Poslovni broj: UsII-224/2024-6
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner , predsjednice vijeća , Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović , članice vijeća , te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja AAiz [adresa], protiv tuženika Povjerenika za informiranje, Zagreb , Trg žrtava fašizma 3 , u predmetu radi prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.
pretpostavljam da je
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Povjerenika za informiranje , klasa: UP/II-008-07/24-01/690 , urbroj: 401-01/10-24-2 od 10. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Splita , klasa: 008-01/24-01/39 , urbroj: 2181-1-03-1/5-24-3 od 6. kolovoza 2024. Ovim rješenjem odbačen je zahtjev tužitelja kojim je tražio suglasnost nadležne policijske postaje vezano za status Kliške ulice u Splitu. , jer to tijelo ne posjeduje i ne nadzire tražene informacije.
2. Tužitelj u tužbi navodi da je od Grada Splita tražio suglasnost policijske uprave iz koje proizlazi da je suglasna s odlukom Grada Splita o prometnom statusu Kliške ulice – Split, zatim suglasnost Policijske uprave iz koje proizlazi suglasnost s odlukom Grada Splita da Kliška ulica – Split bude pješačka zona ili nekakva druga zona ograničenog prometa i suglasnost Policijske uprave koja je navedena u članku 11. stavku 2. Zaključka o reguliranju prometa u središnjem dijelu Grada Splita ("Službeni glasnik Grada Splita", broj: 8/14., 8/15., 28/15., 31/16. i 43/18.). Navodi da je tijekom postupka pozvan na razjašnjenje u vezi traženja drugih informacija o kojima je Grad Split odlučio aktom od 8. srpnja 2024. Stoga smatra da je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje, odnosno da se osporeno rješenje odnosi na činjenice koje nisu predmet spora. Ukazuje na propuste koje je Grad Split počinio tijekom ovog postupka, a koji se odnose na bitne povrede pravila upravnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Smatra da je tuženik pogrešno odnosno nepotpuno utvrdio činjenično stanje te izražava sumnju u utvrđenje prema kojem Grad Split ne posjeduje informacije koje su jasno navedene da postoje i to u Službenom glasniku Grada Splita. Ističe da mu je tuženik propustio dostaviti očitovanje na dopis Grada Splita od 22. kolovoza 2024. iako se u njemu iznose nove činjenice i nove okolnosti. Predlaže da sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi rješenje tuženika i rješenje Grada Splita.
3. Tuženik je sukladno odredbi članka 48. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) pozvan da dostavi odgovor na tužbu.
4. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi svim tužbenim navodima te ističe da dopis Grada Splita tužitelju nije dostavljen, jer se radi samo o dopisu kojim je Grad Split dostavio tuženiku spis predmeta, a za takav dopis prema stajalištu ovog Suda izraženom u presudi broj: UsII-89/2023 od 7. rujna 2023. ne postoji obveza dostave tužitelju. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.
5. Odgovor na tužbu dostavljen je tužitelju sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima.
6. Tužitelj se očitovao na navode tuženika podneskom od 17. prosinca 2024. u kojem ističe da u obrazloženju rješenja Grada Splita od 6. kolovoza 2024. ništa nije napisano i poziva se na odredbu članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, te postavlja pitanje tko je, kako je i da li je činjenično stanje utvrđeno u skladu s odredbama članaka 8. i 9. tog Zakona. Također ističe da rješenje Grada Splita od 6. kolovoza 2024. nije izrađeno u skladu s odredbama članka 98. Zakona o općem upravnom postupku. Navodi da nije mogao znati da će se Grad Split pozivati na okolnosti koje nisu predmet ovog postupka te smatra irelevantnim što je u posjedu akta Grada Splita od 8. srpnja 2024., jer je taj akt nastao u drugom postupku i ukazuje da ne zna na koji je način prvostupanjsko tijelo prezentiralo okolnosti koje nisu predmet ovog postupka, a smatra da je tijekom žalbenog postupka tuženik trebao omogućiti da se na ove okolnosti izjasni.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Rješenjem tuženika potvrđena je pravilnost stajališta tuženika kojim je Grad Split pravilno odbacio zahtjev tužitelja za pristup informacijama jer te informacije ne posjeduje i ne nadzire. Rješenje je doneseno temeljem odredbe članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama ("Narodne novine", broj: 25/13., 95/15. i 69/22.) kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informacije te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
9. U provedenom postupku tuženik je utvrdio da Grad Split ne posjeduje traženu informaciju pri čemu je utvrdio da činjenica što sa Zaključcima o reguliranju prometa u središtu Grada Splita navodi da je prethodna suglasnost policijske uprave prilog tog Zaključka, ne znači da prvostupanjsko tijelo posjeduje traženu informaciju. Tuženik je također naveo kako nije nadležan za tumačenje odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama, niti je u okviru njegove nadležnosti ispitivanje načina postupanja prvostupanjskog tijela i Policijske uprave splitsko-dalmatinske odnosno utvrđivanje je li dio ulice na koji se odnosi zahtjev tužitelja pješačka zona ili zona smirenog prometa. U provedenom postupku tuženik je također utvrdio da je tužitelj u prilog svog zahtjeva za pristup informacijama dostavio rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, PU splitsko-dalmatinske, klasa: UP/I-008-01/24-01/2, urbroj: 211-12-44-24-1 od 20. lipnja 2024. kojim je odbačen njegov zahtjev kojim je tražio suglasnost vezano za prometni status Kliške ulice u Splitu, odnosno suglasnost iz koje proizlazi da se ova Policijska uprava suglasila da Kliška ulica – Split bude pješačka zona ili nekakva druga zona ograničenog prometa, odnosno suglasnost na Zaključak o reguliranju prometa u središnjem dijelu Grada Splita.
10. U provedenom postupku tuženik je utvrdio je Grad Split počinio povrede pravila upravnog postupka, koje povrede međutim, nisu od utjecaja na rješavanje stvari, zbog čega je primijenio odredbu članka 116. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, kojim je propisano da drugostupanjsko tijelo žalbu može odbiti ako nedostaci u prvostupanjskom postupku nisu od utjecaja na rješenje stvari.
11. Tužitelj žalbenim navodima ukazuje na akt tuženika od 8. srpnja 2024. koji nije bio predmet žalbenog postupka pred tuženikom te smatra da je tuženik povrijedio njegova procesna prava, jer mu nije omogućio da se izjasni na očitovanje Grada Splita, dostavljeno na njegovu žalbu.
12. Navedenim žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju utvrđenje tuženika , prema kojem je u provedenom postupku utvrdio da Grad Split ne posjeduje traženu informaciju, a također niti stajalište tuženika prema kojem nije nadležan da utvrđuje razloge zbog kojih se u zaključcima o reguliranju prometa navode suglasnosti koje ne postoje niti ne posjeduje prvostupanjsko tijelo, niti navedeni izdavatelj .
13. Okolnost što je tijekom ovog postupka tuženik od javnopravnog tijela prvog stupnja dobio i akt od 8. kolovoza 2024. ne ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari, a također ne postoje nikakvi razlozi niti ih tužitelj u tužbi navodi, zbog kojih sadržaj ovog akta ne bi bio poznat tuženiku .
14. Vezano za omogućavanje tužitelja očitovanja na dopis Grada Splita od 22. kolovoza 2024. tuženik se pravilno poziva na stajalište ovog Suda izraženo u presudi broj. UsII-89/2023 od 7. rujna 2023. U navedenoj presudi Sud je utvrdio kako se podnesak u smislu odredbe članka 113. stavka 6. Zakona o općem upravnom postupku , odnosno podnesak kojim tijelo prvog stupnja dostavlja žalbu sa spisom predmeta na rješavanje drugostupanjskom tijelu, ne treba dostaviti protivnoj strani, jer u njemu nisu sadržana ni činjenična niti pravna stajališta na koje bi se stranka u postupku valjala. očitovati.
15. Budući da tužitelj tužbenim navodima nije doveo u sumnju utvrđenje prema kojem javnopravno tijelo prvog stupnja ne posjeduje tražene informacije, to rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja .
16. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu , 16. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
