Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-659/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ŽJ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u svezi čl. 52. Kaznenog zakona ("NN" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku br. K-238/2024-17 od 8. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni i izriče da se opt. ŽJ za produljeno kazneno djelo protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11, za koje je tom presudom pravilno proglašen krivim, na temelju čl. 326. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

II/ Odbijaju se žalbe opt. ŽJ i u ostalom dijelu državnog odvjetnika kao neosnovane, te u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, proglašen je krivim opt. ŽJ zbog počinjenja produljenog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po čl. 326. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11, te je na temelju te zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Temeljem odredbe čl. 54. KZ/11, opt. ŽJ će se u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uračunati vrijeme kada je bio uhićen i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 24. lipnja 2024. od 14,35 sati, pa nadalje.

1.2. Temeljem odredbe čl. 560. Zakona o kaznenom postupku ("NN" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), od opt. ŽJ oduzet će se imovinska korist u ukupnom novčanom iznosu od 1.940,00 eura, koju je ostvario počinjenjem kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11, a novčani iznos od 1.940,00 eura postat će imovina Republike Hrvatske, te je opt. ŽJ naloženo da u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 1.940,00 eura.

1.3. Temeljem odredbe čl. 189. st. 1. ZKP/08, odbijen je prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku za oduzimanje vozila marke Volkswagen Passat, broja šasije [broj šasije], registracijskih oznaka i broja J76-O-932, jednog ključa i jedne potvrde o registraciji, broj AA5591398, privremeno oduzetih od ŽJ, uz izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj PU dubrovačko–neretvanske, PP Ston broj 01493434 od 24. lipnja 2024., te će se navedeni predmeti vratiti vlasnici EJ iz [adresa], rođenoj **.**.2000., broj osobne iskaznice 02120AJ07.

1.4. Temeljem čl. 79. KZ/11, od opt. ŽJ oduzet će se mobitel marke Samsung Galaxy A15, serijskog broja FR8X1051B4K, IMEI 1 broja [IMEI broj] i IMEI 2 broja [IMEI broj], s pripadajućim SIM karticama pozivnih brojeva [broj SIM kartice] i [broj telefona], koji su od navedenog privremeno oduzeti od strane policijskih službenika PU dubrovačko–neretvanske, PP Ston, uz izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 01493435 od 24. lipnja 2024., koji predmeti će postati vlasništvo Republike Hrvatske i bit će predani na upravljanje Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

1.5. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 iznosi 60,00 eura, dok troškovi vještačenja iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 i to po vještaku psihijatru dr. Hrvoju Markoviću iznose 412,50 eura, padaju na teret opt. ŽJ koji je te troškove dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN:

[broj bankovnog računa], model HR64 poziv na broj primatelja 6084-3847- 2382024, te dokaz o uplati dostaviti sudu. O troškovima branitelja po službenoj dužnosti bit će doneseno posebno rješenje nakon što budu pribavljeni podaci o visini tih troškova.

2. Protiv te presude žali se opt. ŽJ putem branitelja po službenoj dužnosti Zvonka Kristovića, odvj. iz Dubrovnika, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači odnosno ukine.

3. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni i odluke o odbijanju oduzimanja predmeta temeljem čl. 467. st. 1. toč. 4. ZKP/08, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, na način da se optuženiku izrekne strožu kaznu zatvora i sporednu novčanu kaznu, kao i trajno oduzme vozilo kojim je počinjeno kazneno djelo.

4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je opt. ŽJ putem branitelja po službenoj dužnosti Zvonka Kristovića, odvj. iz Dubrovnika, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije.

5. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije.

6. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

7. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, dok žalba opt. ŽJ nije osnovana.

U odnosu na žalbu optuženika

8. Optuženik se žali zbog svih zakonskih razloga, koje numerički ne označava a niti pobliže daje razloge. U osnovi, ističe da je prvostupanjski sud povodom oduzimanja predmeta – mobitela u obrazloženju nije dao valjane razloge, te da prvostupanjski sud nije valjano vrednovao izražene olakotne okolnosti i to priznanje optuženika i njegove imovinske prilike i da je djelo počinio uzrokovano ovisnosti o drogama, iz kojih razloga predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i optuženik blaže kazni ili podredno ukine presuda.

8.1. Suprotno istaknutim prigovorima, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Prvostupanjski sud je dao valjane i provjerljive razloge u pogledu odluke o oduzimanju mobitela od optuženika sukladno odredbi čl. 79. KZ/11, pobliže obrazloženo u toč. 11. obrazloženja pobijane presude. Drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ispitujući pobijanu presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen Kazneni zakon.

8.2. Nije u pravu žalitelj, kada prigovara da je prvostupanjski sud podcijenio istaknute olakotne okolnosti utvrđene kod optuženika. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio olakotne okolnosti, koje je pronašao kod optuženika i iste pravilno vrednovao kod ocjene svrhe kažnjavanja optuženika za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11. Stoga nije osnovana žalba optuženika u tom dijelu.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika

9. S pravom državni odvjetnik u žalbi prigovara zbog izrečene kazne zatvora u trajanju od jedne godine, da je ista preblaga. Žalitelj osnovano prigovara da je prvostupanjski sud izrekao preblagu kaznu odnosno minimalnu kaznu zatvora predviđenu za navedeno kazneno djelo u trajanju od jedne godine, a imajući u vidu da je prvostupanjski sud podcijenio otegotne okolnosti koje su utvrđene kod optuženika. Naime, optuženik je trajno nastanjen i živi u [adresa], te je došao na teritorij Republike Hrvatske i Europske unije s ciljem činjenja obilježja kaznenih djela iz čl. 326. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11, pa je osnovano u prigovoru istaknuto, da nije dovoljno ocijenjena jačina ugrožavanja sigurnosti u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji i da je to kazneno djelo u velikom porastu u Republici Hrvatskoj, a da je kod optuženika utvrđeno, prema opisu radnje iz izreke presude, visok stupanj kriminalne volje i upornosti u činjenju obilježja produženog djela, sa više opisanih protupravnih radnji iz čl. 326. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11 i sve iz koristoljublja. Kako je utvrđeno da je navedeno kazneno djelo u velikom porastu kod sudova u Republici Hrvatskoj, da se označenim djelom ugrožava sigurnost Republike Hrvatske i članica Europske unije, to je prvostupanjski sud i po mišljenju drugostupanjskog suda izrekao minimalnu i preblagu kaznu zatvora prema utvrđenim otegotnim okolnostima.

9.1. Stoga, i prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda, osnovana je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, jer prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri vrednovao upornost radnji optuženika i društvenu opasnost protupravnog djela, težinu samog kaznenog djela i brojnost radnji. Kraj takvog stanja stvari, prihvaćanjem žalbe u tom dijelu kao osnovane, preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kazni za kazneno djelo za koje je prvostupanjskom presudom pravilno optuženik proglašen krivim zbog produženog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11, te na temelju istog optuženiku po ovom drugostupanjskom sudu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

9.2. Naime, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda upravo takvom izrečenom kaznom zatvora u navedenom trajanju, ispunit će se svrha kažnjavanja u odnosu na opt. ŽJ, a imajući u vidu brojnost protupravnih radnji, težinu djela, ostvarene imovinske koristi i velike društvene opasnosti tog djela i ugrožavanja sigurnosti građana u Europskoj uniji. Upravo kazna zatvora u trajanju od dvije godine je dostatna da se njome na primjeren način utječe na optuženika u cilju specijalne prevencije i u odnosu na druge da ne čine kaznena djela – u cilju generalne prevencije i da počinitelj shvati pogibeljnost činjenja označenog kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja počinitelja i da upravo takvom kaznom bliže donjem minimumu u trajanju od dvije godine može ostvariti sva svrha kažnjavanja iz čl. 47. KZ/11.

10. Suprotno prigovoru državnog odvjetnika u odnosu na odluku prvostupanjskog suda o odbijanju prijedloga za oduzimanje osobnog vozila od optuženika, pravilno je prvostupanjski sud shodno čl. 189. st. 1. ZKP/08 odbio takav prijedlog. Naime, prvostupanjski sud je pravilno zaključio za predmetno vozilo, da vlasnik vozila nije imao saznanja u koju svrhu će se vozilo koristiti, odnosno za prijevoz ilegalnih migranata, a niti da je to vozilo imalo sačinjene preinake u tu svrhu. Stoga nije osnovan taj prigovor.

11. Slijedom navedenog, valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika zbog odluke o kazni shodno čl. 486. st. 1. ZKP/08 preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni i odlučiti kao pod toč. I/, dok je žalbe optuženika te u ostalom dijelu državnog odvjetnika valjalo odbiti kao neosnovane i u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, kao pod toč. II/.

Osijek, 16. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić