Zakon.hr

Povrv-487/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja AMICUS d.o.o., OIB 86834335733, Gorjni Kneginec, Tina Ujevića 1, kojeg zastupa punomoćnik Marko Tušek, odvjetnik iz Varaždina, Aleja kralja Zvonimira 11, protiv tuženika LONIA d.d., OIB [osobni identifikacijski broj], Kutina, Kolodvorska 19, kojeg zastupa punomoćnik Ante Meštrović, odvjetnik iz Zagreba, Tkalčićeva 73a, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mire Malačić iz Kutine, Hrvatskih branitelja 11 poslovni broj Ovrv-356/2019 od 30. prosinca 2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 116.885,17 eura te zatezne kamate koje teku na iznos od:

- 9.344,88 eura od 24. prosinca 2019. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena i za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 3.998,27 eura sa zateznim kamatama koje teku od 30. prosinca 2019. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate koje teku na iznos od 5.380,29 eura od 2. listopada 2020. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena i za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Mire Malačić iz Kutine, Hrvatskih branitelja 11 poslovni broj Ovrv-356/2019 od 30. prosinca 2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 25.353,82 eura te zatezne kamate koje teku na iznos od:

- 5.060,06 eura od 24. prosinca 2019. do isplate,

- 122.453,76 eura od 16. prosinca 2019. do isplate,

te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

IV. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mire Malačić iz Kutine, Hrvatskih branitelja 11 poslovni broj Ovrv-120/2020 od 3. veljače 2020. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 9.410,78 eura, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 781,72 eura sa zateznim kamatama koje teku od 3. veljače 2020. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

V. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate koje teku na iznos od 327,39 eura od 24. prosinca 2019. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena i za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata na iznos od 310,65 eura za razdoblje od 2. listopada 2020. do isplate, kao neosnovan.

VII. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mire Malačić iz Kutine, Hrvatskih branitelja 11 poslovni broj Ovrv-120/2020 od 3. veljače 2020. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 310,65 eura te zatezne kamate koje teku na iznos od 9.083,39 eura od 20. siječnja 2020. do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

VIII. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 21.828,40 eura sa zateznim kamatama koje teku od 16. siječnja 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o j e

I. Dopušta se preinaka tužbe iz podneska od 2. listopada 2020. isticanjem zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos od 40.537,84 kn za razdoblje od 24. rujna 2020. do isplate i zateznih kamata na iznos od 4.837,34 kn za razdoblje od 24. rujna 2020. do isplate.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mire Malačić iz Kutine, Hrvatskih branitelja 11 poslovni broj Ovrv-356/2019 od 30. prosinca 2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 116.182,58 eura i ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mire Malačić iz Kutine, Hrvatskih branitelja 11 poslovni broj Ovrv-120/2020 od 3. veljače 2020. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 15.230,73 eura i utvrđuje se da je u tim dijelovima tužba povučena.

III. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 116.885,17 eura te zateznih kamata koje teku na iznos od:

- 5.380,29 eura od 2. listopada 2020. do isplate,

- 9.344,88 eura od 24. prosinca 2019. do isplate,

kao i tražbine troškova ovršnog postupka pred javnim bilježnikom Miri Malačić pod brojem Ovrv-356/2019 u iznosu od 3.998,27 eura sa zateznim kamatama koje teku od 30. prosinca 2019. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

kao i radi osiguranja novčane tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 9.410,78 eura te zateznih kamata koje teku na iznos od 327,39 eura od 24. prosinca 2019. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena i za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

i tražbine troškova ovršnog postupka pred javnim bilježnikom Miri Malačić pod brojem Ovrv-120/2020 u iznosu od 781,72 eura sa zateznim kamatama koje teku od 3. veljače 2020. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

određuje se

p r e t h o d n a m j e r a

zabranom bankama kod kojih se vode računi tuženika da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplate s njegovog računa novčani iznos za koji je određena ova prethodna mjera.

IV. Dostavom Financijskog agenciji ovog rješenja o osiguranju tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

V. Iznos novčanih sredstava tuženika kod banaka, za koji je određena zabrana isplate, ne može se prenijeti s tog računa dok zabrana traje, osim radi namirenja tražbine tužitelja.

VI. Ova prethodna mjera traje do proteka 15 dana od nastupanja uvjeta za ovrhu.

VII. Odbija se prijedlog za određivanje prethodne mjere u dijelu kojim tužitelj zahtijeva određivanje prethodne mjere radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 25.353,82 eura te zateznih kamate koje teku na iznos od:

- 5.060,06 eura od 24. prosinca 2019. do isplate,

- 122.453,76 eura od 16. prosinca 2019. do isplate,

i u dijelu kojim zahtijeva određivanje prethodne mjere radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 310,65 eura sa zateznim kamatama od 2. listopada 2020. do isplate, te zatezne kamate koje teku na iznos od 9.083,39 eura od 20. siječnja 2020. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 23. prosinca 2019. i javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-356/2019 radi naplate tužiteljeve tražbine u iznosu od 1.906.597,69 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka. Tužitelj je podnio i drugi prijedlog za ovrhu 30. siječnja 2020. te je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ovrv-120/20 radi naplate tužiteljeve tražbine u iznosu od 183.194,80 kn.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi Ovrv-356/2019 u kojem je naveo da glavno potraživanje nije dospjelo. Osporava potraživanje zateznih kamata i navodi da je tužitelj obračunao zatezne kamate na kamate, protivno odredbi čl. 31. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Osporava potraživanje po osnovi posebne naknade jer tuženik nije zakasnio s ispunjenjem obveze. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi Ovrv-120/20 u kojem je naveo da osporava potraživanje. Navodi da glavnica potraživanja nije dospjela. Osporava potraživanje po osnovi zateznih kamata i posebne naknade.

3. Tužitelj je u tijeku postupka naveo da su stranke bile u poslovnom odnosu u kojem je tužitelj isporučivao robu tuženiku. Navodi da je ugovor o robno-trgovačkom kreditu prestao istekom roka te su nakon toga stranke 1. siječnja 2015. sklopile novi ugovor o poslovnoj suradnji koji je od tog dana bio temelj njihovog odnosa. Navodi da su stranke ugovorile valutu plaćanja od 60 dana te je tuženik zakasnio s ispunjenjem obveza. Navodi da tužitelj ima pravo na posebnu naknadu od 40,00 eura za svaki račun plaćen sa zakašnjenjem. Navodi da je račun izdan za svaku poslovnu transakciju. Navodi da je tuženik 24. rujna 2020. platio cjelokupnu glavnicu koja je bila utužena u postupku Povrv-487/2020 u iznosu od 875.435,78 kn i iznos od 114.756,00 kn na ime glavnice koja je utužena u predmetu Povrv-857/2020.

4. Tuženik je u tijeku postupka naveo da je 24. rujna 2024. izvršio uplatu tužitelju kojom je podmirio sva potraživanja koja je tužitelj imao prema tuženiku. Navodi da se protivi preinaci tužbe koju je tužitelj izvršio isticanjem zahtjeva za isplatu iznosa od 40.537,84 kn i iznosa od 4.807,34 po osnovi obračunatih zateznih kamata. Osporava potraživanje po osnovi posebne naknade. Navodi da je tužitelj za robu koju je isporučivao tuženiku istog dana izdao veći broj računa na manje iznose, umjesto da izdaje jedan račun na kojem bi se kumulirala ukupna cijena za robu isporučenu tuženiku. Tužitelj je 12. listopada 2018. izdao 31 račun, 30. travnja 2019. 119 računa, 2. svibnja 2019. 4 računa, 22. svibnja 2019. 6 računa, 6. lipnja 2019. 119 računa, 7. lipnja 2019. 68 računa, 21. lipnja 2019. 4 računa, 27. lipnja 2019. 4 računa, 29. srpnja 2019. 107 računa, 30. srpnja 2019. 72 računa, 31. srpnja 2019. 49 računa. Navodi da je tužitelj mogao izdati 11 računa za navedeno razdoblje te je nejasno iz kojeg razloga je izdavao toliki broj računa. Navodi da je tužitelj knjigovodstvenim manevrima stvorio tražbinu koja ne postoji. Navodi i da ne postoji pravo tužitelja potraživati zatezne kamate na posebnu naknadu jer takvo pravo nije propisano niti jednim propisom.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao izvod otvorenih stavaka (list 5-15, 1126-1129 spisa), ugovor o robno-trgovačkom kreditu (list 26-27, 1154-1155 spisa), obračun kamata (list 52-297, 1062, 1431 spisa), račune (list 298-973, 1201-1430 spisa), knjigovodstvenu karticu (list 974-1029, 1197-1200 spisa), terećenje (list 996, 1030-1031, 1130, 1196 spisa), ugovor o poslovnoj suradnji (list 1032-1033 spisa), izvod promet po računu Zagrebačke banke d.d. (list 1039-1061, 1173-1195 spisa), odobrenja (list 1068-1076, 1141-1153 spisa), izvod prometa po računu Erste bank d.d. (list 1082-1117, 1447-1472 spisa), narudžbu (list 1502-1505 spisa), dopise (list 1506- 1508 spisa), saslušani su zastupnik po zakonu tužitelja MĆ (list 1496-1499 spisa), zastupnik po zakonu tuženika MĆN (list 1499-1500 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku financijske struke Centar za financijska vještačenja d.o.o. (list 1520-1799, 1836, 1854-1860, 1868-1869 spisa).

6. Nakon ocjene svih dokaza i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 70/19 dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 142.238,99 eura sa zateznim kamatama i iznosa od 9.721,43 eura sa zateznim kamatama.

8. Rješenjem suda od 23. veljače 2021. spojeni su predmeti pod poslovnim brojem Povrv-487/2020 i Povrv-857/2020 radi zajedničkog raspravljanja sukladno odredbi čl. 313. st. 1. ZPP-a. Predmet pod brojem Povrv-487/2020 vodio se povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi Ovrv-356/2019 iz kojeg tužitelj konačnim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 142.238,99 eura sa zateznim kamatama, a predmet Povrv-857/2020 vodio se povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi Ovrv- 120/2020 iz kojeg tužitelj konačnim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 9.721,43 eura sa zateznim kamatama.

