Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Pr-88/2022-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji Meliti Šmentanec- Klarić, u pravnoj stvari tužitelja ĐČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz OD Vidović & Vidović, odvjetnicima u Varaždinu, protiv tuženika BLOOM TECHNOLOGIES d.o.o. (ranije OPREMA INTERCOM d.o.o.), OIB: 65038760290, Trnovec, Gospodarska ulica 3, zastupanog po punomoćnicima iz OD Porobija & Špoljarić, odvjetnicima u Varaždinu, radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad te radi protutužbe radi sudskog raskida i naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 2. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, prokuristice tuženika GČ i punomoćnika tuženika, **.**.2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 19.12.2019. između tužitelja i tuženika, a koji otkaz je sadržan u Odluci o otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od dana 03.08.2022. te da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika.
II. Određuje se sudski raskid ugovora o radu s danom 9. listopada 2022.
III. Nalaže se tuženiku BLOOM TECHNOLOGIES d.o.o. OIB: 65038760290, Trnovec, na ime naknade štete isplatiti tužitelju ĐČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.176,05 EUR, u roku 15 dana.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u koji glasi: " Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja na rad na radno mjesto MONTER 2, u roku od 8 dana."
V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 875,00 EUR, u roku 15 dana.
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj djelomično povukao tužbu i to u dijelu pod točkom III. tužbenog zahtjeva (list 3 spisa) koji glasi: "Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati naknadu izgubljene plaće od dana isteka otkaznog roka pa do vraćanja tužitelja na rad uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana dospijeća svakog pojedinog obroka plaće do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 8 dana. IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u roku od 8 dana.".
Obrazloženje
1. Tužitelj je 31. 8. 2022. podnio tužbu protiv tuženika Oprema Intercom d.o.o. U tužbi je naveo da je temeljem sklopljenog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19.12.2019. bio zaposlen kod tuženika na poslovima Monter 2, a kod poslodavca je bio u neprekidnom radnom odnosu od 9.1.2018. Naveo je da mu je tuženik 3. 8. 2022. otkazao Ugovor o radu Odlukom o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika uz otkazni rok od tri tjedna koji počinje teći danom primitka Odluke o otkazu, bez prava na otpremninu, te da je za vrijeme otkaznog roka oslobođen obveze rada te da je istekom otkaznog roka iskoristio razmjerni dio godišnjeg odmora za 2022. u trajanju od 17 dana. Nadalje je naveo da je sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu poslodavcu u roku od 15 dana od dostave Odluke o otkazu podnio zahtjev za zaštitu prava na koji je zaprimio odgovor poslodavca kojim se pismeni prigovor radnika odbija te odluka o otkazu od 3.8.2022. ostaje na snazi. Naveo je da je predmetni odgovor poslodavca zaprimio 19.8.2022., te je u daljnjem roku od 15 dana podnio tužbu sudu radi zaštite povrijeđenog prava, sve sukladno čl. 133. st. 2. Zakona o radu. Naveo je da prema čl. 115. st. 1. i 2. Zakona o radu poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), a prema čl. 119. st. 1. Zakona o radu prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze. Također, prema čl. 119. st. 2. Zakona o radu poslodavac je prije otkazivanja ugovora o radu radniku dužan omogućiti iznošenje obrane. Tvrdi da poslodavac prije donošenja Odluke o otkazu nije postupio po navedenim zakonskim odredbama, s obzirom da mu nije uručeno nijedno pisano upozorenje (sam poslodavac u Odluci navodi da je radnik bio usmeno upozoren) kao što mu nije omogućeno niti iznošenje obrane prije donošenja pobijane Odluke o otkazu. Nadalje, tvrdi da razlozi za otkaz koje tuženik navodi nisu točni jer nije povrijedio svoje obveze iz radnog odnosa niti neprimjerenim ponašanjem prema radnim kolegama i nadređenima niti nedoličnim ponašanjem na službenim događajima niti na bilo koji drugi način, a na što ukazuje i činjenica da su razlozi koje pobijana Odluka sadrži navedeni samo paušalno, odnosno u odluci poslodavca posve izostaju jasne i određene činjenice koje bi upućivale na skrivljeno ponašanje radnika te se ne opisuje niti navodi ijedan konkretan događaj koji bi ukazivao na neprimjereno ponašanje radnika prema radnim kolegama i nadređenima ili pak njegovo nedolično ponašanje koje bi bilo razlog otkaza. Tvrdi i da je Odlukom o otkazu nezakonito određen i otkazni rok, s obzirom da je u radnom odnosu kod tuženika proveo neprekidno više od 4,5 godina, slijedom čega otkazni rok iznosi najmanje mjesec dana i dva tjedna sukladno čl. 122. st. 2. t. 3. Zakona o radu, dok je osporavanom Odlukom određen u trajanju od tri tjedna, odnosno protivno odredbi Zakona o radu. Zaključno, tužitelj ističe da iz svega navedenog proizlazi da nije zakonit i dopušten redovni otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika sadržan u Odluci tuženika od 3.8.2022. te da su mu postupanjem tuženika povrijeđena temeljna prava iz radnog odnosa te je predložio da se otkaz utvrdi nedopuštenim te da mu nije prestao radni odnos i da se naloži tuženiku da ga vrati na rad na radno mjesto Monter 2, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je odlukom članova društva od 23.2.2023. promijenio tvrtku (naziv) te od tada naziv tvrtke glasi: BLOOM TECHNOLOGIES d.o.o., a ostali podaci (adresa i OIB) ostali su isti. Priložio je izvadak iz sudskog registra iz kojeg je vidljiva navedena promjena. Naveo je da je tužba neosnovana. Naveo je kako je prije donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 3.8.2022. proveo zakonom propisani postupak te su za samu odluku postojali opravdani razlozi za otkaz, da su tužitelju priznata sva prava koja mu pripadaju te da je tužba kojom tužitelj osporava predmetnu odluku i traži vraćanje na rad u cijelosti neosnovana. Naveo je da je prije donošenja same odluke o otkazu ugovora o radu od 3.8.2022., proveo savjetovanje s Radničkim vijećem koje je dalo suglasnost na Odluku o otkazu ugovora o radu za tužitelja. Naveo je da je točno da tužitelju prije donošenja odluke o otkazu nije dana mogućnost da iznese svoju obranu, niti je poslodavac prije donošenja odluke o otkazu tužitelja pisano upozorio na obveze iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede, no da te okolnosti same po sebi ne čine predmetnu odluku nezakonitom i ukazao je na sudsku praksu. Nadalje je naveo da s obzirom na razloge zbog kojih je tužitelj dobio otkaz, te s obzirom na sadržaj njegovog zahtjeva za zaštitu prava od 13.8.2022. (kojeg je tužitelj nazvao: „Prigovor na odluku o otkazu ugovora o radu), tužiteljeva eventualna obrana ne bi odvratila poslodavca od donošenja odluke o otkazu te da uskrata mogućnosti iznošenja obrane nije dovela do ništetnosti otkaza. Naveo je i da je ponašanje tužitelja zbog kojeg je dobio otkaz takove prirode da se radi o neprihvatljivom ponašanju prema općim pravnim i moralnim standardima života u zajednici, tako da niti propust poslodavca da tužitelja prethodno pisano upozori na obveze iz radnog odnosa i na mogućnost otkaza, nije doveo do ništetnosti konkretnog otkaza. Naveo je da je tužitelj u više navrata povrijedio obveze iz radnog odnosa neprimjerenim ponašanjem prema radnim kolegama i nadređenima, kao i nedoličnim ponašanjem na službenim događajima organiziranima od strane poslodavca. Konkretno: - da se tužitelj vidno pijan vulgarno i bezobrazno ponašao prema radnim kolegicama (kolegicama s posla), naguravajući ih i govoreći im razne prostote, da se to dogodilo na oproštajnoj večeri kolege ZČ **.**.2020.; - da je tužitelj vidno pijan verbalno napao kolegu ĆČ, iznoseći mu prijetnje da će on sve (ne zna se što) reći vlasniku firme te da će kolegi ĆČ srediti otkaz, da se to dogodilo na oproštajnoj večeri kolege TČ dana **.**.2022.; - da je prilikom nasumičnog redovitog alkotestiranja na radnom mjestu, glasno negodovao kritizirajući sam postupak alkotestiranja i negirajući pravo poslodavcu da provodi takvu vrstu kontrole radnika; - da se nakon što ga je nadređeni g. EČ pozvao u svoju kancelariju kako bi ga opomenuo i upozorio ga na neprimjerenost takvog ponašanja, na to oglušio tj. postupio je protiv naloga nadređenog da dođe u njegovu kancelariju na razgovor, nego se samovoljno udaljio i otišao na svoje radno mjesto, čime je manifestirao drsku neposlušnost prema nadređenom; - da je kada mu je ukazano na propuste u njegovom radu na radnom mjestu „Monter 2“ i kada mu je nuđen ugovor za drugo radno mjesto (više prilagođeno njemu), tu ponudu odbio (što je njegovo pravo), ali opet uz glasno i neprimjereno kritiziranje rukovodstva poslodavca; - konačno, kap koja je prelila čašu, bio je događaj od 29.07.2022. kada je poslodavac organizirao tradicionalni ručak i druženje prije odlaska na ljetni kolektivni godišnji odmor, kada je tužitelj opet vidno pijan, ometao i prekidao glumca koji je bio angažiran i koji je izvodio predstavu za radnike tuženika; pozvan od strane nadređenog g. EČ na stranu i zamoljen da se smiri i korigira svoje ponašanje, da je tužitelj odgovorio g. EČ da on poznaje vlasnika firme i da će g. EČ odgovarati i dobiti otkaz; - te da je generalno, na svim ovakvim i sličnim događanjima tužitelj stvarao neugodnosti radnim kolegama; te da se nakon takvih višekratno ponovljenih ekscesa od strane tužitelja, radne kolegice izrazito negativno osjećaju u njegovoj prisutnosti, a isto vrijedi i za većinu muških kolega. Tuženik je nadalje naveo da je tužitelj u više navrata pokazao i neposlušnost prema nadređenim osobama i da se tužitelj hvalio po firmi kako konzumira alkohol u WC-u firme, ali da ga nitko nikada nije niti ne bude uhvatio na djelu te da je u potpunosti izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika, zbog čega mu je i otkazao ugovor o radu i zbog čega, uz uvažavanje interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć. Što se tiče otkaznog roka naveo je da je zakonito određen primjenom stavka 3. članka 122. Zakona o radu - polovica otkaznog roka iz stavka 1. s obzirom na otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika. Naveo je i da eventualna uskrata radniku prava na otkazni rok ili na dio otkaznog roka ne čini otkaz nedopuštenim već bi jedina posljedica bila da ugovor o radu prestaje tek nakon isteka (punog) otkaznog roka. Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu naknade plaće od dana isteka otkaznog roka pa do vraćanja tužitelja na rad, naveo je da je taj zahtjev u cijelosti neosnovan, s obzirom na to da ovisi o osnovnom tužbenom zahtjevu, a to je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, te da tužitelj u tužbi uopće nije naveo vrijednost ovog dijela zahtjeva, niti ga je na bilo koji način specificirao, tako da se za sada ne može o tome detaljnije očitovati. Istaknuo je da je tužitelju radni odnos kod tuženika prestao 25.8.2022. te da ima saznanja da se tužitelj u međuvremenu zaposlio kod drugog poslodavca. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te da pridržava pravo do zaključenja glavne rasprave zatražiti sudski raskid ugovora o radu umjesto vraćanja tužitelja na rad, s obzirom na postojanje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.
3. U podnesku od 29. 5. 2023. tužitelj je naveo da tuženik prije donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu nije proveo zakonom propisani postupak, niti je utvrđeno skrivljeno ponašanje radnika iz kojeg razloga je i Odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika od 3. kolovoza 2022. protivna važećim odredbama Zakona o radu, te je podnesena tužba, radi zaštite povrijeđenog prava radnika, osnovana. Naveo je kako dostavljena dokumentacija tuženika, priložena odgovoru na tužbu, ne ukazuje da je tuženik proveo savjetovanje s Radničkim vijećem, jer za to ne postoji relevantan dokaz, jer da je savjetovanje zaista i provedeno bi mu u tom slučaju prije donošenje Odluke o otkazu, bila dana mogućnost iznositi svoju obranu. Nadalje je naveo da je točno da je zakonskim odredbama predviđeno da poslodavac, iznimno nije dužan niti uručiti pisano upozorenje radniku niti omogućiti iznošenje obrane i to ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, međutim u konkretnom slučaju poslodavac nije dokazao da bi postojale takve okolnosti, osobito stoga što poslodavac u odgovoru na tužbu popisuje navodne povrede radnih obveza počinjene u razdoblju od dvije godine (od 2020. – 2022.), pa postavlja pitanje zašto poslodavac ne bi uručio radniku pisano upozorenje u čitavom vremenskom periodu od dvije godine da su navedene povrede radnih obveza zaista počinjene. Naveo je da je jedna od temeljnih obveza poslodavca prilikom uručenja otkaza je da otkaz mora biti obrazložen te da nasuprot navedenoj obvezi, Odluka o otkazu ugovora o radu br. 4/2022 od dana 3.08.2022. ne sadrži obrazloženje u smislu zakonske odredbe, obzirom ista ne sadrži ijedan konkretan događaj koji bi ukazivao na neprimjereno ponašanje radnika prema kolegama, nadređenima ili pak njegovo nedolično ponašanje koje bi bilo razlog otkaza. Tvrdi da je jasno da je otkaz ugovora o radu nezakonit, obzirom ne postoje povrede obveza iz radnog odnosa počinjene od strane tužitelja, a dodatno i iz razloga jer postupak prije otkazivanja ugovora o radu nije proveden na zakonit način jer poslodavac nije radniku uručio nijedno pisano upozorenje u kojem bi ga, između ostalog, upozorio i na mogućnost otkaza, niti mu je omogućio iznošenje obrane, a što je sve bio dužan učiniti jer u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Umjesto pridržavanja zakonskih odredbi i propisanog postupka, tuženik se potpuno neuvjerljivo poziva 'o neprihvatljivom ponašanju prema općim pravilima i moralnim standardima života u zajednici' čime ukazuje na svoje nezakonito postupanje u otkazivanju Ugovora o radu. Naveo je da ne postoji skrivljeno ponašanje i postupanje i da su njegova navodna postupanja na događanjima iskonstruirana. Ukazao je da na alkotestu nikad nije bio pozitivan, da mu nije ukazivano na propuste, jer ih nije ni bilo, kao i da je podnosio kontinuirana šikaniranja jer je morao raditi poslove koje nisu u opisu radnog mjesta na kojem je radio - Monter 2, kao što je česta košnja trave, a niti navedeno radno mjesto ne odgovara njegovoj stručnoj spremi, SSS elektrotehničara te da nije zakonit i dopušten redovni otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika sadržan u Odluci tuženika od 3.8.2022.
4. U podnesku od 26.9.2024. tuženik je naveo da iz iskaza svjedoka EČ, voditelja pogona i zamjenika direktora kod tuženika i ČČ, rukovoditelja proizvodnje, proizlazi da bi tuženiku kao poslodavcu bilo neprihvatljivo da se tužitelj vrati na rad kod tuženika, s obzirom na njegovo ponašanje prema kolegicama i kolegama, da bi vraćanje tužitelja na rad loše utjecalo na radnu atmosferu, da je odnos tužitelja s tuženikom trajno poremećen te da je tuženik proveo anketu među svojim zaposlenicima o tome kakav stav zauzimaju zaposlenici glede eventualnog vraćanja tužitelja na rad kod tuženika, te da se većina zaposlenika svojim potpisom izjasnila da bi vraćanje tužitelja na rad kod tuženika za njih bilo neprihvatljivo. Stoga je tuženik temeljem odredbe članka 125. st. 2. u vezi sa st. 1. Zakona o radu predložio da sud, ako nakon provedenog dokaznog postupka utvrdi da je Odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od dana 3.8.2022. nedopuštena, ne naloži vraćanje tužitelja na rad kod tuženika, već da odredi sudski raskid ugovora o radu i to s danom 9. listopada 2022., s obzirom na to da se tužitelj s danom 10. listopada 2022. zaposlio kod drugog poslodavca (DERMA d.d., Podravska ulica 13, Varaždin, OIB: 16891143389), prema potvrdi HZMO u spisu. U tom slučaju predložio je da se tužitelju dosuditi naknadu štete u iznosu od 2.176,05 EUR (tri plaće od po 725,35 eur/5.465,15kn bruto, prema Obračunu isplaćene plaće za mjesec srpanj 2022.g.).
5. U podnesku od 4. 11. 2024. tužitelj se očitovao na podnesak tuženika od 26.9.2024. i naveo da je neosnovan zahtjev tuženika kojim postavlja eventualni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete. Naveo je da su iskazi svjedoka SČ i ČČ, iskonstruirani i neistiniti te da ne postoje okolnosti koje upućuju da nastavak radnog odnosa nije moguć.
6. Tužitelj je na ročištu održanom 2.12.2024. povukao točku III. tužbenog zahtjeva kojom je tražio isplatu naknade izgubljene plaće od dana isteka otkaznog roka pa do vraćanja na rad. Tuženik je pristao na navedeno djelomično povlačenje tužbe te je stoga na temelju odredbe čl. 193.st.2. Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) valjalo odlučiti kao u izreci rješenja sadržanog u ovoj odluci.
7.U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o radu od 23.11.2018. (list 5 spisa), Ugovor o radu od 19.12.2019. (list 6 spisa), Odluku o otkazu Ugovora o radu od 3.8.2022. (list 7 spisa), odgovor na pismeni prigovor radnika od 16.8.2022. (list 8 spisa), izvadak iz sudskog registra od 19.4.2023. (list 17-20 spisa), Suglasnost o Otkazu ugovora o radu od 3.8.2022. (list 21 spisa), Obrazac eM-2P Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 24.8.2022. (list 22 spisa), prigovor tužitelja od 13.8.2022. (list 23 spisa), potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 26.4.2023. (list 30-31 spisa), obračun isplaćene plaće/naknade plaće za mjesec srpanj 2022. (list 51 spisa), Anketu tuženika (list 52-54 spisa). Isto tako sud je u dokaznom postupku saslušao svjedoke IČ, EČ, TČ, ĆČ, ŠČ, ČČ, OČ, te tužitelja i prokuristicu tuženika GČ. Druge dokaze stranke nisu niti predlagale.
8. Između stranaka nije sporno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika 19.12.2019. za obavljanje poslova radnog mjesta monter 2. Nije bilo sporno niti da je tužitelj bio zaposlen kod pravnog prednika tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 23.11.2018. (list 5 spisa). Na temelju istog je tužitelj bio obvezan obavljati odnose radnog mjesta monter 2 i otpočeti s radom 1.12.2018., dok je na temelju ugovora o radu sklopljenog 19.12.2019. bio dužan otpočeti s radom 1.1.2020. Nije bilo sporno da je tužitelj podnio pravnom predniku tuženika prigovor na odluku o otkazu ugovora o radu (ispravno bi bilo zahtjev za zaštitu prava). Navedeno proizlazi iz lista 23 spisa. Iz obrazloženja navedenog zahtjeva za zaštitu prava proizlazi da je tužitelj prigovorio da iz odluke o otkazu ugovora o radu nije vidljivo mjesto, vrijeme, ni način počinjenja njegovog dijela da bi odluka bila tako drastična. Tužitelj je istaknuo i da se u vremenu od 9.1.2018. do 29.7.2022. protiv njega nije vodio ili bio pokrenut disciplinski ili bilo koju drugi postupak iz radnog odnosa. Naveo je i da se od 1.8. do 16.8.2022. nalazi na godišnjem odmoru te da u vremenu od 9.1.2018. do 29.7.2022. firma Oprema Intercom nije organizirala nikakvu niti sportsku niti službenu manifestaciju gdje bi on bio sudionik te je predložio da se odluka o otkazu ugovora o radu povuče ta da mu se omogući da se u što kraćem vremenu vrati na posao. Nadalje između stranaka nije bilo sporno da je pravni prednik tuženika Oprema Intercom 16.8.2022. odgovorio na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava, koji je Oprema Intercom zaprimo 16.8.2022. Iz odgovora na pismeni prigovor radnika (list 8 spisa) proizlazi da tužitelj u svom prigovoru ne iznosi svoju obranu, već poriče sporni incident te navodi da poduzeće Oprema Intercom d.o.o. nije organiziralo nikakvu službenu manifestaciju gdje bi on bio sudionik. Nadalje je navedeno da je poziv na tradicionalno druženje, na kojem je došlo do spornog incidenta, bio dostupan na oglasnoj ploči svim radnicima, a održalo se 29.7.2022. u 14,00 sati u Lovačkom domu Lasno u Ludbregu te da je na navedenoj manifestaciji tužitelj dobrovoljno prisustvovao, a istome je prisustvovao velik broj radnika koji mogu potvrditi prisustvo i svjedočiti nedoličnom ponašanju radnika, te da se sukladno gore navedenome prigovor ne uvažava te da odluka otkaza ugovora o radu uvjetovano skrivljenim ponašanjem radnika donesena 3.8.2022. i dalje stoji na snazi. Nadalje između stranaka nije bilo sporno da je tužitelj u roku propisanom čl. 133. st.2. Zakona o radu ( Narodne novine broj 93/14, 98/19, 151/22) podnio tužbu ovome sudu, odnosno da su ispunjene procesne pretpostavke iz čl.133. Zakona o radu za podnošenje ove tužbe.
9. Između stranaka je bilo sporno je li pobijana Odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovana skrivljenim ponašanjem radnika dopuštena, odnosno je li tuženik postupio sukladno odredbi čl. 119. Zakona o radu, je li tužitelj uopće povrijedio obvezu iz radnog odnosa, je li se tuženik prije donošenja pobijane odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovane skrivljenim ponašanjem radnika savjetovao s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci, te je li radničkom vijeću dostavio podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, odnosno je li tuženik postupio sukladno odredbi čl.150. Zakona o radu, odnosno je li ispunio obvezu savjetovanja prije donošenja odluke.
10. Iz odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, proizlazi da je donesena od strane Oprema Intercom d.o.o. 3.8.2022. Iz izreke navedene odluke proizlazi da se radniku ĐČ zaposlenom na poslovima monter 2 otkazuje ugovor o radu sklopljen 19.12.2019., a koji se primjenjuje od 1.1.2020. zbog skrivljenog ponašanja radnika (točka 1. izreke). Iz točke 2. Izreke proizlazi da radniku ugovor o radu prestaje istekom otkaznog roka od tri tjedna koji počinje teći danom primitka te odluke. Iz točke 3. proizlazi da radnik nema pravo na otpremninu, iz točke 4. da se radnik za vrijeme otkaznog roka oslobađa obveze rada, iz točke 5. da je radnik za 2022. ostvario pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora u trajanju od 17 dana, a iz točke 6. izreke da je radnik s istekom otkaznog roka iskoristio razmjerni dio godišnjeg odmora za 2022. Iz obrazloženja navedene odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika proizlazi da je tužitelj ĐČ zaposlen na poslovima monter 2 od 1.1.2020. na neodređeno vrijeme, a kod poslodavca da je neprekidno u radnom odnosu od 9.1.2018., te da je u nekoliko navrata povrijedio obveze iz radnog odnosa neprimjerenim ponašanjem prema radnim kolegama i nadređenima kao i nedoličnim ponašanjem na službenim događajima organiziranim od strane poslodavca. Navedeno je da je radnik bio usmeno upozoren te mu je bilo ukazano na mogućnost otkaza za slučaj nastavka neprimjerenog ponašanja, te da, s obzirom da radnik nije iznio svoju obranu, je donesena odluka o otkazu ugovora o radu, te da uzimajući u obzir sve navedeno ne postoji mogućnost da se radnik zaposli na nekim drugim poslovima. Nadalje je navedeno da se pri odlučivanju o otkazu imalo u vidu trajanje radnog odnosa radnika, starost i obveze uzdržavanja koje terete radnika, te da je na temelju iznijetog valjalo odlučiti kao u izreci odluke. Iz upute o pravnom lijeku proizlazi da se protiv te odluke može podnijeti pismeni prigovor Opremi Intercom d.o.o., Trnovec, u roku od 15 dana od dana primitka te odluke. Iz odluke proizlazi da ju je donio i potpisao direktor VČ. Iz izvatka iz sudskog registra (list 17- 20 spisa) proizlazi da je Oprema Intercom d.o.o. promijenila naziv tvrtke u Bloom Technologies d.o.o. te da su osobe ovlaštene za zastupanje direktor VČ i prokurist GČ. Iz suglasnosti o otkazu ugovora o radu (list 21 spisa) proizlazi da je Radničko vijeće Opreme Intercom d.o.o. u Trnovcu Bartolovečkom 3.8.2022. na temelju zahtjeva uprave Oprema Intercom d.o.o. dalo suglasnost na odluku o otkazu ugovora o radu za radnika LČ. Na mjestu za potpisu za Radničko vijeće nalaze se dva potpisa. Iz obrasca eM-2P proizlazi da je tužitelju ĐČ prestalo svojstvo osiguranika kod Opreme Intercom d.o.o. Trnovec s datumom 25.8.2022., a kao razlog prestanka svojstva osiguranika je naveden otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 21.4.2023. (list 30 spisa) proizlazi da je tužitelj ĐČ prijavljen na mirovinsko osiguranje kod obveznika Derma d.d., Varaždin, Podravska ulica 13 s datumom stjecanja svojstva osiguranika 10.10.2022. po osnovi radnog odnosa. Iz obračuna isplaćene plaće/naknade plaće (list 51 spisa) proizlazi da je tužitelju za srpanj 2022. isplaćena bruto plaća za redoviti mjesečni fond sati u iznosu od 5.465,16 kn, odnosno neto plaća u iznosu od 4.292,49 kn. Iz ankete na listu 52-54 spisa proizlazi da je tuženik proveo anketu među svojim djelatnicima sadržaja: "Poštovani djelatnici Bloom Technologies d.o.o. ako mislite da g. ĐČ nije dovoljno dobar za našu proizvodnju i da je zbog nastalih okolnosti neprihvatljivo njegovo vraćanje na njegovo radno mjesto u Bloom Technologies d.o.o. molimo vas da to potvrdite svojim potpisom.". Nadalje iz navedene ankete proizlazi da je od 37 radnika tuženika 22 potpisalo navedenu anketu, dok kod imena i prezimena 5 radnika piše „NIJE RADIO“ i kod jednog „BOLOVANJE“. Dakle, iz navedene ankete proizlazi da 9 prisutnih radnika nije potpisalo navedenu anketu.
11. Iz iskaza svjedoka IČ proizlazi da poznaje tužitelja iz davnih vremena, jer ga je zastupao u postupku radi naknade štete. Iskazao je i kako poznaje i direktora pravnog prednika tuženika, jer je pravnog prednika tuženika isto tako zastupao u nekim predmetima. Poznaje i TČ, jer se bavi muzikom tako da je bio na njegovoj proslavi odlaska u mirovinu. Nema saznanja o ugovoru o radu tužitelja, niti o odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju. Sjeća se da je bilo lijepo na proslavi i domaća atmosfera te da ne zna da bi na toj proslavi bio bilo kakav incident, uključujući i od strane tužitelja. Čini mu se da je tužitelj plesao i da je bio dobro raspoložen, nije bio na jednom mjestu nego je komunicirao. Nije bio do fajrunta na predmetnoj proslavi, a ista koliko se sjeća počela poslije podne, otprilike oko 16:00 sati, te da je na istoj bio nekoliko sati i nije s iste otišao među prvima. Na pitanje što je mislio pod tim kad je rekao da je tužitelj bio veseo, iskazao je da su po njegovom viđenju svi konzumirali alkohol na toj proslavi, ali nitko nije bio pijan da bi teturao, odnosno on to nije vidio.
12.Iz iskaza svjedoka EČ proizlazi da je zaposlenik tuženika te da se tužitelj nedolično ponašao često, te je često imao razgovore s drugim djelatnicima tuženika koji su odbijali raditi s tužiteljem radi njegovog ponašanja. Iskazao je da su ti razgovori bili sigurno na mjesečnoj bazi da ti drugi radnici ostanu raditi kod tuženika, jer je u današnje vrijeme teško naći radnike. Iskazao je i da je imao i neugodnu komunikaciju s tužiteljem. Konkretno, na ručku prije kolektivnog godišnjeg odmora koji organizira matična tvrtka tuženika je bila umjetnička točka, odnosno glumac Đ je izvodio predstavu i tužitelj je za vrijeme predstave glasno negodovao i prekidao glumca u izvođenju predstave te je čak i glumac Đ prekinuo izvođenje predstave i pitao tužitelja u čemu je problem, zašto ga prekida, a svi su prije toga pokušavali smiriti tužitelja i drugi sudionici su poticali glumca da nastavi sa svojom predstavom, no tužitelj se nastavio isto ponašati te ga je on pozvao da se udalje od stola otprilike 10 metara, da ga upozori na njegovo ponašanje, na što je tužitelj počeo negodovati i ne sjeća se točno što mu je rekao, jer je to bilo prije otprilike dvije godine, ali se sjeća da mu je rekao da on poznaje vlasnika firme i da pazi da bi to moglo biti pogubno za njega, odnosno nešto u tom smislu, te je bilo i drugih situacija u kojima je tužitelj bio neugodan. Iskazao je da je tužitelj radio na radnom mjestu montera 2 i zbog negodovanja drugih zaposlenika mu je ponuđeno drugo radno mjesto, koje je više samostalno, na održavanju zgrada i okoliša, s ciljem da ga se zadrži na poslu, s obzirom na njegovu životnu dob i da je bilo vrijeme korone, no on je to odbio glasno negodujući da kako se njemu može nuditi takvo radno mjesto i da on zaslužuje nešto drugo. Iskazao je i da je tužitelj jednom prilikom kad je pozvan na alkotestiranje i rezultat je bio 0,00 kritički nastupao, da kako mogu tako maltretirati ljude i izazivati im dodatni stres u vrijeme korone, a na što je pozvao tužitelja nasamo u svoj ured, no tužitelj je to odbio i vratio se raditi na svoje radno mjesto te da su mu neki djelatnici neslužbeno rekli da su čuli da se tužitelj hvali da negdje konzumira alkohol, no da ga ni u kom slučaju ne mogu otkriti i pronaći. Iskazao je i da za njega kao voditelja pogona i zamjenika direktora tuženika ne bi bilo prihvatljivo da se tužitelj vrati na rad, jer bi to loše utjecalo na radnu atmosferu, te mu nije jasno zašto tužitelj uopće želi natrag, s obzirom da je tuženika prijavio Inspektoratu rada, a koji došao kod tuženika povodom tužiteljevih prijava, te nisu nađene gotovo nikakve nepravilnosti, osim onih vezanih za koronu. Iskazao je kako je tužitelj kod tuženika radio od 2018. pa do otkaza, a primljen je na radno mjesto "Monter 2", a ne zna što je po struci. Ne zna imena kolegica i ljudi prema kojima se tužitelj nedolično ponašao i u kojem smislu, jedino zna za kolegu ĆČ, jer se sjeća da je onda imao organizacijske izazove vezano za raspoređivanje dotičnih ljudi, no ne zna kako se zovu s obzirom na fluktuaciju ljudi kod tuženika i da je to bilo prije 2 ili 3 godine, a to nije evidentirano u firmi. Zbog svih tih događanja tužitelj je dobio otkaz, a kap koja je prelila čašu bilo je kada je takvo ponašanje manifestirao prema njemu pred 300 ljudi, a ne zna da li je to evidentirano u firmi. Iskazao je da prije odluke o otkazu tužitelj nije pismeno opomenut te da radnici sami organiziraju odlazak u mirovinu, a ne službeno tuženik.
13.Iz iskaza svjedoka TČ proizlazi da je on bivši zaposlenik prednika tuženika, te da nema nikakva saznanja o odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju, te da je sam organizirao feštu povodom odlaska u mirovinu. Dakle, istu mu nije organizirao poslodavac, već je fešta bila u njegovoj režiji, za sve ljude i ne zna kakve ima veze s tuženikom, to nije bila nikakva službena svečanost odnosno službeno događanje organizirano od strane poslodavca. Nema pojma o tome da bi bilo bilo kakvih problema ili postupaka vezano za tužitelja, a na njegovoj fešti povodom odlaska u mirovinu nije bilo nikakvog neprimjerenog ponašanja od strane tužitelja.
14.Iz iskaza svjedoka ĆČ proizlazi da je zaposlenik tuženika, te da nema saznanja o tome da bi tužitelj u više navrata povrijedio obveze iz radnog odnosa neprimjerenim ponašanjem prema radnim kolegama i nadređenima, kao i nedoličnim ponašanjem na službenim događajima organiziranima od strane poslodavca, s obzirom da nije bio prisutan na službenim događajima organiziranima od strane poslodavca, a glede obveza iz radnog odnosa tužitelja više zna njegov nadređeni ČČ. Iskazao je kako je on sa tužiteljem imao jednu osobnu stvar na privatnoj fešti TČ, gdje ga je tužitelj napao u smislu da je nesposoban i da se to tako ne radi i prijetio mu je da se on poznaje s ondašnjim vlasnikom tuženika, pa da će njemu i drugima srediti otkaz. S obzirom je do tada bio samo jednu godinu u firmi, nije znao koliko je to ozbiljno pa je otišao o tome obavijestiti šefa EČ, jer ga je to jako psihički pogodilo.
15.Iz iskaza svjedoka ŠČ proizlazi da je bivši zaposlenik prednika tuženika Oprema Intercom d.o.o. i bio je predsjednik radničkog vijeća godinu i pol, a dao je otkaz prije 3 godine. Potpisao je papir koji mu je dao EČ, jer da je donesena odluka da se tužitelju da otkaz i da je svejedno hoće li on ili njegov zamjenik predsjednika Radničkog vijeća - OČ to potpisati. Iskazao je da nikakvo savjetovanje s radničkim vijećem nije provedeno, nije ni dostavljena odluka o otkazu, ni nikakvi dokazi. On i OČ su pozvani u kancelariju EČ da potpišu tu suglasnost o otkazu tužitelja i ništa drugo im nije prezentirano. Nije mu omogućeno davanje primjedbi i prijedloga na namjeravanu odluku o otkazu tužitelju, a potpisao ju je zato što mu je EČ rekao da potpiše. Tu suglasnost potpisao je nakon što se vratio s godišnjeg odmora, a koliko se sjeća to je bilo nakon kolektivnog godišnjeg odmora, a taj kolektivni odmor je bio od 1. do 15. kolovoza.
16.Svjedok ČČ, zaposlenik tuženika, rukovoditelj proizvodnje kod tuženika iskazao je da ima saznanja da je tužitelj u više navrata povrijedio obveze iz radnog odnosa neprimjerenim ponašanjem prema radnim kolegama i nadređenima, kao i nedoličnim ponašanjem na službenim događajima organiziranima od strane poslodavca, jer je bio na svim tim završnim božićnim i ljetnim feštama, a bio je i na oproštajnim feštama ZČ i TČ. Te oproštajne fešte nije organizirao poslodavac te da je na tim feštama tužitelj bio neugodan i pod utjecajem alkohola, a neugodan je većinom bio prema ženskom društvu. Iskazao je kako je bio na ručku prije ljetnog kolektivnog odmora i tamo je tužitelj počeo provocirati glumca Đ, pa je bio opomenut od strane PČ i malo se smirio, no nakon 5-10 minuta je opet počeo i zakačio se s G pa je Đ mislio čak i prekinuti predstavu. Tužitelj je udaljen na stranu i ne zna što je dalje bilo. Iskazao je kako je tužitelj na feštama znao nagovarati kolegice na ples, no one nisu bile zainteresirane za to pa su se žalile ili na fešti ili kasnije te da na poslu kolegice nisu imale problema s tužiteljem, a na zabavama su se micale od tužitelja, koliko su mogle te da je na oproštajnoj večeri TČ tužitelj bio neugodan prema kolegicama i KČ, kojemu je rekao da će mu smjestiti otkaz te da ne bi volio da se tužitelj vrati na rad kod tuženika, s obzirom da ih tuži i on mu je prvi nadređeni, a i kolegicama ne bi bilo drago. Iskazao je kako su kolegice koje su se žalile na neugodno ponašanje od strane tužitelja JČ, UČ i RČ, i to za te privatne fešte ZČ i TČ.
17.Iz iskaza svjedoka OČ, zaposlenika tuženika, proizlazi da je bio zamjenik predsjednika Radničkog vijeća pravnog prednika tuženika, te da je suglasnost za odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju potpisao nakon kolektivnog godišnjeg odmora u uredu direktora. Iskazao je kako mu je Odluka o otkazu tužitelju dana, odnosno rečeno mu je da je tužitelj dobio otkaz. Nikakvi drugi podaci mu nisu dostavljeni, niti dani na uvid. Iskazao je kako je suglasnost potpisivao nakon što je odluka o otkazu donesena. Na upit zašto je potpisao suglasnost odgovorio je da je on nitko i ništa u firmi i da je dobio da ju potpiše, te ga nitko ništa nije ni pitao, niti mu rekao zašto je tužitelj dobio otkaz, a on s njim nije imao problema.
18. Iz iskaza tužitelja u bitnom proizlazi da je u Opremi Intercom bio zaposlen od 2018. i da je 29.7.2022. bio zadnji radni dan prije kolektivnog godišnjeg odmora. Odluku o otkazu je dobio 4.8.2022. te da je ista tehnički neispravna. Iskazao je da se protiv njega nije vodio nikakav disciplinski niti bilo kakav drugi postupak, te da je više puta poslodavac nad njim provodio alkotestiranje, no rezultat je uvijek bio negativan. Iskazao je da je on sa svima bio u dobrim odnosima i s nikim nije imao problema i da ne postoji evidencija da bi napustio radno mjesto. Nije imao nikakvu izrečenu mjeru opomene i u međuvremenu se zaposlio no i dalje traži vraćanje na rad.
19. Iz iskaza prokuristice tuženika proizlazi da nije bila uključena u sam proces otkaza niti na fešti te da može reći da je učinjena greška u postupku otkaza, koju tuženik priznaje, te da je nejasno zašto se tužitelj želi vratiti na posao kod tuženika, s obzirom da ga je prijavio raznim institucijama i da nije utvrđeno da bi tuženik bilo što pogrešno radio već da je u vrijeme Covida tužitelja malo zakinuo za plaću. Ne zna čija je inicijativa da se prikupljaju potpisi o tome jesu li za ili protiv povratka tužitelja na posao kod tuženika i tko je sakupljao te potpise.
20. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka i stranaka sud prvenstveno prihvaća iskaze svjedoka ŠČ i OČ u pravcu da pravni prednik tuženika nije proveo savjetovanje sa radničkim vijećem prije donošenja pobijane odluke o otkazu, te da su oni suglasnost za odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju potpisali nakon kolektivnog godišnjeg odmora, odnosno nakon što je ta odluka već donesena, te da im nikakvi drugi podaci nisu dostavljen,i niti dani na uvid. Također sud prihvaća iskaz svjedoka TČ da si je on sam, a ne poslodavac, organizirao feštu povodom odlaska u mirovinu, kao i u pravcu da na toj fešti nije bilo nikakvog neprimjerenog ponašanja od strane tužitelja. Naime, u tom pravcu njegov iskaz potvrđuje i iskaz svjedoka IČ, koji je sud u cijelosti prihvatio i koji nije zainteresiran za ishod ovog postupka. Iskaze svjedoka EČ i ČČ sud ne prihvaća u pravcu da bi tužitelj u više navrata povrijedio obveze iz radnog odnosa, s obzirom da to iz ostalih provedenih dokaza i iskaza saslušanih svjedoka koje je sud prihvatio ne proizlazi. Analizirajući iskaze stranaka sud prihvaća iskaz tužitelja u pravcu da je pobijana odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena. Također prihvaća iskaz prokuristice tuženika FČ u pravcu da je tuženik učinio grešku u postupku otkazivanja ugovora o radu tužitelju.
21. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka sukladno čl. 8. ZPP-a, u vezi s čl. 221.a ZPP-a i odredbi čl.135. Zakona o radu sud je ocijenio da je pobijana odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika koju je donio pravni prednik tuženika 3.8.2022. nedopuštena. Naime iz cjelokupnog provedenog dokaznog postupka proizlazi da se pravni prednik tuženika nije prije donošenja pobijane odluke savjetovao sa radničkim vijećem o namjeravanoj odluci kao i da radničkom vijeću nije dostavio podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Naime, iz iskaza svjedoka ŠČ i ŽČ, odnosno tadašnjeg predsjednika i zamjenika radničkog vijeća kod pravnog prednika tuženika proizlazi da su oni suglasnost o otkazu ugovora o radu, koja se u spisu nalazi na listu 21 potpisali nakon što je predmetna odluka o otkazu donesena. Također na temelju njihovih iskaza sud je utvrdio da im nikakvi drugi podaci vezani za odluku o otkazu nisu dostavljeni niti dani na uvid. Dakle, s obzirom da pravni prednik tuženika prije donošenja pobijane odluke o otkazu nije postupio sukladno odredbi čl.150. Zakona o radu ista se ukazuje nedopuštenom. Naime, valja reći da je odredbom čl. 150. st. 1. Zakona o radu propisano da se poslodavac prije donošenja odluke važne za položaj radnika mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Nadalje, odredbom čl. 150. st. 2. ZR-a je propisano da u slučaju iz st. 1. tog članka, poslodavac je radničkom vijeću na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca dužan omogući održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje. Nadalje odredbom st. 4. tog članka propisano je da se podaci o namjeravanoj odluci moraju dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke, a odredbom st. 5. istog članka propisano je da ako sporazumom poslodavca s radničkim vijećem nije drukčije određeno, radničko vijeće je dužno u roku od 8 dana, a u slučaju izvanrednog otkaza u roku od 5 dana dostaviti svoje očitovanje o namjeravanoj odluci poslodavcu. Isto tako prema stajalištu suda tuženik nije sukladno odredbi čl.135. Zakona o radu dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu tužitelju, a također iz provedenog postupka proizlazi da pravni prednik tuženika nije postupio niti sukladno odredbi čl.119.st.1. i 2. Zakona o radu, odnosno nije prije redovitog otkazivanja uvjetovano ponašanjem radnika tužitelja pisano upozorio na obvezu iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze. Također pravni prednik tuženika nije prije predmetnog otkazivanja omogućio tužitelju da iznese svoju obranu, a prema stajalištu suda iz provedenog postupka ne proizlazi da su u konkretnom slučaju postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da postupi sukladno odredbi čl.119.st.1. i 2. Zakona o radu. Sukladno odredbi čl. 135. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, dalje: ZR) propisano da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazanom ugovora o radu. Dakle, sukladno navedenoj odredbi, s obzirom da je u konkretnom slučaju poslodavac otkazao ugovor o radu tužitelju, na tuženiku, kao poslodavcu je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o rada, ali i teret dokazivanja o ispunjenoj obvezi savjetovanja s radničkim vijećem (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-244/10 od 28.4.2010.).Slijedom navedenoga valjalo je odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.
22. Nadalje valja reći da je sud na temelju cjelokupnog provedenog postupka ocijenio da u konkretnom slučaju ipak postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa između stranaka nije moguć. Iako je prema stajalištu suda tuženik na sadržajno nedopustiv način i neprimjeren način proveo anketu kod svojih djelatnika, sud je s obzirom da je istu potpisala većina djelatnika tuženika prisutnih na radu djelatnika ocijenio da su između stranaka trajno poremećeni odnosi, zbog kojih doista nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć. Slijedom navedenoga i s obzirom da se tužitelj zaposlio kod drugog poslodavca s danom 10.10.2022. prihvaćen je zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu s danom 9.10.2022. odnosno odlučeno je kao pod točkom II. i IV. izreke presude, odnosno odbijen je zahtjev tužitelja za vraćanjem na rad kod tuženika. Tuženik je predložio i da se zbog nedopuštenog otkaza tužitelju dosudi naknada štete u iznosu od tri mjesečne plaće koja je tužitelju isplaćena za srpanj 2022. Sud je prihvatio zahtjev tuženika u tom dijelu s obzirom na sadržaj čl.125. Zakona o radu, sadržaj obračunske liste (list 51 spisa) i činjenicu da je tužitelj bio zaposlen kod pravnog prednika tuženika oko 4,5 godine, odnosno od 9.1.2018., a sve uzimajući prosječnu duljinu radnog staža od oko 40 godina. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.
23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 5. ZPP- a. Naime, tužitelj je djelomično uspio u parnici, odnosno uspio je sa zahtjevom kojim je tražio utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu. Dio tužbenog zahtjeva kojim je tražio isplatu razlike plaće je povukao na ročištu održanom 2. prosinca 2024. Tuženik je postavio zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu kao i da se u tom slučaju tužitelju dosudi naknada štete. Sud je u konačnici ocijenio osnovanim zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu i dosudio je tužitelju naknadu štete zbog nedopuštenog otkaza ugovora o radu. Međutim prema stajalištu suda to što je sud prihvatio zahtjev tuženika da se tužitelju naknadi šteta zbog nedopuštenog otkaza ugovora o radu ne može se smatrati uspjehom tuženika u parnici. Valja naglasiti i da je raspravljanje u parnici bilo koncentrirano na to je li predmetna odluka o otkazu ugovora o radu dopuštena ili nedopuštena i sa tim dijelom tužbenog zahtjeva je tužitelj uspio u parnici pa je u konačnici sud odlučio da tuženik nadoknadi sve troškove koje je tužitelj imao jer prema stajalištu suda tužitelj nije uspio u parnici samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi. Sud je tužitelju priznao trošak u visini jednokratne naknade od 150 bodova, koja obuhvaća najviše do 4 radnje za prvostupanjski postupak, i to sastav tužbe, podneska od 29.5.2023., zastupanja na pripremnom ročištu održanom 27.2.2024., te na ročištu održanom 5.9.2024., sukladno Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 138/23). Nadalje, sukladno navedenoj odredbi za svaku daljnju radnju u ovom postupku tužitelju pripada nagrada u visini od 50 bodova, i to za sastav podneska od 4. 11. 2024. i za zastupanje na ročištu održanom 2.12.2024. uz vrijednost boda sukladno Tbr. 54. i pripadajući PDV po Tbr. 46. Tarife, zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka ocjenjen je osnovanim za iznos od 875,00 EUR. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.
24.Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci.
U Varaždinu 16. siječnja 2025.
Sutkinja
Melita Šmentanec-Klarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se odluka objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa odluke, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje. Žalba se podnosi pisano u 3 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćnicima iz OD Vidović & Vidović, odvjetnicima u Varaždinu
2. Tuženiku po punomoćniku Marku Benčiću, odvjetniku u OD Porobija & Špoljarić d.o.o. u Varaždinu
