Poslovni broj: UsII-209/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , Mire Kovačić , predsjednice vijeća , dr. sc. Sanje Otočan i Radmile Bolanča Vuković , članice vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja Hrvatske komore medicinskih sestara , Maksimirska 111/2 , Zagreb , OIB:13208436102 , zastupan po predsjedniku BP, protiv tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske , Zagreb , Trg žrtava fašizma 3 , OIB:68011638990 , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba AP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Josipu Giljanoviću , odvjetniku u Splitu , Put Skalica 35 , radi prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.

pretpostavljam da je

Ja.

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske , KLASA: UP/II- 008-

07/24-01/696, URBROJ: 401-01/05-24-4 od 25. rujna 2024.   te za odbijanje žalbe podnositeljice zahtjeva APobjavljene protiv rješenja Hrvatske komore medicinskih sestara , KLASA:053-

01/24-01/312,  URBROJ:696-1/7-24-09   od 25. srpnja 2024. i potvrđivanje navedenog rješenja  Hrvatske komore medicinskih sestara .

II.

Odbija se zahtjev zainteresiranih osoba za naknadu troška sastava odgovora na tužbu.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, točkom 1. izreke, poništeno je rješenje Hrvatske komore medicinskih sestara, KLASA:053-01/24-01/312, URBROJ:696-1/7- 24-09 od 25. srpnja 2024. Točkom 2. izreke rješenja omogućava se AP pravo na pristup preslikama: popisa zaposlenika s naznakom stručne spreme i radnim mjestom; izvatka iz Pravilnika o radu u dijelu koji sadrži članke 29., 30. i 40. i bilanci po analitici za 2021., 2022. i 2023. godinu. Točkom 3. rješenja djelomično se odobrava AP pravo na pristup preslikama potvrda o isplaćenom primitku, dohotku, uplaćenom doprinosu, porezu na dohodak i prirezu u 2021., 2022. i 2023. godini na način da se u istima u potpunosti prekriju stupci 5., 6., 7. , 8., 9.,10. i 11. te podaci o adresi poreznog obveznika te njegovom osobnom identifikacijskom broju (OIB) te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija. Točkom 4. izreke rješenja, nalaže se Hrvatskoj komori medicinskih sestara da postupi sukladno točki 2. i 3. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja.

2. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi postupak od zahtjeva za pravo na pristup informacijama AP, ranijeg rješenja tuženika od 15. srpnja 2024. do donošenja rješenja od 25. srpnja 2024. kojim je zahtjev podnositeljice odbijen. Poziva se na Zakon o sestrinstvu članke 25., 26. i 27., smatra da zahtjev nije vezan za javne ovlasti tužitelja te se poziva na Direktivu (EU) 2019/1024 Europskog Parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (Direktiva), članke 2. i 5. Zakona o pravu na pristup informacijama (ZoPPI). Smatra da je ZoPPI suprotan Direktivi. Ističe da ne postoji pravna osnova kojom bi bio obveznik prema ZoPPI. Nabraja ovosudne odluke koje se odnose na Direktivu i citira članak 16. stavak 3. ZoPPI i zaključuje da je pogrešno primijenjen u konkretnom predmetu imajući na umu Zakon o sestrinstvu, Opći porezni Zakon, a sve u odnosu na davanja, članarine, upisnine. Poziva se na ovosudne odluke u predmetima Hrvatske odvjetničke komore i predmete HABOR-a. Navodi da zatražene informacije predstavljaju osobne podatke koji su zaštićeni Ustavom RH i Općom uredbom o zaštiti podataka. Ističe da ne prevladava javni interes u odnosu na potrebu zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. ZoPPI. Navodi da izvor prava ne može biti isključivo ustaljena praksa sudova prema kojoj se javnim sredstvima smatraju sredstva isplaćena iz Državnog proračuna ili lokalne ili područne (regionalne) samouprave. Smatra da podnositeljica zahtjeva nije zatražila informacije vezane uz javna sredstva već obradu osobnih podataka iz članka 37. Ustava RH i Opće uredbe. Predlaže poništiti rješenje tuženika, odbiti žalbu podnositeljice i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga u njemu navedenih. Ističe da je tužitelj tijelo javne vlasti prema ZoPPI i obveznik njegove primjene. Citira članak 5 .stavak 1. točku 2. ZoPPI i zaključuje da je tužitelj pravna osoba odnosno tijelo javne vlasti koja ima javne ovlasti prema Zakonu o sestrinstvu. U vezi pozivanja na Direktivu navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o ponovnoj uporabi informacija i nema mjesta primjeni instituta otvorenih podataka i ponovne uporabe informacija. U konkretnom slučaju se radi o zahtjevu za pristup informacijama jer i tužitelj je zahtjev okarakterizirao kao takav zahtjev. Ističe da tužitelj smatra da se ima primijeniti Direktiva jer da ZoPPI nije u skladu s istom i treba izmijeniti članak 5. Zakona i primijeniti Direktivu. U vezi prigovora o dobrovoljnom članstvu u Komori ističe da je članstvo obvezno, te se poziva na članak 32. Zakona o sestrinstvu. Navodi da zahtjevom traženi podaci nisu osobni podaci jer se u konkretnom slučaju radi o informacijama koje su vezane za potrošnju javnih sredstava i trebaju biti dostupne javnosti a razmotren je članak 15. stavak 2. točka 4. ZoPPI i Opća uredba o zaštiti osobnih podataka u odnosu na osobne podatke zatražene informacijama. Navodi da imena i prezimena osoba nisu podaci u odnosu na koje prevladava potreba zaštite iz navedenog članaka Zakona. Ponavlja da se ne radi o stvaranju nove informacije i njenoj analizi jer tužitelj posjeduje informacije koje su i dostavljene tuženiku. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu smatra da je na njezin zahtjev za pravo na pristup informacijama bilo potrebno primijeniti odredbe ZoPPI, a ne Direktivu. Navodi da je tužitelj tijelo javne vlasti i da se ne radi o ponovnoj uporabi informacija ni pristupu otvorenim podacima. Navodi da je tužitelj tijelo javne vlasti jer to proizlazi iz Zakona o sestrinstvu i raspolaže javnim sredstvima. Ističe da javnost ima pravo uvida u podatke o imenima i prezimenima osoba i iznosima sredstava koje te osobe ostvaruju od tijela javne vlasti. Navodi da je zatražila podatke o raspolaganju sredstvima i tužitelj joj treba omogućiti pristup traženim informacijama. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i potražuje trošak za sastav odgovora na tužbu.

5. Tužitelju je dostavljen odgovor tuženika i zainteresirane osobe na tužbu na temelju članka 6. Zakona o upravnim sporovima („ Narodne novine“, 36/24.-ZUS).

6. Tužitelj se očitovao na navode tuženika i zainteresirane osobe danih u odgovorima na tužbu. U odnosu na tuženika ističe da isti osporava primjenu Direktive uz obrazloženje da je predmet ovog postupka zahtjev za pristup informaciji, a ne ponovna uporaba informacije, a zainteresirana osoba smatra da je tužitelj tijelo javne vlasti i da javnost ima pravo uvida u podatke o imenima i prezimenima osoba i iznosima sredstava koje one ostvaruju. Ponavlja navode tužbe u odnosu na upisnine i članarine, poziva se na ovosudno shvaćanje sa sjednice sudaca od 6. lipnja 2022. u vezi Hrvatske odvjetničke komore te ponavlja ovosudne presude u vezi tog shvaćanja. Predlaže poništiti rješenje tuženika i odbiti zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora imajući na umu članak 144. Zakona o upravnim sporovima s obzirom da u odgovoru nisu izneseni pravni argumenti.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema podacima spisa predmeta i obrazloženju osporavanog rješenja tuženika, rješenjem Hrvatske komore medicinskih sestara od 25. srpnja 2024. odbijen je zahtjev AP primljen dana 4. ožujka 2024., radi ostvarivanja prava na pristup informacijama (rješenje je doneseno u izvršenju rješenja tuženika od 15. srpnja 2024. kojim je naloženo Hrvatskoj komori medicinskih sestara riješiti zahtjev za pristup informacijama AP od 4. ožujka 2024. sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama) . Zahtjev je odbijen na temelju članka 15. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“25/13. i 85/15. -ZoPPI), pozivajući se u obrazloženju i na Zakon o sestrinstvu („Narodne novine“121/03., 117/08., i 57/11.), te je među ostalim navedeno da je proveden i test razmjernosti i javnog interesa prema kojem da nije utvrđeno u koju svrhu bi podnositeljica zahtjev prikupljala i raspolagala informacijom i nije ishođena privola za dostavom osobnih podataka koje zahtjeva.

9. Tuženik detaljno obrazlaže zahtjev AP za pravo na pristup informacijama, te zaključuje da se radi o informacijama koje su vezane uz potrošnju javnih sredstava Komore kao tijela javne vlasti a za koje informacije nedvojbeno postoji javni interes pa sukladno članku 16. stavku 3. ZoPPI trebaju biti dostupne javnosti.

10. Tuženik se u obrazloženju pozvao i na članke 26. i 32. Zakona o sestrinstvu, Opću uredbu o zaštiti podataka, članke 4. i 6. i na članak 38. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske. U obrazloženju se ističe da se omogućava pristup samo imenu i prezimenu osoba zaposlenika i članova Komore i imenima i prezimenima fizičkih osoba kojima je izvršena isplata, a ne i drugi osobni podaci, (npr. adresa, OIB).

11. Valja reći da je na snagu stupila Direktiva (EU) 2019/1024 Europskog Parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora, kojom su izmijenjene definicije obveznika pružanja informacije implementirane u Zakonu o pravu na pristup informacijama ("Narodne novine", broj 25/13., 85/15. i 69/22), a ta je Direktiva implementirana u izmjene Zakona o pravu na pristup informacijama iz 2022. godine i to u poglavlju koje se odnosi samo na zahtjeve za ponovnu uporabu informacije, pa je ovaj Sud Sudu Europske Unije uputio prethodno pitanje glede tumačenja tih definicija Direktive, kao i iznimki od obveze davanja informacije. Zahtjev za prethodnu Odluku dostavljen je Sudu Europske Unije te je zaprimljen pod oznakom C-336/23 od 31. svibnja 2023. Sud Europske Unije presudu je donio 21. studenoga 2024., a ovaj Sud je navedenu presudu primio 22. studenoga 2024. Presudom je odlučeno da Direktivu treba tumačiti na način da zahtjev za pristup dokumentima u posjedu tijela javnog sektora ne ulazi u njezino područje primjene.

12. Činjenica je da je u ovom predmetu zainteresirana osoba zahtjevom od 4. ožujka 2024. od tužitelja tražila pristup određenim informacijama, a ne ponovnu uporabu informacija.

13. Imajući na umu sve podatke spisa predmeta, obrazloženje tuženika, kao i ovosudnu presudu poslovni broj:UsII-229/21-6 od 14. lipnja 2022. u istovjetnom predmetu tužitelja, ovaj Sud osporavano rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.

14. Naime, osporavano rješenje doneseno je u granicama zakonom propisanih ovlaštenika tuženika , koji je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, obrazložene u smislu članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) , pa ovaj Sud nije našao osnove tuženika ocijeniti nezakonitim. Ovo osobito imajući na umu da tužitelj pravilnost osporenog rješenja pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je to rješenje utemeljeno, ali ih drukčije tumači , dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drugačije rješenje ove stvari.

15. Zahtjev za naknadu troškova za sastav odgovora na tužbu zainteresirane osobe odbijen je u skladu s člankom 144. stavkom 1. ZUS-a , jer odgovor na tužbu navedene zainteresirane osobe nije nužan odnosno opravdan za donošenje odluke u ovom predmetnom sporu.

16. Slijedom navedenog je, na temelju članka 116. stavka 1. i članka 144. stavka 1. ZUS-a , odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 16. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća :

Mira Kovačić