Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-Us-147/2022-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Danijele Jažić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog UR i optuženog TR zbog kaznenih djela iz članka 293. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK-a), optuženog UR i optuženog TR podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-26/2022. od 29. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika TR, odvjetnika dr. sc. Krešimira Škarice,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe USKOK-a, optuženog UR i optuženog TR kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us- 26/2022-30 od 29. rujna 2022. optuženi UR proglašen je krivim što je počinio pod točkom 1.) kazneno djelo protiv službene dužnosti, primanje mita, iz članka 293. stavak 2. KZ/11., pod točkom 2.) kazneno djelo krivotvorenja, krivotvorenjem službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 2. KZ/11., te pod točkom 3.) kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabom položaja i ovlasti, iz članka 291. stavak 1. KZ/11. i kazneno djelo krivotvorenja, krivotvorenjem službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 2. KZ/11, činjenično i pravno opisano u prvostupanjskoj presudi. Optuženi TR proglašen je krivim što je počinio pod točkom 3.) kazneno djelo protiv službene dužnosti, zlouporabu položaja i ovlasti, iz članka 291. stavak 1. KZ/11. i kazneno djelo krivotvorenja, krivotvorenjem službene ili poslovne isprave, iz članka 279. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno opisano u prvostupanjskoj presudi.
1.1. Na temelju članka 293. stavak 2. KZ/11. optuženom UR je za kazneno djelo opisano pod točkom 1.) utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 godine, na temelju članka 279. stavak 2. KZ/11. za kazneno djelo opisano pod točkom 2.) utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, na temelju članka 291. stavak 1. KZ/11. za kazneno djelo opisano pod točkom 3.) utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci te na temelju članka 279. stavak 2. KZ/11. za kazneno djelo opisano pod točkom 3.) utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 7 mjeseci. Na temelju članka 51. KZ/11. optuženi UR osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 3 mjeseca. Na temelju članka 57. KZ/11. optuženom OR izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da će se od ukupne kazne zatvora na koju je optuženi UR osuđen, u trajanju od 2 godine i 3 mjeseca, izvršiti kazna zatvora u trajanju od 1 godine, a preostali dio kazne zatvora u trajanju od 1 godine i 3 mjeseca neće se izvršiti ukoliko optuženi UR u vremenu provjeravanja od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju članka 291. stavak 1. KZ/11. optuženom ČR je za kaznena djelo opisano pod točkom 3.) utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci, a na temelju članka 279. stavak 2. KZ/11. mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 mjeseci, te je na temelju članka 51 KZ/11. optuženi TR osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11. optuženom ČR je izrečena uvjetna osuda te kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci na koju je optuženi TR osuđen neće biti izvršena ako isti u vremenu provjeravanja od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.
1.3. Na temelju članka 79. KZ/11. od optuženog UR oduzet je tablet marke Huawei model A GS-W09 crne boje, serijskog broja 4JPNU19A14114118, oduzet prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj].
1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda,143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) optuženi UR i optuženi TR obvezuju se na plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od po 2.000,00 kuna/265,46 eura svaki.
2. Protiv presude žali se USKOK zbog odluke o kaznenoj sankciji (ispravno kazni) iz članka 471. stavak 1. ZKP/08. s prijedlogom da se žalba uvaži te presuda preinači i optuženicima izreknu strože bezuvjetne kazne.
2.1. Protiv pobijane presude žalbu je pravodobno podnio optuženi UR po branitelju Franji Ribiću, odvjetniku u Zagrebu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni u odnosu na djelo opisano pod točkom 3. izreke, dok u odnosu na djela opisana u točkama 1. i 2. podnosi žalbu samo u odnosu na odluke o kazni. Predlaže da se povodom žalbe ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno istu preinači na način da se optuženiku izrekne blaža kazna, te ga se izvijesti o održavanju sjednice vijeća drugostupanjskog suda.
2.2. Protiv pobijane presude žalbu je pravodobno podnio optuženi TR po branitelju dr. sc. Krešimiru Škarici, odvjetniku u Zagrebu, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni u odnosu na djelo opisano pod točkom 3. izreke. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbene navode, preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženog oslobodi optužbe za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret ili da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da kaznu maksimalno ublaži te da ga se izvijesti o održavanju sjednice vijeća drugostupanjskog suda.
3. Odgovor na žalbu USKOK-a podnio je optuženi UR po branitelju Franji Ribiću, odvjetniku u Zagrebu, s prijedlogom da se žalba USKOK-a odbije.
4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je uz podnesak vratilo na nadležni postupak.
5. Vijeće je održalo javnu sjednicu na zahtjev branitelja optuženika na koju je pristupio branitelj optuženika TR, odvjetnik dr. sc. Krešimir Škarica dok nisu pristupili uredno izvješteni USKOK, optuženi UR, njegov branitelj odvjetnik Franjo Ribić i optuženi TR, pa je sjednica, sukladno članku 475. stavku 3. ZKP/08 održana u njihovoj odsutnosti
6. Žalbe USKOK-a i optuženika nisu osnovane.
7. Optuženi UR se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. točke 11. stavka 1. ZKP/08. u odnosu na točku 3. prvostupanjske presude te osim što citira zakonsku odredbu istu posebno ne obrazlaže. U odnosu na tako uopćene razloge, valja navesti da prvostupanjska presuda nije nerazumljiva i proturječna u odnosu na odlučne činjenice pa se ista može ispitati i stoga u tom djelu žalba optuženika nije osnovana.
7.1. Iako se optuženi TR žali zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, iste zakonske razloge posebno ne obrazlaže, a iz sadržaja žalbe proizlazi kako se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7.2. Ispitujući presudu povodom žalbi optuženog UR i optuženog TR a po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud, ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, na koju pazi po službenoj dužnosti.
8. Optuženi UR se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na djelo opisano pod točkom 3. izreke, jer sud nije cijenio navode optuženika iznesene u tijeku postupka te je pogrešno utvrdio da je njegova obrana usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Smatra da su takvi navodi suda pogrešni i paušalni te nisu potkrijepljeni nikakvim dokazima izvedenim u tijeku postupka i da je takav zaključak prvostupanjskog suda posljedica površne i nedostatne analize provedenih dokaza i propuštanja prvostupanjskog suda da sveobuhvatno ocijeni sve činjenice odlučne za utvrđivanja postojanja subjektivnih i objektivnih elemenata predmetnog kaznenog djela. Obrana smatra kako u tijeku postupka nije došlo do utvrđenja svih odlučnih činjenica, no ne konkretizira koje je to odlučne činjenice još trebalo utvrditi.
8.1. Suprotno žalbenim navodima optuženog UR prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pobijana presuda jasna i razumljiva, a prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo sve razloge o odlučnim činjenicama te brižljivo analizirao sve provedene dokaze, ocijenivši vjerodostojnost iskaza ispitanih svjedoka i vještaka grafologa te provedenih dokaza, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, optuženik kao policajac, kada je utvrdio da tablet ne potječe od počinjenja kaznenog djela, trebao ga je uz potvrdu vratiti osobi od koje je oduzet, a ne kupovati tablet od osobe od koje je oduzet i koja pri tom nije ni vlasnik. Stoga su žalbeni navodi optuženika u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u cijelosti neosnovani.
9. Optuženi TR se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na točku 3. te analizira provedene dokaze i daje svoju ocjenu istih. Smatra da iz svih izvedenih dokaza, ne proizlazi da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti pobijanom presudom jer smatra da ne postoji zajednička svijest i zajednička odgovornost optuženika te je nejasno definirana uloga optuženog TR i to je li on sudionik, supočinitelj ili poticatelj i ne postoji zatvoreni krug indicija koje bi potvrdile da bi on nedvojbeno i bez kakve sumnje počinio kazneno djelo kako mu se to stavlja na teret.
9.1. Iako žalitelj navodi da je optuženi TR bio „samo paravan ili poluga za počinjenje kaznenih djela, a nikako počinitelj istih“, prvostupanjski sud pravilno to ne prihvaća, jer da je prisvajanje tableta na opisani način bila zamisao samo optuženog UR, tada njemu za realizaciju ovakve ideje ne bi bio potreban optuženi TR koji je morao supotpisati potvrde i zapisnik. Stoga je pravilno utvrđeno da je upravo na taj način optuženi TR oduzeo predmete prema potvrdi serijskog broja [serijski broj], a potom je sam ispunio i zapisnik o privremenom oduzimanju istih predmeta, koji je optuženi UR samo supotpisao u rubrici zapisničar dok je u odnosu na spornu potvrdu i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta nesporno sudioništvo obojice optuženika, pa iz toga prvostupanjski sud pravilno zaključuje o njihovom zajedničkom i dogovornom postupanju.
9.2. Suprotno žalbenim navodima optuženog PR, svjedokinja ĐR (sada U) je uredno potpisala obje potvrde te je za potrebe prve potvrde odmah napravljen i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, a za drugu potvrdu, optuženi TR navodi kako je uredno pripremio i napravio zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta popunivši sve rubrike, kao i uredno evidentiranje serijskog broja koji se veže uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta. Optuženi TR nije mogao objasniti iz kojeg razloga uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] nije sastavljen i zapisnik te ne zna zašto ista potvrda nije proslijeđena Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu. Njegova objašnjenja o drugom, hitnom poslu na koji je morao otići ili mogućem dogovoru s kolegom UR da on završi zapisnik nisu uvjerljiva. Je li morao toga dana na hitnu intervenciju i koju optuženi TR je mogao provjeriti u evidencijama policijske postaje i o tome dostaviti dokumentaciju sudu, a što nije dostavio sudu ni uz žalbu. Također, ne može objasniti niti iz kojeg razloga predmeti koji su oduzeti prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] i 00152737, nisu oduzeti jednom potvrdom. Stoga njegova obrana u tom dijelu nije ničim potvrđena te je stoga nevjerodostojna.
10. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o postupanju jednog iskusnog policijskog službenika, u okviru jednog predmeta, te se i sama pretraga stana ĐR (sada U) kao i odnošenje predmeta iz njenog stana, pa potom i oduzimanje tih predmeta u policijskoj postaji, odvijalo istog dana, kroz relativno kratko vrijeme te je ispravno mišljenje suda kako je nelogično i neživotno, pa time i neprihvatljivo, da se optuženi TR ne sjeća zašto su predmeti oduzimani na dvije potvrde, nadalje se ne sjeća zašto uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] nije sačinjen i zapisnik, iako navodi kako uobičava isti sastaviti odmah po dovršetku potvrde o privremenom oduzimanju predmeta.
10.1. Iako optuženi TR prigovara obrazloženju presude u točki 21., u kojoj sud ističe da je prihvatio iskaz svjedokinje ĐR (sada U), prvostupanjski sud pravilno prihvaća kao vjerodostojan iskaz svjedokinje ĐR (sada U) te za to daje i valjane razloge o tome da je optuženi TR neko kraće vrijeme (15 min.) bio izvan stana, ali to nije od odlučnog utjecaja kod počinjenja predmetnih kaznenih djela.
10.2. Suprotno navodima žalitelja prvostupanjski sud je pravilno u točki 23. obrazloženja presude, utvrdio da je optuženi TR nedvojbeno postupio protivno članku 30. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19. i 155/23.) sukladno kojem je policijski službenik dužan poslove obavljati u skladu sa zakonom, drugim propisima i pravilima struke te poštivati odredbe Etičkog kodeksa policijskih službenika. Žalitelj samo konstatira da sud nije vodio dovoljno računa o pojedinim krucijalnim dokaznim radnjama tijekom samog vođenja kaznenog postupka, no isto ne konkretizira.
10.3. To što je sporni tablet pronađen kod optuženog UR, prilikom pretrage doma u [adresa], 7 dana nakon prisvajanja ne otklanja to da bi optuženici postupali zajedno s namjerom da ga prisvoje i ostvare zajedničku korist te pritom nije neophodno da su ga odmah prodali i novčanu dobit podijelili na dva dijela. Stoga neosnovano smatra žalitelj da je optuženi TR bio samo kolateralna žrtva, a nikako osoba okarakterizirana da bi takvim protupravnim postupanjem iskoristila svoj položaj i ovlasti te na taj način pribavio korist u vidu tableta Huawei, zajedno s optuženim UR.
11. Iako je tablet tijekom policijskog postupanja, oduzet od optuženog UR u stanu koji je koristio, iz provedenog grafološkog vještačenja, koje prvostupanjski sud u točki 22. prihvaća vjerodostojnim, proizlazi da je optuženi TR ispisivao dio dokumentacije u vidu potvrde i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta, odnosno sudjelovao sa optuženim UR u prepravljanju odnosno krivotvorenju sporne isprave i to zapisnika na kojem je prepravljan serijski broj. Iz toga proizlazi da je prilikom inkriminiranog događaja pod točkom 3. izreke postojala namjera i svijest o protupravnosti o u postupanju optuženika, na način da su zlouporabili svoje ovlasti tijekom postupanja. Naime, optuženi TR se nije nakon događaja ničim ogradio od radnji optuženog UR, već je pokušao čak istog zaštiti od kaznene odgovornosti. Ukoliko je utvrdio da je netko naknadno krivotvorio ispravu koju je on sastavio i ispravljajući na istoj serijske brojeve, on je trebao podnijeti prijavu protiv te druge osobe ili nepoznate osobe na taj način ograditi od počinitelja i otkloniti od sebe odgovornost, a što optuženik nije počinio iz čega proizlazi da je postupao dogovorno sa suoptuženikom, imajući vlast nad djelom.
12. Žalitelj UR povredu kaznenog zakona posebno ne obrazlaže, osim što navodi da postupanjem optuženika nisu ispunjena bitna obilježja kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 291. stavak 1. KZ/11. koje mu se stavlja na teret pod točkom 3. Nasuprot žalbenim navodima u radnjama optuženog UR se stječu bitna obilježja kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 291. stavak 1. KZ/11., a što je utvrđeno grafološkim vještačenjem potvrda i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta.
