Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5777/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene SŽ, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20; dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-15479/2022 od 15. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okrivljene SŽ kao neosnovana te se potvrđuje pobijana presuda.

II Na temelju čl. 139. st. 3. i čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ), okrivljena SŽ je obvezana naknaditi iznos troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-15479/2022 od 15. svibnja 2024., okrivljena SŽ je proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. ZSPC-a, činjenično opisanog u izreci, te joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura.

1.1. Istom presudom okrivljenica je obvezana platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljena SŽ je putem braniteljice Ive Kužnar, odvjetnice u Zagrebu, pravodobno podnijela žalbu u kojoj u bitnome navodi da činjenica da osoba koju je ista navela kao vozača njezinog vozila u vrijeme počinjenja prekršaja nije bila evidentirana da boravi u [adresa] ne pretpostavlja da su podaci koje je okrivljenica dala nevjerodostojni i da je sud u nedostatku drugih dokaza trebao primijeniti načelo in dubio pro reo. Ističe da sama činjenica da je okrivljenica dostavila podatke o vozaču u zakonskom roku je dovoljna da ju se oslobodi odgovornosti za prekršaj jer ista nije dostavila izmišljene podatke, a i iz obrane okrivljenice razvidno je da se ista nalazi na bolničkom liječenju i da bi ovako izrečenom novčanom kaznom njezina egzistencija bila ugrožena.

3. Žalba je neosnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Suprotno žalbenim navodima o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno, te na osnovu cjelokupne materijalne dokumentacije, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenice za prekršaj iz primijenjenog propisa. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge koje je valjano obrazložio.

5.1. Naime, nisu osnovani navodi okrivljenice iz žalbe u kojima tvrdi da nije dostavila izmišljene podatke, da je postupila po zahtjevu policije i u ostavljenom roku dostavila podatke o vozaču i da činjenica da navedena osoba nije imala evidentiran boravak u Hrvatskoj u vrijeme počinjenja prekršaja sama po sebi ne znači da su podaci nevjerodostojni. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice u ovom postupku i temeljem istih nedvojbeno utvrdio da je okrivljenica počinila prekršaj koji joj se optužnim aktom stavlja na teret. Tako je sud utvrdio da preslika osobne iskaznice UŽ (državljanina Bosne i Hercegovine za kojeg je okrivljenica dostavila podatke da je upravljao vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja) ne sadrži točnu i potpunu adresu, koja nije navedena ni u obrascu podaci o vozaču. Sud je od I. postaje prometne policije Zagreb zatražio da se provjerom u NBIS sustavu i drugim evidencijama utvrdi je li AŽ evidentiran na području Republike Hrvatske u vrijeme počinjenja prekršaja te je utvrđeno da nije imao evidentiran boravak u to vrijeme, a također je provjereno od Hrvatskog zavoda za socijalni rad nalazi li se okrivljenica u njihovom tretmanu i je li za istu pokrenut postupak lišenja poslovne sposobnosti, obzirom da je to branitelj okrivljenice naveo u obrani, te je utvrđeno da navedeno nije slučaj.

5.2. S obzirom na navedeno, valjalo je odbiti žalbu okrivljenice kao neosnovanu, jer se navedeni podaci o vozaču ne mogu smatrati vjerodostojnim podacima u smislu odredbe članka 229. stavka 3. i 7. ZSPC-a, te za otklanjanje odgovornosti vlasnika vozila za ovaj prekršaj nije dovoljno dostaviti podatke o bilo kojoj osobi u zakonom propisanom roku, već ti podaci moraju biti vjerodostojni i potpuni, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Stoga je ovaj Sud mišljenja da su navodi iz obrane i žalbe okrivljenice upereni isključivo ka otklanjanju njezine prekršajne odgovornosti.

6. Ispitujući potom odluku o kazni ovaj Sud je stava da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a te je opravdano okrivljenici za predmetni prekršaj izrekao novčanu kaznu, i to u zakonom propisanom minimumu, stoga je ovaj Sud stajališta da je kazna primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice, posebice imajući u vidu njezinu raniju prekršajnu kažnjavanost za istovrsne prekršaje, te je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja. Okrivljenica navodima iz žalbe nije dovela u pitanje preinačenje odluke o kazni obzirom da se navedene okolnosti ne smatraju naročito olakotnima niti su isti dokumentirani.

7. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima). Sud je paušalni iznos troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona odredio u iznosu od 25,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, a obzirom da nema podataka o imovnom stanju okrivljenice mišljenja je da takav iznos troškova neće utjecati na njezino uzdržavanje.

8. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 16. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 otpravka: za spis, braniteljicu, okrivljenicu i tužitelja.