Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-69/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca, mr.sc. Ljiljane Stipišić predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Danijele Jažić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog HC, zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 1. točka 1. u vezi članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.) i drugih odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Kzd-6/2024. od 11. listopada 2024. u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog HC i branitelja Vladimira Simića, odvjetnika u Zagrebu,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženom HC utvrđuje kazna zatvora za kazneno djelo za koje je proglašen krivim prvostupanjskom presudom pod točkom 1. na temelju članka 154. stavak 1. KZ/11. u trajanju od 3 (tri) godine, a za kaznena djela zbog kojih je proglašen krivim pod točkom 2., na temelju članka 179 a. KZ/11. utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i za kazneno djelo na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11. utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine pa se optuženi HC na temelju članka 51. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 8 (osam) mjeseci u koju mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme lišenja slobode od 25. srpnja 2023. do 29. studenog 2023. te od 6. rujna 2024. pa nadalje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu broj Kzd-6/2024. od 11. listopada 2024. proglasio je krivim optuženog HC zbog počinjenja tri kaznena djela, jednog kaznenog djela protiv spolne slobode, teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi članka 153. stavka 1. KZ/11. te dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, nasilja u obitelji iz članka 179 a. KZ/11. i kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., a sve činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci prvostupanjske presude.

1.1. Optuženom HC utvrđene su kazne zatvora za kazneno djelo iz točke 1. na temelju članka 154. stavka 1. KZ/11. u vezi članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. u trajanju od 1 godine i 10 mjeseci, na temelju članka 179a. u vezi članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11. u trajanju od 10 mjeseci te na temelju članka 177. stavak 2. u vezi članka 48. stavak 2. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11. u trajanju od 10 mjeseci za kaznena djela iz točke 2. pa je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženi HC osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 11 mjeseci, a na temelju članka 57. KZ/11. optuženom HC izrečena je djelomična uvjetna osuda tako da će se dio jedinstvene kazne zatvora na koju je optuženi HC osuđen u trajanju od 1 godine i 5 mjeseci izvršiti, a dio jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci se neće izvršiti ako optuženi HC u roku od 5 godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne utječe na vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

1.2. Na temelju članka 70. KZ/11. optuženom HC je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja može trajati najdulje dvije godine, a teče od izvršnosti presude.

1.3. Na temelju članka 57. stavka 6. KZ/11. u vezi članka 58. stavka 2. KZ/11. sud može opozvati uvjetovani dio izrečene jedinstvene kazne zatvora osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obveze izrečene mu sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana.

1.4. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom HC je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode po uhićenju te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. srpnja 2023. do 29. studenog 2023. te od 6. rujna 2024. pa nadalje.

1.5. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1., 6., 7. i 8. te članka 145. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), optuženi HC dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka koji se sastoji od troškova svjedoka u iznosu od 60,31 eura, provedenog psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 700,00 eura, paušalne svote u iznosu od 200,00 eura, nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti, odvjetnika Viktora Makovca u iznosu od 2.581,87 eura, branitelja po službenoj dužnosti Gorana Devrnje u iznosu od 7.625,00 eura, odnosno ukupno 11.167,18 eura, a koji iznos mu se nalaže uplatiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude kao i nagradu te nužne izdatke opunomoćenice oštećenice u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni.

2.1. Optuženi HC po branitelju Vladimiru Simiću, odvjetniku u Zagrebu odgovorio je na žalbu državnog odvjetnika i predložio da se žalba odbije kao neosnovana.

3. Spis je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

5. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni smatrajući da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbi o ublažavanju kazne, jer iako je svojim priznanjem doprinio bržem okončanju postupka optuženik je navodio da u inkriminiranom razdoblju "nije bio sav svoj" dok to ne proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra koji je naveo da optuženikova konzumacija kokaina nije potencirala niti utjecala na njegovo protupravno postupanje niti na izmjenu njegovih moralnih načela jer se radi o osobi bez empatije i suosjećajnosti za potrebe drugih. Ujedno, državni odvjetnik smatra da se radi o osobi koja je otac troje djece, ali je isto precijenjeno po prvostupanjskom sudu, a nije cijenjen vidljiv modus, način ponašanja optuženika koji je zadavao žrtvi i psihičke boli i patnje, fizički nasrtao na nju kao i seksualno ju zlostavljao. Kontrolirao ju je na radnom mjestu, a višestruko i gotovo svakodnevno nad njom činio izjednačene spolne radnje ili spolne odnose na način da ju je zastrašivao i time ponižavao.

