Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, R. Boškovića 18
Poslovni broj: P-238/2023-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Ljubici Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja ČĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. mr. sc. Andreji Fileš-Ružić odvj. iz Čakovca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zast. po pun. iz OD Mađarić iz Lui iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon dovršene glavne rasprave održane dana 20. prosinca 2024., u prisutnosti tužitelja osobno uz pun. Anamariju Varović Kanižaj odvj. iz Čakovca, te pun. tuženika Dore Pintarić odvj. u uredu VĐ iz [adresa], a dana **.**.2025. objavio i
p r e s u d i o j e:
I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu sklopljenoga dana 06.07.2007. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kao kreditora, i tužitelja ČĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, Broj ugovora: 218-50-4243522 (dva jedan osam-pet nula-četiri dva četiri tri pet dva dva), solemniziranoga po Javnom bilježniku Jasenki Crnčec izi Čakovca dana 09.07.2007. pod brojem: OV-12846/07, i to:
- dio odredbe članka 2. /drugo/ navedenog ugovora o kamatnoj stopi i to dio u kojem je ugovoreno da je redovna kamata “promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora”;
- odredba članka 1./prvo/ navedenog ugovora kojom je glavnica obveze vezana za valutu švicarski franak, a koja glasi “Kunska protruvrijednost CHF 29,604.42 (dvadesetdevettisućašestočetiri švicarskih franaka i četrdesetdva centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita;
- dijelovi odredbe članka 7. /sedmo/ navedenog ugovora o načinu otplate i to u dijelu u kojem se za otplatu kredita u mjesečnim anuitetima ugovara valutna klauzula u valuti švicarski franak:
dio koji glasi: “a) dio glavnice kredita u iznosu CHF 24,619.82 otplaćuju se u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita …”,
dio koji glasi: “b) preostali dio glavnice kredita u iznosu CHF 4,984.60 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, …a prema otplatnom planu koji će biti uručen Korisniku kredita po isplati kredita” te dio koji glasi: “Uplate po kreditu valutiraju se s danom odobrenja računa Banke.”, odnosno u svim dijelovima u kojima se ugovara ili spominje valutna klauzula u valuti švicarski franak te u kojima se ugovara ili spominje da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom banke.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb (Grad Zagreb), Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da plati tužitelju ČĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.515,24 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi 15% godišnje do31.12.2007. godine, po stopi 14% godišnje počev od 01.01.2008. do 30.06.2011. godine, po stopi 12% godišnje počev od 01.07.2011. do 31.07.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine na dalje po stopi koja se određuje određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, računatom od 01.09.2007. godine pa do isplate, računatom na:
na iznos od eur 2,67
od 04.09.2007 pa do isplate
na iznos od eur 15,07 od 06.12.2007. pa do isplate na iznos od eur 13,80 od 03.01.2008. pa do isplate na iznos od eur 17,85 od 05.02.2008. pa do isplate na iznos od eur 20,04 od 04.03.2008. pa do isplate na iznos od eur 23,86 od 03.04.2008. pa do isplate na iznos od eur 17,97 od 03.05.2008. pa do isplate na iznos od eur 19,58 od 05.06.2008. pa do isplate na iznos od eur 22,30 od 02.07.2008. pa do isplate na iznos od eur 17,93 od 01.08.2008. pa do isplate na iznos od eur 18,00 od 02.09.2008. pa do isplate na iznos od eur 0,01
od 01.10.2008. pa do isplate
na iznos od eur 20,41 od 03.10.2008. pa do isplate na iznos od eur 0,12
od 01.11.2008. pa do isplate
na iznos od eur 39,33 od 04.11.2008. pa do isplate na iznos od eur 0,04
od 01.12.2008. pa do isplate
na iznos od eur 26,43 od 02.12.2008. pa do isplate na iznos od eur 42,52 od 01.01.2009. pa do isplate na iznos od eur 44,67 od 03.02.2009. pa do isplate na iznos od eur 46,01 od 03.03.2009. pa do isplate na iznos od eur 55,91 od 02.04.2009. pa do isplate na iznos od eur 56,17 od 05.05.2009. pa do isplate na iznos od eur 0,60
od 29.05.2009. pa do isplate
na iznos od eur 0,01
od 30.05.2009. pa do isplate
na iznos od eur 51,05 od 01.06.2009. pa do isplate na iznos od eur 47,22 od 01.07.2009. pa do isplate na iznos od eur 47,95 od 01.08.2009. pa do isplate na iznos od eur 49,60 od 01.09.2009. pa do isplate na iznos od eur 0,06
od 01.10.2009. pa do isplate
na iznos od eur 49,13 od 02.10.2009. pa do isplate na iznos od eur 46,99 od 01.11.2009. pa do isplate na iznos od eur 0,07
od 01.12.2009. pa do isplate
na iznos od eur 50,30 od 03.12.2009. pa do isplate na iznos od eur 53,04 od 01.01.2010. pa do isplate na iznos od eur 0,13
od 01.02.2010. pa do isplate
na iznos od eur 56,78 od 02.02.2010. pa do isplate na iznos od eur 0,12
od 01.03.2010. pa do isplate
na iznos od eur 55,58 od 03.03.2010. pa do isplate na iznos od eur 0,13
od 01.04.2010. pa do isplate
na iznos od eur 60,94 od 02.04.2010. pa do isplate na iznos od eur 59,74 od 01.05.2010. pa do isplate na iznos od eur 0,19
od 01.06.2010. pa do isplate
na iznos od eur 61,34 od 02.06.2010. pa do isplate na iznos od eur 0,28
od 01.07.2010. pa do isplate
na iznos od eur 79,01 od 03.07.2010. pa do isplate na iznos od eur 75,29 od 01.08.2010. pa do isplate na iznos od eur 0,46
od 01.09.2010. pa do isplate
na iznos od eur 85,89 od 12.09.2010. pa do isplate na iznos od eur 1,08
od 01.10.2010. pa do isplate
na iznos od eur 81,07 od 25.10.2010. pa do isplate na iznos od eur 0,84
od 01.11.2010. pa do isplate
na iznos od eur 74,72 od 03.11.2010. pa do isplate na iznos od eur 1,02
od 01.12.2010. pa do isplate
na iznos od eur 87,54 od 02.12.2010. pa do isplate na iznos od eur 0,69
od 01.01.2011. pa do isplate
na iznos od eur 104,48 od 04.01.2011. pa do isplate na iznos od eur 92,89 od 01.02.2011. pa do isplate na iznos od eur 0,26
od 01.03.2011. pa do isplate
na iznos od eur 96,54 od 02.03.2011. pa do isplate na iznos od eur 0,21
od 01.04.2011. pa do isplate
na iznos od eur 90,94 od 02.04.2011. pa do isplate na iznos od eur 0,20
od 01.05.2011. pa do isplate
na iznos od eur 91,60 od 03.05.2011. pa do isplate na iznos od eur 0,22
od 01.06.2011. pa do isplate
na iznos od eur 113,94 od 02.06.2011. pa do isplate na iznos od eur 0,20
od 01.07.2011. pa do isplate
na iznos od eur 113,81 od 05.07.2011. pa do isplate na iznos od eur 2,02
od 22.07.2011. pa do isplate
na iznos od eur 131,74 od 03.08.2011. pa do isplate na iznos od eur 121,87 od 01.09.2011. pa do isplate na iznos od eur 110,99 od 01.10.2011. pa do isplate na iznos od eur 102,10 od 03.11.2011. pa do isplate na iznos od eur 0,11
od 01.12.2011. pa do isplate
na iznos od eur 99,64 od 02.12.2011. pa do isplate na iznos od eur 105,62 od 03.01.2012. pa do isplate na iznos od eur 109,74 od 02.02.2012. pa do isplate na iznos od eur 110,19 od 02.03.2012. pa do isplate na iznos od eur 106,99 od 03.04.2012. pa do isplate na iznos od eur 108,73 od 01.05.2012. pa do isplate na iznos od eur 110,02 od 02.06.2012. pa do isplate na iznos od eur 106,42 od 18.07.2012. pa do isplate na iznos od eur 2,49
od 31.07.2012. pa do isplate
na iznos od eur 107,33 od 02.08.2012. pa do isplate na iznos od eur 105,89 od 01.09.2012. pa do isplate na iznos od eur 101,75 od 02.10.2012. pa do isplate na iznos od eur 105,60 od 03.11.2012. pa do isplate na iznos od eur 107,30 od 01.12.2012. pa do isplate na iznos od eur 105,89 od 03.01.2013. pa do isplate na iznos od eur 97,97 od 01.02.2013. pa do isplate na iznos od eur 104,05 od 05.03.2013. pa do isplate na iznos od eur 104,40 od 03.04.2013. pa do isplate na iznos od eur 101,79 od 03.05.2013. pa do isplate na iznos od eur 94,47 od 01.06.2013. pa do isplate na iznos od eur 93,26 od 02.07.2013. pa do isplate na iznos od eur 94,89 od 01.08.2013. pa do isplate na iznos od eur 97,79 od 03.09.2013. pa do isplate na iznos od eur 101,91 od 03.10.2013. pa do isplate na iznos od eur 99,33 od 05.11.2013. pa do isplate na iznos od eur 100,55 od 03.12.2013. pa do isplate na iznos od eur 101,92 od 03.01.2014. pa do isplate na iznos od eur 0,42
od 11.01.2014. pa do isplate
na iznos od eur 103,01 od 04.02.2014. pa do isplate na iznos od eur 105,00 od 04.03.2014. pa do isplate na iznos od eur 103,93 od 04.04.2014. pa do isplate na iznos od eur 101,17 od 03.05.2014. pa do isplate na iznos od eur 0,25
od 06.05.2014. pa do isplate
na iznos od eur 100,05 od 03.06.2014. pa do isplate na iznos od eur 100,20 od 02.07.2014. pa do isplate na iznos od eur 1.340,23 od 01.08.2014. pa do isplate na iznos od eur 3,43
od 15.08.2014. pa do Isplate
sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.351,45 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, računatom od dana donošenja presude tj. od 16. siječnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje:
1. Tužitelj je kod ovoga suda 14. ožujka 2023. podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu broj 218-50-4243522 koje se odnose na promjenjivu ugovornu kamatu sukladno odlukama banke i odredbe koje se odnose na primjenu valutne klauzule valute kredita u CHF-u kao i otplate kredita vezano uz protuvrijednost valute CHF, te ujedno traži i isplatu iznosa koji je primjenom ništetnih ugovornih odredaba iz ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope i primjene valutne klauzule u CHF previše platio tuženiku. U tužbi navodi da je kao korisnik kredita sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 218-50-4243522 od 9.7.2007. kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 29.604,42 CHF po srednjem tečaju kreditora za devize na dan korištenja kredita. Tuženik banka je u ugovoru o kreditu ugradio odredbe kojim je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva tijekom trajanja ugovorne obveze po osnovi jednostrane odluke tužene banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. S time da je početno ugovorena kamatna stopa iznosila 5,49% a vrijeme otplate kredita određeno je na 84 mjeseca. Ovakve odredbe po kojima se nije pojedinačno pregovaralo su protivne kogentnim odredbama zakona o zaštiti potrošača, a posljedica nepoštene ugovorne odredbe je njezina ništetnost o čemu su se već izjasnili domaći sudovi u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pravomoćna je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. a koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate utvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13. a i protiv rečene drugostupanjske presude je Vrhovni sud odbio reviziju pod brojem Revt 249/14. Tužitelj se poziva na vezanost sudova na odluke donijete u povodu postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Stoga tužitelj postavlja zahtjev radi vraćanja primljenog po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi po odluci banke. Navodi da je sklopljeni ugovor vezan uz valutu CHF, i mjesečni obroci su se plaćali u protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju kreditora. Također obrazlaže da je za vođenje postupka nadležan mjesni sud tužitelja. Smatra da je nadležan upravo sud mjesta potrošača, ovdje tužitelja jer bi u protivno njemu nastala značajna financijska obveza putovanja do nepošteno ugovorenog sjedišta tuženika i potrebnog vremena. Tužitelj je kredit, uz primjenu ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, otplatio. Predlaže da, s obzirom na više otplaćeno uslijed ništetnih ugovornih odredbi vezano uz valutu CHF i promjenjivu kamatnu stopu osim utvrđenja ništetnosti ugovorih odredbi vezanih uz promjenjivu kamatnu stopu po odlukama banke i primjenu valutne klauzule vezanosti ugovora uz valutu CHF, traži isplatu iznosa od 7.530,07 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog obroka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanosti zahtjeva. Nesporno je sklopljen ugovor između stranaka bio vezan uz valutu CHF i koja je u vrijeme ugovaranja bila dopuštena i moguća. Jednako tako postojala je i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi također dopuštena i moguća, a koje su odredbe bile razumljive, jasne i uočljive u predmetnom ugovoru o kreditu. Tužitelj se neosnovano poziva na odluke u kolektivnom sporu Potrošač jer je bilo dopušteno ugovarati valutnu klauzulu a sukladno važećim bankarskim propisima i promjenjiva kamatna stopa koja je jedino bila ograničena najvišom visinom stope zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi. Smatra da su odredbe ugovora u kojima je sadržana valutna klauzula jasne, lako razumljive i lako uočljive. Osporava i to da tužitelju ne bi bile pružene informacije o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF-u. Naime, tuženik da je prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu poduzeo sve mjere koje su bile u njegovoj mogućnosti kako bi informirao potrošače o rizicima sklapanja ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli švicarski franak, te je pažljivo educirao sve svoje zaposlenike o načinu ugovaranja kredita u CHF valuti, te dao upute o prodaji navedenih proizvoda. Tuženik je klijente redovno obavješćivao i odgovarao na njihova pitanja. Ne osporava da je došlo do drastičnog rasta tečaja CHF-a, te ni tuženik nije mogao predvidjeti kretanje tečaja, tim više što je švicarski franak dugo godina bio stabilna valuta s malim oscilacijama u kretanju. Ističe i to da je nakon sklapanja ugovora o kreditu, a zbog neočekivanog rasta tečaja CHF-a, poduzeo niz mjera kako bi pomogao potrošačima da što lakše otplate kredit, a što potvrđuje činjenicu da tuženik u svom poslovanju djeluje savjesno. U odnosu na odredbu o promjenjivosti kamatne stope, smatra da, potrebno je da se kumulativno ispune uvjeti radi utvrđenja ništetnosti članka ugovora, a to su da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je odredba nejasna ili teško razumljiva, te da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Po mišljenju tuženika odredba o promjenjivosti kamatne stope je jasna, lako uočljiva i lako razumljiva. Stavlja prigovor zastare utuženih iznosa jer je u trenutku podnošenja tužbe nastupila zastara potraživanja, a ne mogu se primijeniti odredbe o prekidu zastare. Prigovara mjesnoj nadležnosti ovog suda. Stoga tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na naknadu troškova tuženiku.
3. Parnične stranke su tijekom postupka ostale kod svojih navoda, te su dodatno obrazlagale svoja stajališta.
4. Tužitelj je podneskom od 9.12.2024. nakon provedenog financijskog vještačenja i očitovanja vještaka od 13.8.2024. sredio tužbeni zahtjev na način kako je naveden u izreci ove presude.
5. Na ročištu održanom dana 27. svibnja 2024. stranke su iskazale da ne inzistiraju na neposrednom saslušanju vještakinje. Tužitelj se složio s nalazom i mišljenjem vještaka dok se tuženik nije izjasnio.
6. Sud je na ročištu 20.12.2024. nakon provedenog postupka dokazivanja, proveo dokaze uvidom u dokumentaciju, te je zaključio glavnu raspravu, a odluka se donosi na temelju postavljenog specificiranog tužbenog zahtjeva tužitelja, kako je navedeno u tužbi.
7. U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu list 11-15, otplatni plan list 17-35, izračun Centra za poslovnih analiza list 36-47, zahtjev za kredit list 61, pročitao nalaz i mišljenje vještakinje S. Srnec list 88-112, te očitovanje vještaka od 13.8.2024. list 124-128.
8. Sud je saslušao tužitelja kao stranku u svrhu dokazivanja.
9. Sud nije saslušao odgovornu osobu tuženika jer se isti, iako na ročište uredno pozvan, nije odazvao. Sud je saslušao svj. BĐ.
10. Sud nije neposredno saslušavao vještakinju, jer se ista očitovala na primjedbe tužitelja pisanim putem od 13.8.2024. te je nakon toga tužitelj uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom i dopunom nalaza dok tuženik nije ni imao primjedbe na nalaza i očitovanje vještaka te se neposredno saslušanje vještakinje ukazuje nepotrebnim, a stranke nisu ni inzistirale da se vještakinja neposredno sasluša na ročištu.
11. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je specificirani tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
12. U čl. 2 st. 1 Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
13. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
14. Nije sporno da su tužitelj ČĐ kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb kao banka sklopili Ugovor o kreditu broj 218-50- 4243522 od 6.7.2007. u [adresa] po kojemu je banka odobrila korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 29.604,42 CHF (švicarskih franaka po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita) u svrhu kupnje motornog vozila i to na rok od 84 mjeseca, s promjenjivom kamatom od 5,49% u skladu s Odlukom banke, s time da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF kako je navedeno u čl. 7. Ugovora. Uz Ugovor o kreditu tuženik je tužitelju dao i Otplatni plan. Ugovor o kreditu je solemniziran po prisjednici kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec.
15. Uvidom u ugovor o kreditu sa ovjerom (list 11-15 spisa) utvrđeno je da je između ovdje stranaka sklopljen ugovor o kreditu kao kredit za namjenu kupnje motornog vozila marke Peugeot Tip 407 (čl. 8 Ugovora).
16. Kredit je otplaćen u cijelosti.
17. Nije sporno da je u čl. 2. Ugovora određeno da kamatna stopa iznosi 5,49% godišnje i da je promjenjiva, sukladno Odlukama banke.
18. Nije sporno da je otplata kredita vezana uz valutnu klauzulu sa valutom CHF.
19. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja. Sporno je da li se tužitelj može pozivati na primjenu odluka iz spora "potrošač".
20. Sporno je da li se utvrđenjem ništetnosti odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i primjenom valutne klauzule valutom u CHF prekida zastara te da li je zastara nastupila ili nije.
21. Temeljem čl. 186. st. 3. Zakona o parničnom postupku je između ostalog određeno da sud nije vezan za pravnu osnovu tužbe, pa će ovaj sud dalje obrazložiti s kojeg osnova eventualno tužitelj ima pravo na isplatu i kojeg iznosa.
22. U presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 kao pravni osnov navodi naknadu štete, a tu mogućnost predviđa i čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku (odredbe koje se odnose na tzv. kolektivnu tužbu ).
23. Prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.
24. Ovaj sud je u ovom parničnom postupku, s obzirom na navode iznesene u tužbi i s obzirom da se tužitelj poziva na pravna utvrđenje iz gore naznačenih presuda, sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku vezan pravnim stajalištima i utvrđenjima naznačenim u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koje odluke se dalje obrazlažu.
25. Naime, kolektivna presuda u slučaju Potrošač odnosi se na sve potrošačke kredite bilo da su stambeni krediti, nenamjenski krediti, auto krediti ili krediti za zatvaranje drugih kredita i bez obzira da li su krediti još uvijek u otplati ili su već otplaćeni.
26. Tužitelj u svojoj tužbi od tuženika traži isplatu preplate po rečenom ugovoru o kreditu nastale zbog ništetnih ugovornih odredbi vezanih uz valutu kredita u CHF, kao i isplatu zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranim odlukama kreditora, smatrajući da je tužitelju postupanjem tuženika (banke) šteta nastala, a pozivajući se na presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13, te odredbu čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku (odredbe o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava tzv. kolektivna tužba).
27. Prema čl. 146. Zakona o zaštiti potrošača objavljenog u Narodnim novinama RH broj 41/14 i 110/15 je određeno da će se postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti prema odredbama ranijih Zakona o zaštiti potrošača, dakle postupci pokrenuti nakon stupanja na snagu toga Zakona o zaštiti potrošača (u konkretnom slučaju i ova tužba) voditi i dovršiti po odredbama aktualnog Zakona o zaštiti potrošača.
28. Stoga se primjenjuje i odredba čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača objavljenog u Narodnim novinama RH broj 41/14 i 110/15 koja propisuje obvezujuću snagu sudske odluke za ostale sudove ako je odluka suda donesena u postupku kolektivnih interesa potrošača u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
29. Naime, kolektivna presuda u slučaju Potrošač odnosi se na sve potrošačke kredite bilo da su stambeni krediti, nenamjenski krediti, auto krediti ili krediti za zatvaranje drugih kredita i bez obzira da li su krediti još uvijek u otplati ili su već otplaćeni.
30. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt- 249/2014 od 9. travnja 2015. godine, u dijelu vezanom za ugovaranje valutne klauzule uz koju je vezana glavnica švicarski franak, utvrđeno je između ostalog da je tuženik Privredna banka Zagreb d.d., konkretno u razdoblju od 01. studenog 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju-Ugovorima o kreditima, na način da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tužena kao trgovac i korisnik i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i Ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a sve na štetu potrošača, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH broj 96/03) u razdoblju od 01.11.2004. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90. a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008.god. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-249/14-2 je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik a nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine RH broj 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
31. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.
32. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u tijeku ovog parničnog postupka, donio Odluku broj Rev-2221/18 od 3.9.2019.god. kojom je u cijelosti potvrdio drugo- stupanjsku presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a kojom je utvrđena i ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivosti kamatne stope odlukom tuženika i ugovornih odredaba kojima glavnica vezana uz valutu CHF (švicarski franak).
33. Zatim je Ustavni sud RH svojom odlukom broj U-III-4150/2019 od 03. veljače 2021.god odbio ustavnu tužbu, između ostalog i ovdje tuženika PBZ d.d. u pogledu i kamate koja se mijenja odlukom banke i u pogledu valute švicarski franak čime je potvrđeno utvrđenje nepoštenosti i nišetnosti odredbi o valuti švicarski franak i kamati koja se mijenja odlukom banke, ovdje tuženika.
34. Nadalje, i Presudom Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014.god. je određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.
35. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, sud smatra neosnovanim, budući da se primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima od pet godina, a zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.
36. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci između ostaloga odlučio i u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014.god., a što je potvrđeno i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2245/17, to se ima smatrati da tužitelju pravo na isplatu teče od navedenog datuma. Zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak 04. travnja 2012.god., a ponovno je počela teći 14. lipnja 2014.god., a u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4. travnja 2012.god., tužitelj je još uvijek otplaćivao sporni kredit, te je za njega zastara prekinuta, podnošenjem ove kolektivne tužbe, te je ista počela ponovno teći po pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 (od 14. lipnja 2018.god.).
37. Odluka Vrhovnog suda broj Rev-2245/2017 potvrđena je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2922/2018. od dana 20. veljače 2020.god. 38. Građanski odjel Vrhovnog suda Republika Hrvatske je dana 30. siječnja 2020.god. donio pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Doneseno je i pravno shvaćanje VSRH dana 01. ožujka 2022.god. u kojem se ističe da ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.
39. Odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje u tekstu ZOO) propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a odredbom čl. 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Dakle, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Dakle, u odnosu na valutnu klauzulu do prekida zastare došlo je podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača Trgovačkom sudu u Zagrebu, u predmetu P-1401/12, dok je nastupanjem pravomoćnosti te presude u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.god.) zastara počela teći iznova.
40. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 14. ožujka 2023., to od 14. lipnja 2018. do tada nije istekao petogodišnji zastarni rok, prema navedenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenog u odluci poslovni broj: Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018.god. Pri čemu valja kazati da se u ovom predmetu traži utvrđenje ništenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi po odlukama banke kao i primjene valutne klauzule. Zastarni rok počinje teći od onog dana kada je sud utvrdio da su naprijed rečene ugovorne odredbe ništetne.
41. Dakle, tužba tužitelja je podnesena unutar zastarnog roka od pet godina budući da je ovaj postupak pokrenut dana podnošenjem tužbe ovome sudu, te ovaj sud o istoj treba odlučiti. Pri čemu treba naglasiti da zastarni rok u ovom slučaju počinje teći danom utvrđenja ništetnosti iz odredaba predmetnog ugovora navedenih u tužbi.
42. Prema praksi Europskog suda nije odlučno to što je potrošački ugovor prestao, jer korisnici kredita zadržavaju svojstvo potrošača iako je ugovor prestao, zbog čega tužitelj ima pravo zahtijevati isplatu temeljem utvrđenih predmetnih odredba ugovora ništetnim. Utvrđenje predmetnih odredbi Ugovora ništetnim je utvrđeno u kolektivnom sporu a ništetnost ima ex tunc učinak, dakle od sklapanja ugovora, a što za posljedicu ima restituciju.
43. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju, saslušao je tužitelja kao stranku u svrhu dokazivanja.
44. Bitno je istači da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/18 utvrdio da nije potrebno provoditi dokaze na okolnost ništetnosti ugovorne odredbe koja ništetnost je već utvrđena u kolektivnom sporu i sud u individualnoj parnici je vezan tim utvrđenjem. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 2233/2019 odbijena je ustavna tužba da bi presudom Vrhovnog suda RH bila povrijeđena ustavna prava podnositelja tj. banke.
45. Svjedokinja BĐ iskazala je da je sudjelovala sa suprugom kod realizacije predmetnog ugovora o kreditu i da su navodi ugovora točni u pogledu odobrenog kredita u visini od 29.604,42 CHF protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju kreditora. Početna kamatna stopa utvrđena je u visini od 5,49% uz otplatu na 84 mjeseca za kupnju motornog vozila marke Peugeot tip 407. U banci im je ponuđen upravo predmetni ugovor već prethodno u cijelosti pripremljen na memorandumu banke i sastavljen isključivo od strane banke. Rečeno im je da je povoljan i siguran. Drugi ugovor nije ni nuđen. Ništa im nije rečeno o kriterijima promjene kamatne stope, metodi i načinu formiranja tečaja. Kod promjene mjesečnih anuiteta nitko iz banke ih nije kontaktirao ni zvao na pregovore o eventualnom budućem mjesečnom obroku. Kredit je otplaćivao njezin suprug a vozilo su koristili kao obitelj, a ne u poslovnu svrhu. Ništa ni nije rečeno ni na ovjeri kod javnog bilježnika osim da kredit treba uredno plaćati jer je vozilo osigurano u korist kreditora. Suprug i ona postupali su s povjerenjem u banku, a obrok je u tijeku otplate skočio skoro duplo što im je kao obitelji činilo probleme prilikom otplate kredita. U drugim bankama se nisu raspitivali o drugim vrstama kredita.
46. Tužitelj ČĐ iskazao je da kada je donosio odluku da kupi novo motorno vozilo išao u Peugeot d.o.o. jer je već ranije tamo kupio vozilo i na isti način je bilo kupljeno kao i vozilo kupljeno iz ovog kredita. Tamo su ga usmjerili da imaju kreditnu liniju sa ovdje tuženikom RBA i da su to povoljni krediti i da se tamo javi. Dao je unutra staro vozilo i nedostajalo mu je sredstava da zatvori cijenu kupljenog vozila za što je upravo kod tuženika uzeo kredit. Otišao je u banku i tamo ga je već pripremljen ugovor na memorandumu banke pričekao sačinjen u cijelosti. Nije bio u mogućnosti utjecati na bilo koju odredbu odnosno član ugovora, a imao je povjerenja u banku jer je s njima već radio i s njima nije imao nikakvih problema. U banci mu ništa nisu rekli o rizicima vezanosti ugovora uz valutu švic. franak i promjenjivu kamatnu stopu a kako je ranije imao pozitivna iskustva nije sumnjao da će mu obrok rasti duplo. U banci su im rekli da je to njihov dobar proizvod, preporučili su upravo za automobile ovakav ugovor a koji je identična preslici s lista 11-15 spisa. Predmetni ugovor osigurao je na način kako je to tražila banka i po ugovoru je kredit 2014. u cijelosti otplatio po uvjetima kako je to odredila banka. Sjeća se da je mjesečni obrok s početnih 1600 kuna skočio nakon par mjeseci na 2300. Bio je u šoku od takvog rasta a i poslije mu je rata dodatno rasla. Dobivao je uplatnice sa povećanim obrocima bez da ga je banka zvala radi pregovora zbog čega se obrok povećava i koliko, te uplatnice je putem ebankinga i plaćao. Vozilo je koristio isključivo za obiteljske potrebe. Ugovor je sklopio u [adresa] u poslovnici tuženika i sklopljen je na memorandumu. Ugovor je ovjeren kod JB Jasenke Crnčec. Tamo im sadržaj ugovora nisu tumačili već da kredit moraju uredno servisirati jer će u protivnom biti oduzeto vozilo, niti tamo se nije moglo utjecati na bilo koju odredbu. Ugovor je sklopio u [adresa] i živi u [adresa] te mu je najbliži, najjeftiniji, i što se tiče vremena i financija upravo sud u [adresa] kod kojeg je i tužio. Po zanimanju je profesor informatike, nema nikakvih posebnih znanja o tržištu valuta, kamata i kretanju tečaja. U tijeku otplate nije znao koliko će mu biti idući obrok i kolika će mu na kraju biti ukupna obaveza po tom kreditu. Otplatni plan je dobio, obroci su bili navedeni u jednakim iznosima u švicarskim francima. Kredit mu je isplaćen u kunama. Njegova kreditna sposobnost procjenjivana je na osnovu domaće valute kune. Imao je povjerenja u banku, s njima je već poslovao i iskustvo mu je bilo dobro. Da je znao za rizike koji su se pokazali vezani uz valutu CHF sigurno je da takav kredit ne bi uzeo. Na pitanje da li je želio mijenjati bilo kakvu odredbu ugovora iskazao je da je ugovor bio pripremljen, imao je potrebu za sredstvima za kredit i rečeno mu je da je to najpovoljniji kredit i isti je s povjerenjem i potpisao. Na pitanje da li je bio svjestan da se tečaj može mijenjati kao i kamata, iskazao je da je načelno to znao, ali nije znao po kojem kriteriju i da će to biti tako veliki rast.
47. Tužitelj je u svom iskazu ostao kod navoda iznesenih tijekom postupka. Iskaz tužitelja sud smatra vjerodostojnim jer je iskren, logičan i životno uvjerljiv i u skladu je sa, u spisu priležećom dokumentacijom i iskazom svjedokinje BĐ.
48. Među parničnim strankama je sporno da li su ništetne odredbe predmetnog ugovora kojima je ugovorena valuta CHF (švicarski franak) uz koju je vezana glavnica (valutna klauzula) i otplata kredita kao i ugovorena promjenjiva kamatna stopa po odluci tuženika.
49. Analizirajući iskaz tužitelja valja reći da sud iz istog utvrđuje da predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor te da tužitelj nije bio u dovoljnoj mjeri informiran o tome što utječe na promjenu ugovorene (promjenjive) redovne kamatne stope, kao i o tome da švicarski franak predstavlja valutu utočišta, odnosno da tuženik tužitelja prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije informirao o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a ugovornom odredbom predmetnog ugovora o kreditu je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i da tuženik s tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz švicarski franak, niti ga je u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima vezanim za tu valutnu klauzulu.
50. Sud smatra da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, tužitelja moralo u cijelosti informirati o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, glede ugovaranja valute CHF uz koju je vezana glavnica.
51. Prema članku 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.
52. Prema članku 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.
53. S obzirom na navedeno, jasno je da se o odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati.
54. Prema članku 59. Zakona o zaštiti potrošača, ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstvo pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.
55. Naime, očito je, da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez sudjelovanja druge strane, odnosno tužitelja, bez pregovora o toj promjeni kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene prestati, iz kojeg razloga itd., i da jasno definirana odnosno određena odrediva kamatna stopa, odnosno promjena iste, nisu precizirane ni u aktima tuženika na koje se tuženik poziva. Iz takvog ponašanja tuženika kao i iz odgovora na tužbu, proizlazi da je tuženik prilikom mijenjanja kamatnih stopa i prilikom promjene tečaja, postupao zbog promjene tržišnih uvjeta, ali uvijek jednostrano, bez pregovora s drugom stranom, dok je tuženik tužitelja tek obavještavao da je došlo do promjene anuiteta zbog promjene kamatna stope i tečaja CHF, ne nudeći tužitelju, bilo kakvu drugu mogućnost, što je utvrđeno i na temelju iskaza tužitelja.
56. Točno je da je temeljem čl. 22. Zakona o obveznim odnosima dopušteno ugovarati valutnu klauzulu tj. isplatu vezanu uz tečaj strane valute, međutim u konkretnom ugovoru u kreditu je banka na prethodnom svom obrascu ugovora, na koji tužitelj kao korisnik kredita nije mogao staviti nikakve primjedbe, potpuno samovoljno odredila način isplata mjesečnih rata, te u osporenim člancima ugovora zaista nije jasno navedeno i naznačeno kolika je obveza korisnika kredita (tužitelja). Međutim, treba primijeniti i citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača.
57. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom i rizikom promjene kamatne stope, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora a nije niti dokazao da je tužitelja u samom ugovoru, a i prilikom odobravanja kredita, upozorio na sve poznate specifičnosti kredita s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom CHF u ponudi, budući da niti iz ugovora, a niti iz iskaza tužitelja tako što proizlazi.
58. Isto tako tuženik je bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze.
59. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta, koja odredba je nerazumljiva i nedorečena.
60. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci i cijena.
61. Slijedom navedenoga utvrđena je nepoštenost, a time i ništetnost navedenih odredbi ugovora koji ugovor je sastavljen od strane tuženika bez pojedinačnog pregovaranja sa tužiteljem, a kako to proistječe iz odluka u kolektivnom sporu.
62. U ovoj pravnoj stvari sud je proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje rješenjem od 6.5.2024. radi utvrđenja kolike je iznose, izražene u eurima i kunama, po mjesecima, tužitelj preplatio svojom otplatom po predmetnom ugovoru o kreditu u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se od početka otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa, te kolike je iznose izražene u eurima i kunama po mjesecima, tužitelj preplatio zbog ugovorene valutne klauzule u CHF na ime kunskih iznosa anuiteta u odnosu na kunske iznose koje bi bio dužan platiti po ugovorenom tečaju CHF prema kuni na dan isplate kredita, kada se ujedno uvaži preplata zbog povećanja kamatne stope te ukupne preplaćene iznose po mjesecima (zbroj prethodnih točaka); time da je po prijedlogu tužitelja potrebno utvrditi pozitivne razlike u anuitetima s osnova tečaja i kamata.
63. U specifikaciji i očitovanju vještakinja navodi pojedinačne dospjelosti mjesečnih anuiteta.
64. Tužitelj je imao primjedbe na vještački nalaz na koje se vještakinja očitovala te je nakon toga sukladno vještakom nalazu i očitovanju tužitelj specificirao tužbeni zahtjev na način kako je isto navedeno u izreci ove presude.
65. Tuženik nije prigovarao nalazu vještaka.
66. Kako nakon očitovanja vještaka nije bilo daljnjih primjedaba na nalaz, tužitelj je specificirao zahtjev sukladno nalazu, a ni tužitelj ni tuženik nisu inzistirali na neposrednom saslušanju vještaka, niti pak predlagali novo vještačenje.
67. Sud je stoga u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Slađane Srnec jer je dan stručno i objektivno u skladu sa zadacima koje je odredio sud u rješenju o određivanju vještačenja, te je u svome nalazu vještak dao sve odgovore na postavljena pitanja a pri čemu je sud vodio računa da zapravo primjedaba na izračun vještaka nije ni bilo.
68. Kako je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetan jer je nerazumljiv, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog Ugovora, odnosno dijela konkretnog Ugovora o kreditu primio, i to je po mišljenju suda sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine RH broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) - stjecanje bez osnove - u kojem članku Zakona je određeno u st. 1. da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. S time da je nakon provedenog vještačenja tužitelj postavio zahtjev samo po osnovu valutne klauzule neznatno povisivši zahtjev, a koju preinaku je sud dopustio jer ista proizlazi iz iste činjenične i pravne osnove.
69. Tuženik je dužan temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima vratiti isplaćene iznose tužitelju u utuženom iznosu s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, s tijekom zakonske zatezne kamate po datumima dospijeća tijekom otplate kredita i dospjelosti pojedinih mjesečnih razlika nadalje do isplate i po stopi kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima s time da je sud mjesečne iznose u izreci presude naveo po datumima kako je tužitelju plaćao pojedine anuitete, a kako je vještak i obrazložio u svom nalazu.
70. Valja istači da se tuženik – banka ne može smatrati poštenim stjecateljem jer je upravo njegovo nepoštenje i razlog ništetnosti radi koje se i vodi ovaj postupak, pa stoga i zakonske zatezne kamate na utvrđene iznose pojedinih mjesečnih iznosa teku od dospijeća pojedinog iznosa do isplate, a ne od presuđenja.
71. Sud smatra da je tužitelj sklopio ugovor kao fizička osoba za kupnju motornog vozila a koji je koristio za osobne svrhe pri čemu njime nije obavljao nikakvu djelatnost niti pak je imao registrirano društvo ili obrt preko kojeg bi takvo vozilo mogao koristiti u poslovne svrhe. Stoga je i taj prigovor tuženika neosnovan.
72. Slijedom rečenog tužbeni zahtjev je osnovan, te je odlučeno kao u izreci presude.
73. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom.
74. Sud je tužitelju priznao trošak u skladu s vrijednošću predmeta spora i s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH broj 138/23), posebice Tbr. 48. iste, te Tbr. 52 (Tarifa objavljena u NN RH broj 138/23) iste tj. 2,00 EUR/bod, što je sukladno recentnoj sudskoj praksi i to za sastav tužbe u iznosu 200,00 EUR (Tbr.7), sastav podneska od 13.12.2023. u iznosu od 50,00 EUR, sastav podneska od 16.1.2024. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 18.1.2024. u iznosu od 50,00 eura, sastav podneska od 23.5.2024. u iznosu od 50,00 EUR, sastav podneska od 2.8.2024. u iznosu od 200,00 EUR, sastav podneska od 9.12.2024. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu 6.5.2024. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu 20.12.2024. u iznosu od 200,00 EUR, te zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR, sve uvećano za pripadajući PDV 25% u iznosu od 362,50 EUR, trošak vještačenja u iznosu od 58,07 eura, predujam za vještačenje u iznosu od 420,00 eura, što sveukupno iznosi 2.351,45 eura.
75. Tako ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 2.351,45 eura, a na plaćanje je obvezan tuženik koji je izgubio spor, te je odlučeno kao u toč. III. izreke.
76. Temeljem svega gore iznijetog sud je odlučio kao u izreci.
U Čakovcu, 16. siječnja 2025.
Sutkinja:
Ljubica Kovačević
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana po primitku presude, nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda pismeno u 3 primjerka.
O tome obavijest:
1. tužitelj po pun.
2. tuženik po pun.
