REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-4525/2019-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Petri Kušević Fraculj, u pravnoj stvari tužitelja ČT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariju Perici, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, [adresa], zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Knezović&partneri j.t.d. iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Maria Perice, odvjetnika, i zamjenika punomoćnika tuženika GT, odvjetničkog vježbenika, 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 2., čl. 3. i čl. 6. Ugovora o kreditu broj 016- 589/2007, sklopljenog 15. lipnja 2007. između tužitelja ČT, OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva sukladno jednostranoj odluci banke o kamatnim stopama, i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 271,06 EUR te zatezne kamate tekuće na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 1,80 EUR od 31.3.2008. do isplate,

- na iznos od 1,80 EUR od 30.4.2008. do isplate,

- na iznos od 1,80 EUR od 9.6.2008. do isplate,

- na iznos od 1,80 EUR od 30.6.2008. do isplate,

- na iznos od 1,80 EUR od 31.7.2008. do isplate,

- na iznos od 1,80 EUR od 1.9.2008. do isplate,

- na iznos od 1,80 EUR od 7.10.2008. do isplate,

- na iznos od 1,80 EUR od 12.11.2008. do isplate,

- na iznos od 1,80 EUR od 9.12.2008. do isplate,

- na iznos od 2,60 EUR od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 2,60 EUR od 2.2.2009. do isplate,

- na iznos od 2,60 EUR od 10.3.2009. do isplate,

- na iznos od 2,60 EUR od 31.3.2009. do isplate,

. / .

- na iznos od 3,88 EUR od 30.4.2009. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 1.6.2009. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 8.7.2009. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.7.2009. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.8.2009. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.9.2009. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 2.11.2009. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 1.2.2010. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 1.3.2010. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.3.2010. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.4.2010. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.5.2010. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.6.2010. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 2.8.2010. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.8.2010. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.9.2010. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 2.11.2010. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.1.2011. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 28.2.2011. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.3.2011. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.4.2011. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.5.2011. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.6.2011. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 1.8.2011. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.8.2011. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.9.2011. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.11.2011. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.12.2011. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.1.2012. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 29.2.2012. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.3.2012. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.4.2012. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.5.2012. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.6.2012. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.7.2012. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.8.2012. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 1.10.2012. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.10.2012. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.11.2012. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.12.2012. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.1.2013. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 28.2.2013. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 2.4.2013. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.4.2013. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.5.2013. do isplate,

. / .

- na iznos od 3,88 EUR od 1.7.2013. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.7.2013. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.8.2013. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.9.2013. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.10.2013. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.11.2013. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.12.2013. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.1.2014. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 28.2.2014. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.3.2014. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.4.2014. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.5.2014. do isplate,

- na iznos od 3,89 EUR od 30.6.2014 do isplate,

i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj na temelju odredbe čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.183,87 EUR te zatezne kamate tekuće na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,23 EUR od 6.8.2007. do isplate,

- na iznos od 0,90 EUR od 10.9.2007. do isplate,

- na iznos od 0,07 EUR od 3.12.2007. do isplate,

- na iznos od 0,44 EUR od 2.1.2008. do isplate,

- na iznos od 2,32 EUR od 1.2.2008. do isplate,

- na iznos od 3,03 EUR od 29.2.2008. do isplate,

- na iznos od 4,82 EUR od 31.3.2008. do isplate,

- na iznos od 2,21 EUR od 30.4.2008. do isplate,

- na iznos od 1,38 EUR od 9.6.2008. do isplate,

- na iznos od 2,45 EUR od 30.6.2008. do isplate,

- na iznos od 0,59 EUR od 31.7.2008. do isplate,

- na iznos od 0,68 EUR od 1.9.2008. do isplate,

- na iznos od 4,13 EUR od 7.10.2008. do isplate,

- na iznos od 8,51 EUR od 12.11.2008. do isplate,

- na iznos od 4,77 EUR od 9.12.2008. do isplate,

. / .

- na iznos od 11,78 EUR od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR od 2.2.2009. do isplate,

- na iznos od 15,18 EUR od 10.3.2009. do isplate,

- na iznos od 12,01 EUR od 31.3.2009. do isplate,

- na iznos od 12,42 EUR od 30.4.2009. do isplate,

- na iznos od 10,29 EUR od 1.6.2009. do isplate,

- na iznos od 9,95 EUR od 9.7.2009. do isplate,

- na iznos od 9,14 EUR od 31.7.2009. do isplate,

- na iznos od 9,97 EUR od 31.8.2009. do isplate,

- na iznos od 9,90 EUR od 30.9.2009. do isplate,

- na iznos od 9,06 EUR od 2.11.2009. do isplate,

- na iznos od 10,63 EUR od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 11,89 EUR od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 13,68 EUR od 1.2.2010. do isplate,

- na iznos od 13,27 EUR od 1.3.2010. do isplate,

- na iznos od 15,70 EUR od 31.3.2010. do isplate,

- na iznos od 15,24 EUR od 30.4.2010. do isplate,

- na iznos od 16,13 EUR od 31.5.2010. do isplate,

- na iznos od 23,91 EUR od 30.6.2010. do isplate,

- na iznos od 22,31 EUR od 2.8.2010. do isplate,

- na iznos od 27,20 EUR od 31.8.2010. do isplate,

- na iznos od 25,51 EUR od 30.9.2010. do isplate,

- na iznos od 22,79 EUR od 2.11.2010. do isplate,

- na iznos od 28,52 EUR od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 35,82 EUR od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 30,65 EUR od 31.1.2011. do isplate,

- na iznos od 32,64 EUR od 28.2.2011. do isplate,

- na iznos od 30,33 EUR od 31.3.2011. do isplate,

- na iznos od 30,75 EUR od 30.4.2011. do isplate,

- na iznos od 40,51 EUR od 31.5.2011. do isplate,

- na iznos od 41,47 EUR od 30.6.2011. do isplate,

- na iznos od 49,62 EUR od 1.8.2011. do isplate,

- na iznos od 45,43 EUR od 31.8.2011. do isplate,

- na iznos od 40,85 EUR od 30.9.2011. do isplate,

- na iznos od 40,35 EUR od 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 40,00 EUR od 30.11.2011. do isplate,

- na iznos od 42,19 EUR od 31.12.2011. do isplate,

- na iznos od 44,09 EUR od 31.1.2012. do isplate,

- na iznos od 44,35 EUR od 29.2.2012. do isplate,

- na iznos od 43,03 EUR od 31.3.2012. do isplate,

- na iznos od 43,92 EUR od 30.4.2012. do isplate,

- na iznos od 44,53 EUR od 31.5.2012. do isplate,

- na iznos od 43,51 EUR od 30.6.2012. do isplate,

- na iznos od 43,77 EUR od 31.7.2012. do isplate,

- na iznos od 43,01 EUR od 31.8.2012. do isplate,

- na iznos od 41,37 EUR od 1.10.2012. do isplate,

- na iznos od 43,14 EUR od 31.10.2012. do isplate,

- na iznos od 43,99 EUR od 30.11.2012. do isplate,

- na iznos od 43,37 EUR od 31.12.2012. do isplate,

- na iznos od 40,03 EUR od 31.1.2013. do isplate,

. / .

- na iznos od 42,87 EUR od 28.2.2013. do isplate,

- na iznos od 43,12 EUR od 2.4.2013. do isplate,

- na iznos od 42,00 EUR od 30.4.2013. do isplate,

- na iznos od 38,54 EUR od 31.5.2013. do isplate,

- na iznos od 38,46 EUR od 1.7.2013. do isplate,

- na iznos od 39,31 EUR od 31.7.2013. do isplate,

- na iznos od 40,67 EUR od 31.8.2013. do isplate,

- na iznos od 42,55 EUR od 30.9.2013. do isplate,

- na iznos od 41,58 EUR od 31.10.2013. do isplate,

- na iznos od 42,27 EUR od 30.11.2013. do isplate,

- na iznos od 43,05 EUR od 31.12.2013. do isplate,

- na iznos od 43,54 EUR od 31.1.2014. do isplate,

- na iznos od 44,55 EUR od 28.2.2014. do isplate,

- na iznos od 44,22 EUR od 31.3.2014. do isplate,

- na iznos od 43,08 EUR od 30.4.2014. do isplate,

- na iznos od 42,72 EUR od 31.5.2014. do isplate,

- na iznos od 42,73 EUR od 30.6.2014. do isplate,

i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj na temelju odredbe čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.456,80 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

. / .

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu broj 016- 589/2007 od 15. lipnja 2007. u svrhu kupovine osobnog automobila, na iznos od 11.657,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, obračunato prema srednjem tečaju za devize tuženika važećem na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 7 godina od dana stavljanja kredita u otplatu. Nadalje navodi da je odredbom čl. 3. tog ugovora ugovoreno plaćanje kamate na kredit po godišnjoj kamatnoj stopi koja je na dan sklapanja tog ugovora iznosila 5,90% dekurzivno godišnje i koja je odredbom čl. 6. ugovorena kao promjenjiva u skladu s jednostranim Odlukama o kamatnim stopama tuženika. Nadalje navodi da se kamatna stopa u predmetnom kreditu povećavala i mijenjala za vrijeme otplate kredita jednostranim odlukama tuženika, te se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji je vezan za odredbe o ugovaranju promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditima, navodeći da je tom presudom pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći se u svojim ugovorima o kreditima nepoštenim, a time i ništetnim odredbama o ugovaranju kamatnih stopa. Stoga tužitelj smatra da mu je tuženik dužan vratiti sav iznos preplaćene kamate koji je stečen bez zakonske osnove. Tužitelj nadalje navodi da je predmetnim tipskim ugovorom, o kojem se nije pregovaralo, ugovorena valutna klauzula CHF, te se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017 kojom je utvrđeno da su tužene banke, između ostalog i tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Ističe da ga tuženik nije upozorio niti na jedan od bitnih rizika koje sa sobom nosi ugovaranje kredita s valutnom klauzulom. Stoga tužitelj smatra da mu je tuženik dužan vratiti sav iznos preplaćen po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Slijedom navedenog, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom postavljenim u podnesku od 21. siječnja 2024, ispravljenim na ročištu 3. prosinca 2024. traži da se utvrde ništetnima odredbe čl. 2., čl. 3. i čl. 6. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju jednostrane odluke o kamatnim stopama banke, i u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te traži isplatu iznosa od 271,06 EUR sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, po osnovi preplaćenih iznosa kamata na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, te isplatu iznosa od 2.183,87 EUR sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, po osnovi preplaćenih iznosa na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare. Navodi da je otplatom kredita u cijelosti ugovor o kreditu prestao postojati, te smatra da se stoga odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi više ne mogu utvrditi ništetnima. Nadalje navodi da se tužitelj ne može pozivati na utvrđenja

. / .

iz presuda iz kolektivnog spora, te osporava da bi odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bile nepoštene i ništetne. Još navodi da tuženik nema pravni interes pozivati se na utvrđenje ništetnosti odredaba predmetnog ugovora. Ističe da je Zakonom o obveznim odnosima koji je bio na snazi u trenutku sklapanja predmetnog ugovora izričito dozvoljeno ugovaranje valutne klauzule, te navodi da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uočljive, jasne i razumljive. Još navodi da se o istima pojedinačno pregovaralo te da te odredbe ne uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača i da tuženik nije postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Ovdje valja reći da je sud podneskom od 14. ožujka 2021. ispravio tužbu, dok je podneskom od 8. listopada 2021. preinačio tužbu na način da je povisio tužbeni zahtjev po osnovi preplaćenih razlika zbog promjene tečaja CHF na iznos od ukupno 2.183,87 EUR s pripadajućim kamatama (prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj je po toj osnovi tražio isplatu iznosa od ukupno 2.027,14 EUR s pripadajućim kamatama), te je sud dopustio takvu preinaku tužbe, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP) jer je takva preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, te imajući u vidu da je tužitelj preinačio tužbu nakon provedenog financijskog vještačenja odnosno jer ju nije mogao bez svoje krivnje preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Ovdje još valja reći da tužitelj naknadnim podnescima nije preinačio tužbu, jer naknadnim podnescima nije povisio tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev specificiran u podnesku od 8. listopada 2021. , niti je promijenio istovjetnost zahtjeva niti je istaknuo drugi zahtjev uz postojeći zahtjev, u smislu čl. 191. st. 1. ZPP-a, već je specificirao zahtjev imajući u vidu Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22. i 88/22.).

4. Sud je tijekom postupka izveo sljedeće dokaze: uvid u Ugovor kreditu br. 016- 589/2007 od 15. lipnja 2007. (str. 11-14 spisa), dopis tuženika od 4. travnja 2019. upućen tužitelju (str. 15 spisa), članke iz glasila tuženika HYPO Times (str.117-119 spisa), Bilten o bankama (str. 122-128 spisa), novinske članke (str. 129-134 spisa), Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (str. 171 i 172 spisa), Metodologije promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s potrošačima Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (str. 173-184 spisa), otplatni plan (str. 193-195 spisa i 208 spisa), specifikaciju uplata (str. 196-198 spisa), pregled prometa za klijenta (str. 199- 207 spisa), simulirani izračun kunskog kredita s fiksnom kamatnom stopom (str. 221- 227 spisa), ovjerenu izjavu svjedoka ČTN (str. 264-268 spisa), nalaz i mišljenje financijskog vještaka Lare Šimunović (str. 277-283 spisa), simulaciju otplatno plana uz kamatu 5,90% (list 336-338 spisa) i uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, te financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. i saslušanje tužitelja kao stranke.

5. Ovdje valja reći da sud nije izvodio daljnje dokaze jer je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno za donošenje odluke o meritumu spora, a osim toga, tuženik je podneskom od 11. listopada 2023. odustao od prijedloga za saslušanjem Č

. / .

G, te su obje stranke na zadnjem ročištu izričito navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga i da odustaju od ranije predloženih, a neizvedenih dokaza, te su predložile zaključiti glavnu raspravu.

6. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim.

7. Prije svega valja reći da je uvidom u e-izvadak iz sudskog registra koji je dostupan na službenim internetskim stranicama Sudskog registra Republike Hrvatske utvrđeno, a među strankama nije ni sporno, da je raniji naziv tuženika glasio Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.

8. Među strankama također nije sporno, a proizlazi i iz Ugovora o kreditu br. 016- 589/2007 od 15. lipnja 2007. (str. 11-14 spisa, dalje: Ugovor o kreditu), da je tužitelj kao korisnik kredita sklopio s tuženikom (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank) kao bankom ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu od 11.657,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita (čl. 2. Ugovora o kreditu), za kupnju novog motornog vozila, uz redovnu kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika (čl. 6. Ugovora o kreditu), a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,90% godišnje (čl. 3. Ugovora o kreditu), te s rokom otplate kredita od 84 mjeseca. Tuženik također ne osporava da je tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, zbog čega je došlo do razlike u kamatama sadržanima u mjesečnim anuitetima, te ne osporava da je tijekom otplate kredita došlo do promjene u tečaju tuženika za CHF.

9. Međutim, među strankama je sporno jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovoreno pravo tuženika mijenjati kamatnu stopu i time povećavati mjesečne anuitete, kao i jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula, te su s tim u svezi sporni i osnova i visina tužbenog zahtjeva. Također je sporno je li u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja.

10. Tužitelj u svom iskazu navodi da je dignuo predmetni kredit radi kupnje automobila za osobne potrebe. Kada je došao u banku djelatnica banke mu je rekla da je najpovoljnije uzeti kredit u švicarskim francima. Znao je da ugovara promjenjivu kamatnu stopu, ali mu nitko nije objasnio na koji način će se stopa mijenjati niti mu je bilo što objašnjeno vezano uz valutnu klauzulu. Nitko mu u banci nije govorio o valuti utočišta niti zna što je to. Isto tako nije znao niti mu je itko rekao da HNB ne bi štitila tečaj švicarskog franka prema kuni. Predmetni kredit je otplaćivao putem trajnog naloga iz svoje plaće putem firme Mesna industrija braće Pivac, u kojoj je bio zaposlen. Djelatnica banke mu nije nudila druge kredite jer je ovaj bio najpovoljniji.

11. Sud je u pogledu relevantnih činjenica u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja, jer je jasan, logičan i životan, te sukladan dokumentaciji koja prileži spisu.

12. Ovdje valja reći da je presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je promjenjiva

. / .

u skladu s jednostranom odlukom tuženika i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03. - dalje: ZZP/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP). Pri tome valja napomenuti da su navedene presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske dostupne na službenim internetskim stranicama toga suda.

13. Nadalje valja reći da je odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S tim u vezi valja napomenuti da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, na što upućuje i činjenica da je posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) izmijenjen sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Stoga je ovaj sud, suprotno tvrdnjama tuženika, vezan za utvrđenje iz gore navedenih presuda.

14. Sukladno odredbi čl. 59. ZZP/03 ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

15. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP/03, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

16. Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

. / .

17. Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Pri tome je u odredbi čl. 272. ZOO određeno da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Nadalje, u odredbi čl. 270. st. 1. ZOO propisano je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

18. Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelovima u kojem je ugovorena promjenjivost ugovorne kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, kao i u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF.

19. Naime, sklopljeni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZZP/03), što bi proizlazilo i iz iskaza tužitelja, dok tuženik nije dokazao suprotno. Ovdje valja dodati da, suprotno mišljenju tuženika, niti odabir između više predloženih ugovora ne bi predstavljao pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama. Nadalje valja reći da ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 269. st. 2. ZOO-a i čl. 272. ZOO-a.

20. U čl. 6. Ugovora o kreditu ugovorena je promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama ili drugom aktu tuženika, pri čemu nisu jasno određeni parametri odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud nalazi da odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope nisu bile ni određene, a niti odredive u trenutku sklapanja toga ugovora. Osim toga, navedeni ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga sud nalazi i da sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a.

21. Sukladno odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Navedene odredbe predmetnog ugovora koja promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odrede uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju

. / .

neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužitelju je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu trebalo objasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju kao potrošaču da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija odnosno prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedenih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je neizvjesna visina novčanog iznosa koji tužitelj mora vratiti tuženiku.

22. Slijedom svega navedenoga, sud je utvrdio da je ugovorna odredba kojom je propisana promjenjivost kamatne stope ništetna, pri čemu nije od značaja činjenica da je namjena predmetnog kredita kupnja vozila, kao niti da je kredit u cijelosti otplaćen. Isto tako, slijedom svega navedenoga, te budući da tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi stranke pojedinačno pregovarale o odredbama Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu, niti da je tuženik informirao tužitelja o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, sud nalazi da su ništetne i odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, također neovisno o činjenici da je namjena predmetnog kredita kupnja vozila i da je kredit u cijelosti otplaćen.

23. Ovdje valja napomenuti da tužitelj ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi i to neovisno o nespornoj činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita koristeći nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6332/2017 od 14. lipnja 2018. pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita koristeći nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF. Naime, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, međutim, takva odluka ne isključuje primjenu odredbi Zakona o obveznim odnosima, te tužitelj kao ugovorna strana predmetnog Ugovora o kreditu ima pravo tražiti utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi sukladno odredbi čl. 327. st. 1. ZOO-a u svezi odredbe čl. 322. ZOO-a. Ovo tim više imajući u vidu da je tuženik u konkretnom slučaju osporio da bi sporne ugovorne odredbe bile ništetne, navodeći da povreda kolektivnih interesa potrošača koja se utvrdi u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača ne znači automatski i postojanje povrede pojedinačnog interesa potrošača u svakom pojedinom slučaju.

. / .

24. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u t. I. izreke ove presude.

25. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Slijedom navedenog, tuženik je zbog ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate, kao i razliku između iznosa koji bi tužitelj platio po osnovi tečaja CHF na dan isplate kredita i iznosa koji je platio tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja, sve u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

26. Radi utvrđenja visine predmetnog dugovanja izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.

27. Iz nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića proizlazi da su tuženik (ranijeg naziva Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 15. lipnja 2007. Ugovor o kreditu broj 016-589/2007 na iznos kunske protuvrijednosti od 11.657,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita. Nadalje proizlazi da je u razdoblju otplate kredita kamatna stopa mijenjana kako slijedi: 5,90% godišnje od prvog anuiteta do zaključno anuiteta s dospijećem 29. veljače 2008., 6,50% od anuiteta s dospijećem 31. ožujka 2008. do zaključno anuiteta s dospijećem 30. studenoga 2008., 6,80% od anuiteta s dospijećem 31. prosinca 2008. do zaključno anuiteta s dospijećem 31. ožujka 2009. te 7,30% od anuiteta s dospijećem 30. travnja 2009. do konačne otplate kredita 30. lipnja 2014. Nadalje proizlazi da je ugovoreni iznos od 11.657,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita iznosio protuvrijednost od 51.407,37 kn. Iz nalaza i mišljenja vještaka nadalje proizlazi da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. srpnja 2007.) do konačne otplate kredita (30. lipnja 2014.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 463,10 CHF, odnosno 2.042,39 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan korištenja kredita), pri čemu su pojedini mjesečni iznosi razlika dani u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza (u kunama). Također proizlazi da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. srpnja 2007.) do konačne otplate kredita (30. lipnja 2014.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate, kredita, iznosi ukupno 16.454,39 kn, pri čemu su pojedini mjesečni iznosi razlika dani u stupcu 'r' Tabele 1 iz nalaza. Konačno, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ukupna razlika iznosi 18.496,78 kn, pri čemu su pojedini mjesečni iznosi razlika dani u stupcu 's', s rokovima dospijeća u stupcu 'n' Tabele 1 iz nalaza.

28. Tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da vještak u nalazu i mišljenju nije uzeo u obzir negativne razlike koje se odnose na razlike anuiteta HRK zbog promjene tečaja niti negativne razlike anuiteta HRK zbog promjene kamatne

. / .

stope i tečaja, te je naveo da prema tuženikovom simuliranom izračunu negativna razlika zbog promjene tečaja iznosi 8,48 kn u odnosu na izračun vještaka (16.445,92 kn umjesto 16.454,39 kn), te da ukupna razlika anuiteta HRK zbog promjene kamatne stope i tečaja iznosi 8,48 kn u odnosu na izračun vještaka (18.488,19 kn umjesto 18.496,67 kn). Tuženik je nadalje naveo da je sud pogrešno odredio zadatak vještak, te je na ročištu 11. listopada 2022. predložio da dopunu vještačenja na način da se vještak očituje na okolnost negativnih razlika.

29. Vještak mr. sc. Ručević je stoga sačinio dopunu nalaza i mišljenja, koja je dostavljena sudu 20. studenoga 2022., a iz koje proizlazi da je izračune sačinio na temelju okvira postavljenog tužbenog zahtjeva kojim se potražuju više plaćeni iznosi u pojedinim anuitetima, a ne manje plaćeni iznosi. Međutim, također je naveo, za slučaj da sud utvrdi da se trebaju uzeti u obzir i negativne tečajne razlike, da negativne razlike iznose ukupno -8,48 kn, kako to tvrdi i tuženik (-3,90 kn za 3. anuitet i -4,58 kn za 4. anuitet).

30. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića, kao i njegovu dopunu, jer su jasni, detaljno obrazloženi, stručni i sačinjeni na temelju cjelokupne relevantne dokumentacije, tim više što nakon dopune nalaza i mišljenja vještaka, kojim je prihvaćen izračun tuženika u pogledu visine tzv. negativnih razlika (-8,48 kn), stranke nisu imale nikakvih primjedbi niti su u tom pravcu stavljale daljnje dokazne prijedloge.

31. Dakle, na temelju tako izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj zbog promjene kamatne stope na temelju ništetnih ugovornih odredbi preplatio tuženiku po Ugovoru o kreditu iznos od ukupno 2.042,39 kn, te da je zbog promjene tečaja CHF u utuženom razdoblju na temelju ništetne odredbe kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, preplatio tuženiku iznos od 16.454,39 kn.

32. Slijedom navedenog, te uzimajući u obzir odredbe Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22. i 88/22.), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s osnove preplaćenih iznosa zbog povišenja kamatne stope zatraženi iznos od 271,06 EUR, te s osnove preplaćenih iznosa zbog promjene tečaja, iznos od 2.183,87 EUR. Ovdje u odnosu na navode tuženika iz kojih bi proizlazilo da je sud svoju odluku trebao utemeljiti na utvrđenjima koji uzimaju u obzir i negativne razlike, valja reći da sud nije prihvatio takve navode, jer tužitelj ima pravo na isplatu razlike između iznosa koji bi bili plaćeni po osnovi početno ugovorene kamatne stope i iznosa koji su plaćeni tuženiku po osnovi primijenjene više kamatne stope. Naime, ništetnost predmetnog dijela ugovora o jednostranoj promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli nema za posljedicu da je predmetni Ugovor o kreditu postao ugovor s kamatnom stopom navedenom u ugovoru i s tečajem važećim na dan isplate kredita, već ima za posljedicu da je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovi kamatne stope preko one koja je navedena u Ugovoru i po osnovi tečaja preko onog važećeg na dan isplate, kredita (u tom smislu i Županijski sud u Puli u presudi Gž-299/2020-2 od 6. travnja 2020.). Pored navedenog, valja dodati da tuženik tijekom postupka nije niti istaknuo prigovor radi prebijanja niti je podnio protutužbu. Naime, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po

. / .

osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten ni dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita (tako i VSRH u odluci Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023.).

33. Ovdje još valja reći da nisu od značaja navodi tuženika koji se odnose na konverziju kredita, sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15), imajući u vidu da je u konkretnom slučaju predmetni ugovor u cijelosti otplaćen 30. lipnja 2014., dakle, prije stupanja na snagu navedenog zakona, te iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi predmetni kredit bio konvertiran. Valja dodati da je i sam tuženik na ročištu 18. svibnja 2021. učinio nespornim da predmetni kredit nije konvertiran.

34. Na kraju još valja reći da tuženik neosnovano ističe prigovor zastare za potraživanje tužitelja. Ovo stoga što je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu za zaštitu kolektivnih prava (koja tužba je podnesena 4. travnja 2012., kako to proizlazi iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. dostupne na službenim internetskim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a stranke ni ne tvrde drugačije) u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a prekinut tijek zastare, pa je zastara u odnosu na zahtjev po osnovi preplaćene razlike zbog jednostranog povećanja kamatne stope (271,06 EUR) počela teći ispočetka pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., koja je dostupna na službenim internetskim stranicama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (tako i VSRH u odluci Rev- 2245/2017 od 20. ožujka 2018.). Isto tako, zastara u odnosu na zahtjev po osnovi preplaćene razlike zbog primjene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli (2.183,87 EUR) počela je teći ispočetka pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2006. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Slijedom navedenog, te kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena preporučeno putem pošte 4. lipnja 2019., tako nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove, sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a. Pritom nije od značaja što je tužitelj naknadno preinačio tužbu na način da je povisio tužbeni zahtjev iz iste činjenične osnove (po osnovi preplaćenih razlika zbog promjene tečaja CHF). Ovo stoga što se, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024., zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva

. / .

iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), a što je ovdje slučaj.

35. Slijedom svega navedenoga, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 271,06 EUR, te daljnji iznos 2.183,87 EUR, radi čega je odlučeno kao u t. II. i III. izreke ove presude.

36. Imajući u vidu da tuženik nije bio savjestan jer je isključivo on sastavio predmetne Ugovore o kreditu, te ih je tužitelju predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tužitelju su na temelju odredbe čl. 1115. ZOO-a, dosuđene zatezne kamate tekuće od dana plaćanja svakog pojedinačnog iznosa navedenog u izreci ove presude do isplate, a sukladno Tabeli 1 iz nalaza i mišljenja vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića. Visina stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. određena je sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" br. 153/2004.), a nakon toga sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. - dalje: Tarifa), a imajući u vidu troškovnik i vrijednost predmeta spora i to kako slijedi: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), za pristup na ročišta 18. 5. 2021. i 7. 2. 2023. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), za pristup na ročišta 11.

10. 2022., 18. 4. 2023., 10. 10. 2023., 5. 12. 2023. i 3. 12. 2023. za svako po 50 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), za sastav podnesaka od 14. 3. 2021. i 8. 10. 2021. za svako po 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), te za sastav podnesaka od 11. 5. 2021., 11. 4. 2021., 17. 4. 2021. i 21. 1. 2024. za svaki po 25 bodova (Tbr. 8/3 Tarife), što ukupno iznosi 850 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR prema važećoj Tarifi, te uvećano za 25% po osnovi poreza na dodanu vrijednost iznosi 2.125,00 EUR. Tužitelju je također priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,80 EUR. 38. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.456,80 EUR. Na tako dosuđen iznos tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude (16. siječnja 2025.) do isplate, po stopi određenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

39. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 22. 9. 2020., sukladno načelu krivnje, imajući u vidu da je tim podneskom tužitelj dostavio sudu izvornik punomoći koju je bio dužan dostaviti uz tužbu, te mu nije priznat trošak pristupa na ročište 18.

4. 2023. jer navedeno ročište nije održano. Tužitelju također nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, jer tužitelj nije imao takav trošak, te jer sukladno odredbi čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18 i 51/23), tužitelj nije u obvezi platiti navedene pristojbe.

U Zagrebu 16. siječnja 2025.

Sutkinja

Petra Kušević Fraculj

. / .

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

pun. tužitelja

pun. tuženika

. / .