REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6773/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ANDABAK MAMIĆ PROJEKT d. o. o. Kaštel Sućurac, kao pravne osobe i EI, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz članka 98. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zaštite na radu, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu, poslovni broj: 28. Pp-4680/2021 od 1. kolovoza 2023., na sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zaštite na radu, osnovanom, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se okrivljenicima ANDABAK MAMIĆ PROJEKT d. o. o. Kaštel Sućurac, kao pravnoj osobi i EI, kao odgovornoj osobi u pravnoj osobi, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude, na temelju članka 98. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o zaštiti na radu, primjenom članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona, izriču novčane kazne u iznosima od 1.400,00 (tisućučetiristo) eura pravnoj osobi te 300,00 (tristo) eura odgovornoj osobi, koje su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečenih novčanih kazni plate u roku za plaćanje, smatrati da su novčane kazne u cjelini plaćene.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenici ANDABAK MAMIĆ PROJEKT d. o. o. Kaštel Sućurac, kao pravna osoba i RI, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, proglašeni su krivima i primjenom članka 37. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama u iznosima od 663,61 euro/4.999,97 kuna pravna osoba te 132,72 eura/999,98 kuna odgovorna osoba, zbog prekršaja iz članka 98. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o zaštiti na radu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečenih kazni plate u roku za plaćanje, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona smatrati da su kazne u cjelini plaćene.

1.1. Također su istom presudom okrivljenici obvezani platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 26,54 eura/199,97 kuna, svaki.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno je podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1. U žalbi u bitnom navodi da okrivljenici za počinjeni prekršaj nisu kažnjeni kaznom koja bi bila primjerena težini počinjenog djela i stupnju odgovornosti okrivljenika.

2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

3. Žalba je osnovana.

4. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, kao i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni, uz ocjenu navoda žalbe tužitelja, ovaj sud smatra da su izrečene novčane kazne, s obzirom na težinu počinjenog prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, preblage te da se istima neće postići svrha kažnjavanja.

5.1. Naime, za pravnu i odgovornu osobu kao počinitelje inkriminiranog djela člankom 98. stavkom 1. točkom 1. i stavkom 2. Zakona o zaštiti na radu propisane su novčane kazne u visini od 30.000,00 kuna za pravnu osobu te 6.000,00 kuna za odgovornu osobu.

5.2. Stoga je ovaj sud, prihvaćajući žalbu tužitelja, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni, te okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao novčane kazne primjenom članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona u iznosima koji su viši od onih koje je izrekao prvostupanjski sud, međutim koji su i dalje niži od propisanih posebnih minimuma, budući da dosadašnja nekažnjavanost okrivljenika, uz procjenu opasnosti izrađenu kratko nakon inspekcijskog nadzora, vodeći računa o svim okolnostima slučaja, pružaju dostatnu osnovu za primjenu instituta ublažavanja kazne, ali ne u mjeri kako je to utvrdio prvostupanjski sud.

5.3. Ovaj sud smatra da će se izrečenim novčanim kaznama postići svrha kažnjavanja i na okrivljenike djelovati da se ubuduće klone činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije, te da je novčana kazna sada izrečena okrivljenicima razmjerna prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne.

5.4. Budući da je člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao u izreci.

6. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 16. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.