Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-287/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Ćavaru, odvjetniku iz Vukovara, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku OD Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 10. prosinca 2024. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Davora Ćavara, odvjetnika iz Vukovara, i punomoćnika tuženika Davora Petrovića, odvjetnika iz OD Mađarić & Lui d.o.o. iz Osijeka, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da isplati tužitelju RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.016,92 eura (slovima: dvije tisuće šesnaest eura i devedeset dva centa) sa zakonskim zateznim kamatama na iznos glavnog duga i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015., a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, koje teku na iznos od:

- 5,26 eur/ počevši od 31.10.2008. do isplate,

- 7,57 eur/ počevši od 31.12.2008. do isplate,

- 9,22 eur/ počevši od 31.01.2009. do isplate,

- 9,97 eur/ počevši od 28.02.2009. do isplate,

- 7,97 eur/ počevši od 31.03.2009. do isplate,

- 8,37 eur/ počevši od 30.04.2009. do isplate,

- 5,18 eur/ počevši od 31.05.2009. do isplate,

- 2,84 eur/ počevši od 30.06.2009. do isplate,

- 3,47 eur/ počevši od 31.07.2009. do isplate,

- 4,70 eur/ počevši od 31.08.2009. do isplate,

- 4,59 eur/ počevši od 30.09.2009. do isplate,

- 3,34 eur/ počevši od 31.10.2009. do isplate,

- 5,69 eur/ počevši od 30.11.2009. do isplate,

- 7,57 eur/ počevši od 31.12.2009. do isplate,

- 10,24 eur/ počevši od 31.01.2010. do isplate,

- 9,63 eur/ počevši od 28.02.2010. do isplate,

- 13,25 eur/ počevši od 31.03.2010. do isplate,

- 12,57 eur/ počevši od 30.04.2010. do isplate,

- 13,91 eur/ počevši od 31.05.2010. do isplate,

- 25,52 eur/ počevši od 30.06.2010. do isplate,

- 23,13 eur/ počevši od 31.07.2010. do isplate,

- 30,43 eur/ počevši od 31.08.2010. do isplate,

- 27,91 eur/ počevši od 30.09.2010. do isplate,

- 23,85 eur/ počevši od 31.10.2010. do isplate,

- 32,41 eur/ počevši od 30.11.2010. do isplate,

- 43,30 eur/ počevši od 31.12.2010. do isplate,

- 35,59 eur/ počevši od 31.01.2011. do isplate,

- 38,29 eur/ počevši od 28.02.2011. do isplate,

- 34,85 eur/ počevši od 31.03.2011. do isplate,

- 35,47 eur/ počevši od 30.04.2011. do isplate,

- 50,07 eur/ počevši od 31.05.2011. do isplate,

- 51,50 eur/ počevši od 30.06.2011. do isplate,

- 63,51 eur/ počevši od 31.07.2011. do isplate,

- 57,27 eur/ počevši od 31.08.2011. do isplate,

- 50,42 eur/ počevši od 30.09.2011. do isplate,

- 49,31 eur/ počevši od 31.10.2011. do isplate,

- 48,79 eur/ počevši od 30.11.2011. do isplate,

- 52,03 eur/ počevši od 31.12.2011. do isplate,

- 54,85 eur/ počevši od 31.01.2012. do isplate,

- 55,23 eur/ počevši od 29.02.2012. do isplate,

- 53,28 eur/ počevši od 31.03.2012. do isplate,

- 54,59 eur/ počevši od 30.04.2012. do isplate,

- 55,50 eur/ počevši od 31.05.2012. do isplate,

- 53,98 eur/ počevši od 30.06.2012. do isplate,

- 54,38 eur/ počevši od 31.07.2012. do isplate,

- 53,24 eur/ počevši od 31.08.2012. do isplate,

- 50,78 eur/ počevši od 30.09.2012. do isplate,

- 53,40 eur/ počevši od 31.10.2012. do isplate,

- 54,66 eur/ počevši od 30.11.2012. do isplate,

- 53,78 eur/ počevši od 31.12.2012. do isplate,

- 48,83 eur/ počevši od 31.01.2013. do isplate,

- 53,03 eur/ počevši od 28.02.2013. do isplate,

- 53,40 eur/ počevši od 31.03.2013. do isplate,

- 51,76 eur/ počevši od 30.04.2013. do isplate,

- 46,63 eur/ počevši od 31.05.2013. do isplate,

- 46,50 eur/ počevši od 30.06.2013. do isplate,

- 47,76 eur/ počevši od 31.07.2013. do isplate,

- 49,78 eur/ počevši od 31.08.2013. do isplate,

- 52,57 eur/ počevši od 30.09.2013. do isplate.

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 3. Ugovora o kreditu br. 198-50- 3699620 sklopljenog dana 28. rujna 2006. između tužitelja RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, potvrđenog dana 28. rujna 2006. po javnom bilježniku Mirodaru Kovaču iz Vinkovaca pod brojem OU-1215/2006, koja glasi: "3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita".

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova za obradu kredita isplati iznos od 355,42 eura (slovima: tristo pedeset pet eura i četrdeset dva centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. rujna 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da naknadi tužitelju RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.745,17 eura (slovima: tisuću sedamsto četrdeset pet eura i sedamnaest centi) sa zateznim kamatama od presuđenja tj. 16. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa u visini od 130,17 eura (slovima: sto trideset eura i sedamnaest centi), kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku 06. lipnja 2023. podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da je s tuženikom kao kreditorom 28. rujna 2006. zaključio govor o kreditu broj 198-50-3699620 za iznos od 17.290,78 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važeće na dan dospijeća i promjenjivom kamatnom stopom od 5,95 % godišnje i ulaznom naknadom u visini od 3,30 % od iznosa kredita. Tužitelj je tuženiku 30. rujna 2013. u cijelosti isplatio predmetni kredit.

1.2. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04.07.2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž- 7129/13 od 13.06.2014., a koja je potvrđena odlukom Vrhovnog suda RH broj: Revt- 249/14 od 09.04.2015, te presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017- 10 od 14.06.2018., a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH broj: Rev- 2221/2018 od 03.09.2019., tako da je sada pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01.10.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/13), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

1.3. Tužitelj navodi da je ovakav ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, radi se standardno formuliranom ugovoru, pripremljenom od strane tuženika, kao jače/dominantne ugovorne strane, a tužitelj ni na koji način nije bio u mogućnosti utjecati na sadržaj Ugovora, niti pojedinačno pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama. U predmetnom Ugovoru o kreditu je sadržana nepoštena/ništetna ugovorna odredba, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a tuženik nije na adekvatan i transparentan način informirao tužitelja da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro. Jednako tako ugovorne strane nisu pregovarale niti o plaćanju naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od čak 3,30 % iznosa kredita što također uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja.

1.4. Slijedom navedenog, tužitelj temeljem odredbe čl. 1111. st. 1, u vezi odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, potražuje od tuženika isplatu iznosa od 2.016,69 eura s osnove više plaćenih iznosa anuiteta sa zateznim kamatama, tekućim od svakog pojedinog preplaćenog anuiteta do isplate, kao i isplatu iznosa od 355,42 eura s osnove troškova za obradu kredita s pripadajućim kamatama, kao i trošak ovog parničničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim da je sa tužiteljem zaključio navedeni Ugovor o kreditu kojim je tužitelju stavio na raspolaganje iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF 17.290,78 s redovnom kamatom od 5,95 % godišnje, promjenjivom u skladu s odlukom o kamatnim stopama i kamatom po dospjeću koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 15 % godišnje, a koja je bila također promjenjiva.

2.1. Tuženik ističe da je Ugovor sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

2.2. Tuženik nadalje tvrdi da je ugovaranje kredita s valutnom klauzulom bila ugovorna volja stranaka. Smatra da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora, te se ističe da je tužitelj u zahtjevu za kredit samostalno odabrao valutnu klauzulu CHF. Pružanje mogućnosti tužitelju kao korisniku kredita da vlastoručno odabere valutnu klauzulu kredita predstavlja pojedinačno pregovaranje, te je također obavješten o kretanju valuta na tržištu. Smatra da svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama. Obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF, to je razvidno da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

2.3. Tuženik se također protivi tvrdnjama tužitelja da je ništetna i odredbe 3. Ugovora o naknadi za korištenje kredita. Tuženik smatra da je ta odredba bila jasna, lako uočljiva i razumljiva, te da je tužitelju bila pojašnjena sporna odredba Ugovora, a isti je njihovo razumijevanje i prihvat potvrdio javnom bilježniku kao povjereniku suda prilikom solemnizacije Ugovora. Tuženik ističe kako nikada nije zaprimio prigovor tužitelja u pogledu ugovorene odnosno naplaćene jednokratne naknade prilikom prvog korištenja kredita.

2.4. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, a prema kojem tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Obzirom da je tužitelj podnio tužbu 06.06.2023. smatra da je tražbina zastarjela. Slijedom svega navedenog, u okviru odgovora na tužbu tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. U odnosu na odgovor na tužbu tuženika u svom očitovanju od 04. travnja 2024. tužitelj se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu i istaknutom prigovoru zastare smatrajući ih neosnovanim. Smatra da je u ovome postupku sud vezan pravnim shvaćanjima koja su zauzeta u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u pogledu ništetnosti odredbi u potrošačkim ugovorima u načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule. Po provedenom financijsko – knjigovodstvenom vještačenju tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 03. listopada 2024. na način da potražuje isplatu iznosa od 2.016,92 eura uslijed promjene tečaja tijekom trajanja otplate kredita, kao i isplatu novčanog iznosa od 355,42 eura koja se odnosi na naknadu za obradu kredita, sve uz pripadajuće kamate i naknadu prouzročenih troškova.

4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom i čitanjem preslike Ugovora o kreditu broj: 198-50-3699620 (list 8-14), informativnog izračuna efektivne kamatne stope (list 15), otplatne tablice (list 16-18), obavijesti banke o otplati kredita (list 19), prijepisa knjigovodstvene kartice (list 20-23), zahtjeva za kredit (list 32), provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz [adresa] od 17.05.2024. (list 44-50), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke na zapisniku od 10.12.2024. (list 59-61).

5. Tužitelj u svom iskazu navodi da je s tuženom bankom zaključio ugovor o kredit 28.09.2006. u svrhu kupnje automobila, koji je koristio za svoje osobne potrebe i potrebe obitelji. U to vrijeme nije imao otvorenu firmu niti obrt. Kredit nije koristio kao poreznu olakšicu. Za ovu banku se odlučio jer je kod njih imao otvoren tekući račun na koji je primao plaću. U banci je zatražio da mu ponude najpovoljniji kredit, pitao je i za kredite u euru, ali djelatnica banke mu je rekla da su najpovoljniji krediti u CHF. Imao je povjerenja u njih i da su mu ponudili najbolju ponudu. Kada je došao u banku ugovor je bio pripremljen kao gotov obrazac koji je samo trebao potpisati. Ugovor je pročitao, ali mu je bilo najbitnije da dobije kredit i da mu odgovara rata kredita. Ugovor je nosio na ovjeru kod javnog bilježnika, ali mu bilježnik nije ništa dodatno pojašnjavao, nego samo ovjerio ugovor. Nije bio upućen i nije znao može li išta mijenjati u ugovoru, nije očekivao da bi moglo doći do tako značajne promjene rate. Imao je 22 godine u trenutku sklapanja tog ugovora o kreditu i nije najbolje shvatio te pojmove promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Rečeno mu je da bi rata trebala biti ista tijekom otplate kredita i da se ne bi trebala značajno mijenjati. Rata mu je počela značajno rasti i u to vrijeme nije mogao ništa učiniti niti mijenjati uvjete kreditiranja nego je znao da kredit mora otplatiti. Kredit je u potpunosti otplatio.

6. Analizom svih izvedenih dokaza sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja iz pismenog podneska od 03. listopada 2024. u cijelosti osnovan.

7. Naime, pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 01. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004. do 06. kolovoza 2007., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i čl. 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je u razdoblju od 01. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje. Povrijedila je kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

8. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

9. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

10. Čl. 138.a. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje ZPP) propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

12. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz čl. 323., čl. 1011., čl. 1015., te čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

13. Prema odredbi čl. 5. Direktive EEZ 93/13 u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

14. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanje, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

16. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.

17. Glede visine preplaćenog dijela kredita zbog primjene valutne klauzule provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Borkoviću, dipl.oec. iz [adresa].

17.1. U svom nalazu i mišljenju od 17.05.2024. vještak je utvrdio da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan zaključenja predmetnog ugovora o kreditu 28.09.2006. za 1 CHF = 4,693351 kn, utvrđen je u visini od 2.016,92 eura.

17.2. Nadalje, ukupan iznos ulazne naknade prema odredbama iz čl. 3 predmetnog ugovora o kreditu utvrđen je u visini od 3,30 % na odobreni iznos kredita (17.290,78 CHF), odnosno 570,59 CHF protuvrijednosti 2.677,97 kn po važećem tečaju za 1 CHF = 4,693351 kn na dan plaćanja naknade ujedno isplate kredita 28.09.2006., što odgovara protuvrijednosti 355,42 eura preračunato po službenom fiksnom tečaju konverzije za 1 eur = 7,53450 kn, a kako vještak i navodi na listu 2 svog nalaza.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da je iznos od 2.016,92 eura iznos koji je tužitelj više platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule.

18.1. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko – knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 2.016,92 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa kako je to odlučeno u točki I. izreke ove presude.

19. Nadalje, tužitelj svojim tužbenim zahtjevom od 03. listopada 2024. potražuje povrat preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita u iznosu od 355,42 eura. Sud je utvrdio da tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom nije posebno pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi iz čl. 3. Ugovora o kreditu broj 198-50-3699620 od 28. rujna 2006. budući da je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaja na njezin sadržaj, što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te kroz to povredu odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Naime, ugovorna odredba po kojoj je predviđena ulazna naknada za obradu kredita je nepoštena jer se o njoj nije posebno unaprijed pregovaralo i tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa je kao takva ništetna u smislu odredbe čl. 102. u svezi s čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača, radi čega je sud odlučio kao u točki II. izreke presude, a slijedom čega je u cijelosti dosudio zatraženi iznos tužitelja kao u točki III. izreke.

20. Tuženik je po osnovi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedene novčane iznose i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

21. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno čl. 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 06. lipnja 2023. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

22. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 151/22 i 138/23 – dalje Tarifa) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav dva obrazložena podneska i to od 04.04.2024. i 03.10.2024. svaki u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na dva ročišta i to od 09.04.2024. i 10.12.2024. svako u iznosu od 200,00 eura, za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, što uz pripadajući PDV u iznosu od 275,00 eura, čini ukupan iznos od 1.375,00 eura.

22.1. Tužitelju je također priznat uplaćeni trošak za vještačenja u iznosu od 300,00 eura, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 70,17 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 1.745,17 eura.

22.2. Tužitelju nije odobren zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 70,17 eura iz razloga što je tužitelj ovog troška oslobođen obzirom na Zakon o izmjenama zakona o sudskim pristojbama i to čl. 11. st. 1. toč. 20. istog Zakona prema kojoj potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutima na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa imaju pravo na oslobođenje na plaćanje sudske pristojbe. Također tužitelju nije odobren trošak preliminarnog vještačenja u iznosu od 60,00 eura jer ovaj trošak ničim nije dokazao niti je ovo bilo nužno za vođenje ovog postupka, stoga je tužitelj u ovom dijelu tužbenog zahtjeva odbijen.

23. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

U Vinkovcima 16. siječnja 2025.

Sudac:

Snježana Kozina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste podnijeti svoju žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. Odvjetni Davor Ćavar, Vukovar – punomoćnik tužitelja

2. OD Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, na znak: RBA-PAS-1025 – punomoćnik tuženika