9. Tužitelj je u podnesku od 2. listopada 2020. u predmetu Povrv-487/2020 preinačio tužbu koja je bila predmet postupka Ovrv-356/2019 na način da je zatražio zatezne kamate na obračunate zatezne kamate u iznosu od 40.537,84 kn za razdoblje od 24. rujna 2020. do isplate. Te zatezne kamate na zatezne kamate nisu bile predmet prijedloga za ovrhu pa se u tom dijelu radi o preinaci tužbe. Međutim, u dijelu u kojem je zatražio obračunate zatezne kamate u iznosu od 40.537,84 kn ne radi se o preinaci tužbe jer su u prijedlogu za ovrhu te zatezne kamate bile zatražene kao sporedno potraživanje na glavnicu pa je nakon podmirenja glavnice tužitelj obračunao zatezne kamate u apsolutnom iznosu. Okolnost što ih sada potražuje obračunate u apsolutnom iznosu, a ne kao sporedno potraživanje koje teče na glavnicu ne predstavlja promjenu istovjetnosti zahtjeva. Tužitelj je u podnesku od 2. listopada 2020. u predmetu Povrv- 857/2020 preinačio tužbu na način da je zatražio zatezne kamate na obračunate zatezne kamate u iznosu od 4.807,34 kn za razdoblje od 24. rujna 2020. do isplate. Te zatezne kamate na zatezne kamate nisu bile predmet prijedloga za ovrhu pa se u tom dijelu radi o preinaci tužbe. Međutim, u dijelu u kojem je zatražio obračunate zatezne kamate u iznosu od 4.837,34 kn ne radi se o preinaci tužbe jer su u prijedlogu za ovrhu te zatezne kamate bile zatražene kao sporedno potraživanje na glavnicu pa je nakon podmirenja glavnice tužitelj obračunao zatezne kamate u apsolutnom iznosu. Okolnost što ih sada potražuje obračunate u apsolutnom iznosu, a ne kao sporedno potraživanje koje teče na glavnicu ne predstavlja promjenu istovjetnosti zahtjeva. Sud je dopustio preinaku tužbe sukladno odredbi čl. 190. st. 3. ZPP-a jer je svrsishodna za končano uređenje odnosa između stranaka.

10. Tužitelj je tijekom postupka djelomično povukao tužbu i to za iznos glavnice od 114.756,00 kn (15.230,73 eura) iz predmeta Ovrv-120/2020 i iznos glavnice od 875.435,78 kn (116.182,58 eura) iz predmeta Ovrv-356/2019, a tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe pa je sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. Izreke rješenja.

11. U postupku nije sporno da su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac sklopili ugovor o robno-trgovačkom kreditu 1. srpnja 2013. godine. Čl. 1. tog ugovora određeno je da je predmet ugovora prodaja i isporuka robe i/ili usluga iz registrirane djelatnosti prodavatelja te plaćanje robe i/ili usluga prethodno regulirano temeljem ugovora o poslovnoj suradnji.

12. Čl. 2. tog ugovora ugovoreno je da se kupac obvezuje da će svotu po računu za isporučenu robu i/ili usluge uplatiti u rokovima utvrđenim u ugovoru o poslovnoj suradnji iz čl. 1. ugovora, a najkasnije u roku od 60 dana od primitka računa. Stavkom 2. tog članka ugovoreno je da su stranke suglasne kako u slučaju ne plaćanja u rokovima iz stavka 1. tog članka, prodavatelj odobrava kupcu robno-trgovački kredit uz kamatu od 7% godišnje. Stavkom 3. tog članka ugovoreno je da je kupac suglasan kako će svoje obveze iz stavka 1. tog članka podmiriti u roku od 360 dana od primitka računa.

13. Čl. 4. tog ugovora ugovoreno je da se ugovor sklapa na rok od jedne godine. Po isteku tog roka svaka stranka može otkazati ugovor. Ako niti jedna stranka ne otkaže ugovor do 31. prosinca tekuće godine, ugovor se smatra produženim za sljedeću godinu.

14. U postupku nije sporno da su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac sklopili ugovor o poslovnoj suradnji 1. siječnja 2015. Tim ugovorom ugovoreno je da je rok plaćanja 60 dana od datuma fakture za sve grupe iz proizvodnog asortimana. U odnosu na naručivanje i isporuku ugovoreno je da se način isporuke definira kao: centralno skladište, mjesto isporuke: prodavaonica kupca, asortiman: definiran od strane kupca.

15. Iz niti jednog dokaza ne proizlazi da je bilo koja stranka otkazala ugovor o robno-trgovačkom kreditu u smislu čl. 4. tog ugovora pa je on nakon isteka trajanja 1. srpnja 2014. produžen za sljedeću godinu. Međutim, stranke su nakon sklapanja ugovora o robno-trgovačkom kreditu sklopile ugovor o poslovnoj suradnji 1. siječnja 2015. koji su uredile istu materiju – kupoprodaju proizvoda iz asortimana tužitelja. Prema tome, kako su stranke naknadnim ugovorom uredile svoje odnose, to se na njihov odnos primjenjuje kasnije sklopljeni ugovor o poslovnoj suradnji, a ne ranije sklopljeni ugovor o robno-trgovačkom kreditu.

16. Sukladno ugovor o poslovnoj suradnji od 1. siječnja 2015. ugovoreni rok plaćanja je 60 dana od datuma računa. Neosnovano tuženik smatra da je tražbinu mogao podmiriti i u roku od 360 dana jer je taj rok ugovoren ranijim ugovor o robno- trgovačkom kreditu. Kako je već obrazloženo, stranke su kasnijim ugovorom o poslovnoj suradnji uredile svoje odnose pa tako i u pogledu rokova plaćanja te se na njihov odnos primjenjuje ugovor o poslovnoj suradnji.

17. U postupku nije sporno da je tužitelj isporučio robu tuženiku po svim računima koje je ispostavio. Nije sporno niti da je tuženik u cijelosti platio glavnicu potraživanja po svim ispostavljenim računima.

18. Sporno je je li tuženik zakasnio s ispunjenjem novčane obveze i visina obračunatih zateznih kamata i posebne naknade.

19. Stranke su ugovorom o poslovnoj suradnji ugovorile rok ispunjenja obveze od 60 dana od izdavanja računa. Nisu odlučni tuženikovi kako nije primio račune jer obvezno pravni odnos ne nastaje primitkom računa, te između stranaka nije niti ugovoreno da bi se dospijeće tražbine određivalo prema danu primitka računa.

20. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Centar za financijska vještačenja utvrdio zakašnjenje tuženika s ispunjenjem obveze i iznos obračunatih zateznih kamata. Nesporno je da je tuženik nakon pokretanja postupka podmirio cjelokupnu glavnicu potraživanja cijene za isporučenu robu, a koja je bila predmet postupka i Ovrv-356/2019 i Ovrv-120/2020.

21. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da zatezne kamate obračunate na glavnicu cijene koja je bila predmet postupka Ovrv-356/2019 za razdoblje od 19. prosinca 2019. pa do dana kada je tuženik platio glavnicu iznose ukupno 5.880,75 eura.

22. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da zatezne kamate obračunate na glavnicu cijene koja je bila predmet postupka Ovrv-120/2020 za razdoblje od 14. siječnja 2020. pa do dana kada je tuženik platio glavnicu iznose ukupno 327,39 eura.

23. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi i da je tuženik platio sa zakašnjenjem tražbine po računima koji su ispostavljeni u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 18. prosinca 2019. te da zatezne kamate obračunate od prvog dana nakon dospijeća, odnosno prvog dana nakon proteka 60 dana od izdavanja računa, pa do dana plaćanja glavnice iznose 9.344,88 eura.

24. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja MĆ proizlazi da je tuženik tražio da tužitelj dostavi robu u svaki dućan, a ne na centralno skladište, te je tužitelj posebno slao robu za svaki dućan i posebno pisao otpremnicu za svaki dućan, kao i da je tužitelj ispostavio račun za svaku otpremnicu, odnosno isporuku u svaki dućan. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja proizlazi da je bilo oko 240 dućana tuženika u koje je isporučivao robu te se preuzimanje robe vršilo u svakom dućanu posebno. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja proizlazi da je tuženik vršio narudžbe putem e-maila te je narudžbu za više dućana slao u jednom e-mailu, odnosno slao je specifikaciju s mjestima isporuke po dućanima.

25. Sud je u ovom dijelu prihvatio iskaz zastupnika po zakonu tužitelja jer je logičan i uvjerljiv budući da ne bi imalo smisla da vrši isporuke u svaki pojedini dućan na različitim lokacijama, umjesto na centralno skladište tuženika ako tuženik to nije tražio. U ovom dijelu niti zastupnik po zakonu tuženika MĆN ne osporava iskaz zastupnika po zakonu tužitelja, već navodi kako je tuženik predavao zbirnu narudžbu za sve dućane pa smatra da je trebao biti ispostavljen jedan zbirni račun, a ne poseban račun za svaku isporuku u svaki dućan. Prema tome, niti zastupnik po zakonu tuženika ne osporava da je tužitelj po tuženikovim narudžbama na njegovo traženje vršio isporuku robe u svaki pojedini dućan tuženika, a ne cjelokupnu dostavu po jednoj narudžbu u centralno skladište tuženika.

26. Sud je prihvatio iskaz zastupnika po zakonu tuženika u dijelu kojim je iskazao kako je jednom narudžbom naručio robu za više dućana jer je u tom dijelu u skladu s ispravama u spisu, i to narudžbenicom koju je tužitelj predao u spis na ročištu od 3. ožujka 2022. iz koje se vidi da se radi o jednoj narudžbi za puno dućana. Također, i zastupnik po zakonu tužitelj MĆ iskazao je kako je tuženik u jednom e- mailu naručio isporuku robe za više dućana, iz čega također proizlazi da se radi o jednoj narudžbi.

27. Prema tome, tuženik je putem e-maila naručio robu za više dućana, a tužitelj je sukladno dogovoru stranaka isporučivao robu zasebno u svaki pojedini dućan, a ne cjelokupnu robu iz jedne narudžbe u centralno skladište te je potom za isporuku u svaki pojedini dućan ispostavio zaseban račun i otpremnicu.

28. Odredbom čl. 13. st. 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 121/13, 78/15 – dalje: ZFPPN) propisano je da u poslovnim transakcijama između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze, ako dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze, vjerovnik ima pravo, bez ikakve daljnje opomene, na posebnu naknadu u iznosu od 40 eura.

29. Odredbom čl. 3. t. 16. ZFPPN-a određeno je da poslovne transakcije jesu transakcije između poduzetnika ili između poduzetnika i osoba javnog prava koje rezultiraju dobavom robe ili pružanjem usluga za novčanu naknadu.

30. Iz navedene definicije poslovne transakcije proizlazi da su poslovne transakcije šire od pojma narudžbe i ugovora. U jednom ugovoru o kupoprodaji i jednoj narudžbi na temelju koje je sklopljen ugovor o kupoprodaji može postojati više poslovnih transakcija. Poslovna transakcija je svaka transakcija između poduzetnika koja rezultira dobavom robe ili pružanjem usluga za novčanu naknadu. To znači da ako su se stranke ugovora o kupoprodaji sporazumjele o vršenju uzastopnih isporuka robe pri čemu svaka isporuka dovodi do nastanka obveze plaćanja naknade, tada svaka pojedinačna isporuka robe koja je izvršena na temelju jednog ugovora o kupoprodaji ili jedne narudžbe na temelju koje je sklopljen ugovor o kupoprodaji predstavlja zasebnu poslovnu transakciju. U konkretnom slučaju stranke su se sporazumjele da će tužitelj vršiti isporuku robe po jednoj narudžbi zasebno u svaki dućan tuženika na različitim lokacijama što znači da svaka takva isporuka predstavlja zasebnu isporuku robe i dovodi do obveze plaćanja novčane naknade, neovisno o tome što se radilo o samo jednoj narudžbi i time jednom ugovoru. Tužitelj je ispostavio račun za svaku takvu isporuku te ima pravo na posebnu naknadu iz čl. 13. st. 1. ZFPPN-a za svako zakašnjelo plaćanje za svaku isporuku po svakom računu.

31. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je u odnosu na račune koji su predmet postupka Ovrv-356/2019 tužitelj vršio isporuke robe na ukupno 57 dana, a u odnosu na račune koji su predmet postupka Ovrv-120/2020 je vršio isporuke na ukupno 2 dana. U slučaju ako bi se kao jedna poslovna transakcija uzele sve isporuke vršene u jednom danu, tada bi ukupno bilo 57 poslovnih transakcija za tražbine koje su predmet postupka Ovrv-356/2019 pa bi posebna naknada iznosila 2.280,00 eura (57 x 40,00 eura) i 2 poslovne transakcije za tražbine koje su predmet postupka Ovrv- 120/2020 pa bi posebna naknada iznosila 80,00 eura (2 x 40,00 eura).

32. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ako je svaki pojedini račun ispostavljen za svaku poslovnu transakciju tada bi posebna naknada za tražbine koje su predmet postupka Ovrv-365/2019 iznosila ukupno 102.160,00 eura, a za tražbine koje su predmet postupka Ovrv-120/2020 ukupno 9.200,00 eura.

33. Kako je već obrazloženo, stranke su se sporazumjele da će tužitelj vršiti isporuku robe po jednoj narudžbi zasebno u svaki dućan tuženika na različitim lokacijama što znači da svaka takva isporuka predstavlja zasebnu isporuku robe i dovodi do obveze plaćanja novčane naknade, neovisno o tome što se radilo o samo jednoj narudžbi i time jednom ugovoru za svaki pojedini dan isporuke (57 dana isporuke za tražbine po predmetu Ovrv-356/2019 i 2 dana isporuke za tražbine po predmetu Ovrv-120/2020).

34. Stoga, u konkretnom slučaju svaki ispostavljeni račun odnosi se na jednu poslovnu transakciju pa je tuženik dužan platiti posebnu naknadu iz čl. 13. st. 1. ZFPPN-a u ukupnom iznosu od 102.160,00 eura za tražbine po predmetu Ovrv- 356/2019 i 9.200,00 eura za tražbine po predmetu Ovrv-120/2020.

35. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Centra za financijska vještačenja d.o.o. jer je izrađen stručno i argumentirano, a vještak je odgovorio na sva pitanja stranaka i otklonio sve primjedbe na nalaz i mišljenja te ne postoje okolnosti koje bi dovele u sumnju pravilnost danog nalaza i mišljenja.

36. Slijedom svega navedeno, tužiteljevo potraživanje koje je bilo predmet postupka Ovrv-356/2019 ukupno iznosi:

- 5.880,75 eura po osnovi obračunatih zateznih kamata na utuženu glavnicu plaćenu sa zakašnjenjem,

- 9.344,88 eura po osnovi zateznih kamata obračunatih na glavnicu koja nije bila utužena u ovom postupku, a plaćena je sa zakašnjenjem, po računima ispostavljenim u razdoblju od od 1. siječnja 2017. do 18. prosinca 2019.,

- 102.160,00 eura po osnovi posebne naknade iz čl. 13. st .1. ZFPPN-a.

