Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: P-1539/2019-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ŽG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. KG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. EG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupaju punomoćnici Aisa Pertić Brajković, odvjetnica iz Umaga i Zoran Belušić, odvjetnik iz Buja, protiv tuženika: 1. Zagrebačka banka d.d. Ž, OIB [osobni identifikacijski broj], Ž, [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija j.t.d. Ž, i 2. Istra–Auto d.d., Umag, OIB 81911347838, Umag, Novigradska ulica 30, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 08. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnice tužiteljica Aise Pertić Brajković i punomoćnika tuženika HG, temeljem čl.335. i čl.338.st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 – dalje: ZPP), dana 16. siječnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o namjenskom kreditu broj:3207042863, kreditna partija:7103225625 od dana 17. srpnja 2006. sklopljenog između tužitelja ŽG kao korisnika kredita, KG kao sudužnika i EG kao jamca, s jedne strane te tuženice Zagrebačke banke d.d. kao davatelja kredita i trgovačkog društva Istra-auto d.d. Umag kao založnog dužnika, s druge strane, solemniziranog po Javnom bilježniku Željku Krajini iz Umaga, pod posl.br.OU-1129/06 dana 21. srpnja 2006., u dijelu kojem je određena promjenjivost kamatne stope u skladu sa važećim odlukama banke sadržana u člancima 2. i 7. ugovora o kreditu.

II Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o namjenskom kreditu broj:3207042863, kreditna partija:7103225625 od dana 17. srpnja 2006. sklopljenog između tužitelja ŽG kao korisnika kredita, KG kao sudužnika i EG kao jamca, s jedne strane te tuženice Zagrebačke banke d.d. kao davatelja kredita i trgovačkog društva Istra-auto d.d. Umag kao založnog dužnika, s druge strane, solemniziranog po Javnom bilježniku Željku Krajini iz Umaga, pod posl.br.OU-1129/06 dana 21. srpnja 2006., u dijelu kojem je glavnica kredita vezana za švicarski franak (valutna klauzula) i kojem se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu CHF, sadržanu u čl.1.st.2., čl.2. i u čl.7. ugovora o kreditu.

III Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o namjenskom kreditu broj:3207042863, kreditna partija:7103225625 od dana 17. srpnja 2006. sklopljenog između tužitelja ŽG kao korisnika kredita, KG kao sudužnika i EG kao jamca, s jedne strane te tuženice Zagrebačke banke d.d. kao davatelja kredita i trgovačkog društva Istra-auto d.d. Umag kao založnog dužnika, s druge strane, solemniziranog po Javnom bilježniku Željku Krajini iz Umaga, pod posl.br.OU-1129/06 dana 21. srpnja 2006., u dijelu kojem je glavnica kredita vezana za švicarski franak (valutna klauzula), sadržanu u članku 1. ugovora o kreditu.".

IV Nalaže se tuženici Zagrebačkoj banci d.d. isplatiti tužitelju ŽG kao korisniku

kredita

novčani

iznos

od

27.836,97

(dvadesetsedamtisućaosamstotridesetšest kuna i devedesetsedam lipa) kuna / 3.694,60 (tritisućešestodevedesetčetiri erua i šezdeset centi) eura uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog iznosa počevši od:

01/09/2006 na iznos od 3,70 kn / 0,49 eur

01/10/2006 na iznos od 6,59 kn / 0,87 eur

01/03/2007 na iznos od 18,62 kn / 2,47 eur

01/08/2007 na iznos od 17,58 kn / 2,33 eur

01/09/2007 na iznos od 3,23 kn / 0,43 eur

01/11/2007 na iznos od 318,41 kn / 42,26 eur

01/12/2007 na iznos od 233,85 kn / 31,04 eur

01/01/2008 na iznos od 329,10 kn / 43,68 eur

01/02/2008 na iznos od 262,61 kn / 34,85 eur

01/03/2008 na iznos od 306,14 kn / 40,63 eur

01/04/2008 na iznos od 488,52 kn / 64,84 eur

01/05/2008 na iznos od 461,39 kn / 61,24 eur

01/06/2008 na iznos od 536,95 kn / 71,27 eur

01/07/2008 na iznos od 460,18 kn / 61,08 eur

01/08/2008 na iznos od 518,97 kn / 68,88 eur

01/09/2008 na iznos od 507,87 kn / 67,41 eur

01/10/2008 na iznos od 598,45 kn / 79,43 eur

01/11/2008 na iznos od 416,83 kn / 55,32 eur

01/12/2008 na iznos od 493,61 kn / 65,51 eur

01/01/2009 na iznos od 594,08 kn / 78,85 eur

01/02/2009 na iznos od 568,17 kn / 75,41 eur

01/03/2009 na iznos od 447,47 kn / 59,39 eur

01/04/2009 na iznos od 506,72 kn / 67,25 eur

01/05/2009 na iznos od 516,63 kn / 68,57 eur

01/06/2009 na iznos od 528,88 kn / 70,19 eur

01/07/2009 na iznos od 585,02 kn / 77,65 eur

01/08/2009 na iznos od 728,34 kn / 96,67 eur

01/09/2009 na iznos od 739,26 kn / 98,12 eur

01/10/2009 na iznos od 707,82 kn / 93,94 eur

01/11/2009 na iznos od 761,15 kn / 101,02 eur

01/12/2009 na iznos od 710,22 kn / 94,26 eur

01/01/2010 na iznos od 757,45 kn / 100,53 eur

01/02/2010 na iznos od 765,04 kn / 101,54 eur

01/03/2010 na iznos od 769,40 kn / 102,12 eur

01/04/2010 na iznos od 750,52 kn / 99,61 eur

01/05/2010 na iznos od 875,95 kn / 116,26 eur

01/06/2010 na iznos od 755,78 kn / 100,31 eur

01/07/2010 na iznos od 660,22 kn / 87,63 eur

01/08/2010 na iznos od 705,48 kn / 93,63 eur

01/09/2010 na iznos od 771,74 kn / 102,43 eur

01/10/2010 na iznos od 722,95 kn / 95,95 eur

01/11/2010 na iznos od 830,25 kn / 110,19 eur

01/12/2010 na iznos od 521,89 kn / 69,27 eur

01/01/2011 na iznos od 397,25 kn / 52,72 eur

01/02/2011 na iznos od 443,74 kn / 58,89 eur

01/03/2011 na iznos od 461,53 kn / 61,26 eur

01/04/2011 na iznos od 535,15 kn / 71,03 eur

01/05/2011 na iznos od 611,96 kn / 81,22 eur

01/06/2011 na iznos od 577,98 kn / 76,71 eur

01/07/2011 na iznos od 783,14 kn / 103,94 eur

01/08/2011 na iznos od 647,64 kn / 85,96 eur

01/09/2011 na iznos od 343,09 kn / 45,54 eur

01/10/2011 na iznos od 360,16 kn / 47,80 eur

01/11/2011 na iznos od 364,66 kn / 48,40 eur

01/12/2011 na iznos od 390,44 kn / 51,82 eur

01/01/2012 na iznos od 353,56 kn / 46,93 eur

01/02/2012 na iznos od 409,30 kn / 54,32 eur

01/03/2012 na iznos od 442,63 kn / 58,75 eur

01/04/2012 na iznos od 442,78 kn / 58,77 eur

01/05/2012 na iznos od 421,38 kn / 55,93 eur

01/06/2012 na iznos od 417,86 kn / 55,46 eur

01/07/2012 na iznos od 476,32 kn / 63,22 eur

01/08/2012 na iznos od 432,11 kn / 57,35 eur

01/09/2012 na iznos od 420,49 kn / 55,81 eur

01/10/2012 na iznos od 340,05 kn / 45,13 eur

01/11/2012 na iznos od 419,82 kn / 55,72 eur

01/12/2012 na iznos od 442,56 kn / 58,74 eur

01/01/2013 na iznos od 422,50 kn / 56,08 eur

01/02/2013 na iznos od 464,62 kn / 61,67 eur

01/03/2013 na iznos od 401,15 kn / 53,24 eur

01/04/2013 na iznos od 377,48 kn / 50,10 eur

01/05/2013 na iznos od 482,88 kn / 64,09 eur

01/06/2013 na iznos od 552,33 kn / 73,31 eur

01/07/2013 na iznos od 474,42 kn / 62,97 eur

01/08/2013 na iznos od 416,52 kn / 55,28 eur

01/09/2013 na iznos od 402,06 kn / 53,36 eur

01/10/2013 na iznos od 322,57 kn / 42,81 eur

01/11/2013 na iznos od 403,74 kn / 53,59 eur

01/12/2013 na iznos od 415,85 kn / 55,19 eur

01/01/2014 na iznos od 416,30 kn / 55,25 eur

01/02/2014 na iznos od 440,34 kn / 58,44 eur

01/03/2014 na iznos od 363,01 kn / 48,18 eur

pa sve do namirenja tužitelja, za vrijeme od 01. rujna 2006. pa do 31. srpnja 2015. uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa sve do 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 31. prosinca 2023. pa sve do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

V Nalaže se tuženici Zagrebačkoj banci d.d. isplatiti tužitelju ŽG kao korisniku kredita novčani iznos od 70.215,75 (sedamdesettisućadvjestopetnaest kuna i sedamdesetpet lipa)kuna / 9.319,23 (devettisućatristodevetnaest eura i dvadesettri centa) eura, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog iznosa počevši od :

01/09/2006 na iznos od 4,28 kn / 0,57 eur

01/10/2006 na iznos od 1,50 kn / 0,20 eur

01/11/2008 na iznos od 165,34 kn / 21,94 eur

01/01/2009 na iznos od 186,68 kn / 24,78 eur

01/02/2009 na iznos od 215,86 kn / 28,65 eur

01/03/2009 na iznos od 230,57 kn / 30,60 eur

01/04/2009 na iznos od 195,64 kn / 25,97 eur

01/05/2009 na iznos od 190,58 kn / 25,29 eur

01/06/2009 na iznos od 135,80 kn / 18,02 eur

01/07/2009 na iznos od 87,63 kn / 11,63 eur

01/08/2009 na iznos od 104,44 kn / 13, 86 eur

01/09/2009 na iznos od 140,19 kn / 18,61 eur

01/10/2009 na iznos od 119,80 kn / 15,90 eur

01/11/2009 na iznos od 99,95 kn / 13,27 eur

01/12/2009 na iznos od 145,55 kn / 19,32 eur

01/01/2010 na iznos od 188,74 kn / 25,05 eur

01/02/2010 na iznos od 234,20 kn / 31,08 eur

01/03/2010 na iznos od 222,27 kn / 29,50 eur

01/04/2010 na iznos od 298,84 kn / 39,66 eur

01/05/2010 na iznos od 279,11 kn / 37,04 eur

01/06/2010 na iznos od 317,61 kn / 42,15 eur

01/07/2010 na iznos od 534,44 kn / 70,93 eur

01/08/2010 na iznos od 485,10 kn / 64,38 eur

01/09/2010 na iznos od 670,23 kn / 88,95 eur

01/10/2010 na iznos od 572,57 kn / 75,99 eur

01/11/2010 na iznos od 499,13 kn / 66,25 eur

01/12/2010 na iznos od 722,48 kn / 95,89 eur

01/01/2011 na iznos od 860,57 kn / 114,22 eur

01/02/2011 na iznos od 760,45 kn / 100,93 eur

01/03/2011 na iznos od 775,13 kn / 102,88 eur

01/04/2011 na iznos od 703,22 kn / 93,33 eur

01/05/2011 na iznos od 725,42 kn / 96,28 eur

01/06/2011 na iznos od 969,90 kn / 128,73 eur

01/07/2011 na iznos od 1.004,25kn / 133,29 eur

01/08/2011 na iznos od 1.274,85 kn / 169,20 eur

01/09/2011 na iznos od 1.176,61 kn / 156,16 eur

01/10/2011 na iznos od 1.023,55 kn / 135,85 eur

01/11/2011 na iznos od 1.019,56 kn / 135,32 eur

01/12/2011 na iznos od 1.002,83 kn / 133,10 eur

01/01/2012 na iznos od 1.058,40 kn / 140,47 eur

01/02/2012 na iznos od 1.119,58 kn / 148,59 eur

01/03/2012 na iznos od 1.121,41 kn / 148,84 eur

01/04/2012 na iznos od 1.082,96 kn / 143,73 eur

01/05/2012 na iznos od 1.098,57 kn / 145,81 eur

01/06/2012 na iznos od 1.121,52 kn / 148,85 eur

01/07/2012 na iznos od 1.096,78 kn / 145,57 eur

01/08/2012 na iznos od 1.098,91 kn / 145,85 eur

01/09/2012 na iznos od 1.098,91 kn / 145,85 eur

01/10/2012 na iznos od 1.076,09 kn / 142,82 eur

01/011/2012 na iznos od 1.085,34 kn / 144,05 eur

01/12/2012 na iznos od 1.104,04 kn / 146,53 eur

01/01/2013 na iznos od 1.096,56 kn / 145,54 eur

01/02/2013 na iznos od 1.021,41 kn / 135,57 eur

01/03/2013 na iznos od 1.073,51 kn / 142,48 eur

01/04/2013 na iznos od 1.085,43 kn / 144,06 eur

01/05/2013 na iznos od 1.062,03 kn / 140,96 eur

01/06/2013 na iznos od 992,76 kn / 131,76 eur

01/07/2013 na iznos od 949,75 kn / 126,05 eur

01/08/2013 na iznos od 987,88 kn / 131,11 eur

01/09/2013 na iznos od 1.014,16 kn / 134,60 eur

01/10/2013 na iznos od 1.081,23 kn / 143,50 eur

01/11/2013 na iznos od 1.044,30 kn / 138,60 eur

01/12/2013 na iznos od 1.060,82 kn / 140,80 eur

01/01/2013 na iznos od 1.074,35 kn / 142,59 eur

01/02/2013 na iznos od 1.100,14 kn / 146,01 eur

01/03/2014 na iznos od 1.127,17 kn / 149,60 eur

01/04/2014 na iznos od 1.113,29 kn / 147,76 eur

01/05/2014 na iznos od 1.086,31 kn / 144,18 eur

01/06/2014 na iznos od 1.074,13 kn / 142,56 eur

01/07/2014 na iznos od 1.079,48 kn / 143,27 eur

01/08/2014 na iznos od 1.113,43 kn / 147,78 eur

01/09/2014 na iznos od 1.148,11 kn / 152,38 eur

01/10/2014 na iznos od 1.145,03 kn / 151,97 eur

01/11/2014 na iznos od 1.162,45 kn / 154,28 eur

01/12/2014 na iznos od 1.187,47 kn / 157,60 eur

01/01/2015 na iznos od 1.177,28 kn / 156,25 eur

01/02/2015 na iznos od 1.850,23 kn / 245,57 eur

01/03/2015 na iznos od 1.749,37 kn / 232,18 eur

01/04/2015 na iznos od 1.816,79 kn / 241,13 eur

01/05/2015 na iznos od 1.751,40 kn / 232,45 eur

01/06/2015 na iznos od 1.836,48 kn / 243,74 eur

01/07/2015 na iznos od 1.807,21 kn / 239,86 eur

01/08/2015 na iznos od 1.732,36 kn / 229,92 eur

01/09/2015 na iznos od 1.598,56 kn / 212,16 eur

pa sve do namirenja tužitelja, za vrijeme od 01. rujna 2006. pa do 31. srpnja 2015. uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa sve do 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 31. prosinca 2023. pa sve do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

VI Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev prema 2. -tuženiku Istra–Auto d.d., Umag, OIB 81911347838, Umag, Novigradska ulica 30, koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o namjenskom kreditu broj:3207042863, kreditna partija:7103225625 od dana 17. srpnja 2006. sklopljenog između tužitelja ŽG kao korisnika kredita, KG kao sudužnika i EG kao jamca, s jedne strane te tuženice Zagrebačke banke d.d. kao davatelja kredita i trgovačkog društva Istra-auto d.d. Umag kao založnog dužnika, s druge strane, solemniziranog po Javnom bilježniku Željku Krajini iz Umaga, pod posl.br.OU-1129/06 dana 21. srpnja 2006., u dijelu kojem je određena promjenjivost kamatne stope u skladu sa važećim odlukama banke sadržana u člancima 2. i 7. Ugovora o kreditu.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o namjenskom kreditu broj:3207042863, kreditna partija:7103225625 od dana 17. srpnja 2006. sklopljenog između tužitelja ŽG kao korisnika kredita, KG kao sudužnika i EG kao jamca, s jedne strane te tuženice Zagrebačke banke d.d. kao davatelja kredita i trgovačkog društva Istra-auto d.d. Umag kao založnog dužnika, s druge strane, solemniziranog po Javnom bilježniku Željku Krajini iz Umaga, pod posl.br.OU-1129/06 dana 21. srpnja 2006., u dijelu kojem je glavnica kredita vezana za švicarski franak (valutna klauzula) i kojem se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu CHF, sadržanu u člancima 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu.

III. Nalaže se tuženici Zagrebačkoj banci d.d. isplatiti tužitelju ŽG kao korisniku kredita novčani iznos od 27.836,97 kn / 3.694,60 eur uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog iznosa počevši od:

01/09/2006 na iznos od 3,70 kn / 0,49 eur

01/10/2006 na iznos od 6,59 kn / 0,87 eur

01/03/2007 na iznos od 18,62 kn / 2,47 eur

01/08/2007 na iznos od 17,58 kn / 2,33 eur

01/09/2007 na iznos od 3,23 kn / 0,43 eur

01/11/2007 na iznos od 318,41 kn / 42,26 eur

01/12/2007 na iznos od 233,85 kn / 31,04 eur

01/01/2008 na iznos od 329,10 kn / 43,68 eur

01/02/2008 na iznos od 262,61 kn / 34,85 eur

01/03/2008 na iznos od 306,14 kn / 40,63 eur

01/04/2008 na iznos od 488,52 kn / 64,84 eur

01/05/2008 na iznos od 461,39 kn / 61,24 eur

01/06/2008 na iznos od 536,95 kn / 71,27 eur

01/07/2008 na iznos od 460,18 kn / 61,08 eur

01/08/2008 na iznos od 518,97 kn / 68,88 eur

01/09/2008 na iznos od 507,87 kn / 67,41 eur

01/10/2008 na iznos od 598,45 kn / 79,43 eur

01/11/2008 na iznos od 416,83 kn / 55,32 eur

01/12/2008 na iznos od 493,61 kn / 65,51 eur

01/01/2009 na iznos od 594,08 kn / 78,85 eur

01/02/2009 na iznos od 568,17 kn / 75,41 eur

01/03/2009 na iznos od 447,47 kn / 59,39 eur

01/04/2009 na iznos od 506,72 kn / 67,25 eur

01/05/2009 na iznos od 516,63 kn / 68,57 eur

01/06/2009 na iznos od 528,88 kn / 70,19 eur

01/07/2009 na iznos od 585,02 kn / 77,65 eur

01/08/2009 na iznos od 728,34 kn / 96,67 eur

01/09/2009 na iznos od 739,26 kn / 98,12 eur

01/10/2009 na iznos od 707,82 kn / 93,94 eur

01/11/2009 na iznos od 761,15 kn / 101,02 eur

01/12/2009 na iznos od 710,22 kn / 94,26 eur

01/01/2010 na iznos od 757,45 kn / 100,53 eur

01/02/2010 na iznos od 765,04 kn / 101,54 eur

01/03/2010 na iznos od 769,40 kn / 102,12 eur

01/04/2010 na iznos od 750,52 kn / 99,61 eur

01/05/2010 na iznos od 875,95 kn / 116,26 eur

01/06/2010 na iznos od 755,78 kn / 100,31 eur

01/07/2010 na iznos od 660,22 kn / 87,63 eur

01/08/2010 na iznos od 705,48 kn / 93,63 eur

01/09/2010 na iznos od 771,74 kn / 102,43 eur

01/10/2010 na iznos od 722,95 kn / 95,95 eur

01/11/2010 na iznos od 830,25 kn / 110,19 eur

01/12/2010 na iznos od 521,89 kn / 69,27 eur

01/01/2011 na iznos od 397,25 kn / 52,72 eur

01/02/2011 na iznos od 443,74 kn / 58,89 eur

01/03/2011 na iznos od 461,53 kn / 61,26 eur

01/04/2011 na iznos od 535,15 kn / 71,03 eur

01/05/2011 na iznos od 611,96 kn / 81,22 eur

01/06/2011 na iznos od 577,98 kn / 76,71 eur

01/07/2011 na iznos od 783,14 kn / 103,94 eur

01/08/2011 na iznos od 647,64 kn / 85,96 eur

01/09/2011 na iznos od 343,09 kn / 45,54 eur

01/10/2011 na iznos od 360,16 kn / 47,80 eur

01/11/2011 na iznos od 364,66 kn / 48,40 eur

01/12/2011 na iznos od 390,44 kn / 51,82 eur

01/01/2012 na iznos od 353,56 kn / 46,93 eur

01/02/2012 na iznos od 409,30 kn / 54,32 eur

01/03/2012 na iznos od 442,63 kn / 58,75 eur

01/04/2012 na iznos od 442,78 kn / 58,77 eur

01/05/2012 na iznos od 421,38 kn / 55,93 eur

01/06/2012 na iznos od 417,86 kn / 55,46 eur

01/07/2012 na iznos od 476,32 kn / 63,22 eur

01/08/2012 na iznos od 432,11 kn / 57,35 eur

01/09/2012 na iznos od 420,49 kn / 55,81 eur

01/10/2012 na iznos od 340,05 kn / 45,13 eur

01/11/2012 na iznos od 419,82 kn / 55,72 eur

01/12/2012 na iznos od 442,56 kn / 58,74 eur

01/01/2013 na iznos od 422,50 kn / 56,08 eur

01/02/2013 na iznos od 464,62 kn / 61,67 eur

01/03/2013 na iznos od 401,15 kn / 53,24 eur

01/04/2013 na iznos od 377,48 kn / 50,10 eur

01/05/2013 na iznos od 482,88 kn / 64,09 eur

01/06/2013 na iznos od 552,33 kn / 73,31 eur

01/07/2013 na iznos od 474,42 kn / 62,97 eur

01/08/2013 na iznos od 416,52 kn / 55,28 eur

01/09/2013 na iznos od 402,06 kn / 53,36 eur

01/10/2013 na iznos od 322,57 kn / 42,81 eur

01/11/2013 na iznos od 403,74 kn / 53,59 eur

01/12/2013 na iznos od 415,85 kn / 55,19 eur

01/01/2014 na iznos od 416,30 kn / 55,25 eur

01/02/2014 na iznos od 440,34 kn / 58,44 eur

01/03/2014 na iznos od 363,01 kn / 48,18 eur

pa sve do namirenja tužitelja, za vrijeme od 01. rujna 2006. pa do 31. srpnja 2015. uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa sve do 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 31. prosinca 2023. pa sve do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Nalaže se tuženici Zagrebačkoj banci d.d. isplatiti tužitelju ŽG kao korisniku kredita novčani iznos od 70.215,75 kn / 9.319,23 eur, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog iznosa počevši od :

01/09/2006 na iznos od 4,28 kn / 0,57 eur

01/10/2006 na iznos od 1,50 kn / 0,20 eur

01/11/2008 na iznos od 165,34 kn / 21,94 eur

01/01/2009 na iznos od 186,68 kn / 24,78 eur

01/02/2009 na iznos od 215,86 kn / 28,65 eur

01/03/2009 na iznos od 230,57 kn / 30,60 eur

01/04/2009 na iznos od 195,64 kn / 25,97 eur

01/05/2009 na iznos od 190,58 kn / 25,29 eur

01/06/2009 na iznos od 135,80 kn / 18,02 eur

01/07/2009 na iznos od 87,63 kn / 11,63 eur

01/08/2009 na iznos od 104,44 kn / 13, 86 eur

01/09/2009 na iznos od 140,19 kn / 18,61 eur

01/10/2009 na iznos od 119,80 kn / 15,90 eur

01/11/2009 na iznos od 99,95 kn / 13,27 eur

01/12/2009 na iznos od 145,55 kn / 19,32 eur

01/01/2010 na iznos od 188,74 kn / 25,05 eur

01/02/2010 na iznos od 234,20 kn / 31,08 eur

01/03/2010 na iznos od 222,27 kn / 29,50 eur

01/04/2010 na iznos od 298,84 kn / 39,66 eur

01/05/2010 na iznos od 279,11 kn / 37,04 eur

01/06/2010 na iznos od 317,61 kn / 42,15 eur

01/07/2010 na iznos od 534,44 kn / 70,93 eur

01/08/2010 na iznos od 485,10 kn / 64,38 eur

01/09/2010 na iznos od 670,23 kn / 88,95 eur

01/10/2010 na iznos od 572,57 kn / 75,99 eur

01/11/2010 na iznos od 499,13 kn / 66,25 eur

01/12/2010 na iznos od 722,48 kn / 95,89 eur

01/01/2011 na iznos od 860,57 kn / 114,22 eur

01/02/2011 na iznos od 760,45 kn / 100,93 eur

01/03/2011 na iznos od 775,13 kn / 102,88 eur

01/04/2011 na iznos od 703,22 kn / 93,33 eur

01/05/2011 na iznos od 725,42 kn / 96,28 eur

01/06/2011 na iznos od 969,90 kn / 128,73 eur

01/07/2011 na iznos od 1.004,25kn / 133,29 eur

01/08/2011 na iznos od 1.274,85 kn / 169,20 eur

01/09/2011 na iznos od 1.176,61 kn / 156,16 eur

01/10/2011 na iznos od 1.023,55 kn / 135,85 eur

01/11/2011 na iznos od 1.019,56 kn / 135,32 eur

01/12/2011 na iznos od 1.002,83 kn / 133,10 eur

01/01/2012 na iznos od 1.058,40 kn / 140,47 eur

01/02/2012 na iznos od 1.119,58 kn / 148,59 eur

01/03/2012 na iznos od 1.121,41 kn / 148,84 eur

01/04/2012 na iznos od 1.082,96 kn / 143,73 eur

01/05/2012 na iznos od 1.098,57 kn / 145,81 eur

01/06/2012 na iznos od 1.121,52 kn / 148,85 eur

01/07/2012 na iznos od 1.096,78 kn / 145,57 eur

01/08/2012 na iznos od 1.098,91 kn / 145,85 eur

01/09/2012 na iznos od 1.098,91 kn / 145,85 eur

01/10/2012 na iznos od 1.076,09 kn / 142,82 eur 01/011/2012 na iznos od 1.085,34 kn / 144,05 eur

01/12/2012 na iznos od 1.104,04 kn / 146,53 eur

01/01/2013 na iznos od 1.096,56 kn / 145,54 eur

01/02/2013 na iznos od 1.021,41 kn / 135,57 eur

01/03/2013 na iznos od 1.073,51 kn / 142,48 eur

01/04/2013 na iznos od 1.085,43 kn / 144,06 eur

01/05/2013 na iznos od 1.062,03 kn / 140,96 eur

01/06/2013 na iznos od 992,76 kn / 131,76 eur

01/07/2013 na iznos od 949,75 kn / 126,05 eur

01/08/2013 na iznos od 987,88 kn / 131,11 eur

01/09/2013 na iznos od 1.014,16 kn / 134,60 eur

01/10/2013 na iznos od 1.081,23 kn / 143,50 eur

01/11/2013 na iznos od 1.044,30 kn / 138,60 eur

01/12/2013 na iznos od 1.060,82 kn / 140,80 eur

01/01/2013 na iznos od 1.074,35 kn / 142,59 eur

01/02/2013 na iznos od 1.100,14 kn / 146,01 eur

01/03/2014 na iznos od 1.127,17 kn / 149,60 eur

01/04/2014 na iznos od 1.113,29 kn / 147,76 eur

01/05/2014 na iznos od 1.086,31 kn / 144,18 eur

01/06/2014 na iznos od 1.074,13 kn / 142,56 eur

01/07/2014 na iznos od 1.079,48 kn / 143,27 eur

01/08/2014 na iznos od 1.113,43 kn / 147,78 eur

01/09/2014 na iznos od 1.148,11 kn / 152,38 eur

01/10/2014 na iznos od 1.145,03 kn / 151,97 eur

01/11/2014 na iznos od 1.162,45 kn / 154,28 eur

01/12/2014 na iznos od 1.187,47 kn / 157,60 eur

01/01/2015 na iznos od 1.177,28 kn / 156,25 eur

01/02/2015 na iznos od 1.850,23 kn / 245,57 eur

01/03/2015 na iznos od 1.749,37 kn / 232,18 eur

01/04/2015 na iznos od 1.816,79 kn / 241,13 eur

01/05/2015 na iznos od 1.751,40 kn / 232,45 eur

01/06/2015 na iznos od 1.836,48 kn / 243,74 eur

01/07/2015 na iznos od 1.807,21 kn / 239,86 eur

01/08/2015 na iznos od 1.732,36 kn / 229,92 eur

01/09/2015 na iznos od 1.598,56 kn / 212,16 eur

pa sve do namirenja tužitelja, za vrijeme od 01. rujna 2006. pa do 31. srpnja 2015. uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa sve do 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 31. prosinca 2023. pa sve do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Nalaže se tuženicima solidarno nadoknaditi tužiteljima trošak ovog parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove odluke pa sve do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana.".

VII Nalaže se 1.-tuženiku Zagrebačka banka d.d. Ž, OIB [osobni identifikacijski broj], Ž, [adresa], solidarno nadoknaditi tužiteljima ŽG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], KG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i EG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.240,22 (dvijetisućedvjestočetrdeset eura i dvadesetdva centa) eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja ove presude 29. studenog 2024., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se tužitelji odbijaju s razlikom zatraženog troška od 711,78 (sedamstojedanaest eura i sedamdesetosam centi) eura, kao neosnovanom.

Obrazloženje

1. Tužitelji podnesenom tužbom traže utvrđenje ništetnosti Ugovora o namjenskom kreditu broj:3207042863, kreditna partija:7103225625 od dana 17. srpnja 2006. , na način da se u istom ugovoru utvrdi da je ništetna odredba u dijelu u kojem je određena promjenjivost kamatne stope u skladu s odlukom o kamatnim stopama sadržana u čl.2. i u čl.7. ugovora, utvrđenje ništetnosti odredbe o dijelu u kojem se tužitelj obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu u švicarskim francima sadržana u člancima 1., 2. i 7. predmetnog ugovora, te 1.-tužitelj traži isplatu novčanog iznosa od 27.836,97 kn / 3.694,60 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po osnovi preplate zbog jednostrane promjene kamatne stope, te isplatu novčanog iznosa od 70.215,75 kn / 9.319,23 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po osnovi preplate pri otplati glavnice kredita zbog promjene tečaja švicarskog franka prema tadašnjoj kuni.

Tužitelji od bitnog navode da su s tuženikom zaključili Ugovor o namjenskom kreditu broj:3207042863, od dana 17. srpnja 2006, kojim je 1.-tuženiku odobren kredit u iznosu od 135.972,31 švicarskih franaka (CHF) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, s rokom otplate od 360 mjeseci, sa stambenom namjenom, te je istim ugovorom u ugovorena i promjenjiva kamatna stopa u skladu s važećim odlukama tuženika od 4,50% godišnje, te je ugovorena valutna klauzula švicarski franaka (CHF) kojom se 1.- tužiltelj obvezano na povrat novčanog iznosa.

Tužitelji se u tužbi pozivaju na presude donesene u kolektivnom sporu koji se vodio po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kod Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 04.07.2013., a koja je u dijelu koji se odnosi na ništetnost promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i valutne klauzule u švicarskim francima potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2013. i broj Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018.

Tužitelji ističu kako s bankom prije potpisivanja ugovora nije pojedinačno pregovarala o ugovornoj odredbi prema kojoj je ugovorna kamata promjenjiva prema odluci banke, niti je tuženik ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorne kamate, već su bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika na čiji sadržaj tužitelji kao potrošači nisu imali utjecaja, te tužitelji smatraju kako ista odredba nije niti razumljiva i potpuno neodrediva kao obveza, pa je stoga nepoštena u smislu čl.85. Zakona o zaštiti potrošača i protivna načelu savjesnosti i poštenja iz čl.4. Zakona o obveznim odnosima i kao takva je ništetna u skladu s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

Tužitelji dalje tvrde kako u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije znao ništa niti o valutnom riziku koji za njih predstavlja ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima, niti su bili od strane tuženika o istome informirani što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama.

Tužitelji smatraju da su ugovorne odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema odluci banke i valutna klauzula u švicarskim francima ništetne u smislu čl.270., čl.272., čl.322 i čl.323.st.1. ZOO-a, te su temeljem ništetnih ugovornih odredbi uplatili više kamata i preplatili tečaj, pa smatra da je tuženik temeljem čl.1111 i čl.1115 ZOO-a dužan vratiti 1.-tužitelju sve iznose preplaćenih kamata i razliku u otplati glavnice kredita zbog promjene tečaja CHF, sa zakonskom zateznom kamatom od dana stjecanja do isplate, te predlažu prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

2. 1.-tuženik u odgovoru na tužbu, kojeg je pravovremeno podnio, osporava postavljeni tužbeni zahtjev po pravnoj osnovi i visini, izračunu te činjenicama i razlozima kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu, te osporava i osnovu kao i tijek zateznih kamata.

Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužitelja, a dospjeli su prije 11. lipnja 2014.

1.-tuženik navodi kako je predmetni kredit konvertiran sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015), te da su sve tužiteljeve uplate s osnove povišenja kamatne stope, kao i s osnove svakog povišenja tečaja CHF tijekom otplate uzete u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene u otplatu konvertirnog kredita u eurima.

1.-tuženik navodi kako je tužitelj slobodnom voljom prihvatio konverziju čime su stranke riješile sve svoje pravne odnose prije i poslije konverzije, te je takav pravni posao 1.-tuženik morao prihvatiti.

1.-tuženik stoga smatra da 1.-tužitelj više ne može imati zahtjev zbog stjecanja bez osnove s pozivom na uvjete iz CHF kredita.

Tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva, te davanje naloga tužiteljima da 1. - tuženiku podmiri parnične troškove.

3. 2.-tuženik u odgovoru na tužbu, kojeg je pravovremeno podnio, navodi kako je u kreditnom odnosu između 1.-tužitelja i 1.-tuženika nalazio u ulozi prodavatelja stana i založnog dužnika, te kako isti nakon isplate kredita i prijenosa prava vlasništva na predmetnom stanu na 1.-tužitelja, više nije založni dužnik, pa time više nije niti stranka u postupku.

2.-tuženik ističe kako nije izdao kredit tužiteljima, niti je sudjelovao u izdavanju kredita tužiteljima, niti su tužitelji po predmetnom ugovoru o kreditu bili u poslovnom odnosu s 2.-tuženikom.

1.-tuženik je odgovor na tužbu nadopunio u podnesku od 02.07.2020. godine (stranica 128-136) u kojemu od bitnog navodi da je Vrhovni sud donio odluku u oglednom sporu posl. br. Gos 1/2019-36 od 4.3.2020. kojim je zauzeo obvezujuća pravna shvaćanja za niže sudove u istovrsnim predmetima, te 1.-tuženik smatra da je pravna osnova za konverziju Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015), da je korisnik kredita po citiranom mogao birati konverziju ili rješenje iz čl. 19.e tog zakona po kojem ostaje pri sklopljenom ugovoru vezanom za CHF, da je dodatak ugovoru o kreditu sklopljen u skladu s uvjetima iz tog zakona valjan, te da je sklapanjem sporazuma o konverziji tužiteljevom voljom nastala nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana, koja je u cijelosti supstituirala ranije ugovorne uvjete iz izvornog ugovora o kreditu i koja proizvodi pravne učinke retroaktivno, što sve znači da znači da tužitelj u ovom postupku, nakon konverzije, ne može imati bilo kakvu tražbinu na povrat stečenoga bez osnove zbog bilo kakve preplate.

4. 1.-tuženik je odgovor na tužbu nadopunio i u podnesku od 18. kolovoza 2022.,godine (stranica 191-202) u kojemu od bitnih novota ističe da je odredba o valutnoj klauzuli, koja je dispozitivne naravi, isključena od testa poštenosti sukladno presudi Suda Europske unije broj C-81/19 od 09. srpnja 2020.godine, da tužitelj nije dokazao da je potrošač, te da je svojstvo potrošača osnovna pretpostavka za pozivanje na utvrđenja iz kolektivne parnice i na tužitelju je teret dokaza da je potrošač i da se ta utvrđenja na njega mogu i trebaju primijeniti.

5. 1.-tuženik je odgovor na tužbu nadopunio i u podnesku od 28. veljača 2023. godine (stranica 213-216) u kojemu od bitnih novota ističe da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora na adresi stana kupljenog sredstvima kredita imao registriran obrt. Iz navedenog je je jasno kako je tužitelj stan kupio radi obavljanja poslovne djelatnosti, a ne za svoje privatne potrošačke potrebe, što je razvidno iz izvatka iz obrtnog registra za obrt Z [obrt], obrt za prijevoz, vl. ŽG, [adresa].

U odnosu na tijek zateznih kamata 1. -tuženik se poziva na stav sjednice Građanskog odjela VS RH održane 5. ožujka 2004. godone: "Ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva.", kao i na odluku broj Rev 2781/2011, od 16. lipnja 2015.

6. Tužitelji su se na iznesene navode 1. -tuženika očitovali u podnesku od 8. ožujka 2023. (stranica 218-235) u kojemu osporavaju sve navode tuženika, da je obrt “ [obrt]“, obrt za prijevoz, bio u isključivom vlasništvu KG (koji nije korisnik kredita) u razdoblju prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, a i nakon toga, te da je sjedište obrta u to vrijeme bilo na adresi u [adresa], a ne na adresi [adresa], da se sjedište obrta promijenilo na adresu [adresa], tek dana 01.09.2022. kada je KG, kao ortak istupio iz obrta i to isključivo iz tehničkih razloga, upisa sjedišta obrta, te da je stan kojeg je 1.-tužitelj kupio sredstvima predmetnog stambenog kredita, kupljen je za njegove privatne potrošačke svrhe, odnosno radi stanovanja, a nikako radi obavljanja poslovne djelatnosti.

7. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i odluke koje su donesene u sporu koji se vodio po kolektivnoj tužbi udruge "Potrošač" protiv 8 banaka, između ostalih i tuženika, a radi zaštite kolektivnim interesa potrošača i to u Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12, Presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, te u Presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 663/17, od 10.06.2003., a koje su javno objavljene, te iste zbog obimnosti i dostupnosti nije potrebno dostavljati u spis.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao isprave priložene u spisu: Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3207042863, od 27.05.2005. (stranica 16-21), pregled promjena kamatnih stopa (stranica 22), promet po kreditu-specifikacija uplata (stranica 23-32), efektivna kamatna stopa/realna godišnja kamatna stopa (stranica 33-44), poruke elektroničke pošte (stranica 65-67), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 02.06.2006. (stranica 68-70), izvadak iz zemljišne knjige od 25.07.2006. (stranica 71-73), izvadak iz zemljišne knjige od 03.01.2020. (stranica 74-75), izračun konverzije (stranica 86-101), Dodatak Ugovoru o kreditu, od 29.01.2016. (stranica 102-107), sudske odluke (stranica 113-122, 137-182), odluka Suda Europske Unije broj: C-567/20, od 05.05.2022., izvatke iz zemljišne knjige od 08.03.2023. (stranica 220-227), obrtnica 18010400685 /stranica 228-233), Rješenje od 02.09.2022. (stranica 234-235), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ljubomira Jelića od ožujka 2024. (stranica 274-309), te Dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ljubomira Jelića, dipl. oec., od ožujka 2024. (stranica 323-341).

9. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelje ŽG i KG, kao stranke.

10. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za uvid u spis Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/2013 (novi broj Pž-6632/2017), te je istog uputio da sukladno čl. 44. Sudskog poslovnika u svezi s čl. 232. ZPP-a iz istog spisa pribavi preslike isprava ili umnoži dijelove spisa koji su mu potrebni, te iste dostavi sudu u roku od 30 dana, uz upozorenja da se u suprotnom se isti dokazi neće izvoditi.

11. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl.8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

12. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest deklaratorni zahtjev tužitelja kojim traže da se u Ugovoru o namjenskom kreditu broj:3207042863, od dana 17. srpnja 2006., utvrde ništatnima ugovorne odredbe u dijelu u kojem je određena promjenjivost kamatne stope u skladu s odlukom o kamatnim stopama sadržana u čl.2. i u čl.7. ugovora, te da se utvrde ništatnima ugovorne odredbe u dijelu u kojem se 1.-tužitelj obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu u švicarskim francima sadržana u člancima 1., 2. i 7. predmetnog ugovora, te kondemnatorni zahtjev 1.-tužitelja za isplatom novčanog iznosa od 27.836,97 kn / 3.694,60 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po osnovi preplate zbog jednostrane promjene kamatne stope, te isplatu novčanog iznosa od 70.215,75 kn / 9.319,23 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po osnovi preplate pri otplati glavnice kredita zbog promjene tečaja švicarskog franka prema tadašnjoj kuni.

13. Između parničnih stranaka u postupku su nesporne činjenice:

- da su zaključile Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3207042863, od 17.07.2006., na iznos od 135.972,31 CHF i s promjenjivom kamatnom stopom koja u trenutku ugovaranja iznosi 4,50% godišnje,

- da je provedena konverzija kredita sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu, od 29.01.2016.

14. Između parničnih stranaka sud nalazi spornima sljedeće okolnosti:

- pravna i činjenična osnova tužbenog zahtjeva odnosno da li su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj:3207042863, od dana 17. srpnja 2006. , u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF);

- status 1.-tužitelja kao potrošača, te s time u vezi da li se isti može u ovoj pravnoj stvari pozvati na pravomoćna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 04.07.2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. i Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017 od 14.06.2018.,

- da li se predmetnom ugovoru o kreditu pojedinačno pregovaralo,

- da li 1.-tužitelj, kao korisnik kredita, loji je konvertirao kredit ima pravo na obeštećenje,

- 1.-tuženik je istaknuo kao sporno visinu i izračun tužbenog zahtjeva;

- sporna je i savjesnosti 1.-tuženika u pogledu tijeka zateznih kamata.

- sporno je da li je nastupila zastara 1. -tužiteljevog potraživanja,

15. Sud je prvenstveno utvrđivao spornu okolnost da li se 1.-tužitelji može smatrati potrošačem, a sklopljeni Ugovor o namjenskom kreditu broj:3207042863, od dana 17. srpnja 2006., potrošačkim ugovorom.

16. Čitanjem Ugovora o namjenskom kreditu broj:3207042863, od dana 17. srpnja 2006., (stranica 16-21) sud utvrđuje kako je u članku 1. ugovora ugovoren iznos kredita od 135.972,31 švicarskih franaka (CHF) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, u članku 2. ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja u trenutku ugovaranja iznosi 4,50% godišnje, nadalje u članku 6. ugovora ugovorena je namjena kredita tj. radi se kreditu za kupnju stana, te je u članku 7. ugovora ugovoren je način vraćanja kredita tj. anuitetna otplata uz valutnu klauzulu u švicarskim francima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF na dan plaćanja anuiteta,

17. 1.-tužitelj je u svojem iskazu potvrdio da je namjena predmetnog kredita bila kupnja stana u [adresa], da mu predmetni stan služi za stanovanje, u istom ne obavlja nikakvu gospodarsku ili kakvu drugu aktivnost, niti ga iznajmljuje, a navode njegovog iskaza potvrdio je i 2. -tužitelj KG, otac od 1. -tužitelja, koji je slušao njegov iskaz te je izjavio da se u cijelosti slaže i priklanja njegovom iskazu, te da istog nema s ničim nadopuniti niti istome išta dodati.

18. Čitanjem i uvidom u izvatke iz zemljišne knjige od 08.03.2023. (stranica 220-227), obrtnicu 18010400685 /stranica 228-233), te Rješenje od 02.09.2022. (stranica 234-235), utvrđeno je da je 1.-tužitelj vlasnik stana koji je prethodno bio u vlasništvu 2.-tuženika Istra-auto d.d., da su 1. -tuženik i 2.-tuženik imali zajednički obrt za cestovni prijevoz robe " [obrt]" čije je sjedište bilo u [adresa], te da je promjena sjedišta obrta učinjena dana 02.09.2022. godine na adresu u [adresa].

19. Budući da iz pročitanih dokaznih isprava, kao i iz iskaza 1. i 2.-tužitelja, proizlazi nedvojbeni zaključak da namjena kredita nije bila neka poslovna aktivnost, poduzetnička djelatnost, niti zanimanje 1.-tužitelja, već kupnja stana za stambenu namjenu, slijedom čega sud smatra kako se tužitelji u konkretnom slučaju imaju smatrati potrošačima, a kredit koji im je odobren ima se smatrati potrošačkim kreditom, sve u smislu čl.3.toč.1. Zakona o zaštiti potrošača, koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora (Narodne novine 96/2003 i 46/2007 – dalje: ZZP/03) kojim je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

20. Sukladno čl.219.st.1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

Sukladno čl.221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. To konkretno znači da pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bio u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, a u konkretnom slučaju je to tuženik koji nije dokazao da tužitelji po spornom ugovoru o kreditu ne bi imala svojstvo potrošača, niti da se ne bi radilo o potrošačkom ugovoru.

21. S druge strane sud smatra kako su tužitelji dokazali da su s 1.-tuženikom zaključili predmetni ugovor o kreditu kao potrošači, obzirom da je namjena predmetnog ugovora bila kupnja stana za vlastito stanovanje, a ne za neku poslovnu aktivnosti ili poduzetničku djelatnosti, slijedom čega sud 1.-tuženikov prigovor da tužitelji nisu potrošači odbija kao neosnovan.

22. Vezano uz spornu pravnu i činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva odnosno da li su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj:3207042863, od dana 17. srpnja 2006., (stranica 16-21), o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF) sud je čitanjem predmetnog ugovora utvrđeno je da je vjerovnik bila Zagrebačka banka Ž d.d. odnosno da se radi o banci koja je u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pri Trgovačkom sudu u Zagrebu broj P-1401/12 bila 1.-tuženik i za kojeg je pravomoćno utvrđeno:

- da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007. postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 - dalje u tekstu: ZZP 03) i to člancima 81., 82., 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09; dalje u tekstu: ZZP 07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

- da je u razdoblju od 01.04.2005. do 31.12.2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na punoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa zaključenjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 - dalje u tekstu: ZZP 03), i to u razdoblju od 01.04.2005. do 06. kolovoza 2007. protivno člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09; dalje u tekstu: ZZP 07) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

23. Iz Ugovora o namjenskom kreditu broj:3207042863, od dana 17. srpnja 2006., (stranica 16-21) utvrđeno je da je isti ugovor zaključen upravo unutar razdoblja koje je obuhvaćeno kolektivnim sporom u odnosu na ovdje 1.-tuženika, koji je i u kolektivnom sporu bio 1.-tuženik

24. Sud stoga smatra kako se tužitelji u tužbi mogu pozvati na presude donesene u kolektivnom sporu koji se vodio po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kod Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 04.07.2013., a koja je u dijelu koji se odnosi na ništetnost promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i valutne klauzule u švicarskim francima potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2013. i broj Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018.

25. Te su presude donesene na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14), a temeljem odredbe čl.138.a istog zakona propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

26. I po važećem čl.118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/2014., 110/2015.), koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

27. Isto tako i po čl.502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknade štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl.502.a st.1. ZPP-a za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, pri čemu će u takvom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

28. Podvodeći Ugovor o namjenskom kreditu broj:3207042863, od dana 17. srpnja 2006., (stranica 16-21), pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, od 04. srpnja 2013., sud utvrđuje kako se u ovoj pravnoj stvari radi o situaciji koja je obuhvaćena navedenom pravomoćnom presudom.

29. Obzirom da odluke donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te obzirom kako je sud utvrdio da je u ovoj pravnoj stvari sadržaj odredbi ugovora o kreditu, a koje se odnose na švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, te koje se odnose na kamatnu stopa promjenljivu u skladu s jednostranom odlukom tuženika, obuhvaćen ostvarenom kolektivnom zaštitom, sud smatra kako je radi utvrđivanja činjeničnog stanja dovoljno da se tužiteljica samo pozove na utvrđenja iz presude donesene u kolektivnom sporu koji se vodio po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kod Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 04.07.2013., te da tužiteljica, u pojedinačnim sporovima, ne mora dokazivati ništetnost spornih ugovornih odredbi za koje je već utvrđena ništetnost u kolektivnom sporu koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

To iz razloga jer naslovni sud prihvaća i poziva se na pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude broj Rev 3142/2018-2, od 19. ožujka 2019., prema kojemu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava (čl.502.a st.1., čl.502.b i čl.502.c ZPP-a), te da nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa odredbama ZPP-a i ZZP-a.

Tome u prilog ide i odluka Ustavnog suda broj U-III-2233/19 , od 10. lipnja 2020., kojom se dodatno potvrdio stav Vrhovnoga suda RH iz presude broj Rev 3142/2018-2, od 19. ožujka 2019. da nije potrebno provoditi dokazni postupak, nego se uvidom u konkretni ugovor s ništetnim ugovornim odredbama utvrđuje odnosi li se taj ugovor na utvrđenja iz kolektivne presude.

30. Vezano uz okolnost da li se o Ugovoru o namjenskom kreditu broj:3207042863, od dana 17. srpnja 2006., pojedinačno pregovaralo, 1.-tužitelj u svojem iskazu navodi da mu je u poslovnici tuženika u [adresa] izvršen obračun i po ponudi kredita u CHF i u eurima, te mu je od strane službenika banke ponuđen kredit u CHF kao najpovoljniji obzirom da je izračun rate bio puno niži, na što je 1. -tužitelj pristao, da mu tom prilikom od strane službenika banke nije ništa bilo rečeno o kamatnoj stopi i o njezinoj promjeni, također da mu ništa nije bilo rečeno niti o valuti CHF u smislu stabilnosti odnosno rizičnosti te valute, da da nije sudjelovao u sastavljanju ugovora o kreditu, već je isti ugovor bio sastavljen kada mu je uručen.

31. Sud je vizualnim pregledom predmetnog ugovora o kreditu utvrdio da se radi o tipu standardnog unaprijed sastavljenog ugovora od strane 1. -tuženika, kao kreditora, na što upućuje tekst naveden na lijevom vrhu prve stranice ugovora o kreditu u kojemu se navodi naziv tvrtke 1.-tuženika i njegov organizacijski dio, te broj predmetnog ugovora, što upućuje na zaključak da 1. -tuženik takve ugovore sastavlja kao tipske i iste vodi u svojoj evidenciji, između ostalog, i po brojevima.

32. Sukladno čl.219.st.1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

Nadalje, sukladno čl.221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

To konkretno znači da pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, a u konkretnom slučaju je to tuženik, koji nije dokazao da bi se o predmetnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, uključivo i o odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli.

33. Sud temeljem pravila o teretu dokazivanja utvrđuje kako se o odredbama Ugovora o namjenskom kreditu broj:3207042863, od dana 17. srpnja 2006., (stranica 16- 21), nije pojedinačno pregovaralo, uključivo i o odredbama o valutnoj klauzuli u švicarskim francima i kamatnoj stopi koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika, te kako je tuženik, kao kreditor, samostalno sastavio ugovor, te da tužiteljica nije sudjelovala u sastavljanju istog ugovora, pa se u odnosu na isti ugovor primjenjuje čl.81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/2003, 46/2007 – dalje: ZZP/03) kojim je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st.1.), te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st.2.), a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st.4.), a u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da se o ugovornim odredbama pregovaralo, uključivo i o odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli.

34. Točno je da se tuženik u predmetom ugovoru o kreditu poziva na svoje opće akte (čl.23.J ugovora), međutim ta okolnost ne utječe na zaključak suda da se o ugovoru odnosno o njegovim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, budući da je notorno da se o općim uvjetima niti ne može pojedinačno pregovarati, nego iste jednostrano donosi tuženik i primjenjuje kao sastavni dio ugovora.

35. Osim toga u ugovoru o kreditu (čl.2.) nije navedeno je da se promjenjiva kamatna stopa veže uz opće akte kreditora tj. tuženika, već samo uz Odluku o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.

36. Stoga ovaj sud, temeljem prethodnih utvrđenja, smatra kako je 1.-tužitelj dokazao činjeničnu osnovu svojeg potraživanja prema 1.-tuženiku.

37. Vezano uz spornu okolnost da li 1.-tužitelj, kao korisnik koji je konvertirao kredit, ima pravo na obeštećenje isticanjem kondemnatornog tužbenog zahtjeva, sud je u postupku kao nespornu utvrdio činjenicu da je između parničnih stranaka u postupku nesporna činjenica da je provedena konverzija kredita sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu, od 29.01.2016. (stranica 102-107).

38. Iz iskaza 1.-tužitelja utvrđeno je da je isti predmetni kredit konvertirao iz razloga kako bi si smanjio mjesečne rate.

39. Vezano uz sklapanje sporazuma osnovnom ugovoru i izvršenu konverziju Vrhovni sud Republike Hrvatske je nakon provedenog oglednog postupka donio Rješenje broj Gos 1/2019-36, od 04. ožujka 2020., kojim je utvrđeno da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15 - dalje: ZID ZPK) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Sud smatra da je navedenim rješenjem utvrđena zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK, što je potvrđeno i Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015 i dr. od 04. travnja 2017.

40. Iz pročitanog sadržaja Dodatka Ugovoru o kreditu, od 29.01.2016. (stranica 102- 107), kojim je provedena konverzija ne proizlazi zaključak da su sklapanjem istog sporazuma ugovorne strane ugasile obvezu iz glavnog Ugovora o namjenskom kreditu broj:3207042863, od dana 17. srpnja 2006., (stranica 16-21), a na takav zaključak upućuje odredba čl.1.st.2. Dodatka gdje je izričito navedeno da se tim dodatkom mijenjaju odredbe iz Osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka Osnovnom ugovoru i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostalog neotplaćenog kredita, te se postiže sporazum o raspolaganju preplatom, kao i odredba čl.24. Dodatka gdje je izričito navedeno da ostale odredbe Osnovnog ugovora i eventualno do danas sklopljenih dodataka ostaju neizmijenjene i nadalje na snazi.

41. Sklapanjem predmetnog Dodatka Ugovoru o kreditu, od 29.01.2016. (stranica 102- 107), ugovorne stranke nisu obnovile (novacija) raniju obvezu iz glavnog Ugovora o namjenskom kreditu broj:3207042863, od dana 17. srpnja 2006., (stranica 16- 21), a to iz razloga jer se sukladno čl.146. ZOO-a obnova obveze ne predmnijeva, pa ako strane nisu izrazile namjeru da ugase postojeću obvezu kad su stvarale novu, prijašnja obveza ne prestaje, već postoji i dalje pored nove tj. mora biti izričita, te sukladno čl.145.st.1. ZOO-a nova obveza mora imati različitu činidbu ili različitu pravnu osnovu, a što ovdje nije slučaj, jer je samo denominirana u kunama s valutnom klauzulom u eurima.

42. Uvidom i čitanjem Dodatka Ugovoru o kreditu, od 29.01.2016. (stranica 102-107), u čl.2.st.2. izričito je navedeno da se istim rješavaju samo pitanja valute kredita, kamatnih stopa i iznos preostalog neotplaćenog kredita, te postiže sporazum o raspolaganju preplatom, iz čega sud zaključuje kako se sklapanjem navedenog Dodatka nije riješilo pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije odnosno obveza koje su proizašle iz ništetnosti predmetnih ugovornih odredaba.

43. Ista tako Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015), temeljem kojeg je provedena konverzija, u svojim odredbama ne navodi da se sklopljeni sporazumi primjenjuju retroaktivno na pravni odnos između stranaka, a niti je izričito propisan retroaktivni učinak samog zakona, odnosno njegovih izmjena i dopuna, tako da sud ne prihvaća kao osnovanu tuženikovu tvrdnju da se radi o retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca.

44. Prema shvaćanju Suda Europske unije u predmetu broj: C-118/17, koje prihvaća i ovaj prvostupanjski sud, gdje je istaknuto stajalište da nacionalni sud, unatoč zakonskoj intervenciji u pravni odnos banke i potrošača, mora utvrditi je li potrošač obeštećen potpuno, pa ako nije, obeštećenje se mora izvršiti, a koje stajalište je podudarno i s odlukama Suda Europske unije broj: C-154/15 i C-307/15, od 21. prosinca 2016., u kojima se daje tumačenje da potrošač ima pravo na potpuno obeštećenje, a ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora se smatrati načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala.

45. Nadalje, Sud Europske unije u predmetu broj: C-452/18, od 09.07.2020. godine, ističe stajalište da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 odnosno prava temeljem iste samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se takvim pristankom odriče.

46. Doktrina izravnog učinka prava Europske unije formirana je sudskom praksom Suda Europske unije počevši od presude u predmetu broj 26/62 Van Gend en Loos pa nadalje, te je unesena i u Ustav Republike Hrvatske gdje je u čl.145.c st.1. propisano da hrvatski sudovi štite subjektivna prava utemeljena na pravnoj stečevini Europske unije.

47. Prema stajalištu prvostupanjskog suda 1.-tužitelj, kao korisnik kredita, se sklapanjem predmetnog Dodatka nije odrekao prava na zaštitu koju mu pruža Direktiva 93/13, niti je dao slobodan i informirani pristanak na odricanje, niti se odrekao svojih prava na utvrđivanje da li je provedenim postupkom konverzije stvarno uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama obje ugovorne strane tj. kreditora i korisnika kredita, sve u smislu zauzetog shvaćanja Suda Europske unije u predmetu broj: C-452/18, od 09.07.2020. godine kako je prethodno navedeno u toč.45. ovog obrazloženja.

48. Konverzija je provedena sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu, od 29.01.2016. (stranica 102-107), a 1.-tužitelj potražuje isplatu preplaćenih kamata za razdoblje od 01.09.2006. do 01.03.2014. a isplatu preplate s osnova valutne klauzule za razdoblje od 01.09.2006. do 01.09.2015., što znači za razdoblje koje prethodi konverziji, slijedom čega sud zaključuje da sklapanje predmetnog Dodatka nije od utjecaja na pravo 1.-tužitelja na isplatu, te 1.-tužitelj ne gubi pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

49. Prema stajalištu prvostupanjskog suda 1.-tužitelj ima pravo samo na povrat iznosa preplaćenih kamata, te na iznos pretplate s osnova promjene tečaja CHF u razdoblju zaključenja predmetnog ugovora o kreditu do zaključenja Dodatka, dok glavnica navedena u Dodatku ne može biti predmetom ispitivanja jer ona nije obuhvaćena razlogom ništetnosti, a niti to tužitelj tvrdi tijekom postupka, o visini glavnice utvrđene sklapanjem navedenog Dodatka ugovorne strane su se međusobno suglasile i ona nije bila predmetom ispitivanja u kolektivnom sporu potrošača.

50. Uvidom i čitanjem Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ljubomira Jelića od ožujka 2024. (stranica 274-309), te Dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ljubomira Jelića, dipl. oec., od ožujka 2024. (stranica 323-341), vještak je izračunao da je po osnovi promjene kamatne stope 1. -tužitelj više uplatio iznos od 3.694,60 eura, dok je po osnovi promjene tečaja švicarskog franka prema kuni 1. -tužitelj više uplatio iznos od 9.319,23 eura, tako da ukupna preplata po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iznosi 13.013,83 eura.

51. Tuženik je u svojem podnesku od 29. listopad 2024. (stranica 349-357) prigovorio Nalazu i mišljenju vještaka iz razloga što vještak nije uzeo u obzir prilikom izračuna i preplatu priznatu tužitelju prilikom provođenja konverzije u iznosu od 5.190,04 kuna, međutim istaknuti prigovor ne prihvaća kao osnovan, obzirom da se vještak u nalazu i mišljenju jasno očitovao da je pri izračunu konverzije na dan 30.09.2015. godine utvrđena preplata u visini 680,03 EUR-a što je manje od onoga što je vještak utvrdio, te da je istim iznosom umanjena otplata anuiteta u narednim periodima kada je kredit konvertiran u EUR-ima, iz čega sud zaključuje da se radi o iznosu preplate iz konverzije koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije.

52. Temeljem pročitanog Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ljubomira Jelića od ožujka 2024. (stranica 274-309), te Dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ljubomira Jelića, dipl. oec., od ožujka 2024. (stranica 323-341), sud utvrđuje da je 1.-tužitelj podmirio svoje obveze po Ugovoru o namjenskom kreditu broj:3207042863, od dana 17. srpnja 2006., (stranica 16-21), te je vještak utvrdio da su prilikom izračuna konverzije uzete u obzir sve tužiteljeve kunske uplate vršene po realiziranom (stvarno plaćanom) kreditu s valutnom klauzulom u CHF, ali temeljem provedenog vještačenja sud zaključuje da u usporedbi sa uvjetima iz osnovnog ugovora postoji preplata od 3.694,60 eura s osnove promjene kamatne stope, te u iznosu od 9.319,23 eura s osnova promjene tečaja CHF/HRK, što znači da je 1.-tužitelj dodatno uplatio i te iznose, slijedom čega sud zaključuje da konverzijom kredita 1.- tužitelju nije izvršena restitucija u cijelosti već je za istu potrebno vratiti iznose navedenih preplata.

53. Točno je da niti jedna parnična stranka ne osporava zakonitost provedene konverzije, međutim, obzirom na rezultat provedenog financijskog vještačenja, sud ocjenjuje kako učinci konverzije nisu u potpunosti anulirali posljedice onog što je do konverzije 1.-tuženik platio temeljem nepoštenih, a time i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika i o valutnoj klauzuli u švicarskim francima.

54. Sud ocjenjuje da je vještak u okviru zadanog zadatka svoj nalaz i mišljenje obrazložio na jasan i detaljan način, te je na jasan i pregledan način prikazao obračun za cijelo razdoblje otplate kredita, te sud nije pronašao nikakve nelogičnosti, proturječnosti, niti pristranosti u izrađenom nalazu i mišljenju, pa isti u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojno dokazno sredstvo, slijedom čega sud utvrđuje visinu potraživanja 1.-tužitelja prema tuženiku u iznosu od 3.694,60 eura s osnove promjene kamatne stope, te u iznosu od 9.319,23 eura s osnova promjene tečaja CHF/HRK.

55. Vezano uz spornu okolnost da li se 1.-tuženik može smatrati savjesnim stjecateljem u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata, sud smatra kako se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem.

1.-tuženik se pri svojoj tvrdnji pozvao na pravno shvaćanje s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/04) održane 05. ožujka 2004., broj: Su-IV-222/04 glasi: "Ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva.". Prema stajalištu ovog suda iz formulacije " treba smatrati savjesnim" proizlazi da se radi o oborivoj presumpciji protiv koje je dopušteno dokazivati suprotno odnosno nesavjesnost tuženika.

Budući da se tijekom ovog postupka 1. -tužitelj pozvao na presude donesenu u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 kojom je pravomoćno utvrđeno da je ovdje tuženik, a tamo I-tuženik, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao i što je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na punoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa slijedom takvih pravomoćnih utvrđenja sud zaključuje kako se 1.-tuženik u ovom postupku ne može smatrati poštenim stjecateljem glede promjene kamatne stope i promjene tečaja švicarskog franka prema kuni, pa stoga isti temeljem čl.1115. ZOO/05 duguje 1. -tužitelju i zakonske zatezne kamate tekuće od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

56. Nadalje, odlučujući o istaknutom 1.-tuženikovom prigovoru zastare potraživanja 1.- tužitelja sud nalazi kako isti prigovor nije osnovan.

Obzirom na datum sklapanja predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu broj:3207042863, od dana 17. srpnja 2006., (stranica 16-21), na obvezni odnos između parničnih stranaka primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 - dalje: ZOO/05), temeljem čl.1163.st.1. u svezi s čl.1165. istog zakona.

Kod ništetnih pravnih poslova pravo potraživanja danog temeljem takvog ugovora vrši se po pravilima za stjecanje bez osnove, a rok zastare u tom slučaju se primjenjuje prema čl.225. ZOO/05, odnosno primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina.

57. U pogledu računanja zastarnog roka naslovni sud se poziva na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.".

Sud se u cijelosti priklanja pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev 2245/17-2., od 20. ožujka 2018. godine da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

Sud se u cijelosti priklanja i objedinjenome pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF broj: Su-IV- 33/2022-2, od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“.

Stoga ovaj sud utvrđuje da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u ovoj pravnoj stvari došlo do prekida zastare u smislu čl.241. ZOO/05, te da je zastara po ovom individualnom restitucijskom zahtjevu tužitelja počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u predmetu posl.broj: P-1401/2012., zastara za svaki individualni restitucijski zahtjev počinje teći ispočetka, a vrijeme prije prekida ne uračunava se u tijek zastare. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u predmetu P-1401/2012 podnesena je 04.04.2012., a drugostupanjska presuda kojom je odlučeno u dijelu ništetnosti odredbi o promjenjivim kamatnim stopama jednostranom odlukom banke donesena je dana 13. lipnja 2014. (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br.: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., pravomoćna 13.06.2014.), dok je drugostupanjska presuda u dijelu kojom je odlučeno o ništetnosti valutne klauzule u švicarskim francima donesena dana 14. lipnja 2018. (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br.: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., pravomoćna 14.06.2018.).

Budući da su tužitelji tužbu podnijeli dana 04.06.2019. godine, neposrednom predajom, što je unutar roka od 5 godina od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, te budući da početak tijeka zastarnog roka u slučaju restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetnosti ugovora nije vezan uz trenutak podnošenje tužbe sudu za utvrđenje ništetnim ugovora, već uz dan pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, sud utvrđuje da zastara potraživanja tužitelja nije nastupila, te je posljedično tome 1.-tuženikov prigovor zastare neosnovan.

58. Nakon provedenog dokaznog postupka sud smatra nedvojbeno utvrđenim:

- da su parnične stranke dana 17. srpnja 2006. godine zaključile Ugovor o namjenskom kreditu broj:3207042863;

- da je istim ugovorom 1.-tužitelju odobren iznos kredita od 135.972,31 švicarskih franaka (CHF) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, te promjenjivom kamatnom stopom koja u trenutku ugovaranja iznosi 4,50% godišnje;

- da se radi o potrošačkom kreditu čija je namjena kupnja stana, uslijed čega se tužitelji imaju smatrati potrošačima, a ugovor potrošačkim;

- da su se tužitelji radi dokazivanja ništetnosti ugovornih odredbi kojima je bio ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, te kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, pozvao na sadržaj odluka Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 04.07.2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2014., te Vrhovnog suda RH broj: Revt-249/14, od 09.04.2015. godine, donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa u skladu s čl.502.c ZPP-a i čl.138.a ZZP/07;

- da navedene odluke suda donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuju ostale sudove u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, te se stoga nije provodio dokazni postupak u pogledu utvrđivanja ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na kamatnu stopa promjenljivu u skladu s jednostranom odlukom tuženika;

- da je predmetni Ugovor o namjenskom kreditu broj:3207042863, od dana 17. srpnja 2006., unaprijed sastavljen od strane tuženika, kao tipski, standardiziran obrazac,

- da 1.-tuženik nije dokazao da bi se o ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo;

- da je predmetni Ugovor o namjenskom kreditu o namjenskom kreditu broj:3207042863, od dana 17. srpnja 2006. godine djelomično ništetan tj. u dijelu ugovornih odredbi kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, i kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- da je provedena konverzija kredita sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu, od 29.01.2016. (stranica 102-107);

- da korisnik kredita, koji je konvertirao kredit, ima pravo na obeštećenje za iznose preplaćene kamate te za iznos pretplate s osnova promjene tečaja CHF ako postoji razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao s osnove ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita;

- da je financijskim vještačenjem izračunato da potraživanje 1.-tužitelja prema 1.- tuženiku iznosi 3.694,60 eura s osnove promjene kamatne stope, te 9.319,23 eura s osnova promjene tečaja CHF/HRK;

- da se 1.-tuženik u ovom postupku ne može smatrati poštenim stjecateljem.

- da za novčana potraživanja 1.-tužitelja nije nastupila zastara.

59. Radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu sud je primijenio sljedeće odredbe:

- članak 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003, 46/2007 – dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora (na snazi do 06.08.2007.) koji propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st.1.), te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st.2.),

- članak 87. ZZP/03 koji propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava (st.1.), te da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (st.2.),

- članak 19.b Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016 i 128/2022) koji propisuje da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR;

- članak 1111.st.1. i st.3. ZOO/05 koji propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st.1.), te da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (čl.3.);

- članak 1115. ZOO/05 propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

60. Tužitelj je, s jedne strane, uspio dokazati činjeničnu i pravnu osnovanost svoje tražbine pozivom na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P- 1401/2012 od 04.07.2013. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. i broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa u skladu s članka 502.c ZPP-a i članka 138.a ZZP/07, dok tuženik, s druge strane, nije dokazao da je prilikom sklapanja ugovora pregovarao s tužiteljem o ugovornim odredbama koje se odnose na promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika, kao i o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz švicarski franak, niti da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod pravna i činjenična utvrđenja iz pravomoćnih sudskih odluka donesenih u postupku koji se vodio povodom povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, a na koje presude se tužitelj u ovoj pravnoj stvari poziva u svrhu dokaza svojih tvrdnji.

61. Sud stoga nalazi kako je tužbeni zahtjev iz točke I tužbe osnovan, te isti u cijelosti prihvaća i temeljem čl.81. i čl.87. ZZP/03, čl.324.st.1. ZOO/05, utvrđuje kako su u Ugovoru o namjenskom kreditu o namjenskom kreditu broj:3207042863, od dana 17. srpnja 2006. godine, djelomično ništetne ugovorne odredbe sadržane u čl.2. i u čl.7. o jednostranoj promjeni kamatne stope odlukom tuženika, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude, te kako je tužbeni zahtjev iz točke II tužbe djelomično osnovan i to u dijelu da su djelomično ništetne ugovorne odredbe sadržane u čl.1.st.2., čl.2. i u čl.7. u dijelu u kojem se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu CHF, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom i pod toč. II izreke ove presude.

62. Međutim, sud smatra da nije ništetna, niti djelomično, odredba članka 1. stavka 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj:3207042863, od dana 17. srpnja 2006. godine u dijelu u kojem je glavnica kredita vezana za švicarski franak (valutna klauzula). Člankom 1. stavkom 1. ugovora stranke su ugovorile iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 135.972,31 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Sporni članak 1. stavak 1. Ugovora definira obvezu 1.-tuženika, a ne obvezu tužitelja kao potrošača pa zbog toga tužitelj takvom odredbom nije stavljen u neravnopravan položaj, a presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013., se odnosi na utvrđenje da je kredit odobren u kunskoj protuvrijednosti određenog iznosa CHF prema tečaju na dan korištenja kredita, a da je otplata kredita ugovorena u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa u CHF po tečaju na dan plaćanja pojedinih anuiteta i upravo je takvim ugovaranjem potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku, a sporni članak 1. predmetnog ugovora se ne odnosi na takvu situaciju, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan temeljem čl.81. i čl.87. ZZP/03, čl.324.st.1. ZOO/05, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom III izreke ove presude.

63. Nadalje, obzirom da je 1.-tužitelj, s jedne strane, uspio dokazati da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR nije provedena na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednačio s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, sud stoga temeljem čl.19.b Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016 i 128/2022) utvrđuje da konverzijom kredita tužitelju nije izvršena restitucija u cijelosti budući da provedenom konverzijom tužitelj nije obeštećen uslijed ništetnosti odredaba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

64. Budući da je provedenim financijskom vještačenjem utvrđeno kako je 1.-tuženik temeljem djelomično ništetne ugovorne odredbe u Ugovoru o namjenskom kreditu o namjenskom kreditu broj:3207042863, od dana 17. srpnja 2006. godine, o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja prema jednostranoj odluci tuženika od 1.-tužitelja naplatio bez valjane pravne osnove iznos od 3.694,60 eura, sud je temeljem čl.1111.st.1. i st.3. ZOO/05 u vezi s čl.19.b Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016 i 128/2022) prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev iz točke II tužbe, te naložio tuženiku da tužitelju vrati novčani iznos od 3.694,60 eura, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom IV izreke ove presude.

65. Isto tako, obzirom da provedenim financijskom vještačenjem utvrđeno kako je 1.- tuženik temeljem djelomično ništetne ugovorne odredbe u Ugovoru o namjenskom kreditu o namjenskom kreditu broj:3207042863, od dana 17. srpnja 2006. godine, koje se odnose na valutnu klauzulu odnosno promjenu tečaja od 1.-tužitelja naplatio bez valjane pravne osnove iznos od 9.319,23 eura sud je temeljem čl.1111.st.1. i st.3. ZOO/05 u vezi s čl.19.b Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016 i 128/2022), prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev iz točke IV tužbe, te naložio tuženiku da tužitelju vrati novčani iznos od 9.319,23 eura, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom V izreke ove presude.

66. Budući da je u postupku utvrđeno kako je 1.-tuženik prilikom stjecanja novčanih iznosa od 3.694,60 eura s osnove promjene kamatne stope, te od 9.319,23 eura s osnova promjene tečaja CHF/HRK, bio nesavjestan, sud je temeljem 1115. ZOO/05 prihvatio kao osnovan i dio tužbenog zahtjeva kojim 1. -tužitelj traži da mu se plati i zakonske zatezne kamate tekuće od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom IV i točkom V izreke ove presude.

67. Sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev u odnosu na 2. -tuženika Istra–Auto d.d.,, kao neosnovan, budući da tužitelji tijekom postupka nisu uspjeli dokazati, niti su predlagali dokaze u tom smjeru da bi 2. -tuženik sastavio Ugovor o namjenskom kreditu o namjenskom kreditu broj:3207042863, od dana 17. srpnja 2006. godine u kojemu je koristio djelomično ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope odlukom tuženika i o ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka, niti da bi isti od 1.-tužitelja stekao bez osnove ikakve novčane iznose temeljem predmetnih djelomično ništetnih ugovornih odredaba, slijedom čega je temeljem temeljem čl.81. i čl.87. ZZP/03, čl.324.st.1. čl.1111.st.1. i st.3. ZOO/05 u vezi s čl.19.b Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016 i 128/2022), odlučeno kao pod točkom VI izreke ove presude.

68. Odluka o parničnom trošku temelji se na članka 154.st.2. ZPP-a o djelomičnom uspjehu u sporu u svezi s članka 155.st.1. ZPP-a kojim je propisano da će sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

69. Tužitelji su tužbom istaknuli 2 nenovčana tužbena zahtjeva, te 2 novčana tužbena zahtjeva.

70. Obzirom da tužitelji nisu naznačili vrijednost predmeta spora u ovoj parnici za nenovčane tužbene zahtjeve, niti je sud rješenjem za iste utvrdio vrijednost predmeta spora po članka 40.st.4. ZPP-a, prema kojemu se smatra da je vrijednost predmeta spora nenovčanih tužbenih zahtjeva svaki od 6.630,00 eura, odnosno zbroj njihvih vrijednosti od 13.260,00, dok je vrijednost predmeta spora novčanih zahtjeva zbroj njihovih vrijednosti od 13.013,83 eura obzirom da se svi temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, što ukupno daje iznos od 26.273,83 eura.

71. Tužitelji su u ovoj parnici uspjeli u cijelosti s 3 tužbena zahtjeva u vrijednosti od 19.643,83 eura, dok je s 1 nenovčanim tužbenim zahtjevom nije uspio u cijelosti odnosno uspio je u 2/3 (od zatraženog utvrđenja ništetnosti za ukupno 3 ugovorne odredbe u člancima 1, 2 i 7, uspio je s utvrđenjem ništetnosti 2 ugovorne odredbe u člancima 2 i 7) što iznosi 4.420,00 eura, što ukupno iznosi 24.063,83 eura.

72. Obzirom na ukupnu vrijednost dosuđenih tužbenih zahtjeva od 24.063,83 eura tužitelji su u ovom parnici uspjeli u omjeru od 92%, a kako se radi o razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, zbog čega nisu nastali posebni troškovi, sud je temeljem članka 154.st.3. ZPP-a odlučio da im je 1.-tuženik dužan nadoknaditi sve troškove.

73. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok je u Tbr. 54. propisano da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, te da odvjetnik ima pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10 %, što iznosi dodatnih 20 bodova odnosno 40,00 eura po Tbr.40.st.1. Tarife, te da po Tbr.46 Tarife na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima od 25%..

74. Obzirom da je 1.-tuženik izgubio parnicu, isti je dužan tužiteljima nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka kako slijedi:

- za sastav tužbe u visini od 120 bodova što iznosi 240,00 eura po Tbr.7.toč.1. Tarife;

- za sastav obrazloženog podneska od 08.03.2023. u iznosu od 120 bodova što iznosi 240,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 13.03.2023. u iznosu od 120 bodova što iznosi 240,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 10.11.2023. u iznosu od 120 bodova što iznosi 240,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- za sastav ostalih podneska od 13.06.2024. u iznosu od 25 bodova što iznosi 50,00 eura po Tbr.8.toč.4. Tarife;

- za sastav obrazloženog podneska od 17.10.2024. u iznosu od 120 bodova što iznosi 240,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 08.11.2024. u iznosu od 120 bodova što iznosi 240,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- PDV na obavljene radnje od 25% u ukupnom iznosu od 312,50 eura po Tbr.46. Tarife;

- troškove provedenog financijskog vještačenja u iznosu od 500,00 eura jer sud ocjenjuje da je taj trošak bio potreban za vođenje postupka s obzirom da su navedenim dokaznim sredstvom tužitelji uspjeli dokazati visinu tužbenog zahtjeva;

- za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 177,72 eura Tar.br.1.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019 i 92/2021).

75. Sukladno čl.11.st.1.toč.20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/2018 i 51/2023) propisano je da su od plaćanja pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, slijedom čega tužitelj u ovoj pravnoj stvari ne plaća sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu, a koje oslobođenje vrijedi od 20.05.2023. godine kada je na snagu stupio Zakon o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 51/2023).

76. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tužiteljima iznosi 2.240,22 eura, dok se isti odbijaju s razlikom zatraženog troška od 711,78 eura, kao neosnovanom.

77. Nadalje, tužitelji u ovoj pravnoj stvari imaju pravni položaj jedinstvenih suparničara u glavnoj stvari.

Sukladno čl.161.st.3. ZPP-a suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari, bez obzira da li su u parnici tužitelji ili tuženici, odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani, odnosno tako i potražuju troškove od protivne strane, te je 1.-tuženiku naložena solidarna naknada troškova postupka tužiteljima, slijedom čega je sud temeljem čl.154 st.1., čl.155.st.1. i čl.161.st.3. ZPP-a odlučeno kao pod točkom VII izreke ove presude.

78. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno čl.151.st.3. ZPP-a.

79. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

80. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem je tuženik dužan dobrovoljno izvršiti činidbu.

81. Budući da 2.-tuženik nije u ovoj pravnoj stvari potraživao naknadu troškova parničnog postupka, isti mu nisu niti dosuđeni.

U Bujama-Buie 16. siječnja 2025.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljima, po punomoćniku,

2. Prvotuženiku, po punomoćniku,

3. Drugotuženiku, na adresu sjedišta.