5.1. U pravu je državni odvjetnik kada smatra da prvostupanjski sud nije mogao primijeniti odredbe o ublažavanju kazne i smatrati olakotne okolnosti osobito olakotnim okolnostima. Naime, osobito olakotne okolnosti su one okolnosti koje mogu ublažiti kaznu počinitelju kaznenog djela, a neke od njih mogu biti pokajanje počinitelja, pomoć vlastima kod otkrivanja kaznenog djela, mlada dob počinitelja, loša socijalna situacija samog počinitelja, djelomično izvršenje kaznenog djela kad sam prekida izvršenje određenog kaznenog djela, prvo počinjenje kaznenog djela i nekakva moralna opravdanost djela dok to u ovom konkretnom slučaju nije zbir i sveukupnost navedenih olakotnih okolnosti pa se ne mogu smatrati osobito olakotnim okolnostima.

5.2. Njegova neosuđivanost, priznanje kaznenog djela i kajanje su neke od olakotnih okolnosti time da se radilo o optuženiku u vrijeme počinjenja djela sa navršenih 31 godinu koji je u razdoblju od listopada 2022. do srpnja 2023. u više navrata spolno zlostavljao, verbalno napadao i prijetio za koje protupravno ponašanje ga je sud oglasio krivim da je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode, teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi članka 153. stavka 1. KZ/11. Ujedno je u tom razdoblju primjenjivao fizičku silu prema svojoj izvanbračnoj supruzi kao i psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenosti. Povredu djetetova prava je počinio na način da je dijete staro 1 godinu i 9 mjeseci stavio sebi u krilo i vozio ga u automobilu te prijetio da će sletjeti sa djetetom i s automobilom ako izvanbračna supruga izvijesti policiju, kojim radnjama je doveo dijete u opasnost na vrlo realan način.

5.3. Ujedno, prvostupanjski sud zanemaruje nalaz i mišljenje liječnika vještaka koji je naveo da je kod optuženika utvrđen narcistički poremećaj ličnosti s grandomanskim osjećajem vlastite važnosti i vrijednosti uz podcjenjivanje i obezvrjeđivanje prava i doprinos drugih te nedostatak empatije. U vrijeme počinjenja djela kod istog je pronađena politoksikomanska zlouporaba raznih psihoaktivnih tvari sa predominacijom kokaina te se ne može smatrati ovakvo ponašanje ekscesom u optuženikovom životu jer je ono trajalo više od 9 mjeseci.

5.4. Uzimajući u obzir olakotne okolnosti, neosuđivanost, priznanje i kajanje, ali i otegotne okolnosti, vremensko trajanje počinjenja kaznenog djela te težinu i način zlostavljanja djeteta valjalo je preinačiti pojedinačno utvrđene kazne te utvrditi kazne za svako pojedino kazneno djelo u minimalnom trajanju kako je zakonski propisano. Stoga je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio kazne zatvora za kazneno djelo, teško kazneno djelo protiv spolne slobode, na temelju članka 154. stavka 1. KZ/11. u trajanju od 3 godine, kazneno djelo nasilja u obitelji na temelju članka 179 a. KZ/11. u trajanju od 1 godine i kazneno djelo povrede djetetovih prava na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11. u trajanju od 1 godine, a na temelju članka 51. KZ/11. optuženi HC osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 8 mjeseci.

6. Jedinstvena kazna zatvora sastoji se od povišenja najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne doseže zbir pojedinačnih kazni, a Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ga je osudio na temelju ocjene njegove ličnosti, jer je kod istog utvrđena narcističko poremećajna ličnost s grandomanskim osjećajem vlastite važnosti i vrijednosti uz podcjenjivanje i obezvrjeđivanje prava i doprinosa drugih te nedostatak empatije kao i počinjenja kaznenih djela u njihovoj ukupnosti gdje se dovodi u vezu mišljenje vještaka psihijatra da postoji rizik opetovanja u odnosu na partnerske odnose kao i reakcije na zajednički život s drugim osobama.

6.1. Naime, kaznom je potrebno izraziti društvenu osudu zbog počinjenih kaznenih djela i jačati povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Upravo će se to ostvariti ovako izmijenjenim pojedinačnim kaznama te izmijenjenom jedinstvenom kaznom zatvora.

7. S obzirom na izloženo, a ispitivanjem prvostupanjske presude na temelju članka 476. stavka 1. točki 1. i 2. ZKP/08. nisu utvrđene povrede kaznenog postupka i kaznenog zakona na koje drugostupanjski sud pazi po služenoj dužnosti trebalo je primjenom članka 486. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 16. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić