Poslovni broj: Usž-4234/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , Radmile Bolanča Vuković , predsjednice vijeća , dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić , članica vijeća , uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja TJiz [adresa], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Perić , odvjetnik u Odvjetničkom društvu Robert Izidor Majić&partneri doo , Ured Zadar , Marka Marulića 11 , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje , Direkcije, Zagreb , Margaretska 3 , radi naknade plaće za vrijeme bolovanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv točaka I., II. i III. izreke presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: 14 UsI-2298/21-35 od 5. veljače 2024. , na sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.

pretpostavljam da je

I. Žalba se djelomično uvažava i poništava se točka III. izreke presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: 14 UsI-2298/21-35 od 5. veljače 2024.

II. Tužitelju se priznaje pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 4. travnja 2018. do 4. listopada 2019. zbog bolesti pod dijagnozom prema MKB-10 klasifikaciji F43.1, koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, na teret sredstava državnog proračuna.

III. Tužitelju se priznaje pravo na naknadu plaće u iznosu od 50% zadnje isplaćene naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 5. listopada 2019. do 31. ožujka 2021. zbog bolesti pod dijagnozom prema MKB-10 klasifikaciji F43.1, koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, na teret sredstava državnog proračuna.

IV. Žalba se odbija i potvrđuju se točke I. i II. izreke presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: 14 UsI-2298/21-35 od 5. veljače 2024.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502- 04/21-01/70, URBROJ: 338-01-06-05-21-03 od 17. svibnja 2021. Točkom II izreke poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područna služba Zadar, KLASA: UP/l-502-04/21-01/07, URBROJ: 338-13-02- 02-20-04 od 18. ožujka 2021., a u točki III. izreke tužitelju je priznato pravo na naknadu plaće u iznosu 100% od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 4. travnja 2018. nadalje pod šifrom prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (dalje: MKB) F43.1 kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. U točki IV. izreke presude naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 7.500,00 eura u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima, a točkom V. izreke u preostalom dijelu odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika od 17. svibnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 18. ožujka 2021., kojim tužitelju nije priznato pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu zbog bolesti pod dijagnozom posttraumatski stresni poremećaj (dalje: PTSP), šifre prema MKB-10: F43.1, započete 4. travnja 2018.

3. Tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da privremena nesposobnost za rad kod tužitelja nije uzrokovana PTSP-em nego anksiozno - depresivnim poremećajem koji je nastupio zbog obiteljskih i laborarnih stresogenih čimbenika i narušenog tjelesnog zdravlja. Navodi da kod tužitelja nisu zabilježeni ratni stresogeni čimbenici koji bi mogli uzrokovati ratni PTSP, osobito ne nakon vremenskog odmaka više od 25 godina. Ističe da su elementi PTSP- a koji su zabilježeni kod tužitelja kroz psihologijsko testiranje kao i u kasnijem tijeku liječenja ne odgovarajući po opisanoj kliničkoj slici dominantno ratnom, već eventualno civilnom PTSP-u s elementima ratnog PTSP-a. Napominje da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad do 31. ožujka 2021., a od 1. travnja 2021. nadalje obvezno je osiguran kao korisnik prava na mirovinu i ne ispunjava osnovni uvjet za priznavanje predmetnog prava jer više nije u radnom odnosu sukladno članku 39. stavku 1. točki 9. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13. i 98/19., dalje: ZOZO) te s tim u vezi članka 55. stavka 2. točke 1. ZOZO-a. Smatra pogrešnim i nepotpunim utvrđenje sudskog vještaka za psihijatriju prof.dr.sc. Ivana Urlića te upućuje na očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije od 23. veljače 2024. Ističe da je u tom očitovanju navedeno da, iako je kod tužitelja utvrđen ratni PTSP od strane stručnih i publiciranih liječnika psihijatara, isti nije isključivi, jedini i dominantni uzrok predmetne privremene nesposobnosti za rad od 4. travnja 2018. jer su kod tužitelja tijekom psihijatrijskog liječenja utvrđene brojne ne ratne (civilne) okolnosti i problemi koji su negativno utjecali na pogoršanje njegovog psihičkog stanja što je vidljivo iz činjenice da je privremena nesposobnost za rad započela zbog stresnih poremećaja u obitelji prema nalazu psihijatra od 12. travnja 2018. Smatra da predmetna privremena nesposobnost za rad nije korištena isključivo zbog psihičkih smetnji uzrokovanih ratnim PTSP-om, već je tužiteljevo psihičko stanje dodatno bilo narušeno i drugim ne ratnim (civilnim) okolnostima. Ističe da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, iako se konkretni upravni spor vodi vezano za priznavanje prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu te se radi o dva zasebna prava za čije stjecanje su na temelju različitih propisa utvrđene različite pretpostavke, a svako od njih se ostvaruje u zasebnom postupku pred nadležnim tijelima. Naglašava da Liječnička povjerenstva Zavoda nisu vezana vještačenjima drugih tijela niti je status hrvatskog ratnog vojnog invalida prethodno pitanje u upravnom postupku u kojem se odlučuje o pravu na naknadu plaće. U odnosu na točku III. izreke pobijane presude napominje da je tužitelj po dijagnozi šifre prema MKB-10: F 43.1. bio privremeno nesposoban za rad, počevši od 4. travnja 2018. nadalje te je po predmetnoj dijagnozi bio spriječen za rad više od 18 mjeseci i na tužitelja se ima primijeniti članak 52. stavak 2. ZOZO-a. Predlaže da ovaj Sud poništi točke I., II., III. i IV. izreke presude i odbije tužbeni zahtjev. 4. Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe da žalbu u cijelosti smatra neosnovanom. Navodi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Iz svih izvedenih dokaza u ovom upravnom sporu, uključujući od tuženika predloženog vještačenja po sudskom vještaku specijalisti medicine rada, proizlazi da je tuženik, a ne sud, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u upravnom postupku. Ističe da se tvrdnje tuženika svode na nepotrebno ponavljanje istih navoda o postojanju drugih neratnih (civilnih) okolnosti na strani tužitelja koji su detaljno i obrazloženo pobila oba sudska vještaka – prof. dr. sc. Ivan Urlić, dr. med. specijalist psihijatar koji se dugi niz godina aktivno bavi psihičkim poremećajem kao i sudska vještakinja mr. sc. Milana Varinac - Barač, specijalist medicine rada, koja nije našla nikakve druge moguće uzroke PTSP-a i koja je ukazala da su samo psihijatri nadležni za postavljanje psihijatrijskih dijagnoza. Zaključno navodi da je priloženo rješenje o statusu Ta tužitelja samo dodatni dokaz da je u drugom upravnom postupku zasebna liječnička komisija utvrdila što i prvostupanjski sud - da je PTSP kod tužitelja nastupio kao neposredna i isključiva posljedica njegova sudjelovanja u Domovinskom ratu. Smatra da tužitelj ima pravo na naknadu plaće u iznosu od 100% utvrđene osnovice u vezi privremene nesposobnosti za rad pod šifrom MKB-a: F43.1 kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje djelomično osnovanim.

7. Predmetni postupak pokrenut je prijedlogom izabranog doktora od 9. ožujka 2021. kojim je zatražio stručno-medicinsko mišljenje Liječničkog povjerenstva Zavoda može li se tužitelju privremena nesposobnost za rad, počevši od 4. travnja 2018., dijagnoze F 43.1, priznati neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu, Tužitelj je 12. ožujka 2018. podnio sadržajno identičan zahtjev radi priznavanja prava na naknadu plaće u iznosu 100% od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad s osnove navedene bolesti.

8. U predmetnom upravnom postupku pribavljen je nalaz, mišljenje i ocjena prvostupanjskog liječničkog povjerenstva od 17. ožujka 2021. prema kojem se bolest šifre prema MKB-u: F43.1 (PTSP) ne može uzročno - posljedično povezati sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu. U žalbenom postupku pribavljen je nalaz, mišljenje i ocjena liječničkog povjerenstva Direkcije od 4. svibnja 2021. koje je ocijenilo da se bolest koja se po predmetnom zahtjevu vodi pod šifrom prema MKB-u: F43.1. ne može priznati kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu jer privremena nesposobnost za rad kod osiguranika nije uzrokovana PTSP-om, nego anksiozno - depresivnim poremećajem koji je nastupio zbog obiteljskih i laborarnih stresogenih čimbenika i narušenog tjelesnog zdravlja osiguranika.

9. U sudskom sporu, na prijedlog tužitelja, izveden je dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku psihijatru prof. dr. sc. Ivanu Urliću, koji je nalaz i mišljenje od 20. veljače 2023. donio na temelju pregleda tužitelja i analize spisu priložene medicinske i druge dokumentacije. Iz sadržaja nalaza i mišljenja proizlazi da je sudski vještak, cijeneći opis ratnog puta tužitelja, naglasio da je tužitelj na brojnim bojišnicama uvijek bio na prvim crtama i bio je izložen svim vrstama ratnih djelovanja. Opisao je posljedice takvih traumatizirajućih iskustava kod tužitelja koje se kontinuirano javljaju u vidu nesanica, noćnih mora i flashback epizoda, gubitka osjećaja zadovoljstva, potrebe za povlačenjem iz društva, osamljivanjem te u vidu razdražljivosti i povremene otežane kontrole impulsa. U odnosu na diskontinuirano liječenje tužitelja sudski vještak pojasnio je da se tužitelj bojao stigmatizacije koja bi mogla dovesti do gubitka radnog mjesta (policajca) i egzistencijske ugroženosti. Nadalje je naveo da u anamnezi ne nalazi drugih dramatičnih traumatskih iskustava koji bi mogli utjecati na razvoj PTSP-a druge etiologije osim ratne.

10. Tužitelj nije imao primjedbi na pisani nalaz i mišljenje, a tuženik je primjedbe iznio u očitovanju liječničkog povjerenstva Direkcije od 2. ožujka 2023. tražeći dopunu nalaza i mišljenja, u kojem su sudskom vještaku postavljena četiri pitanja koja povjerenstvo smatra ključnim s medicinskog stajališta radi ocjene je li privremena nesposobnost za rad tužitelja po dijagnozi PTSP-a zbog koje je bio na predmetnom bolovanju isključiva i neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

11. Radi otklanjanja navedenih prigovora sud je zatražio dopunu nalaza i mišljenja te je sudski vještak na traženje sudu dostavio dopunu nalaza i mišljenja od 9. svibnja 2023. ostajući kod danog nalaza i mišljenja.

12. Sud je omogućio tuženiku osporavanje nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatra, kao i dopune tog nalaza. Na prijedlog tuženika proveo je novo vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji mr. sc. Milani Varinac-Barač, dr. med., specijalisti medicine rada, koja je nakon uvida u medicinsku i drugu dokumentaciju, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje sudskog vještaka za psihijatriju, dala pisani nalaz i mišljenje od 19. listopada 2023. prema kojem je privremena nesposobnost za rad tužitelja od 4. travnja 2018. do 31. ožujka 2021. pod dijagnozom šifre prema MKB-u:

F43.1 uzrokovana ratnim PTSP-om kronificirane forme, a u sklopu kojeg se tijekom vremena razvila i trajna promjena osobnosti i povratni depresivni poremećaj, odnosno neposredna je posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Naglasila je da stručno medicinsku ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda opovrgavaju priloženi psihijatrijski nalazi, a posebno nalaz i mišljenje sudskog vještaka za psihijatriju koji je nadležan za utvrđivanje etiologije, odnosno uzroka nastanka kronificiranog oblika PTSP-a, s promjenom ličnosti i naglašenom depresivnom simptomatikom.

13. Tuženik je iznio primjedbe i na taj nalaz i mišljenje putem Vijeća II. liječničkog povjerenstva u podnesku od 8. studenoga 2023. ističući da u cijelosti ostaje kod nalaza, mišljenja i ocjene od 30. kolovoza 2021. prema kojem kod tužitelja ne postoji nedvojbeno utvrđeni ratni PTSP koji je isključivi, jedini i dominantni uzrok privremene nesposobnosti za rad jer su kod njega tijekom liječenja utvrđene brojne neratne (civilne) okolnosti i problemi koji su negativno utjecali na pogoršanje njegovog psihičkog stanja. Tuženik nije imao daljnjih dokaznih prijedloga.

14. Tužitelj je u podnesku od 30. studenoga 2023. naveo da je prema MKB-u 10. PTSP uvršten u skupinu anksioznih poremećaja i da se javlja u komorbiditetu s drugim psihijatrijskim poremećajima, a najčešće s depresivnim poremećajem i anksioznim poremećajem.