37. Međutim, tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 27. rujna 2024. (list 1821 spisa) potražuje iznos od 5.380,29 eura po osnovi obračunatih zateznih kamata na utuženu glavnicu plaćenu sa zakašnjenjem. O tome je odlučeno u granicama postavljenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a pa je tuženiku po toj osnovi naloženo platiti tužitelju iznos od 5.380,29 eura, a ne 5.880,75 eura.

38. Slijedom navedenog, tuženik je dužan platiti tužitelju iznos od:

- 5.380,29 eura po osnovi obračunatih zateznih kamata na utuženu glavnicu plaćenu sa zakašnjenjem,

- 102.160,00 eura po osnovi posebne naknade iz čl. 13. st .1. ZFPPN-a.

39. To ukupno iznosi 116.885,17 eura.

40. Tužiteljevo potraživanje koje je bilo predmet postupka Ovrv-120/2020 ukupno iznosi:

- 327,39 eura po osnovi zateznih kamata na utuženu glavnicu plaćenu sa zakašnjenjem,

- 9.200,00 eura po osnovi posebne naknade iz čl. 13. st. 1. ZFPPN-a.

41. Međutim, tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 27. rujna 2024. (list 1821 spisa) potražuje iznos od 9.083,39 eura po osnovi posebne naknade. O tome je odlučeno u granicama postavljenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a pa je tuženiku po toj osnovi naloženo platiti tužitelju iznos od 9.083,39 eura, a ne 9.200,00 eura.

42. Slijedom navedenog, tuženik je dužan platiti tužitelju iznos od:

- 327,39 eura po osnovi zateznih kamata na utuženu glavnicu plaćenu sa zakašnjenjem,

- 9.083,39 eura po osnovi posebne naknade iz čl. 13. st. 1. ZFPPN-a.

43. To ukupno iznosi 9.410,78 eura.

44. Prema odredbi čl. 31. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

45. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu pod brojem Ovrv-356/2019 (koji je po prigovoru na rješenje o ovrsi nastavljen pod brojem Povrv-487/2020) 23. prosinca 2019. preporučenom poštom. Stoga, zatezne kamate na zatezne kamate obračunate u iznosu od 9.344,88 eura koje su bile zatražene već u prijedlogu za ovrhu teku od 23. prosinca 2019. pa do isplate. Međutim, tužitelj potražuje zatezne kamate od 24. prosinca 2019. pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

46. U odnosu na zatezne kamate koje teku na zatezne kamate obračunate u iznosu od 5.880,75 eura tužitelj je zahtjev za njihovu isplatu postavio u podnesku od 2. listopada 2020. u predmetu Povrv-487/2020. Stoga, zatezne kamate teku od 2. listopada 2020.

47. U odnosu na zatezne kamate koje teku na zatezne kamate obračunate u iznosu od 327,39 eura tužitelj je zahtjev za njihovu isplatu postavio 2. listopada 2020. u predmetu Povrv-857/2020. Stoga, zatezne kamate teku od 2. listopada 2020.

48. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO- a za odnose iz trgovačkih ugovora jer potraživanje tužitelja proizlazi iz ugovora sklopljenog između stranaka na temelju kojeg je tužitelj prodavao tuženiku robu iz svog asortimana. Obje stranke su trgovačka društva pa se radi o trgovačkom ugovoru u smislu odredbe čl. 14. st. 2. ZOO-a.

49. Tužitelju ne pripadaju zatezne kamate na iznos posebne naknade iz čl. 13. st. 1. ZFPPN-a jer odredbe ZFPPN-a ne određuje dospijeće te obveze niti plaćanje zateznih kamata. Stoga, nema niti zakašnjenja tuženika s plaćanjem te naknade. Sadržajno, radi se o naknadi zbog zakašnjenja te vjerovnik ima pravo na zatezne kamate na iznos glavne tražbine plaćene sa zakašnjenjem, a ne i zatezne kamate na samu posebnu naknadu.

50. Vrijednost predmeta spora u ranijem predmetu Povrv-487/2020 od podnošenja prijedloga za ovrhu pa do podneska od 2. listopada 2020. bila je 1.906.597,69 kn (253.049,00 eura). Od 2. listopada 2020. (uključujući i podnesak od 2. listopada 2020.) pa do spajanja parnica 23. veljače 2021. vrijednost predmeta spora bila je 1.071.699,70 kn (142.238,99 eura).

51. Vrijednost predmeta spora u ranijem predmetu Povrv-857/2020 od podnošenja prijedloga za ovrhu pa do podneska od 2. listopada 2020. bila je 183.194,80 kn (24.314,00 eura). Od 2. listopada 2020. (uključujući i podnesak od 2. listopada 2020.) pa do spajanja parnica 23. veljače 2021. vrijednost predmeta spora bila je 73.246,14 kn (9.721,43 eura).

52. Nakon spajanja parnica 23. veljače 2021. vrijednost predmeta spora je ukupno 151.960,42 eura prema končano postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 27. rujna 2024. (list 1821 spisa).

53. Tuženik je tijekom postupka platio glavnicu potraživanja u kojem dijelu je tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je tuženik ispunio obvezu s obzirom na to da je tuženik platio glavnicu 23. rujna 2020., a tužitelj je u tom dijelu povukao tužbu 2. listopada 2020. Stoga, u stadiju postupka prije djelomičnog povlačenja tužbe 2. listopada 2020. i plaćeni iznos glavnice predstavlja uspjeh tužitelja u parnici.

54. Tužitelj je prema končano postavljenom tužbenom zahtjev uspio u postupku s iznosom od ukupno 126.295,95 eura, od čega se iznos od 116.885,17 eura odnosi na raniji postupak Povrv-487/2020, a iznos od 9.410,78 eura na raniji postupak Povrv- 857/2020. Konačno postavljeni tužbeni zahtjev je 142.238,99 eura u odnosu na raniji postupak Povrv-487/2020 i 9.721,43 eura u odnosu na raniji postupak Povrv-857/2020.

55. Nakon spajanja postupaka postoji jedinstvena vrijednost predmeta spora od 151.960,42 eura (142.238,99 eura + 9.721,43 eura).

56. Kako je tužitelj uspio s iznosom od ukupno 126.295,95 eura, to je u stadiju postupka nakon spajanja parnica 23. veljače 2021. tužitelj uspio u parnici u omjeru od 83,11% (126.295,95 eura / 151.960,42 eura), dok je tuženik uspio u omjeru od 16,89%. Stoga, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelju u tom stadiju postupka pripada pravo na naknadu troškova postupka u omjeru od 66,22% (83,11% - 16,89%).

57. Za razdoblje prije spajanja parnica uspjeh u sporu određuje se zasebno za svaki od kasnije spojenih postupaka jer su se pojedine radnje prije spajanja postupaka odnosile samo na onaj postupak u kojem su poduzete, a ne istovremeno na oba postupka.

58. Od podneska od 2. listopada 2020. pa do spajanja parnica 23. veljače 2021. tužitelj je u dijelu koji se odnosi na postupak Povrv-487/2020 uspio u parnici s iznosom od 116.885,17 eura, a tužbeni zahtjev odnosio se na isplatu iznosa od 142.238,99 eura pa je uspjeh tužitelja 82,17% (116.885,17 eura / 142.238,99 eura), a uspjeh tuženika 17,83%. Stoga, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelju u tom stadiju postupka pripada pravo na naknadu troškova postupka u omjeru od 64,34% (82,17% - 17,83%).

59. Od podneska od 2. listopada 2020. pa do spajanja parnica 23. veljače 2021. tužitelj je u dijelu koji se odnosi na postupak Povrv-857/2020 uspio u parnici s iznosom od 9.410,78 eura, a tužbeni zahtjev odnosio se na isplatu iznosa od 9.721,43 eura pa je uspjeh tužitelja 96,80% (9.410,78 eura / 9.721,43 eura). Stoga, u ovom stadiju postupka tužitelj nije uspio u parnici samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi pa mu sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova postupka u cijelosti.

60. U stadiju postupka od podnošenja prijedloga za ovrhu u predmetu Ovrv- 356/2019 pa do podneska od 2. listopada 2020. u dijelu koji se odnosi na postupak Povrv-487/2020 (Ovrv-356/2019) uspjeh tužitelja predstavlja i iznos glavnog potraživanja kojeg je tuženik platio tijekom postupka (116.182,58 eura), nakon čega je tužitelj u tom dijelu povukao tužbu. Stoga, u tom stadiju tužiteljev uspjeh je iznos od ukupno 233.067,75 eura (116.885,17 eura + 116.182,58 eura), a tužitelj je ukupno potraživao iznos od 253.049,00 eura (1.906.597,69 kn) pa je uspjeh tužitelj u tom stadiju postupka 92,10%. Stoga, tužitelj u ovom stadiju postupka nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi pa mu sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova postupka u cijelosti, uključujući i troškove ovršnog postupka Ovrv-356/2019.

61. U stadiju postupka od podnošenja prijedloga za ovrhu u predmetu Ovrv- 120/2020 pa do podneska od 2. listopada 2020. u dijelu koji se odnosi na postupak Povrv-857/2020 (Ovrv-120/2020) uspjeh tužitelja predstavlja i iznos glavnog potraživanja kojeg je tuženik platio tijekom postupka (15.230,73 eura), nakon čega je tužitelj u tom dijelu povukao tužbu. Stoga, u tom stadiju tužiteljev tužitelj nije uspio u parnici samo u razmjerno neznatnom dijelu svojeg zahtjeva jer je tužbeni zahtjev odbijen samo za iznos od 310,65 eura, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi pa mu sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova postupka u cijelosti, uključujući i troškove ovršnog postupka Ovrv-120/2020.

62. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa).

63. Prema Tbr. 52. st. 3. Tarife sud primjenjuje Tarifu koja je na snazi u trenutku donošenja odluke.

64. O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

65. Tužitelju su priznati troškovi ovršnog postupka Ovrv-356/2019 koji se odnose na javnobilježničku nagradu s PDV-om (25%) u iznosu od 829,52 eura prema 66. odredbi čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 8/11, 114/12 – dalje: Pravilnik), trošak sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku s PDV-om (25%) u iznosu od 3.163,78 eura prema Tbr. 11. t. 1. i Tbr. 46. Tarife i trošak dostave u iznosu od 4,97 eura jer iz računa javnog bilježnika broj 2940/1/1 (list 18 spis) proizlazi da je tužitelju nastao i taj trošak u iznosu od 30,00 kn uvećano za PDV (37,50 kn), što ukupno iznosi 3.998,27 eura

67. Tužitelju su priznati troškovi ovršnog postupka Ovrv-120/2020 koji se odnose na javnobilježničku nagradu s PDV-om (25%) u iznosu od 361,99 eura prema odredbi čl. 6. Pravilnika, troškovi sastava prijedlog za ovrhu po punomoćniku odvjetniku s PDV-om (25%) u iznosu od 414,76 eura prema Tbr. 11. t. 1. i 46. Tarife, i trošak dostave u iznosu od 4,97 eura jer iz računa javnog bilježnika broj 271/1/1 (list 1132 spis) proizlazi da je tužitelju nastao i taj trošak u iznosu od 30,00 kn uvećano za PDV (37,50 kn), što ukupno iznosi 781,72 eura.

68. Zatezne kamate na trošak ovršnog postupka dosuđene su tužitelju od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 – dalje: OZ) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a po stopi za ostale odnose.

69. Tužitelju su priznati parnični troškovi za radnje poduzete u predmetu Povrv- 487/2020 prije spajanja parnica i to trošak sastava podneska od 24. lipnja 2020. u iznosu od 3.808,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife (vrijednost predmeta spora je 253.049,00 eura), uvećano za PDV (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 952,00 eura, ukupno 4.760,00 eura, koji trošak mu pripada u cijelosti sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a i trošak podneska od 2. listopada 2020. u iznosu od 2.142,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife (Vrijednost predmeta spora je 142.238,99 eura), uvećano za PDV (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 535,50 eura, ukupno 2.677,50 eura. Ovaj trošak pripada mu u omjeru od 64,34% sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, što iznosi 1.722,70 eura.

70. Tužitelju su priznati parnični troškovi za radnje poduzete u predmetu Povrv- 857/2020 prije spajanja parnica i to trošak zastupanja na ročištu od 4. studenog 2020. u iznosu od 250,00 eura prema Tbr. 9. t. 2. Tarife (vrijednost predmeta spora je 24.314,13 eura) jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, uvećano za PDV (25%) u iznosu od 62,50 eura, ukupno 312,50 eura i trošak sastava podneska od 2. listopada 2020. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife (vrijednost predmeta spora je 9.721,43 eura), uvećano za trošak PDV-a (25%) u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 46. Tarife, ukupno 250,00 eura. Navedeni trošak za ove dvije radnje u ukupnom iznosu od 562,50 eura tužitelju pripada u cijelosti sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a.

71. U stadiju postupka nakon spajanja parnica tužitelju su prema vrijednosti predmeta spora od 151.960,42 eura priznati troškovi zastupanja na ročištima od 25. studenog 2021., 3. ožujka 2022., 30. rujna 2024. i 5. prosinca 2024. u iznosu od 2.288,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, za sastav podneska od 15. studenog 2021. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 8. t. 4. Tarife, za sastav podneska od 5. rujna 2024. i 27. rujna 2024. u iznosu od 2.288,00 eura za svaki podnesak prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, ukupno 13.778,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 3.444,50 eura, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eura, sudske pristojbe za podnošenja dva prijedloga za određivanje prethodne mjere i rješenja o prethodnoj mjeri u iznosu od 1.327,22 eura za svaki prijedlog i rješenje (ukupno 2.654,44 eura), što ukupno iznosi 20.540,55 eura. Tužitelju ovi troškovi pripadaju u omjeru od 66,22% sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, što iznosi 13.601,95 eura.

72. Tužitelju je priznat i trošak predujma za izvođenje vještačenja u iznosu od 1.181,25 eura u cijelosti jer je taj trošak bio potreban za vođenje parnice neovisno o uspjehu u parnici.

73. Slijedom navedenog tužitelju ukupno pripadaju parnični troškovi u iznosu od 21.828,40 eura (4.760,00 eura + 1.722,70 eura + 562,50 eura + 13.601,95 eura + 1.181,25 eura).

74. Tužitelju pripadaju zatezne kamate na parnične troškove od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 30. st. 2. OZ-a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

75. Tužitelj je u ovom postupku podnio prijedlog za određivanje prethodne mjere, kojeg je konačno postavio u podnesku od 5. prosinca 2024.

76. Odredbom čl. 501.a ZPP-a propisano je da će u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

77. Iz svih izvedenih dokaza proizlazi veća vjerojatnost da će tužitelj uspjeti u sporu u onom dijelu u kojem je ovom presudom prihvaćen tužbeni zahtjev, a kako je obrazloženo u prethodnim točkama ovog obrazloženja. Stoga je radi osiguranja te tražbine određena prethodna mjera, a u preostalom dijelu u kojem je tužbeni zahtjev ovom presudom odbijen proizlazi veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u parnici, kako je također obrazloženo u prethodnim točkama ovog obrazloženja, pa je u tom dijelu prijedlog za određivanje prethodne mjere neosnovan.

78. Odluka o trajanju prethodne mjere temelji se na odredbi čl. 337. st. 2. OZ-a

Zagreb, 16. siječnja 2025.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte