Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžmp-22/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog NG, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog NG podnesenima protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Kmp-2/2024. od 13. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog NG kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu od 13. rujna 2024. broj Kmp- 2/2024. optuženi NG proglašen je krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u pobijanoj presudi, a kažnjivog po članku 230. stavak 2. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

2. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora optuženom NG uračunava se vrijeme lišenja slobode i to vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. ožujka 2024. pa nadalje.

3. Na temelju članka 68. stavak 1. KZ/11. optuženom NG izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se sukladno članku 68. stavak 2. KZ/11. izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a koja po članku 68. stavak 3. KZ/11. može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

4. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) oštećenom trgovačkom društvu "Erste & Steiermarkische Bank" d.d. u cijelosti se dosuđuje imovinskopravni zahtjev na način da je optuženi NG obvezan oštećenom trgovačkom društvu "Erste & Steiermarkische Bank" d.d. isplatiti iznos od 17.205,00 eura (s time da će se po pravomoćnosti presude s računa državnog proračuna na račun oštećenog trgovačkog društva "Erste & Steiermarkische Bank" d.d. prebaciti iznos od 17.005,00 eura koji iznos je izuzet od KG, dok je ostatak od 200,00 eura dužan optuženi mlađi punoljetnik NG isplatiti oštećenom trgovačkom društvu "Erste & Steiermarkische Bank" d.d.).

5. Na temelju članka 79. stavak 1. i 2. KZ/11. od KG je trajno oduzet jedan ruksak s natpisom sa prednje strane "Ciere SC A2 & 6TH ICRTAN" sive boje, jedan papir dimenzija cca 15 cm x 5 cm, sveukupne dužine, iskidan na dva dijela sa natpisom na sebi sa jedne strane "Erste bank" oznaka valute 978 100 a 50 EUR 5.000", a koji predmeti su od KG izuzeti uz izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Službe općeg kriminaliteta serijski broj 00248743 od 3. travnja 2024., a koji predmeti će se po pravomoćnosti presude uništiti.

6. Na temelju članka 79. stavak 1. i 2. KZ/11. od KG je trajno oduzeto 3 papirnate novčanice u apoenu od 500 eura, 18 papirnatih novčanica u apoenu od 200 eura, 110 papirnatih novčanica u apoenu od 100 eura i 85 papirnatih novčanica u apoenu od 20 eura, 36 papirnatih novčanica u apoenu od 10 eura i 9 papirnatih novčanica u apoenu od 5 eura, a koji novac je od KG izuzet uz izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Službe općeg kriminaliteta serijski broj 00248744 od 3. travnja 2024. i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Službe općeg kriminaliteta serijski broj 00248745 od 3. travnja 2024.

7. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi NG je u cijelosti oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

8. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik i to zbog odluke o kazni u kojoj predlaže da se preinači prvostupanjska presuda na način da se optuženik osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

9. Optuženi NG podnio je žalbu putem branitelja Leopolda Aljinovića, odvjetnika u Splitu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ništa ne predlaže.

10. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

11. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

12. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

13. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. optuženik navodi da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. To iz razloga jer optuženik negira počinjenje kaznenog djela te iz iskaza ispitanih svjedoka, pregleda DVD snimke, a u nedostatku bilo kakvih materijalnih tragova na strani optuženika, ne proizlazi da bi počinio kazneno djelo.

13.1. Suprotno žalbenim navodima optuženika nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na koju se upire u žalbi jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi u presudi nisu nejasni niti u znatnoj mjeri proturječni. Naime, u pobijanoj presudi nema proturječnosti o razlozima o odlučnim činjenicama jer je prvostupanjski sud označio dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo kako je to opisano u izreci pobijane presude, a potom je i obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio. Obrazlažući ovu žalbenu osnovu, optuženik sadržajno osporava utvrđeno činjenično stanje pa u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se upire u žalbi.

14. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona optuženik navodi da se odluka o ubrojivosti optuženika trebala temeljiti na još jednoj objektivnoj procjeni s obzirom da je optuženik već prethodno proglašen neubrojivim te je liječen u medicinskoj ustanovi. Žalitelj, optuženik, smatra da je bolest optuženika progresivna i nije reverzibilna pa nalaz ne može biti različit od prethodnog jer postoje okolnosti koje isključuju krivnju čime da je ostvarena povreda kaznenog zakona.

14.1. Suprotno žalbenim navodima u konkretnom slučaju nije počinjena povreda kaznenog zakona na koju se upire u žalbi jer je tijekom postupka isti optuženik vještačen putem sudskog vještaka psihijatra koji je utvrdio da je kod optuženika prisutan disocijalni poremećaj ličnosti, paranoidna shizofrenija koja je aktualno u stanju remisije te da je isti sklon zlouporabi psihoaktivnih tvari. Vještakinja se izjasnila da je predmetno kazneno djelo u ovom postupku prvenstveno proizašlo iz disocijalnog poremećaja ličnosti te nije direktno posljedica njegove duševne bolesti tj. paranoidne shizofrenije i mišljenja je kako njegova mogućnost shvaćanja postupaka i upravljanja postupcima je bila bitno smanjena, a zbog opasnosti od počinjenja težeg kaznenog djela preporučila je izricanje mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja. Osim toga vještakinja je pojasnila da je pri izradi nalaza i mišljenja uzela u obzir sve parametre pa tako i psihičko stanje optuženika u vrijeme privođenja, izvršila je uvid u kompletnu medicinsku dokumentaciju provođenja mjera liječenja u klinici za psihijatriju. Vještakinja je navela da je kod prethodnog djela, zbog kojeg je bio u Bolnici u Popovači, kada ga je vještakinja također vidjela, neposredno prije bio psihotičan za razliku od ovog puta kada nije bio, jer sada redovito uzima terapiju. Stoga je ispravno prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za psihijatriju, koje je sačinjeno sukladno pravilima struke i kvalitetno obrazloženo, te utvrdio da je optuženikova mogućnost shvaćanja značaja postupaka i upravljanja postupcima tempore criminis bila bitno smanjena što ne utječe na njegovu krivnju. Osim toga prvostupanjski sud u konkretnom slučaju kod optuženika nije našao utvrđenje postojanja ispričavajućih razloga. Ispravno je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo da je optuženik prema počinjenom kaznenom djelu postupao s izravnom namjerom i da je bio svjestan svih protupravnih ponašanja i želio je njihovo počinjenje čime su se u njegovom postupanju ostvarila obilježja kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

15. Nadalje, optuženik u žalbi navodi da je upitna i pravna kvalifikacija kaznenog djela za koje se tereti jer da nije upotrijebio oružje, a niti silu ni prijetnju. Za istaknuti je da se u tom pogledu prvostupanjski sud izjasnio u obrazloženju pobijane presude na listu 11 spisa (jer u presudi nedostaju oznake odlomaka sukladno sudskom poslovniku) te je osvrćući se na to u 6. odlomku na istoj stranici, obrazložio da uporaba apsolutne sile koja podrazumijeva uporabu fizičke snage ili sredstva zbog kojih osoba prema kojoj se takva sila primjenjuje nije sposobna postupati u skladu sa svojom voljom ili je prisiljena postupati u suprotnosti sa svojom voljom, Nadalje je obrazložio da psihička prisila znači da je osoba zbog psihičkog stanja u kojem je dovedena tim djelovanjem onemogućena pružiti otpor, te je bitno da kod počinitelja postoji namjera u tom pravcu i da ona kod žrtve postigne željeni efekt, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud u pravcu počinjenja kaznenog djela za koje se tereti optuženik. Naime, optuženik je ušao zamaskiran u banku, s navučenom kapuljačom i maskom preko lica kao i medicinskim rukavicama i naredio povišenim glasom: "Svi doli", te zapovjednim tonom tražio novac, što spada u konkludentne radnje koje predstavljaju radnje izražene pokretima, a koje su za posljedicu imale strah i bojazan na strani žrtve za njezin život i tjelesni integritet, što je dovoljno za kvalifikaciju kaznenog djela razbojništva, pa i bez fizičkog nasilja, koje stajalište je zauzeto i u dosadašnjim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske primjerice broj I Kž-316/2017. i I Kž-469/2019. Osim toga s obzirom na pribavljeni iznos počinjenjem kaznenog djela ispunjena su i obilježja kvalificiranog oblika iz članka 230. stavak 2. KZ/11.

16. Suprotno žalbenim navodima optuženika činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno jer su provođenjem svih radnji tijekom postupka, osim ispitivanja svjedoka, izvedeni i drugi dokazi te je pregledana fotodokumentacija kao i video snimke nadzornih kamera, iz čega proizlazi da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo što je prvostupanjski sud ispravno naveo u obrazloženju pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Zbog toga činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno pa nisu osnovani ni žalbeni navodi u tom pravcu koji se navode samo paušalno. Nadalje, odluka o krivnji prvenstveno proizlazi iz iskaza ispitanih svjedokinja EG, NGS, FG kao i predstavnice oštećenika ŽG koje iskaze je ocijenio vjerodostojnima jer su uvjerljivi i potkrijepljeni fotografijama. To stoga jer su svjedokinje detaljno i uvjerljivo opisale slijed događaja, te uspoređujući fotografije iz banke na kojima je vidljiv počinitelj, s opisom počinitelja kojeg je navela oštećenica- žrtva kao i ispitane svjedokinje. Iz toga proizlazi, a što je ispravno i obrazloženo u pobijanoj presudi, da fizička konstitucija počinitelja odgovara tjelesnoj konstituciji osobe na fotografijama, a isto tako usporedbom tih fotografija s dijelovima iskaza žrtve i ispitanih svjedokinja utvrđeno je da je počinitelj bio odjeven u tamnu odjeću u kakvu odjeću je odjevena i osoba na fotografijama. Nadalje, to proizlazi i iz pregleda fotodokumentacije kao i video snimki nadzornih kamera na koji način je kao što je ispravno obrazloženo u presudi izvan svake sumnje utvrđeno da je počinitelj kaznenog djela upravo optuženik kao i iz zapisnika o očevidu s kriminalističko- tehničkim izvješćem te zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta.

17. Žaleći se na odluku o kazni državni odvjetnik navodi, da se nezainteresiranost žrtve za kazneni progon ne može uzeti kao olakotna okolnost na strani optuženika, kao i da su podcijenjene otegotne okolnosti (pogrešno navedeno olakotne) u vidu bezobzirnosti i drskosti počinitelja s obzirom da se radi o osobi koja u trenutku počinjenja djela nije navršila 21 godinu, a uzimajući u obzir i količinu kriminalne aktivnosti i bezobzirnosti kao i da se djelo dogodilo u banci na mjestu na kojem se uobičajeno nalazi veći broj osoba, da je kazneno djelo posljedica disocijalnog poremećaja ličnosti počinitelja koja se manifestira kroz neprihvaćanje društvenih normi i sklonost rizičnom ponašanju i zlouporabi psihoaktivnih tvari. Optuženik se žalio zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, koja žalba je podnesene u korist optuženika, pa sukladno članku 478. ZKP/08. ista u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni pa je ovaj drugostupanjski sud i o tome odlučivao.

17.1. Naime, ispravno je prvostupanjski sud cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika. Kao olakotne okolnosti cijenjene su njegova životna dob, s tim u vezi nezrelost i činjenica da je prema psihijatrijskom vještačenju bio bitno smanjeno ubrojiv, dok nezainteresiranost žrtve za kazneni progon nije od značaja s obzirom da se progon za ova djela vrši po službenoj dužnosti. Nadalje, ispravno je prvostupanjski sud kao otegotne okolnosti na strani optuženika cijenio bezobzirnost i drskost prilikom počinjenja kaznenog djela, njegovu dosadašnju kažnjavanost odnosno osuđivanost, a sve prema podacima na listu 257 i 259 spisa. Slijedom iznesenog uzimajući u obzir olakotne kao i sve istaknute otegotne okolnosti prvostupanjski sud je ispravno optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine jer će se i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda tako odmjerenom kaznom ispuniti svrha kako generalne tako i specijalne prevencije te utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela i omogućiti mu ponovno uključivanje u društvo na socijalno prihvatljiv način. Istovremeno će se utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja čime će se ostvariti svrha kažnjavanja.

18. Postupajući po članku 478. ZKP/08. ovaj sud je preispitao izrečenu sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja optuženika kao odluku o oduzimanju određenih predmeta i utvrdio da je ispravno prvostupanjski sud, prihvaćajući preporuku stalne sudske vještakinje, izrekao optuženiku na temelju članka 68. stavak 1. KZ/11. sigurnosnu mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja. Također je ispravno na temelju članka 79. stavak 1. i 2. ZKP/08. odlučio i o trajnom oduzimanju određenih predmeta kao što je navedeno u izreci pobijane presude, a iznesene razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

19. Kako u konkretnom slučaju nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud sukladno članku 476. stavak 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, donesena je odluka kao u izreci, a sve na temelju članka 482. ZKP/08.

U Zagrebu 16. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić