REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1361/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda, Ivani Milički, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Mirjane Kovačić-Kavaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog HV, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (u daljnjem tekstu: OKDO Zagreb) broj KO-DO-1040/24 od 01. srpnja 2024. godine, izmijenjene dana 16. siječnja 2025. godine, nakon održane javne rasprave dana 14. listopada 2024. godine i 16. siječnja 2025. godine, u prisutnosti savjetnice OKDO-a Zagreb HVR i optuženog HV, dana **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi HV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin H i Đ rođene A, rođen **.**.1957. u mjestu [adresa], Bosna i Hercegovina, s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju trgovac, sa završenom SSS, umirovljenik, sa mirovinom u iznosu od oko 400,00 eura, nema imovine u vlasništvu, lošeg imovnog stanja, oženjen za ĐV, koja je u mirovini, sa mirovinom od 430,00 eura mjesečno, bez djece, nije služio vojsku, nema vojni čin niti odlikovanje, kazneno osuđivan, prekršajno kažnjavan, ne vodi se drugi kazneni postupak

k r i v  j e

što je

– od točno neutvrđenog dana u studenom 2023. do 1. svibnja 2024., u [adresa], u obiteljskoj kući u kojoj živi sa suprugom ĐV, protivno članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, u alkoholiziranom stanju, ĐV učestalo vrijeđao, psovao joj majku i oca, šakom udarao po tjemenu, vikao na nju i govorio da je luda, ponekad vikao i da će ih sve poubijati, a kad bi kupila nešto što mu se ne sviđa zaletavao se prema njoj i podizao ruku kao da će je udariti, a kojim cjelokupnim ponašanjem je kod ĐV izazvao osjećaj straha te je doveo u ponižavajući položaj,

- dakle, učestalo i teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo je u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

- čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji – opisano i kažnjivo po članku 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; u daljnjem tekstu: KZ/11).

II. Temeljem članka 179.a KZ/11 optuženi HV se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE.

III. Temeljem članka 56. KZ/11 optuženom HV se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je optuženi HV osuđen neće izvršiti ukoliko isti u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, te ukoliko se podvrgne izvršavanju sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja.

IV. Temeljem članka 68. KZ/11 optuženom HV se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude.

V. Temeljem članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđenom koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom obveznog psihijatrijskog liječenja izrečenom uz uvjetnu osudu.

VI. Temeljem članka 54. KZ/11 u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 02. svibnja 2024. godine do 02. kolovoza 2024. godine.

VII. Temeljem članka 148. stavak 6. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; u daljnjem tekstu: ZKP/08) optuženi se u cijelosti oslobađa od dužnosti snošenja troškova kaznenog postupka, kao i od dužnosti snošenja troškova postupka na ime nužnih izdataka i nagrade postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, koji troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog HV, izmijenjenu na raspravi 16. siječnja 2025. godine, zbog kaznenog djela iz članka 179. a KZ/11.

2. Optuženi HV, pozvan da se očituje o optužbi, izjavio je da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, te da je suglasan sa od strane zastupnice optužbe izmijenjenom predloženom sankcijom.

3. U svojoj obrani, iznesenoj na početku dokaznog postupka, a budući se optuženi očitovao krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, za vrijeme davanja koje obrane je optuženi plakao, naveo je da mu je iznimno žao što se ovo sve dogodilo, da priznaje da je počinio djelo koje mu se stavlja na teret, ali da je sve to bilo u afektu i da je jako opterećen sa problemima koje ima sa svojim nećacima vezano za kuću, sve su mu uzeli, ostao je na prosjačkom štapu i opljačkali su ga dok je bio u istražnom zatvoru, i to su mu uzeli 5.000,00 eura. Nadalje je naveo da mu je žao što se tako ponašao prema svojoj supruzi te da obećava da se to više neće ponoviti jer su četrdeset godina u braku, sami su i nemaju svoje djece i imaju samo jedno drugo i zato se iskreno kaje. Potom je naveo da je bolestan, a i da je i njegova supruga jako bolesna, i to više nego on, da on pije trinaest tableta dnevno, ima dijabetes i mora se "pikati" četiri puta dnevno, a i njoj nije dobro i sada kada je odlazio na sud je plakala zato što ide i htjela je ići s njim. Nadalje je naveo da je njegova supruga sad dementna i sve su im oni to napravili zbog imovine, da moli sud da mu ne izriče kaznu zatvora, jadan je i jako mu je teško, kao i njegovoj supruzi, jer su prepušteni sami sebi i nitko im ne pomaže.

4. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su i pregledani zapisnik o zaprimanju kaznene prijave IV. Policijske postaje Zagreb od 02. svibnja 2024. godine do dijela: "Prijavitelj izjavljuje:" (list 11-12 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 02. svibnja 2024. godine (list 8 spisa), nalaz Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba od 02. svibnja 2024. godine (list 9 spisa), izvješće IV. Policijske postaje Zagreb od 02. svibnja 2024. godine (list 10 spisa) i nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof. dr. sc. Darka Marčinka od 10. svibnja 2024. godine (list 57-60 spisa), zatim je pročitan i reproduciran iskaz oštećene ĐV sa raspravnog zapisnika od 14. listopada 2024. godine (lista 164-166 spisa), te su pročitani zapisnici o ispitivanju svjedokinje AV od 14. svibnja 2024. godine (list 65-66 spisa) i od 28. svibnja 2024. godine (list 80-81 te 169-171 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitani su izvaci iz kaznene (list 227-228 spisa) i iz prekršajne (list 229-230 spisa) evidencije za optuženog.

5. Optuženi se u odnosu na kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret očitovao da se smatra krivim, te je učinio nespornim sve činjenične navode optužnice, a obrana optuženog u kojoj priznaje počinjenje kaznenog djela je suglasna sa svim dokazima koje je sud prihvatio, zbog čega je sud utvrdio da je ovakvim postupanjem optuženi ostvario sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret.

6. Obzirom na navedeno, a sukladno odredbi članka 459. stavak 7. ZKP/08, obrazlaže se dalje samo odluka o kazni na koju je optuženi osuđen, odnosno, koje je okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

6.1. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

6.2. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio priznanje kaznenog djela, čime je olakšao okončanje ovog kaznenog postupka, izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, zatim visoku životnu dob optuženog i njegovo korektno držanje pred sudom, kao i okolnost da je isti bolestan i ima zdravstvenih problema, dok je otegotnim cijenio njegovu raniju osuđivanost u jednom navratu za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. u vezi sa stavkom 3. KZ/11, okolnost da je ovo kazneno djelo počinjeno u roku kušnje, te prekršajnu kažnjavanost u dva navrata za prekršaje iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6.3. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno, da je kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja, iako je sastavni element kaznenog djela, ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. Također je uzeto u obzir da je optuženi počinio kazneno djelo u stanju bitno smanjene ubrojivosti. Nadalje je sud uzeo u obzir da je optuženi prihvatio prijedlog vrste i mjere kaznenopravne sankcije predložene po zastupnici optužbe na raspravi, pa mu sud nije niti mogao izreći drugu vrstu kazne ili druge mjere propisane kaznenim zakonom, niti veću mjeru kazne od predložene.

6.4. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije, odnosno, da će ista utjecati i na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačati se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, kao i da će se i jačati svijest optuženog i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja.

6.5. Prilikom odmjeravanja kazne sud je vodio računa da je optuženi presudom ovog suda broj K-851/2023 od 05. rujna 2023. godine, pravomoćnom 29. rujna 2023. godine, osuđen za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. u vezi sa stavkom 3. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci uvjetno na 2 (dvije) godine, dok je prekršajno kažnjen u dva navrata za počinjenje prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Također je sud uzeo u obzir da je optuženi priznao počinjenje kaznenog djela i izrazio kajanje i žaljenje, da se radi o osobi starije životne dobi ( 68 godina), koji se nalazi u teškoj životnoj situaciji, on i supruga (ovdje oštećena) su oboje bolesni, nemaju djece te žive sami i brinu se jedno o drugom, a imaju i financijskih problema. Sud smatra da činjenica priznanja kaznenog djela od strane optuženog i kajanje za isto pokazuje da je optuženi svjestan nedopustivosti i neprimjerenosti svog ponašanja te da u cijelosti prihvaća društvenu osudu zbog takvog neprihvatljivog ponašanja, slijedom čega sud smatra da kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a koja je dostatna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela, nije potrebno neposredno i izvršiti jer sud smatra da će se i uvjetnom osudom, uz izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja, postići opća i specijalna svrha kažnjavanja. Treba istaknuti da sud izricanjem uvjetne osude daje priliku optuženom da se ponovno uključi u društvo, odnosno, u redovni život u kojem nema mjesta činjenju kaznenih djela, i da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost ponašanja za koje je sada kažnjen. Dakle, sud smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnoj situaciji može ostvariti i uvjetnom osudom uz izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja, a budući je očigledno da je optuženom potrebno liječenje, a ne zatvor, s time da je i sama oštećena (supruga optuženog) predložila na raspravi ukidanje samostalnih mjera opreza navodeći da želi živjeti sa suprugom, da su u dobrim odnosima, te da zbog svojeg zdravstvenog stanja, odnosno, zbog demencije, nije sposobna sama živjeti bez njega i da joj treba njegova pomoć, kao i da je otkad se vratio kući, a ona ga je pozvala da se vrati, dobar prema njoj i brine se za nju. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i počinjenje istog, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 4 (četiri) godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je ova izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen će se izvršiti, kao i u slučaju nepridržavanja obveza koje za njega proizlaze iz sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja izrečenog uz uvjetnu osudu. Ovakvom kaznom istom će biti omogućeno i da se psihijatrijski liječi te da pokaže da je shvatio da štetna uporaba alkohola loše utječe na njegovo ponašanje, kao i da svoje nezadovoljstvo nepovoljnim životnim situacijama u kojima se nađe, koliko god ga teško pogađale, ne može rješavati ispoljavanjem nasilja prema drugim osobama.

7. Nadalje, tijekom postupka je provedeno psihijatrijsko vještačenje optuženog te je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Darka Marčinka, a koji je pročitan uz suglasnost stranaka i na koji nije bilo primjedbi, u bitnome navedeno da je kod optuženog verificirana ovisnost o alkoholu, da je u predmetnom događaju postojalo i akutno opito stanje, te da kao posljedica štetne uporabe alkohola, kao i moždanog udara, kod optuženog postoji i psihoorganski sindrom, kao i da je u podlozi ovih poremećaja disfunkcionalno sagledavanje sebe i odnosa s drugim osobama. Nadalje se navodi da je alkohol (akutna etiliziranost) pri tome bila vrlo bitan štetni i dezinhibirajući faktor. Potom se navodi da je vještak mišljenja da je optuženi u trenutku počinjenja djela imao jače pogoršanje psihičkog stanja uz zlouporabu alkohola te da je bio smanjeno ubrojiv u bitnoj mjeri, odnosno, da je njegova sposobnost za rasuđivanje i shvaćanje tempore criminis bila u kategoriji smanjene ubrojivosti, u bitnoj mjeri, što je direktna posljedica visoke razine disfunkcionalnog funkcioniranja i distorzija u doživljaju realnosti, a sve temeljem alkoholizma i deficita strukture ličnosti (od ranije ima dijagnosticiran alkoholizam). Potom se navodi da je u periodu kada je počinjeno djelo, kod optuženog postojao distres akutiziranog stanja alkoholiziranosti u okviru od ranije prisutnih smetnji iz kruga alkoholizma i psihoorganske izmijenjenosti, te da je stoga postojao poremećaj afektivno- kognitivnog procesuiranja, što je u konačnici stvorilo model disfunkcionalnog te maladaptivnog ponašanja te kompromitiranih funkcija psihičkog uvida te kritičnosti, što je dovelo do počinjenja djela, pa da smatra da je liječenje prijeko potrebno te da postoji potreba izricanja mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, što je bitno radi uspostavljanja procesa kontinuiranog liječenja, kao i sprečavanja počinjenja novih djela, kao i da je iznimno bitno redovito psihijatrijsko liječenje, koje onda uključuje i uzimanje psihijatrijske terapije jer se jedino kroz proces kontinuiranog psihijatrijskog liječenja pod nadzorom, može smanjiti rizik da optuženi u budućnosti počini neko od kaznenih djela. Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka optuženom je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, s time da je optuženi upozoren na mogućnost opoziva uvjetne osude ako bude bez opravdanog razloga kršio obvezu koja mu je određena izrečenom sigurnosnom mjerom.

8. Budući je odredbom članka 54. KZ/11 određeno da se u izrečenu kaznu zatvora uračunava svako lišenje slobode u vezi sa kaznenim djelom, odnosno, vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, odlučeno je da će se optuženom u slučaju da bude opozvana uvjetna osuda, u kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 02. svibnja 2024. godine do 02. kolovoza 2024. godine.

9. Iako je optuženi oglašen krivim za učin kaznenog djela, sud je istog temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, kao i troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti budući je isti u mirovini, te ima mjesečna primanja od oko 400,00 eura, te je vrlo lošeg imovnog stanja, slijedom čega je sud ocijenio da bi plaćanjem troškova postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, kao i uzdržavanje njegove bolesne supruge, koja također prima malu mirovinu u iznosu od 430,00 eura mjesečno.

U Zagrebu, 16. siječnja 2025. godine

Sudac:

Ivana Milički

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO-u Zagreb na broj KO-DO-1040/24

2. optuženom – [adresa]

3. oštećenoj ĐV – [adresa] – po pravomoćnosti