Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-13620/2021
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. NS, zbog prekršaja iz članka 17. i dr. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj od 8. prosinca 2021., broj: 15 Pp - 2278/2021, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska, ukida se pobijana prvostupanjska presuda u oslobađajućem dijelu te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku u oslobađajućem dijelu.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Makarskoj od 8. prosinca 2021., broj: 15 Pp - 2278/2021, okr. NS, proglašena je krivom da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinila prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je, izrečena novčana kazna 714,60 eura, što je protuvrijednost 190,00 DEM, odnosno 96,94 eura, u koju se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 70/2017., 118/2018. i 114/2022), uračunava vrijeme oduzimanja slobode kao 300,00 kuna u novčanu kaznu pa je okrivljenici preostalo za platiti novčanu kaznu 414,60 kuna, koju je dužna platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka okrivljenica obvezana na naknadu istih u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.
1. Istom presudom, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, okr.NS oslobođena je optužbe da bi na način činjenično opisan u točki b izreke pobijane presude počinila prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog red i mira.
2. Protiv oslobađajućeg dijela te presude, žalbu je podnio tužitelj, naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
1. Žalba je osnovana.
2. U pravu je tužitelj kada u žalbi ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog
suda kada zaključuje da nije dokazano da je djelo počinjeno na javnom mjestu, što je obilježje djela.
3. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud zaključio
da mjesto izvršenja djela, ured Udruge 156 brigade HVO-a nije javno mjesto, odnosno da je isto po svojoj naravi fiktivno javno mjesto, a da se ne može nedvojbeno utvrditi da se radnja okrivljene NS u posljedičnom smislu odražavala – reflektirana i na javnom mjestu, što bi u konkretnom slučaju bio hodnik u navedenom poslovno – trgovačkom centru.
3.2. Međutim, pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da je ured Udruge 156 brigade HVO-a, fiktivno javno mjesto. Naime, iz dokaznog postupka proizlazi da je na poseban upit predstavnika ovlaštenog tužitelja svjedok FS iskazao da se radi o prostoru udruge, da pored njihovog poslovnog prostora postoje i drugi poslovni prostori, slastičarna, knjigovodstveni ured i drugi braniteljski ured u kojim se nalaze predstavnici HVIDR-e, udovica domovinskog rada, udruga roditelja odnosno da se u konkretnom slučaju, radi o poslovno – trgovačkom centru. Imajući u vidu te činjenice, ured udruge 156 brigade HVO-a, koja se nalazi u sklopu poslovno – trgovačkog centra, suprotno zaključku prvostupanjskog suda ima obilježje javnog mjesta, odnosno radi se o „ograničeno otvorenom javnom mjestu“, na koje je svakome dozvoljeno pristupiti u određeno radno vrijeme. Pritom nije od važnosti jesu li u opisanom ponašanju okrivljenice koje joj se stavlja na teret bile prisutne druge osobe i jesu li nešto čule, već se podrazumijeva ugroženost javnosti samom činjenicom dostupnosti tog mjesta svim osobama odnosno neodređenom krugu građana koji ulaze u taj poslovno – trgovački centar. U konkretnoj situaciji, činjenica je li se ponašanje okrivljenice reflektiralo i na javnom mjestu, u konkretnom slučaju – hodnik u navedenom poslovnom – trgovačkom centru nije odlučna činjenica od koje ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
4. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud, u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio provedene dokaze, zbog čega je činjenično stanje, za sada, pogrešno i nepotpuno utvrđeno, radi čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.
5. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će provesti sve već provedene dokaze, po potrebi provesti i druge dokaze te cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
6. Stoga je, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 16. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.