12.1. Optuženi TR se također žali zbog povrede kaznenog zakona koju posebno ne obrazlaže, a ispitujući presudu ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona na štetu optuženika, ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08.
13. Optuženi UR se žali na odluku o kazni u odnosu na kaznena djela opisana u izreci pod točkama 1., 2., i 3. pobijane presude smatrajući da prilikom donošenja presude i odluke o kazni, sud nije u dovoljnoj mjeri vodio računa o okolnostima koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Smatra da je prvostupanjski sud podcijenio olakotne okolnosti te prilikom odabira vrste i kazne nije u dovoljnoj mjeri cijenio postojanje svih olakotnih okolnosti na strani optuženog i to da je obiteljska osoba, oženjen i otac jednog maloljetnog djeteta o kojem je dužan skrbiti i brinuti te da je priznao dva djela. Navodi se radi o osobi koja je do sada u potpunosti živjela u skladu sa svim zakonima, pravnim i društvenim normama te je predmetni događaj koji je optuženiku stavlja na teret izdvojeni događaj, svojevrsni eksces u njegovom životu, te jasno ukazuje na to da navedeno ne predstavlja obrazac ponašanja okrivljenika te ne postoji opasnost da bi mogao ponovno djelo.
13.1. USKOK u žalbi smatra da u konkretnom slučaju sud nije pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi svrha kazneno pravne sankcije predviđene u odredbi članka 41. KZ/11., a slijedom čega je sud optuženom UR i optuženiku ČR izrekao preblage kazne. Žalitelj smatra kako nema mjesta za izricanje djelomične uvjetne kazne zatvora za optuženog UR, a niti izricanju uvjetne kazne zatvora za optuženog TR te smatra da se svrha kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije u konkretnom slučaju može postići samo izricanjem strože kaznenopravne sankcije u vidu strožih bezuvjetnih kazni. USKOK ističe da su optuženici svojim postupanjem, nastojeći prikriti počinjenje kaznenoga djela pokazali kako ne osjećaju minimalni stupanj kajanja, niti osjećaja krivnje jer su iskoristili svoj položaj policijskih djelatnika, a sve na štetu građana i iskazali iznimnu drskost i gramzivost u postupanju.
14. Suprotno žalbenim navodima time što je optuženi UR priznao počinjenje dva djela nije u znatnoj mjeri pridonio i omogućilo brže i efikasnije okončanje kaznenog postupka, s obzirom da je isto uslijedilo nakon što su izvedeni svi materijalni i personalni dokazi, a s druge strane nije priznao kaznena djela opisana u točki 3. izreke, iako dokazi nedvojbeno upućuju na njega kao počinitelja jer je od njega oduzet predmet koji je pribavio.
14.1. Optuženi TR također neosnovano smatra da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne nije u dovoljnoj mjeri ocijenio sve olakotne okolnosti, cjelokupnu osobnost optuženika, životne navike i društveni značaj te je u cijelosti kako s aspekta represije, tako i s aspekta prevencije, ni isto se ne može reći za izrečenu uvjetnu osudu. Stoga ovaj drugostupanjski sud, s obzirom na okolnosti djela i svojstvu u kojem ih je počinio, smatra kako nema mjesta ublažavanju njegove kazne.
14.2. Stoga suprotno žalbenim navodima USKOK-a i optuženika prvostupanjski sud je pravilno cijenio navedene otegotne i olakotne okolnosti te ne postoje druge olakotne okolnosti zbog kojih bi optuženiku bile utvrđene manje pojedinačne zatvorske kazne od izrečenih. Naime, optuženici su osuđeni da su počinili kaznena djela kod kojih dolazi do nezakonitog i koruptivnog postupanja te zlouporabe službenog položaja od strane djelatnika policije kao službene osobe koje upravo suprotno mora štiti zakon i prijavljivati takva djela. Stoga je ovaj Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, protivno žalbenim navodima, smatrao da su utvrđene pojedinačne kazne primjerene kaznenoj odgovornosti optuženika, dok su jedinstvene kazne zatvora izrečene na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti. Time će pozitivno utjecati na optuženike da shvati štetnost svog djela i preispita svoje dosadašnje ponašanje, a i druge da se ubuduće suzdrže izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela.
15. Razmatrajući po službenoj dužnosti odluku o oduzimanju predmeta od optuženog UR, a na temelju članka 478. ZKP/08., prvostupanjski sud je pravilno na temelju članka 79. KZ/11. od optuženog UR oduzeo tablet marke Huawei model A GS-W09 crne boje, serijski broj, a koji je bio privremeno oduzet prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj], kao predmet koji je pribavljen počinjenjem kaznenog djela opisanog u točki 3.
16. Slijedom iznijetog, kako optuženici i USKOK žalbama nisu doveli u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 16. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
