REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-1727/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja Centra za odgoj i obrazovanje Lug, Lug Samoborski, Kneza Zdeslava 2, OIB: 33776947373, zastupanog po punomoćnici Ivani Brkić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Račkom, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Rački i kolege u Zagrebu, radi ostalo, nakon glavne i javne rasprave zaključene 5. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ivane Brkić, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika ZŽ, odvjetničke vježbenice, 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nadomješta se suglasnost radničkog vijeća/sindikalnog povjerenika koji obnaša dužnost radničkog vijeća na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku FŽ.

Nalaže se tuženiku nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da ima namjeru izvanredno otkazati ugovor o radu radnika FŽ. Na tužitelja se primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi. Čl. 29 Kolektivnog ugovora propisano je da poslodavac bez suglasnosti radničkog vijeća ne može otkazati ugovor o radu između ostalog "zaposleniku nakon navršenih 25 godina staža kod istog poslodavca i 50 godina života". Radnik FŽ spada u navedenu kategoriju zaposlenika. Kod tužitelja kao poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće već sukladno čl. 153 Zakona o radu sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća. Poslodavac je prijedlog odluke o otkazu zajedno sa prikupljenim očitovanjima, službenim bilješkama i prijavama dostavio tuženiku kao sindikalnom povjereniku 10. kolovoza 2022. Tuženik je 13. kolovoza 2022. tužitelju dostavio dopis kojim uskraćuje suglasnost na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Svoju uskratu suglasnosti tuženik obrazlaže navodnim nepostupanjem sukladno odredbama Zakona o radu od strane tužitelja na način da radniku kojem se namjerava dati otkaz nije omogućeno da iznese svoju obranu, a sve sukladno čl. 119 Zakona o radu. Navedeno obrazloženje tuženika nije točno. Razlozi iz kojih tužitelj namjerava otkazati ugovor o radu su takve prirode da nije niti opravdano očekivati od poslodavca da radniku omogući obranu, budući fizičko nasilje nad korisnikom tužitelja koje se dogodilo pred brojnim svjedocima i nesporno je utvrđeno, niti jedan razlog koji bi radnik iznio u obrani ne bi doveo do drugačije odluke poslodavca. Unatoč tome, po događaju koji se radniku stavlja na teret, radnik je pozvan da da pisano očitovanje o događaju što je radnik i učinio. U svom očitovanju radnik niti ne osporava sam događaj već samo navodi razloge za koje smatra da su doveli do događaja i izražava žaljenje zbog istog. Tuženik u svom obrazloženju uskrate suglasnosti nadalje navodi svoje mišljenje da bi izricanje opomene bilo dovoljna mjera prema radniku budući se radi o radniku starije životne dobi i dugotrajnog staža kod poslodavca. Sve navedeno ne opravdava uskratu suglasnosti na namjeravanu odluku poslodavca budući nije na tuženiku da propituje razloge niti mjere poslodavca već da vodi računa da se postupanjem poslodavca ne diskriminiraju kategorije zaposlenika koje sukladno posebnom propisu uživaju dodatnu zaštitu. Kako je u ovom slučaju do odluke poslodavca o otkazu ugovora o radu došlo zbog takve povrede obveza iz radnog odnosa, koja će za posljedici imati vjerojatno i kazneni progon radnika, smatra da je odluka o uskrati suglasnosti potpuno neutemeljena. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je tuženik sindikalni povjerenik koji obnaša dužnost radničkog vijeća Centra za odgoj i obrazovanje Lug. Točno je da je tuženik uskratio suglasnost na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku FŽ. Tuženik ukazuje kako je uskratio suglasnost na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu iz razloga jer nije ispoštovana zakonska procedura prilikom izvanrednog otkazivanja ugovora o radu radniku FŽ, a koja je propisana odredbama Zakona o radu. Naime, tuženik ističe kako tužitelj, kao poslodavac, nije postupio sukladno odredbama čl. 119. st. 2. Zakona o radu, a koja glasi da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Tužitelj navodi u prijedlogu odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu kako je radniku omogućio pismenu obranu, međutim uvidom u cjelokupnu dokumentaciju razvidno je da tužitelj nije postupio sukladno prethodno navedenom članku te nije omogućio radniku FŽ da iznese svoju obranu. Tuženik ističe kako iz dostavljene dokumentacije nije razvidno da je tužitelj pozvao radnika da iznese svoju obranu po eventualnim povredama radnog odnosa. Naime, radnik FŽ je dostavio pisano očitovanje o događaju koji se dogodio 8. kolovoza 2022., odnosno o incidentu s ŠŽ, a što se nikako ne može smatrati kao pisana obrana vezano uz izvanredni otkaz ugovora o radu, a o kojoj činjenici nije niti bio obaviješten. Nadalje, ističe se kako je događaju od 8. kolovoza 2022. prisustvovao još jedan odgajatelj HŽ, a čije pisano izvješće nije dostavljeno. Slijedom navedenog, razvidno je kako nisu utvrđene sve okolnosti vezano uz predmetni događaj. Osim navedenog, tuženik ističe kako se radi o starijem radniku koji je godinama zaposlen kod tužitelja, isti se brine o dementnoj majci te je tuženik mišljenja da se radnika FŽ moglo pisano upozoriti na povredu obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povreda tih obveza koje je radnik dužan shvatiti ozbiljno, iz razloga što mora biti svjestan da će mu u slučaju da ne postupi prema pisanom upozorenju odnosno ako se i dalje ne bude pridržavao svih obveza poslodavac otkazati ugovor o radu. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka koliko isti budu iznosili.

2.1. Na pripremnom ročištu održanom 5. veljače 2024. tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te napominje da je tuženik sindikalni povjerenik i da kod tuženika postoji sindikat.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koju su stranke priložile u spis.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud u parničnom postupku nadomjesti suglasnost na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku FŽ, s obzirom na to da je tuženik kao sindikalni povjerenik koji obnaša dužnost radničkog vijeća kod tužitelja svojim dopisom od 13. kolovoza 2022. uskratio tu suglasnost dati.

6. Između stranaka nije sporno da tužitelj kao poslodavac nije utemeljio radničko vijeće i da je sukladno odredbi čl. 153. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19, 151/22, 64/23 – dalje: ZR) sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ZR preuzeo tuženik, kao glavni sindikalni povjerenik. Nije sporno niti da je tužitelj od tuženika kao sindikalnog povjerenika zatražio davanje suglasnosti za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku koji ima navršenih 25 godina staža kod tužitelja kao poslodavca i 50 godina života, a koju suglasnost je tuženik odbio svojim dopisom od 13. kolovoza 2022., uz obrazloženje da poslodavac nije postupio sukladno odredbama ZR-a pozivajući se na odredbu čl. 119. st. 2. ZR-a odnosno da poslodavac nije radniku omogućio iznošenje obrane po svakoj od eventualnih povreda koje su radniku stavljene na teret. Među strankama nije sporno da kod tužitelja djeluje sindikat.

7. Među strankama sporna je pasivna legitimacija tuženika i osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Prema odredbi čl. 29. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi ("Narodne novine" broj: 61/2018, 3/2019, 35/2024, dalje KU), koji se primjenjuje na stranke u ovom postupku, propisano je da bez suglasnosti radničkog vijeća poslodavac ne može otkazati ugovor o radu niti ponuditi otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora zaposleniku nakon navršenih 25 godina staža kod istog poslodavca i 50 godina života. Odredbom čl. 67 KU propisano je da ako radničko vijeće nije utemeljeno, sindikalni povjerenik preuzima sva njegova prava i ovlasti u skladu sa Zakonom o radu.

9. Odredbom čl. 150. st. 1. ZR propisano je da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika.

9.1. Ako se radničko vijeće u roku od osam dana ne izjasni o davanju ili uskrati suglasnosti, smatra se da je suglasno s odlukom poslodavca te ako radničko vijeće uskrati suglasnost, uskrata mora biti pisano obrazložena, a poslodavac može u roku od petnaest dana od dana dostave izjave o uskrati suglasnosti tražiti da tu suglasnost nadomjesti sudska ili arbitražna odluka, što je propisano je odredbom čl. 151. st. 3. i 4. ZR.

10. Dakle, radničko vijeće može svoju suglasnost dati izričito ili prešutno. Ako radničko vijeće uskrati suglasnost na otkaz, takva uskrata suglasnosti mora biti pisana, izričita i nedvosmislena jer tek takva jasna uskrata suglasnosti omogućuje i poslodavcu da i on štiti svoja prava koja ima prema odredbama Zakona o radu.

11. Odredbom čl. 153. st. 3. ZR-a propisano je da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane tim Zakonom. Stoga ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, poslodavac je dužan tražiti suglasnost sindikata odnosno sindikalnog povjerenika.

12. Slijedom navedenog u sudskom postupku radi nadomještanja suglasnosti za otkaz aktivno je legitimiran poslodavac, a pasivno legitimirano je radničko vijeće odnosno sindikat koji su uskratili suglasnost. Dakle, poslodavac tada kao tuženika mora naznačiti radničko vijeće odnosno sindikat, a ne predsjednika (člana) radničkog vijeća ili sindikalnog povjerenika. Ovakav stav je zauzet i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Broj: Rev 2751/2019 od 5. listopada 2022.

13. U okolnostima konkretnog slučaja, nesporno je tužitelj kao tuženika označio sindikalnog povjerenika TŽ koji je dostavio ravnatelju očitovanje na prijedlog Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu radniku (koji ima navršenih 25 godina staža kod tužitelja kao poslodavca i 50 godina života) te koji je uskratio dati suglasnost na istu, a ne sindikat.

14. Stoga, kako tužba u ovom sporu radi nadomještanja suglasnosti na otkaz nije mogla biti upravljena protiv tuženika kao sindikalnog povjerenika, koji je fizička osoba, već je trebala biti upravljana prema nadležnom sindikatu, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan zbog promašene pasivne legitimacije te presuditi kao u izreci.

15. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem personalnih dokaza saslušanjem stranaka i svjedoka, kao nepotrebne, budući isto ne bi bilo od utjecaja na već utvrđeno činjenično stanje te bi provođenje daljnjih dokaza bilo neekonomično i dovelo bi do bespotrebnog odugovlačenja ovog postupka, a što bi bilo protivno odredbi čl. 10. ZPP-a.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužitelj izgubio parnicu dužan je tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troška tuženika određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tuženik zastupan po odvjetniku, a prema priloženom troškovniku.

16.1. Tako je tuženiku priznat trošak na ime jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 250 bodova, sve sukladno Tbr. 7. t. 2 OT, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25%, sveukupno trošak tuženika iznosi 625,00 eura.

17. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak za pristojbu na odgovor na tužbu budući da isti za tuženika nije ni nastao. Nadalje, tuženiku nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude budući da isti također za tuženika nije niti nastao te je ročište za objavu presude održano u odsutnosti stranaka. Slijedom navedenog, zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

18. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, sud je njegov zahtjev za naknadu troška odbio temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

19. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 16. siječnja 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćnici tužitelja

2. punomoćniku tuženika