15. U prvostupanjskom upravnom sporu sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju rezultata medicinskih vještačenja provedenih u upravnom sporu. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra prof. dr. sc. Ivana Urlića sud je ocijenio vjerodostojnim i objektivnim dokazom navodeći da je sačinjen po pravilima medicinske struke i u suglasju s raspoloživom medicinskom dokumentacijom, detaljno obrazložen i da je u dopuni nalaza i mišljenja sudski vještak otklonio sve prigovore tuženika. Istaknuto je da tuženik ničim nije osporio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra, a stalna sudska vještakinja za medicinu rada u potpunosti je potvrdila nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra.

16. Ovaj Sud smatra da su sudski vještaci nalaz i mišljenje dali po pravilima struke, jasno i argumentirano, potpuno i uvjerljivo, u skladu s pravilno postavljenim zadatkom, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena upravna stvar. Nalazima sudskih vještaka otklonjene su dvojbe na koje je ukazivao tuženik.

17. S obzirom na navedeno, ovaj Sud nalazi da su medicinski relevantne činjenice u upravnom sporu pravilno utvrđene na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za psihijatriju i stalne sudske vještakinje za medicinu rada te da činjenično stanje u upravnom postupku nije pravilno utvrđeno. Prvostupanjski sud osnovano je usvojio tužbeni zahtjev, poništio rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela i priznao tužitelju pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti pod dijagnozom PTSP-a, šifre prema MKB-u: F. 43.1. kao neposredne posljedice sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu.

18. Međutim, ovaj Sud zaključuje da nije pravilno utvrđeno razdoblje u kojem tužitelju pripada pravo na naknadu plaće na teret sredstava državnog proračuna u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, zbog čega je poništena točka III. izreke prvostupanjske presude.

19. Sukladno članku 39. točki 9. ZOZO-a, u vezi s člankom 55. stavkom 2. točkom 1. ZOZO-a, naknada plaće za vrijeme bolovanja pripada osiguraniku koji je privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu i to u 100% iznosu od osnovice za naknadu. Navedena naknada isplaćuje se sukladno članku 41. stavku 2. ZOZO-a na teret sredstava državnog proračuna.

20. Člankom 52. stavkom 1. ZOZO-a propisano je da osiguranik ima pravo na teret sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna ostvariti pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti, između ostalog, iz članka 39. točke 9. toga Zakona, počevši od prvoga dana utvrđene privremene nesposobnosti u maksimalnom trajanju od 18 mjeseci po istoj dijagnozi bolesti, bez prekida, u visini utvrđenoj u skladu s ZOZO-m i općim aktima Zavoda. Nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka osiguranik ostvaruje pravo na naknadu plaće u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti dok za privremenu nesposobnost postoji medicinska indikacija.

21. Imajući na umu članak 52. stavak 1. ZOZO-a te činjenicu da je tužitelju privremena nesposobnost pod šifrom prema MKB-u: F43.1 priznata od 4. travnja 2018. i da je tužitelj po toj dijagnozi bez prekida bio privremeno nesposoban do 31. ožujka 2021., u tom dijelu prihvaćena je žalba tuženika i pod točkom III. izreke ove presude po isteku razdoblja od 18 mjeseci, tužitelju je priznato pravo na naknadu plaće sukladno članku 52. stavku 2. ZOZO-a u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti do prestanka korištenja privremene nesposobnosti zaključno s 31. ožujka 2021. na teret sredstava državnog proračuna.

22. Napominje se tuženiku da se razlozi žalbe ne odnose na točku IV. izreke presude, odnosno na odluku o dosuđenom trošku tužitelju, koja je donesena primjenom članka 79. stavaka 1. i 4. ZUS-a, pa tako niti na visinu troškova spora, koja je određena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.).

23. Ovaj sud Sud smatra da nije opravdan trošak tužitelja za sastav odgovora na žalbu, pa je pod točkom V. izreke presude odbijen zahtjev tužitelja za naknadu tog troška na temelju članka 79. stavka 1. ZUS-a .

24. Stoga je na temelju članka 74. stavak 1. i 2. i članka 79. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 16. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća :

Radmila Bolanča Vuković