REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-732/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu sudske savjetnice Anje Podhraški, u pravnoj stvari tužitelja Gradske plinare Zagreb – Opskrba d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 74364571096, kojeg zastupa punomoćnik PV, zaposlenik tužitelja, protiv tuženika LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Matija Barić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matana & partneri d.o.o., radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene 3. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 16. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Ivane Macanić u Zagrebu poslovni broj Ovrv-115933/2022 od 27. siječnja 2023. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti 20,73 EUR (slovima: dvadeset eura i sedamdeset tri centa) te se u navedenom dijelu odbija tužbeni zahtjev.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 138,27 EUR (slovima: sto trideset osam eura i dvadeset sedam centi) u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 29. rujna 2023.

II Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti 0,22 EUR (slovima: dvadeset dva centa) i u tom dijelu se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Ivane Macanić u Zagrebu poslovni broj Ovrv-115933/2022 od 27. siječnja 2023. te se također utvrđuje da je tužba povučena u dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu zateznih kamata na iznos od 6,47 EUR od 6. studenog 2021. do isplate, na iznos od 6,47 EUR od 5. veljače 2022. do isplate i na iznos od 7,79 EUR od 6. svibnja 2022. do isplate.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga za ovrhu tužitelja (ranije ovrhovoditelja) jedinstvenog identifikatora 531752-2022 javna bilježnica Ivana Macanić u Zagrebu donijela je 27. siječnja 2023. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 115933/2022 (list 31 spisa) kojim je tuženiku (ranije ovršeniku) naloženo tužitelju platiti 20,95 EUR (157,84 kn). Istim rješenjem tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi odmjerene troškove ovršnog postupka u iznosu 24,89 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor (list 35-36 spisa) u kojem osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, navodeći da s tužiteljem nije u ikakvom pravnom odnosu. Pojašnjava da s tužiteljem nikada nije sklopio ugovor o opskrbi plinom u odnosu na predmetnu nekretninu te da tuženik tijekom utuženog razdoblja nije koristio usluge tužitelja. Predlaže da sud ukine platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi te da odbije tužbeni zahtjev.

3. Sud je rješenjem od 18. kolovoza 2023. (list 41-43 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio kako će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U podnesku od 29. rujna 2023. (list 44 spisa) tužitelj ističe da je tijekom utuženog razdoblja tuženik upravo bio evidentirani korisnik usluge opskrbe plinom po šifri 140594 na adresi obračunskog mjernog mjesta (plinomjera) pa da je stoga obveznik podmirenja dospjelog potraživanja s naslova isporučenog i utrošenog plina. Navodi da se fiksna naknada isplatu koje traži od tuženika u ovom postupku odnosi na naknadu za distribuciju plina, odnosno da predstavlja mjesečnu fiksnu naknadu koju kupci plaćaju u okviru ispostavljanih računa na temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske iz 2012., a koja se plaća za održavanje plinomjera i pripadajuće troškove. Ističe da korisnik usluga (pa tako i tuženik) plaća fiksnu naknadu sve dok ima montiran plinomjer na obračunskom mjestu, a da je utuženim računima tuženiku naplatio spomenutu naknadu za razdoblje od 1. travnja do 30. rujna 2021. Također, tužitelj navodi da tuženik nije iskoristio mogućnost podnošenja prigovora na izdane račune te upućuje na to da je tuženik u svakom slučaju imao mogućnost od operatora distribucijskog sustava zatražiti demontažu plinomjera. Istim podneskom tužitelj je povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva u kojem od tuženika traži isplatu 0,22 EUR (1,65 kn) po osnovi obračuna kamata pa da od tuženika u ovom postupku traži isplatu 20,73 EUR sa zateznom kamatom na iznos 6,47 EUR od 6. studenog 2021. do isplate, zatim na iznos 6,47 EUR od 5. veljače 2022. do isplate i na iznos 7,79 EUR od 6. svibnja 2022. do isplate.

5. Na ročištu održanom 3. prosinca 2024. (list 90-92 spisa) tužitelj je povukao tužbu u dijelu u kojem od tuženika traži isplatu zateznih kamata na iznos 20,73 EUR. Na istom ročištu tuženik je učinio nespornim da je vlasnik predmetne nekretnine.

6. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem računa (list 21-23, 48-50 spisa), izvatka iz poslovnih knjiga (list 24 spisa), pregleda obveza kupca – analitike za partnera (list 47 spisa), elektroničke pošte (list 51 spisa), zapisnika o primopredaji nekretnine (list 52 spisa), ugovora (list 53-55 spisa) te uvidom u fotografiju plinomjera (list 76 spisa).

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za uslugu opskrbe plinom tuženiku u razdoblju od 1. srpnja 2021. do 31. ožujka 2022. vezano uz obračunsko mjerno mjesto identifikacijskog broja (IB OMM) 201954 na adresi u [adresa] s time da se utuženo potraživanje odnosi na obračunatu fiksnu naknadu za distribuciju plina te na naknadu za isporučeni plin u razdoblju od 1. siječnja do 31. ožujka 2022.

9. Između stranka nesporno je da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine, dok je s druge strane sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10.1. Podneskom od 29. rujna 2023. (list 45 spisa) tužitelj je preinačio tužbu na način da traži isplatu zateznih kamata na već utuženi iznos od 20,73 EUR i to na iznos od 6,47 EUR od 6. studenog 2021. do isplate, na iznos od 6,47 EUR od 5. veljače 2022. do isplate i na iznos od 7,79 EUR od 6. svibnja 2022. do isplate. Tužitelj je tako (uz prvotno postavljeni tužbeni zahtjev za isplatu predmetne naknade) naknadno zatražio od tuženika isplatu zateznih kamata u smislu čl. 191. st. 1. ZPP-a, koja preinaka je u ovoj pravnoj stvari moguća s obzirom da tužitelj isplatu istih traži na temelju iste činjenične i pravne osnove (čl. 450. st. 3. ZPP). S obzirom da je tužba (prijedlog za ovrhu) prije predmetne preinake dostavljena tuženiku, za takvu preinaku potreban je njegov pristanak u smislu čl. 190. st. 3. ZPP-a. Tuženiku je predmetni podnesak kojim je preinačena tužba na ranije opisani način uručena 10. studenog 2023., no isti se podneskom od 27. studenog 2023. (list 56 spisa) upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, ne protiveći se takvoj preinaci tužbe pa se stoga sukladno čl. 190. st. 4. ZPP-a smatra da je na predmetnu preinaku tužbe i pristao. Slijedom navedenog, sud je dopustio preinaku tužbe iz podneska tužitelja od 29. rujna 2023. na temelju čl. 190. st. 1. i st. 4. ZPP-a i odlučio kao u točki I izreke rješenja.

10.2. Nadalje, istim podneskom tužitelj je pak povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva kojim od tuženika traži isplatu iznosa 0,22 EUR (1,66 kn), odnosno iznosa koji su na izvatku iz poslovnih knjiga (list 24 spisa) označeni kao iznosi po osnovi kamata. Također, na ročištu održanom 3. prosinca 2024. (list 90 spisa) tužitelj je povukao tužbu u dijelu u kojem od tuženika traži isplatu zateznih kamata na utuženi iznos, odnosno u onom dijelu u kojem je tužba prethodno bila preinačena. Tuženik se u roku petnaest dana od dana obavijesti o povlačenju o istome nije izjasnio pa se sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a smatra da je na predmetno povlačenje pristao. Slijedom navedenog, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a sud je ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati 0,22 EUR te je utvrdio da je tužba u tom dijelu povučena, dok je također utvrdio da je tužba povučena u dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu zateznih kamata na iznos od 6,47 EUR od 6. studenog 2021. do isplate, na iznos od 6,47 EUR od 5. veljače 2022. do isplate i na iznos od 7,79 EUR od 6. svibnja 2022. do isplate te je odlučeno kao u točki II izreke rješenja.

11.1. Čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga (list 24 spisa) i računa tužitelja (list 21-23 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj evidentirao tuženika kao korisnika njegove usluge isporuke plina na obračunskom mjernom mjestu broj 201954 koje se nalazi na adresi u [adresa].

11.2. Iako izvod iz poslovnih knjiga i računi predstavljaju vjerodostojne isprave sukladno čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22), iste isprave ne predstavljaju javne isprave koje dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje u smislu čl. 230. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu: ZPP). Stoga se, u situaciji kada tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, upravo na strani tužitelja nalazi teret dokazivanja da je tuženik bio korisnik njegovih usluga u odnosu na određenu nekretninu tijekom utuženog razdoblja te da postoji pravna osnova naplaćivanja predmetne obveze.

12.1. Treba reći da je čl. 67. st. 1. Zakona o tržištu plina ("Narodne novine" broj 18/18, 23/20; dalje: ZTP) propisano da se prava i obveze između svakog opskrbljivača plinom i krajnjeg kupca uređuju ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca, dok je st. 8. istog tog članka propisano da je svaki opskrbljivač plinom obvezan sklopiti ugovor o opskrbi plinom s krajnjim kupcem u pisanom obliku, a koji ugovor ima točno propisan minimalni sadržaj. Također, bitno je napomenuti da čl. 4. st. 1. Općih uvjeta opskrbe plinom ("Narodne novine" broj 50/18, 88/19, 39/20, 100/21; dalje: Opći uvjeti) propisano da opskrbljivači plinom i krajnji kupci svoje međusobne odnose reguliraju jednim od sljedećih ugovora: ugovorom o opskrbi plinom, ugovorom o opskrbi plinom u obvezi javne usluge ili ugovorom o zajamčenoj opskrbi plinom krajnjeg kupca. Dakle, iz naprijed navedenih odredbi proizlazi da se prava i obveze tužitelja i krajnjeg korisnika njegovih usluga uređuju ugovorom o opskrbi, koji mora biti sklopljen u pisanom obliku.

12.2. Tužitelj tijekom postupka ne dostavlja nikakav ugovor o opskrbi koji bi bio sklopljen s tuženikom u smislu čl. 4. st. 1. Općih uvjeta, niti predlaže izvođenje bilo kakvih dokaza na temelju kojih bi se moglo utvrditi da je takav ugovor uopće sklopljen. Tužitelj doduše tijekom postupka predlaže da sud službenim putem zatraži od Gradske plinare Zagreba d.o.o. (distributer) podatke o priključenju i svu ostalu dodatnu dokumentaciju na temelju koje je tuženik evidentiran kao kupac plina, no u odnosu na takav dokazni prijedlog tužitelja treba reći da iz samog činjeničnog supstrata, a niti iz zakonskih odredbi primjenjivih u ovom slučaju, ne proizlazi da eventualno sklopljeni ugovor o opskrbi između tužitelja i tuženika predstavlja ispravu koju je naprijed spomenuto društvo dužno po zakonu pokazati ili podnijeti, a isto ne predstavlja niti ispravu koja je po svojem sadržaju zajednička za to društvo i tužitelja jer se radi o ugovoru koji tužitelj (kao opskrbljivač) sklapa s krajnjim korisnikom.

12.3. Također, treba reći da je čitanjem računa broj 1405942-0307 (list 23 spisa) sud utvrdio da je tužitelj za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. ožujka 2022. evidentirao potrošnju plina na predmetnom obračunskom mjestu u količini 3 m3. Iz istog računa proizlazi da je stanje plinomjera broj [broj plinomjera] s 31. prosincem 2021. iznosilo 3 m3, a da je 31. ožujka 2022. evidentirano stanje plinomjera iznosilo 6 m3. Tuženik je osporio prikazano stanje plinomjera zabilježeno na spornom računu 31. ožujka 2022. te je dostavio fotografiju za koju navodi da je snimljena 27. studenog 2023. (list 76 spisa). Pregledom navedene fotografije sud je utvrdio da je stanje plinomjera 3 m3. Vjerodostojnost dostavljene fotografije tužitelj nije osporavao, niti je osporavao da je ista snimljena spomenutog datuma. Stoga sud na temelju spomenute fotografije nalazi utvrđenim da je stanje plinomjera na dan 27. studenog 2023. (dakle nakon utuženog razdoblja) bilo 3 m3. Dakle, iz naprijed spomenutog proizlazi da tužitelj u razdoblju za koje je izdan predmetni račun tuženiku nije isporučivao svoje usluge pa se stoga ne može niti reći da je tužitelj eventualno ispunio, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje bi nastale za njega na temelju ugovora o opskrbi plinom pa da bi se stoga takav ugovor eventualno mogao smatrati valjanim, iako nije sklopljen u pisanom obliku u smislu čl. 294. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO).

12.4. Slijedom navedenog, s obzirom da tužitelj nije dokazao da je s tuženikom sklopio ugovor o opskrbi u odnosu na predmetnu nekretninu, sud je u pogledu navedenog zaključio na temelju pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP), odnosno zaključio je da tužitelj i tuženik nisu sklopili spomenuti ugovor.

13. Korisnici usluga tužitelja zaista su dužni, uz naknadu za stvarno isporučeni i utrošeni plin (stavka "Ts1" izražena u kn/kWh na utuženom računu), platiti i fiksnu naknadu (stavka "Ts2" na utuženom računu), odnosno naknadu koja je namijenjena pokrivanju pripadajućeg dijela fiksnih troškova obavljanja distribucije plina (Ts2) na obračunskom mjernom mjestu, sukladno Metodologiji utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za distribuciju plina (čl. 4. st. 2. toč. 3. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava, "Narodne novine" broj 50/18, 88/19, 36/20, 100/21; dalje). Fiksna naknada predstavlja obvezni sadržaj računa za isporučeni plin u smislu čl. 23. st. 1. Općih uvjeta opskrbe plinom ("Narodne novine" broj 50/18, 88/19, 39/20, 100/21) u vezi s odredbama Odluke o iznosu tarifnih stavki za distribuciju plina ("Narodne novine" broj 141/21). Međutim, s obzirom da tuženik nije korisnik usluga tužitelja, odnosno da s istim nije sklopio ugovor o opskrbi, tužitelj prema stavu ovog suda ne može osnovano tražiti isplatu naknade za isporučeni plin ("Ts1"), a niti fiksne naknade vezane uz to ("Ts2").

14. Slijedom svega navedenog, sud je na temelju čl. 67. st. 1. ZTD-a u vezi s čl. 4. st. 1. Općih uvjeta ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi (čl. 451. st 3. ZPP) te je odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u točki I izreke ove presude.

15.1. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), u skladu sa Zaključkom br. 3 Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. (broj: Su-IV-204/17).

15.2. Tuženiku, koji je u ovoj parnici uspio u cijelosti, priznat je trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u visini 50 bodova (Tbr. 7/9. Tarife), što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV od 25 % (Tbr. 46. Tarife) iznosi 125,00 EUR. Također, tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu 13,27 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe). Dakle, tuženik ima pravo na naknadu troškova u iznosu 138,27 EUR. S druge strane, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka je odbijen. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki II i III izreke presude.

U Zagrebu 16. siječnja 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u roku od petnaest dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Tuženiku – po punomoćniku