REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-911/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Aleksandri Gumzej, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Ivane Reljanović, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv tuženika EURODIGITAL d.o.o., Zagreb, Vladimira Nazora 34, OIB: 21632404131, zastupanog po punomoćnicima UČ, Rajku Čoguriću i Niki Čogurić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Čogurić & Matak d.o.o. u Zagrebu, Ilica 41a, radi isplate 9.059,04 EUR, nakon javne glavne rasprave zaključene 3. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 16. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj sudski predmet Ovrv-66779/2023, javnobilježnički predmet: UUP/OS-Ovrv-956/2023 koje je 3. listopada 2023. donio javni bilježnik Davor Dukat, Zagreb, Tratinska 79 te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana trošak parničnog postupka u iznosu od 637,04 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troška parničnog postupka u vidu pristojbe.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Davor Dukat, Zagreb, Tratinska 79, je 3. listopada 2023. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: sudski predmet Ovrv-66779/2023, javnobilježnički predmet UUP/OS-Ovrv-956/2023 kojim je tuženiku naloženo na ime glavnice isplatiti tužitelju iznos od 9.059,04 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te mu nadoknaditi nastali trošak.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor. Nakon što se Općinski građanski sud u Zagrebu oglasio nenadležnim i ustupio Trgovačkom sudu u Zagrebu ovaj predmet, ovaj sud je primjenom odredbe čl. 58. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24) rješenjem poslovni broj Povrv-911/2024-4 od 30. rujna 2024. navedeno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se postupak, u dijelu kojim je naloženo plaćanje, nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru koji se sada smatra odgovorom na tužbu (list 78. – 88. spisa) i daljnjem tijeku postupka navodi da je s tužiteljem 29. listopada 2012. sklopio Ugovor o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama radi postavljanja ukupno 700 košara za otpatke u gradu Zagrebu, a 25. kolovoza 2015. je sklopljen I. Aneks tom ugovoru. Nadalje, tužitelj i tuženik su 28. prosinca 2012. sklopili Ugovor o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama čiji je predmet postavljanje dodatnih 700 košara za otpatke na javnim površinama u gradu Zagrebu, a 17. prosinca 2015. zaključen je I. Aneks tom ugovoru. Temeljem tih ugovora tuženik je tužitelju predao u vlasništvo ukupno 1036 košara za otpatke od najkvalitetnijeg inoks čelika, a zauzvrat je tuženik te košare mogao koristiti 15 godina za postavljanje naljepnica s reklamnim porukama uz plaćanje naknade tužitelju. Iznos i način plaćanja naknade uređeni su putem ukupno 12 sadržajno istovjetnih Ugovora o plaćanju naknade za postavljenje reklama. Tuženik ukazuje na Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama šifre 659282. Dana 20. srpnja 2020. sklopljen je Ugovor o nagodbi jer je Zagrebački Holding- podružnica čistoća temeljem naloga grada Zagreba, gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša bio obvezan zamijeniti sve postojeće košarice za otpad novim jedinstvenim košaricama, što uključuje i košare za otpad koje su predmet Ugovora između tužitelja i tuženika. Ugovorom o nagodbi tužitelj se tuženiku obvezao dodijeliti zamjenske lokacije za postavljenje reklama i reklamnih panoa. U vezi s pravnim pitanjima relevantnima za ovaj postupak tuženik ističe da 12 pojedinačnih ugovora o plaćanju naknade za postavljenje reklama prati sudbinu glavnih ugovora o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama. Budući da su glavni ugovori raskinuti, prestale su obveze i po navedenih 12 ugovora, uključujući i konkretnom Ugovoru o plaćanju naknade za postavljanje reklama šifre 659282. Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo i komunalne poslove obratio se tuženiku e-mailom od 19. srpnja 2019. i 26. srpnja 2019. u kojima je u bitnome naveo da se košare za otpad o kojima je riječ u ovom postupku namjerava zamijeniti novima i da ih tuženik više neće moći koristiti kao oglasni prostor. Istu obavijest je u bitnome tuženiku priopćio i Zagrebački holding- podružnica čistoća dopisom od 15. studenoga 2019. u kojem je izrijekom navedeno da će taj subjekt košare za otpatke koje je donirao tuženik i na kojima je koristio oglasni prostor zamijeniti u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. Tuženik ističe da je nakon zaprimanja obavijesti od tužitelja zaključio da od 1. siječnja 2020. nadalje više ne može za oglašavanje koristiti košare za otpatke koje je dao temeljem ugovora o darovanju te da su mu od tog dana ti oglasni prostori nedostupni pa nije ni bitno kada je tužitelj stvarno uklonio košare. Tuženik ističe da košare nije koristio kao prostor za oglašavanje u razdoblju koje je utuženo u ovom postupku jer je Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama šifre 659282 raskinut a temeljem tužiteljeve obavijesti smatrao je taj oglasni prostor nedostupnim pa stoga nije bio, niti je još uvijek, dužan platiti naknadu za korištenje oglasnog prostora kojeg nije mogao koristiti niti ga je u stvarnosti koristio.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu i to: izvadak iz tužiteljeve knjigovodstvene kartice za tražbinu po Ugovoru šifre 659282 za naknade dospjele od 10. siječnja 2021. do 10. prosinca 2022. (list 25. i 26. spisa), neslužbeni izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 33. – 35. spisa), Ugovor o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama KLASA: 363-02/12- 01/108, URBROJ: 251-13-31/100-12-4 od 29. listopada 2012. (list 92. - 94), Zaključak o prihvaćanju Sklapanja ugovora o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama od 27. rujna 2012. (list 95. spisa), I. Aneks Ugovoru o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama od 25. kolovoza 2015. (list 96. - 98. spisa), Zaključak o prihvaćanju klapanja ugovora o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama od 25. kolovoza 2015. (list 98. spisa), Ugovor o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama od 28. prosinca 2012. KLASA: 363-02/12-01/235, URBROJ: 251-13-31/100-12-4, Zaključak o prihvaćanju klapanja ugovora o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama od 28. prosinca 2012. (list 103. spisa), I. Aneks Ugovoru o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama KLASA: 360-01/15-001/125, URBROJ: 251- 13-11/1-15-5 od 17. prosinca 2015. (list 104. - 107. spisa), Zaključak o sklapanju I. Aneks Ugovoru o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama od 27. studenoga 2015. (list 108. spisa), Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama šifra 659282, KLASA: 363-02/2016-016/079, URBROJ: 251-13-33-1/001-16- 2 (list 110. – 112. spisa), Ugovor o nagodbi KLASA: 363-02/20-016/162, URBROJ: 251-13-11-1-20-3/NM 20. srpnja 2012. (list 114. – 117. spisa), e-mail korespondencija između PČ i DČ (list 118. – 122. spisa), dopis Gradskog ureda Grada Zagreba za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet (list 124. i 125. spisa), obavijest Zagrebačkog holdinga, Podružnice čistoća od 15. studenoga 2019. (list 126. spisa). Sud je izvršio uvid u sudsku praksu dostavljenu u spis ovoga predmeta koja se odnosi na istovjetno pravno pitanje između istih stranaka te istu činjeničnu osnovu, ali za drugačija utužena razdoblja.

5. Sud nije proveo dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika PČ jer ga, s obzirom na stanje spisa predmeta, nije smatrao svrsishodnim te je odluku u predmetu mogao donijeti bez izvođenja tog dokaza.

6. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Tužitelj od tuženika traži isplatu od 9.059,04 EUR na ime naknade za postavljanje reklama na košarama za otpatke na području Grada Zagreba s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama temeljem Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklama šifra 659282, KLASA: 363-02/2016-016/079, URBROJ: 251- 13-31/001-16-2 za naknade dospjele u razdoblju od 10. siječnja 2021. do 10. prosinca 2022.

8. Između stranaka nije sporno to da su sklopile dva Ugovora o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama čiji je predmet postavljanje 700 košara i dodatnih 700 košara za otpatke (29. listopada 2012. i 28. prosinca 2012.), da su za oba ugovora sklopljeni aneksi ( 25. kolovoza 2015. i 28. prosinca 2015.) te da je za plaćanje naknade temeljem tih ugovora sklopljeno zasebnih 12 Ugovora o plaćanju naknade. Iz tužiteljeve vjerodostojne isprave priložene uz ovršni prijedlog i tuženikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi razvidno je da je tražbina o kojoj je riječ u ovom postupku utužena temeljem Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklama šifre 659282. Nesporno je i to da su stranke sklopile Ugovor o nagodbi KLASA: 363-02/20- 016/162, URBROJ: 251-13-11-1-20-3/NM.

9. Među strankama nije sporno ni to da je da je tuženikova tvrtka isprva glasila DOBRA REKLAMA d.o.o. za oglašavanje, da bi nakon toga bila promijenjena u EURODIGITAL d.o.o. za oglašavanje, a osobni identifikacijski broj (OIB) 21632404131, koji je sud utvrdio uvidom u dostavljeni izvadak iz sudskog registra, ostao je isti jer promjenom tvrtke ne dolazi do promjene pravnog subjektiviteta. Stoga je sud na temelju uvida u naprijed navedene dokumente i OIB [osobni identifikacijski broj]e naznačene u njima utvrdio da su te ugovore i anekse sklopili tužitelj i tuženik koji je u vrijeme njihova sklapanja poslovao pod drugačijom tvrtkom.

10. Među strankama je sporno je li utužena tražbina zasnovana na pravnom poslu koji je u vrijeme nastanka tražbine bio postojeći i važeći, uzimajući u obzir tuženikovu tvrdnju da je u utuženom razdoblju Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama raskinut i da on uopće nije koristio košare za otpatke za postavljanje reklama od 1. siječnja 2020. nadalje zbog tužiteljeve obavijesti o uklanjanju istih.

11. U članku 1. Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklama šifra 659282, KLASA: 363-02/2016-016/079, URBROJ: 251-13-33-1/001-16-2 (Ugovor o plaćanju naknade šifre 659282, list 110. – 112. spisa) ukazuje se na to da su tužitelj (Grad Zagreb) i tuženik (tada pod tvrtkom Dobra reklama d.o.o.o., u svojstvu korisnika) 29. listopada 2012. sklopili Ugovor o davanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama KLASA: 362-02/12-01/108, URBROJ: 251-13-31/100-12-4 (Ugovor o darovanju od 29. listopada 2012.) i pripadajući I Aneks tom ugovoru od 29. listopada 2012. KLASA: 363-01/15-01/124, URBROJ: 215-13-11/1-15-3 (I. Aneks od 25. kolovoza 2015.) Ugovorom o plaćanju naknade šifre 659282 (čl. 2. tog Ugovora) je tuženiku odobreno postavljanje 138 reklamnih naljepnica na šezdeset devet košara za otpatke. Košare za otpatke je tuženik prethodno darovao gradu Zagrebu i isti je prihvatio njihovo darovanje.

12. Odredbom čl. 3. Ugovora o plaćanju naknade šifre 659282 propisana je mjesečna naknada za postavljanje reklame od 2.884,00 kn sukladno Pravilniku o kriterijima za određivanje naknade za postavljanje ploča s natpisom, plakata, zastavica na jarbolima reklama i reklamnih panoa (Službeni glasnik grada Zagreba 14/15) a člankom 4. uređen je način njezina plaćanja. Naposljetku, odredbom čl. 12. tog ugovora propisano je da je korisnik dužan plaćati naknadu sve dok ne ukloni reklame, odnosno dok se reklame ne uklone na njegov trošak.

13. Ugovorom o darovanju od 29. listopada 2012. (list 92. – 94. spisa) ugovoreno je da tuženik daruje a tužitelj prihvaća darovanje 700 košara za otpatke od najkvalitetnijeg inox čelika koje se imaju postaviti na tužiteljevim javnim površinama tijekom 3 mjeseca i koje tuženik može koristiti sljedećih 15 godina za postavljanje naljepnicama s reklamnim porukama uz plaćanje naknade tužitelju (čl. 1. i 2. tog Ugovora). Danom postavljanja košare postaju vlasništvo Grada Zagreba (čl. 3. Ugovora o darovanju).

14. I. Aneksom od 25. kolovoza 2015. (list 96. – 98. spisa) dalje su uređeni odnosi među ugovornim stranama povodom okolnosti da je nakon postavljenih 324 košare za otpatke i nakon što je utvrđeno da je velik broj košara oštećen i otuđen, tuženik zastao s daljnjom isporukom košara jer je u izradi novi tip košara-tipa CITYBOX koji će onemogućiti svakodnevnu krađu i uništavanje košara. Tužitelj je suglasan s novim tipom košara, a tuženik se obvezao do 30. lipnja 2016. nabaviti novi tip Citybox košara kojim će zamijeniti postojeće postavljene košare i tužitelju isporučiti nove-ukupno 700 komada, bez naknade, kako je ugovoreno osnovnim ugovorom. Iz čl. 3. I. Aneksa od 25. kolovoza 2015. proizlazi da se za plaćanje naknade i dalje sklapa ugovor sukladno odluci o komunalnom redu (Službeni glasnik grada Zagreba 3/14, 16/14 i 22/14) te da se naknada utvrđuje sukladno Pravilniku o kriterijima za određivanje naknade za postavljanje ploča natpisom, plakata, zastavica na jarbolima, reklama i reklamnih panoa (Službeni glasnik grada Zagreba 14/15). Člankom 4. tog I. Aneksa od 25. kolovoza 2015. izmijenjen je članak 8. st. 1. Ugovora o darovanju od 29. listopada 2012. na način da je propisano da druga ugovorna strana može raskinuti ugovor, odnosno koristiti se drugim pravnim sredstvima predviđenim zakonom o obveznim odnosima, ako se bilo koja od ugovornih strana ne bude pridržavala odredbi iz tog ugovora.

15. Iz ugovora o nagodbi KLASA: 363-02/20-016/162, URBROJ: 251-13-11-1-20- 3/NM od 20. srpnja 2020. (dalje: Ugovor o nagodbi, list 114. – 117. spisa) proizlazi da je u trenutku njegova sklapanja, od dvama Ugovorima o darovanju ukupno ugovorenih 1400 košara, postavljeno 1036 košara s ukupnom oglasnom površinom od 1168 m2, a da tuženik koristi 701m2 oglasne površine za koju je tužitelju do tada uredno podmirivana naknada za njezino korištenje zaključno s danom 1. siječnja 2020.

16. Iz članka 2. tog Ugovora o nagodbi proizlazi da stranke suglasno utvrđuju da je trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Čistoća temeljem naloga Grada Zagreb, Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša u obvezi zamijeniti sve postojeće košarice za otpad novim jedinstvenim košaricama, uključujući one postavljene temeljem ranijih ugovora i aneksa sklopljenih između tužitelja i tuženika kojima se regulira odnos vezan za darovanje i korištenje navedenih košara, a kako su navedeni u tom Ugovoru o nagodbi.

17. U članku 3. tog Ugovora o nagodbi stranke suglasno utvrđuju da je Gradska skupština Grada Zagreba donijela Odluku o postupku dodjele javne površine namijenjene za postavljanje reklama i reklamnih panoa namijenjenih za komercijalno oglašavanje (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 18/19) kojom je u članku 23. predviđena mogućnost da gradonačelnik na zakupnikov zahtjev, a na prijedlog Povjerenstva za dodjelu javnih površina za postavljanje reklama ili reklamnih panoa, neposredno dodijeli zamjensku lokaciju za postavljanje reklama i reklamnih panoa i u slučajevima kada se na zahtjev Grada Zagreba moraju ukloniti reklame i reklamni panoi na zemljištima i objektima u vlasništvu Grada Zagreba ili drugih. Odredbom čl. 4. Ugovora o nagodbi određeno je da se njime reguliraju međusobna prava i obveze te druga pitanja u vezi s dodjelom zamjenskih lokacija za postavljanje digitalnih reklamnih konstrukcija iznad prometnica zbog uklanjanja košara za otpatke iz njegova čl. 1.

18. U članku 5. Ugovora o nagodbi su navedene zamjenske lokacije za postavljanje reklama i reklamnih panoa (čl. 5. st. 5.1.), pravo na korištenje kojih se tuženiku daje na 12 godina (čl. 5. st. 5.2.). Člankom 6. Ugovora o nagodbi tuženik se obvezao pronaći odgovarajuće mikrolokacije iz popisa dodijeljenih lokacija (čl. 6. st. 6. 2.) a tužitelj se obvezao da će donijeti rješenje kojim se odobrava postavljanje reklama na zatraženim mikrolokacijama nakon što mu tuženik podnese zahtjev za postavljanje digitalnih reklamnih konstrukcija iznad prometnica na zamjenskoj lokaciji te nakon što, po potrebi, pribavi suglasnosti nadležnih javnih tijela (čl. 6. st. 6.1.).

19. Ugovorne strane su nadalje utvrdile da će se ugovor o naknadi za reklame sklopiti na razdoblje od 12 godina, po izdavanju rješenja, a mikrolokacija će se odrediti rješenjem o postavi (čl. 6. st. 6.3.). Reklame moraju biti postavljene u roku od 24 mjeseca od dana izdavanja rješenja gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove kojim se odobrava postavljenje (čl. 6. st. 6.5).

20. Odredbom čl. 6. st. 6.6. Ugovora o nagodbi stranke su suglasno utvrdile da je broj zamjenskih lokacija iz čl. 5. tog ugovora određen temeljem vrijednosti prije sklopljenih Ugovora o darovanju košarica navedenih u čl. 1. te da su vrijednosti izjednačene na način da se posebno vodilo računa o okolnosti ugovora koji se raskida (rok važenja ugovora koji se raskida, veličina oglasne površine reklame i reklamnog panoa, zakupnikovi troškovi nastali radi postavljanja i uklanjanja reklame i reklamnog panoa).

21. Tijek odnosa između tužitelja i tuženika se temeljem naprijed navedenih odredaba akata kojima uređuju svoje odnose može u bitnome sažeti na sljedeći način. Stranke su sklopile ugovor o darovanju košara za otpad kojima je tuženik darovao, a tužitelj prihvatio darovanje 700 košara za otpad na kojima je tuženik stekao pravo postavljanja reklama u razdoblju od 15 godina. Nakon toga je sklopljen dodatni ugovor o darovanju još 700 košara, novog modela, jer je velik dio prethodno darovanih i postavljenih košara otuđen i oštećen. Naknada za korištenje oglasnog prostora na tim košarama se, prema tim dvama ugovorima o darovanju, određivala na temelju tužiteljevih mjerodavnih propisa i za utvrđivanje naknade je sklopljeno 12 pojedinačnih ugovora, među kojima i Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama šifre 659282 na kojem se temelji tražbina o kojoj je riječ u ovom postupku.

22. Nakon toga, Zagrebački Holding d.o.o. je temeljem odluke Grada Zagreba, Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša bio obvezan zamijeniti sve postojeće košare za otpad novim jedinstvenim košarama, među kojima i košare za otpad koje je darovao tuženik. Tuženik je o tome obaviješten e-mailom kojeg je 19. srpnja 2019. poslao DČ, zaposlenik u Gradskom uredu za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet (list 120. spisa). Nadalje, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet je takvu informaciju potvrdio tuženiku u svojem dopisu od 26. srpnja 2019. (list 124. spisa) dok je Zagrebački Holding-čistoća dopisom tuženiku od 15. studenoga 2019. (list 126. spisa) potvrdio da će se postavljene košare za otpatke koje je tuženik darovao tužitelju zamijeniti novima unificiranim košarama za otpatke u cijelom gradu Zagrebu u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020.

23. Nakon toga su stranke Ugovorom o nagodbi utvrdile drugačiji način tuženikovog oglašavanja na području Grada Zagreba na način da se istome dodjele zamjenske lokacije za oglašavanje od kojih on ima odabrati mikrolokacije i s tim u vezi ugovorile plaćanje odgovarajuće naknade za takvo oglašavanje.

24. U vezi sa svime naprijed navedenim valja ukazati na sljedeće okolnosti.

25. Prije svega valja ukazati na to da su dva Ugovora o darovanju košara za otpad i 12 pojedinačnih Ugovora o plaćanju naknada za oglašavanje na tim košarama nerazdvojivo povezani pravni poslovi pri čemu su Ugovori o plaćanju naknada pobočni pravni poslovi koji prate sudbinu glavnih Ugovora o darovanju košara za otpad. Stoga ovaj sud ukazuje na to da je Ugovor o plaćanju naknade šifre 659282 na koji se tužitelj poziva u vjerodostojnoj ispravi na temelju koje je zatražio ovrhu u ovom postupku neraskidivo povezan s Ugovorom o darovanju od 29. listopada 2012. i njegovim I. Aneksom od 25. kolovoza 2015. S obzirom na to da je Ugovorom o darovanju od 29. listopada 2012. ugovoreno darovanje košara za otpatke City Box na javnim površinama Grada Zagreba i da tuženik na njima u razdoblju od 15 godina može postavljati reklame, Ugovor o plaćanju naknade šifre 659282 kojim se određuje iznos naknade za opisano oglašavanje postavljanjem reklama svakako nije samostalni ugovor, već se njime samo dodatno definira iznos naknade sukladno podzakonskim propisima koje donosi tužitelj.

26. Da bi tužitelj mogao osnovano zahtijevati naplatu naknade za 138 reklamnih naljepnica postavljenih na košarama na području grada Zagreba čije su lokacije izrijekom navedene u čl. 2. Ugovora o plaćanju naknade šifre 659282, za razdoblje za koje naknada dospijeva od 10. siječnja 2021. do 10. prosinca 2022., a koja je naknada ugovorena u mjesečnom iznosu sukladno odredbi članka 3. tog Ugovora, morao je svakako dokazati - jer je na njemu teret dokaza - da je u navedenom razdoblju tuženik bio u mogućnosti na košare za otpad o kojima je riječ postaviti oglasne naljepnice.

27. Iz spisa proizlazi da je na temelju tužiteljeve jednostrane odluke njegovo tijelo bilo u obvezi u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. zamijeniti po tuženiku darovane košare nekim drugim, novim košarama za otpad, te je o tome obavijestio tuženika, ujedno ga obavijestivši da neće biti u mogućnosti dalje na novim košarama koristiti prostor za postavljanje reklamnih naljepnica, kako to proizlazi iz isprava u spisu koje je sud analizirao.

28. Ovaj sud smatra da je tužitelj takvim postupanjem jednostrano raskinuo Ugovor o darovanju od 29. listopada 2012., a time i Ugovor plaćanju naknade šifre 659282, kojim je tuženikova obveza utvrđena u mjesečnom iznosu. Tomu je tako jer je upravo tužitelj, koji je prema citiranim ugovorima imao obvezu 15 godina omogućiti tuženiku korištenje reklamnog prostora na darovanim košaricama, to odlučio izmijeniti uklanjanjem košara za otpad i postavljanjem drugih na kojima tužitelj tuženiku nije planirao omogućiti identičan reklamni prostor. To je, među ostalim, dovelo do potrebe uređenja međusobnih odnosa zbog jednostranog otkaza višegodišnjeg ugovornog odnosa povodom čega su stranke sklopile Ugovor o nagodbi.

29. S tim u vezi valja se osvrnuti na pravnu ocjenu i učinak Ugovora o nagodbi od 20. srpnja 2020. Ovaj sud smatra da nije riječ o obnovi međusobnih odnosa između tužitelja i tuženika u smislu odredbe čl. 145. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO iz 2018.), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja tog ugovora.

30. Naime prema odredbi čl. 145. st. 1. ZOO-a iz 2018. obnova nastaje ako se vjerovnik i dužnik suglase da postojeću obvezu zamijene novom i ako nova obveza ima različitu glavnu činidbu ili različitu pravnu osnovu, dok prema odredbi čl. 147. st. 1. ZOO-a iz 2018. ugovorom o obnovi prijašnja obveza prestaje, a nova nastaje. S druge strane, odredbom čl. 150. ZOO-a iz 2018. propisano je da ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima, prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze

31. Za valjanost ugovora o obnovi volja ugovornih stranaka mora biti izričito izražena tako da to proizlazi iz sadržaja sklopljenog ugovora, a o čemu u konkretnom slučaju nije niti riječ jer ne proizlazi jasno izražena volja ugovornih strana da ugase postojeću obvezu ili istu zamijene novom. Naime, Ugovorom o nagodbi se rješava novonastala situacija jer je Zagrebački holding d.o.o. - Podružnica Čistoća, temeljem naloga Grada Zagreba, Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša, u obvezi zamijeniti sve postojeće košarice za otpad novim jedinstvenim košaricama, pa su stoga tužitelji tuženik morali pronaći rješenje za novonastalu situaciju te su to naplavili upravo pronalaženjem zamjenskih lokacija. Riječ je, dakle, o otklanjanu neizvjesnosti u pogledu nastale situacije u njihovom pravnom odnosu te je stoga i sklopljen upravo ugovor o nagodbi u smislu odredbe čl. 150. ZOO-a iz 2018.

32. Sud je temeljem naprijed utvrđenih okolnosti došao do sljedećih zaključaka. Tužitelj je jednostrano raskinuo Ugovor o darovanju od 29. listopada 2012. čime je prestao vrijediti i Ugovor o plaćanju naknade šifre 659282. Time je prestala postojati pravna osnova u vidu Ugovora o plaćanju naknade šifre 659282, na koju se poziva i sam tužitelj, temeljem koje bi tužitelj mogao od tuženika zahtijevati plaćanje ovdje utuženih iznosa naknade za postavljanje reklama na košare za otpad. Ta pravna osnova prestala je postojati barem od 1. siječnja 2020., od kada je tuženik obaviješten da se košare koje je darovao uklanjaju i od kada na njima prema vlastitoj tvrdnji više nije ni pokušao koristiti oglasni prostor, dakle prije dospijeća naknada koje su utužene u ovom postupku (od 10. siječnja 2021. do 10. prosinca 2022.). Valja napomenuti da tužitelj nije dokazao ni to da je tuženik u ovdje utuženom razdoblju stvarno koristio košare za otpad za postavljanje svojih reklama na lokacijama naznačenima u čl. 3. Ugovora o plaćanju naknade šifre 659282, a teret dokaza za tu pozitivnu tvrdnju koja bi proizvela tuženikovu obvezu je upravo na tužitelju. Slijedom navedenog pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je zaključiti da tužbeni zahtjev nije osnovan. 33. Sud naposljetku napominje da, iako se tužitelj u vjerodostojnoj ispravi na temelju koje je zatražio ovrhu pozvao na Ugovor o plaćanju naknade šifre 659282 a ne na Ugovor o nagodbi, ili na temelju njega neki sklopljeni ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama na nekoj od zamjenskih mikrolokacija, čak i kada bi se razmatrala mogućnost postojanja tražbine na temelju Ugovora o nagodbi i pripadajućih ugovora tužitelj nije dokazao ni to da su ispunjene pretpostavke za postojanje tražbine na temelju tih drugih akata. Konkretno, tužitelj nije dokazao za koju točno mikrolokaciju bi na temelju Ugovora o nagodbi bio sklopljen poseban ugovor, a niti to da je tuženik na nekoj konkretnoj mikrolokaciji stvarno i koristio oglasni prostor, pa se tužitelju ni po toj osnovi ne bi mogao dosuditi ovdje utuženi iznos.

34. Temeljem svega naprijed navedenoga sud je utvrdio da je pravna osnova temeljem koje bi tužitelj od tuženika mogao tražiti plaćanje ovdje utuženog iznosa prestala postojati, da tužitelj nije dokazao da je tuženik u utuženom razdoblju stvarno koristio oglasni prostor - ni u vidu oglašavanja na košarama za otpatke ni u vidu oglašavanja na zamjenskoj mikrolokaciji - pa je stoga temeljem odredbe čl. 7. st. 1. ZPP-a, čl. 219. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 451. st. 3. ZPP-a valjalo odlučiti kao u točki I. izreke i odbiti tužbeni zahtjev te u cijelosti ukinuti platni nalog.

35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 151. st. 1. i 2. ZPP-a, čl. 154 st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a

36. Tuženik je troškovnikom predanim na ročištu 3. prosinca 2024. zatražio naknadu parničnog troška. Sud je njegov zahtjev našao osnovanim u sljedećem dijelu te mu je, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, dosudio sljedeće iznose: trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi od 10. listopada 2023. u iznosu od 200,00 EUR u skladu s TBR. 11. u vezi s TBR. 7. i TBR. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine‟ br. 138/23., dalje: Tarife) i trošak ročišta održanog 3. prosinca 2020. u iznosu od 200,00 EUR temeljem TBR. 9. Tarife u vezi s TBR. 7. i TBR. 54. Tarife. Na navedene iznose sud je tuženiku priznao porez na dodanu vrijednost temeljem odredbe 46. Tarife u ukupnom iznosu za obije radnje od 100,00 EUR. Dakle, sud je tuženiku priznao ukupno 500,00 EUR troška parničnog postupka u vezi s poduzetim radnjama.

37. Nadalje, sud je tuženiku priznao osnovanim trošak pristojbe prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 137,04 EUR temeljem odredbe čl. 4. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine‟ br. 118/18. i 51/23.) u vezi s Tbr. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine‟ br. 37/23.), a potvrda o plaćanju te pristojbe nalazi se na listu 196. spisa. Stoga je sud tuženikov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka našao osnovanim za ukupni iznos od 637,04 EUR i dosudio ga tuženiku u točki II. izreke.

38. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška temelji se na odredbi članka 30. Ovršnog zakona („Narodne novine‟ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24). Visina zatezne kamate na trošak određena je u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) pri čemu je sud uzeo u obzir da je kod troška postupka riječ o ostalim odnosima kod kojih se primjenjuje uvećanje za tri postotna poena.

39. S druge strane sud nije našao osnovanim tuženikov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka koji se odnosi na sastav podneska od 5. ožujka 2024. i podneska od 1. travnja 2024., za koji je tuženik za svaki od njih zatražio naknadu od 100,00 EUR uvećanu za PDV. Tuženik je navedenim podnescima u spis predmeta dostavio sudsku praksu za koju sud smatra da ju je mogao dostaviti i na održanom ročištu te mu stoga trošak tih podnesaka nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a. Stoga je sud odbio tuženikov zahtjev za naknadom parničnog troška u iznosu od 250,00 EUR što predstavlja razliku između ukupnog iznosa od 887,04 EUR koji je tuženik zatražio troškovnikom i iznosa troška od 637,04 EUR koji je sud našao osnovanim i odlučio kao u točki III. Izreke.

40. Sud je odluku o tužiteljevom zahtjevu za naknadom troška iz točke IV. izreke donio temeljem odredbe čl. 154. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu pa je njegov zahtjev za naknadom troška postupka valjao odbiti kao neosnovan. U Zagrebu 16. siječnja 2025.

SUDAC

Aleksandra Gumzej

pisani prijedlog odluke izradila

viša sudska savjetnica

Ivana Reljanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest dana) od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku po punomoćniku