Poslovni broj: Usž-4276/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić , predsjednice vijeća , Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner , članova vijeća te više sudske savjetnice , specijalistice Ivane Mamić Vuković , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja CRiz [adresa], [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Gregović , Rijeka , V. Lisinskog 6 , protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske , Područnog ureda Rijeka , Službe građevinske inspekcije , Rijeka , B. Polića 2 , odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-1758/2023 od 19. rujna 2024. , na sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.

pretpostavljam da je

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-1758/2023 od 19. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika , klasa: UP/I-362-02/23-02/703 , urbroj: 443-02-02-12-23-02/ NS od 8. kolovoza 2023. , te odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika naređeno je tužitelju kao investitoru da u roku od 15 dana od zaprimanja rješenja ukloni zgradu izgrađenu na k. č. [katastarska čestica]k. o. [katastarska općina]visine jedne prizemne etaže dijelom razvedene i nepravilne tlocrtne veličine (5,84 x 3,94) x 7,24 m tlocrtne površine cca 35,50 m[2] kosog dvostrešnog krovišta, osim postojećeg jugozapadnog zida duljine 5,18 mi visine 1,15 m te tri postojeća bočna zida sa sjeverozapadne strane tlocrtnim veličinama cca (3,75 x 5,83) x 2,06 m izgrađena u Bakru , Ulica Raskržje zadano od kbr. 99 koja se čestica nalazi na posebnom zaštićenom području unutar granica nepokretnog kulturnog dobra, zaštićenog kulturnog dobra, kulturno povijesne cjeline urbanističke cjeline grada Bakra upisane u registar nepokretnih kulturnih dobara Republike Hrvatske , sagrađeno bez izvršne građevinske dozvole, na način i uz upozorenja iz toga rješenja.

3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prvostupanjski sud trebao izvesti dokaz njegovim saslušanjem u svojstvu stranke te predložene svjedokinje na okolnost izvođenja spornih građevinskih radova te izvesti dokaz očevidom na licu mjesta radi utvrđenja što čini staru i novu gradnju. Ističe da je potpisao zapisnik bez primjedbi jer isti nije pročitao s razumijevanjem. Ističe da se istinitost činjenica iz javnih isprava može pobijati. Predlaže da Sud uvaži žalbu uz naknadu troškova sastava iste.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pravilna i zakonita, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povrede pravila sudskog postupka.

6. Prema ocjeni ovoga Suda, osnovano je prvostupanjski sud potvrdio zakonitost rješenja tuženika donesenog pravilnom primjenom odredbe članka 113. stavak 1. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj 115/18., 117/21., 67/23.) u vezi članka 106. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj 153/13., 20/17., 39/19.) budući je u postupku nedvojbeno utvrđeno, a što proizlazi i iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 26. srpnja 2023. sa fotografijama koje su sastavni dio istog da je tužitelj predmetnu gradnju, započetu 2021. a dovršenu 2022., izveo bez prethodno ishođenog odgovarajućeg odobrenja za gradnju, slijedom čega su prema mišljenju ovoga Suda ostvareni uvjeti za primjenu naprijed navedene zakonske odredbe prema kojoj se protupravno izvedeno građenje sankcionira njegovim uklanjanjem.

7. Pri tome Sud ne nalazi osnovanim prigovore žalitelja postupovne naravi koje se odnose na neprovođenje predloženih dokaza. Prvostupanjski sud je u smislu odredbe članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24.) omogućio strankama u sporu da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima relevantnim za predmetnu upravnu stvar, između ostalog, i održavanjem usmene rasprave 4. rujna 2023. kojoj je nazočio punomoćnik tužitelja i na kojoj je prvostupanjski sud odbio provođenje predloženih dokaza kao suvišnih. Naime, u smislu odredbe članka 49. stavka 4. navedenog Zakona sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi, međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez provođenja predloženih dokaza (saslušanje tužitelja i svjedoka te očevid na licu mjesta) obzirom na utvrđeno činjenično stanje u postupku i upravnom sporu. Tužitelj niti ne spori da za predmetnu gradnju na zaštićenom kulturnom dobru nije ishodio odobrenje za gradnju što je bio dužan u smislu odredbe članka 106. Zakona o gradnji, a što je za predmetnu upravnu stvar odlučna činjenica za primjenu članka 113. stavak 1. i članka 115. Zakona o državnom inspektoratu. Na drugačiju odluku nije od utjecaja ni prigovor vezan uz zapisnik o inspekcijskom nadzoru koji sadrži izjavu tužitelja kojom potvrđuje da je izveo opisanu gradnju u određenom vremenskom razdoblju, te je potpisao zapisnik bez primjedbi.

8. Nije pravno odlučan niti prigovor kojim tužitelj osporava dimenzije prijeporne dogradnje, jer kada bi navedena tvrdnja bila i točna, isto nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj stvari, kraj činjenice da je za takvu dogradnju trebao ishoditi propisani akt za gradnju prije građenja, a što tužitelj nesporno nije učinio.

9. Kako tužitelj žalbenim prigovorima, koje je iznosio i tijekom upravnog spora, a na koje je prvostupanjski sud pravilno i argumentirano odgovorio, ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost presude prvostupanjskog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

10. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora nije osnovan u smislu odredbe članka 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima jer tužitelj nije uspio sa žalbom.

11. Slijedom navedenog trebalo je primjenom odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima , odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu , 16. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić