bili na putovanju i sa sobom ponijeli i jedine primjerke ključeva triju sefova. Iz sigurnosnih razloga, dio svog privatnog novca pohranili su u sef koji se nalazio u poslovnom prostoru. Prije pretrage sefova, jedan policijski djelatnik je nazvao I tužitelja te je dogovoreno da se sefovi neće nasilno otvarate već da će ih policija plombirati i pričekati povratak I tužitelja s ključevima 06.01.2013. Unatoč tome policija je istog dana nasilno otvorila sva tri sefa, a kojom prilikom su isti uništeni, a uništen je, odnosno spaljen i dio novca koji se nalazio u sefovima. Nakon nasilnog otvaranja sefova, policija je odnijela sav neuništen novac, a koji novac je predstavljao životnu ušteđevinu tužitelja. Tako je tom prilikom tužiteljima oduzeto;

- 71.110,00 euro i 5.680,00 USD (potvrda 557887)

- 795 GBP; 4.520 CHF i 3.605 CAD (potvrda 557888)

- 700 CKZ i 431.230 kn (potvrda 557889)

- 26.067 USD; 12.930 CHF i 20 GBP (potvrda 557890)

- 6.220 AUD; 1,555 CAD; 20SEK i 10PL( potvrda 557891)

- 12.060 BAM; 44.600 USD i 11.960 CHF (potvrda 557892).

Od navedenih iznosa, iznos od 389.975,72 predstavlja imovinu Fran – Kuna d.o.o., dok ostali iznosi u ukupnoj protuvrijednosti od 1.459.200,30 kuna predstavljaju imovinu I i II tužitelja. U potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta navodi se da su predmeti oduzeti od MT, iako je on u pretrazi bio prisutan samo kao okrivljenik, a ne kao vlasnik kuće ili oduzetih predmeta. Isto tako u potvrdama se ne navodi da li su isti pronađeni u kući ili u poslovnom prostoru. U toj pretrazi nije pronađena niti jedna krivotvorena novčanica, dok oduzeti novac do pisanja tužbe nije vraćen tužiteljima. Zbog toga tužitelji su podnijeli DO RH pritužbu te zahtjev za povrat oduzetih predmeta u ožujku 2013., međutim oduzeti novac im nije vraćen. Za oduzeta novčana sredstva utvrđeno je da nemaju veze s kaznenim djelima zbog kojih je pretraga provedena. Svako daljnje zadržavanja novca tužitelja predstavlja povredu prava na mirno uživanje vlasništva i razloga što je utvrđeno da se radi o novcu tužitelja te je očito da oduzeti novac nema nikakve veze s kaznenim djelom zbog koje se vodi kazneni postupak. Predlažu da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku da vrati gore navedene iznose sa zakonskim zateznim kamatama od 03.01.2023. godine do isplate, odnosno, ukoliko sud nađe da taj zahtjev nije osnovan, da donese presudu kojom se nalaže tuženiku platiti tužiteljima naknadu štete a zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani. Naime, iz priloženih potvrda o privremenom oduzimanju predmeta ne proizlazi da se radi o sredstvima tužitelja i Fran – Kune d.o.o. Novac je oduzet FT.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 03.01.2013. broj 557887-557892 (list 10-15 spisa), u Nalog Županijskog suda u Zagrebu od 02.01.2013.poslovni broj Kir-15/13 za pretragu doma i drugih prostorija te sredstva prijevoza kod ET i ST (list 16-17 spisa), u dopis Ministarstva financija od 29.07.2016. (list 30 spisa), u presliku pravomoćnog rješenja o prekršaju Ministarstva financija od dana 17.06.2013.(list 31- 43 spisa), u presliku presude Visokog prekršajnog suda od 02.12.2015. posl.broj PPž-1007/13 (list 44-48 spisa), dopis Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 10.09.2024. (list 138-139 spisa), u dopis Ministarstva unutarnjih poslova od 26.11.2014. (lit 144-145 spisa), u dopis Policijske uprave Zagrebačke, Sektor pravnih, financijskih i tehničkih poslova od 25.11.2014. (list 146-147 spisa), u Porezno rješenje od 06.12.2013. (list 149-172 spisa), u rješenje Ministarstva financija od 26.02.2014. (list 173-176 spisa), u dopis Ministarstva unutarnjih poslova, PU Zagrebačke od 20.10.2014. (list 178-179 spisa), u Rješenje o ovrsi Ministarstva financija od 02.10.2014 (list 180-184 spisa), u dopis Ministarstva financija od 29.10.2014. (list 185 spisa), u preslike uplata (list 187-190 spisa), u dopis Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 29.05.2024. (list 210 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka ĐT i tužitelja (list 219-220 spisa).

4. Tužbu je uz I i II tužitelja podnio i Fran – Kuna d.o.o. Dana 16. travnja 2019. godine sud je donio pravomoćno rješenje kojim se utvrđuje prekid postupka jer je II tužitelj brisan iz sudskog registra, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kada stečajni upravitelj ili pravni slijednik tuženih preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog tužitelja pozove da to učine.

5. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1236/23 od 16.01.2024. godine nastavljen je postupak u odnosu na 1. i 2. tužitelja.

6. Među strankama nije sporno da su dana 03.01.2013. policijski službenici MUP, PU Zagrebačke, Odjela organiziranog kriminaliteta izvršili su pretragu kuće tužitelja temeljem gore navedenog naloga broj Kir.15/13 od 02.01.2023. u kaznenom postupku protiv MT, te da je tom prilikom iz sefova nekretnine u vlasništvu tužitelja oduzeto;

- 71.110,00 euro i 5.680,00 USD (potvrda 557887)

- 795 GBP; 4.520 CHF i 3.605 CAD (potvrda 557888)

- 700 CKZ i 431.230 kn (potvrda 557889)

- 26.067 USD; 12.930 CHF i 20 GBP (potvrda 557890)

- 6.220 AUD; 1,555 CAD; 20SEK i 10PL( potvrda 557891)

- 12.060 BAM; 44.600 USD i 11.960 CHF (potvrda 557892).

7. Tužitelji sami navode da od navedenih iznosa, iznos od 389.975,72 predstavlja imovinu Fran – Kuna d.o.o., dok ostali iznosi u ukupnoj protuvrijednosti od 1.459.200,30 kuna predstavljaju imovinu I i II tužitelja to; 71.110,00 euro, 5.680,00 USD, 795 GBP,4.520 CHF, 3.605 CAD, 700 CKZ, 26.067 USD, 12.930 CHF i 20 GBP, 6.220 AUD, 1,555 CAD, 20SEK, 10PL, 12.060 BAM, 44.600 USD, 11.960 CHF i 41.255,28 kuna.

8. Među strankama je prvenstveno sporno da li su navedeni iznosi bili u vlasništvu tužitelja.

9. Iz pravomoćnog rješenja o prekršaju Ministarstva financija, Financijski inspektorat, Klasa; 4400-08/13-04/11/04, Ur.broj: 513-08-01-04/13-18 od dana 17.06.2013. godine proizlazi da su istim Fran-Kuna d.o.o. i NT, direktorica Fran-Kuna d.o.o. proglašeni krivim što protivno Zakona o deviznom poslovanju, Odluke o uvjetima i načinu na koji ovlašteni mjenjači obavljaju mjenjačke poslove i Uputama za primljenu Odluke o uvjetima i načinu na koji ovlašteni mjenjači obavljaju mjenjačke poslove, dana 31.12.2012. godine na mjenjačkom mjestu Fran – Kuna d.o.o. u [adresa] nisu evidentirali transakciju primitka kuna u mjenjačku blagajnu u iznosu od 41.255,28 kuna, te transakciju primitka strne valute u mjenjačku blagajnu u iznosu od 71.110,00 euro, 5.680,00 USD, 795 GBP,4.520 CHF, 3.605 CAD, 700 CKZ, u izvješću "Blagajnički dnevnik za evidentiranje transakcija" od 31.12.2012. niti su sastavili vjerodostojni knjigovodstveni zapis za gotovinske transakcije uplata kuna i strane valute u mjenjačku blagajnu u navedenim iznosima, pa je unatoč tome što ovlašteni mjenjač unutar mjenjačkog mjesta ne smije imati gotovinu ili čekove koji nisu evidentirani certificiranim programom ili za koje ne postoji odgovarajuća dokumentacija, razlika između transakcija evidentiranih u konačnom izvješću Obračun dnevne blagajne-stanje blagajničkog dnevnika na dan 31.12.2012. i stvarnog stanja prebrojanog novca zatečenog u sefu u poslovnim prostorijama ovlaštenog mjenjača iznosi upravo gore navedene iznose.

10. Kako tužitelji navode da su policijski službenici otvorili tri sefa od kojih se jedan nalazio u mjenjačnici, a dva u obiteljskoj kući, a što tuženik ne spori, sud smatra kako su iznosi navedeni u gore navedenom pravomoćnom rješenju iznosi koji su nađeni u sefu koji se nalazio u mjenjačnici.

11. Iz navedene pravomoćne odluke Ministarstva financija zaključuje se da su novčani iznosi koji se spominju u rješenju bili u vlasništvu Fran – Kune d.o.o., a što sud smatra logičnim i životnim i to prvenstveno iz razloga što su se navedeni novci i nalazili u sefu koji se nalazio u mjenjačnici, a također i obzirom na visinu i različitost valuti, a što je karakteristično za mjenjačnice obzirom je opće poznato kako upravo mjenjačnice imaju različite valute i to u različitim apoenima, odnosno upravo mjenjačnice primaju i daju transakcije različitih valuta u različitim apoenima.

12. Također, iz Odluke o uvjetima i načinu na koji ovlašteni mjenjači obavljaju mjenjačke poslove (Narodne novine 21/07 i 18/11) i to u članku 7 stoji da;

- ako se ovlašteni mjenjač u istom poslovnom prostoru, osim mjenjačkom djelatnosti, bavi i drugim djelatnostima, a stranu gotovinu i čekove drži u trezoru, gotovina i čekovi koji proizlaze iz mjenjačke djelatnosti moraju biti odvojeni od gotovine i čekova koji proizlaze iz obavljanja druge djelatnosti (st. 5), dok nigdje ne proizlazi da bi novac za koji tužitelji tvrde da su njihovi, bili bilo na koji način odvojeni, a niti tužitelji to navode.

- ovlašteni mjenjač unutar mjenjačkog mjesta ne smije imati gotovinu ili čekove koji nisu evidentirani certificiranim programom ili za koje ne postoji odgovarajuća dokumentacija (st. 5)

- odgovorne osobe ovlaštenog mjenjača i osobe koje obavljaju mjenjačke poslove od vlastitog novca na mjenjačkom mjestu smiju imati samo kune potrebne za osobne dnevne izdatke, i to do svote iz ugovora o obavljanju mjenjačkih poslova (st.9).

13. Sve ovo ide u prilog gornjem zaključku suda, odnosno da novčani iznosi za koje tužitelji tvrde su njihovi, nisu njihovi, a obzirom za isto nema dokaza, dok sud smatra kako tužitelji sa dugogodišnjim iskustvom u vođenju mjenjačnica, su bili upoznati sa svojim obvezama i pravima koji su propisani Odlukom o uvjetima i načinu na koji ovlašteni mjenjači obavljaju mjenjačke poslove, te smatra da ne bi nesmotreno, upravo jer su bili upoznati s propisima, svoj novac stavili u sef prostorija u kojem se obavljao posao mjenjačnice.

14. Tužitelji navode kako su novčani iznosi koji su se nalazili u sefu u mjenjačnici, a tako i novčani iznosi koji su se nalazili u stambenom dijelu kuće, njihova zajednička imovina, a što i navode u svojim iskazima, a tako navodi i svjedok TT, sin tužitelja, dok tužitelji navode da se radi o novcima koji su stekli nasljedstvom, štednjom i radom.

15. U odnosu na novčane iznose i to 26.067 USD, 12.930 CHF, 20 GBP, 6.220 AUD, 1,555 CAD, 20SEK, 10PL12.060 BAM, 44.600 USD i 11.960 CHF, sud također smatra kako tužitelji nisu dokazali da se radi o njihovom novcu. Naime, tuženik navodi kako to nisu njihova novčana sredstva, dok sud nije u tom dijelu poklonio vjeru iskazu tužitelja i svjedoka.

16. Naime, tužitelji i svjedok navode kako je sam otuđeni novac (osim iznosa od 389.974,72 kuna) bio u vlasništvu I i II tužitelja. Kako sud smatra da su, a obzirom na gornje navode, neistiniti iskazi tužitelja da je sav novac u stranoj valuti i dio u kunama, a koji su uzeti iz sefa u mjenjačnici, bio u vlasništvu I i II tužitelja, i to obzirom da isto nije logično niti životno obzirom na poslovno iskustvo tužitelja te obzirom na tada važeće materijalno pravne norme, to sud smatra da nije istinit niti iskaz tužitelja vezano uz novac koji se nalazio u sefovima koji su uzeti iz stambenog dijela kuće.

17. Naime, tužitelji ne odvajaju svoj iskaz vezano za novčana sredstva koja su nađena u svim sefovima, stoga sud ne vidi razloga zašto bi dio iskaza bio istinit, a dio neistinit. No, također, sama činjenica da su novčana sredstva koja su nađena u sefovima u obiteljskoj kući također u različitoj stranoj valuti, te u neobičnim apoenima za štednju, dovodi do sumnje da se radilo o štednji, nasljeđivanju odnosno o sredstvima koja su tužitelji stekli radom. Primjerice, sud smatra nelogičnim i neživotinm da netko kao dio ušteđevine ima 20 švedskih kruna ili, npr. 10 poljskih zlota, odnosno da mu se ušteđevina sastoji od toliko različitih valuta i u toliko apoena. Također, tužitelji ničim osim svojim iskazima i iskazom svjedoka koji je njihov sin, a koji su svi zainteresirani za ishod ovog postupka, nisu dokazali da se radi o novčanim sredstvima koji su stekli nasljeđivanjem, ušteđevinom ili radom, a slijedom čega sud smatra kako isti niti nemaju pravo na povrat istih od tuženika.

18. Zbog navedenog, sud nije niti cijenio da li bi tužitelji imali pravo na povrat predmetnih sredstava od tuženika, odnosno da li je radnjom tuženika povrijeđeno njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva, a na što se tužitelji pozivaju u tužbi, odnosno da li se radi o stjecaju bez osnove.

19. Slijedom navedenog sud smatra da je neosnovan, kako tužbeni zahtjev, tako i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

20. Sud nije proveo dokaz financijskim vještačenjem obzirom smatra kako vještak ne bi mogao utvrditi kome su oduzeta predmetna sredstva, odnosno u kojem postupku su oduzeta, te stoga taj prijedlog smatra nepotrebnim u ovom predmetu. Također, sud je temeljem provedenog dokaznog postupka razlučio, odnosno došao do zaključka koji iznos je obuhvaćen prekršajnim postupkom, odnosno rješenjem o prekršaju Ministarstva financija od 17.06.2013. godine. Također, a kako je sud, sukladno odluci Predsjednice suda od 24.12.2021. godine pod poslovnim brojem Su- Gzp-I-202/21, dužan donijeti odluku do 16. siječnja 2025. godine (a kada je nastavljen postupak), to sud nije niti imao mogućnosti izvesti predložen dokazni prijedlog.

21. Također, sud nije posebno cijenio dokaze koje je tuženik dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka. Naime, radi se o dokumentaciji koja datira iz 2014. godine, te stoga smatra kako nije udovoljeno odredbi čl. 299 st. 2 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), obzirom tuženik nije naveo niti dokazao da ih nije mogao dostaviti prije zaključenja prethodnog postupka.

22. Temeljem čl. 154 st. 1 i 154 a ZPP-a sud je tuženiku dosudio trošak parničnog troškova, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to; trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr 7/1 1800 bodova, trošak pristupa na ročište dana 03.10.2016. prema Tbr 9/1 1800 bodova, trošak pristupa na ročište dana 17.04.2018. prema Tbr 9/1 1800 bodova, trošak pristupa na ročište dana 04.06.2024. prema Tbr 9/1 1800 bodova, što ukupno iznosi 7200 bodova, odnosno 14.400,00 eura. Na dosuđeni trošak sud je odredio kamate sukladno čl. 151 st. 3 ZPP-a.

23. Sud tuženiku nije priznao trošak pristupa na ročišta za dane 02.11.2016., 16.04.2021., 25.07.2021. i 10.12.2021. obzirom za te dane ročište nije bili održano, a niti zakazano. Također, sud tuženiku nije dosudio trošak sastava podnesaka, obzirom tuženik nije određeno naveo za koje podneske potražuje trošak, a što je isti obvezan sukladno čl. 164 st. 2 ZPP-a.

24. Temeljem čl. 154.st. 1 sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 16.siječnja 2025. godine

Sudac:

Biserka Pavković Fućak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužitelji po punomoćniku

tuženik po punomoćniku