Poslovni broj: K-1192/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda, Ivani Milički, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Mirjane Kovačić-Kavaj, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optužene BŠ, zbog kaznenog djela iz članka 314. stavak 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (u daljnjem tekstu: OKDO Zagreb) broj KO-DO-714/2024 od 07. svibnja 2024. godine, izmijenjene 29. listopada 2024. godine i 16. siječnja 2025. godine, nakon održane javne rasprave 29. listopada 2024. godine i 16. siječnja 2025. godine, u prisutnosti zamjenice u OKDO-u Zagreb NŠ i optužene BŠ, dana 16. siječnja 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optužena BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer B i N rođene F, rođena **.**.1992. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, po zanimanju sobarica, sa završenom osnovnom školom, zaposlena u Grand hotelu u Jankomiru, a trenutno se nalazi na bolovanju te ima mjesečna primanja u iznosu od 820,00 eura, bez imovine, lošeg imovnog stanja, neudana, majka troje maloljetne djece u dobi od 13, 7 i 4 godine, nije služila vojsku, nema vojni čin niti odlikovanje, kazneno neosuđivana, prekršajno kažnjavana, ne vodi se drugi kazneni postupak

k r i v a  j e

što je

-24. ožujka 2024., oko 19,00 sati na adresi u [adresa], a nakon što je po policijskim službenicima II. policijske postaje Zagreb, Policijske uprave zagrebačke upoznata da je uhićena zbog počinjenja prekršaja iz članka 6. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, nakon što su je službenici posjeli na stražnje sjedalo službenog vozila, kada je policijska službenica FŠ pokušala sjesti pored nje u nakani da se dadne u bijeg i na taj način spriječi policijske službenike u radnji uhićenja, rukama uhvatila policijsku službenicu FŠ za vrat te ju potom zatvorenim dlanom desne ruke udarila u lice u predjelu usne, no u daljnjoj nakani nije uspjela jer su je savladali policijski službenici CŠ i HŠ uporabom sredstava prisile,

Po

po

s

- d a k l e, s namjerom da počini kazneno djelo, poduzela radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela da silom spriječi službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti,

- čime je počinila kazneno djelo protiv javnog reda - prisilom prema službenoj osobi u pokušaju - opisano u članku 314. stavak 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23; u daljnjem tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 314. stavak 1. KZ/11.

II. Temeljem članka 314. stavak 1. KZ/11 optužena BŠ se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) MJESECI.

III. Temeljem članka 56. KZ/11 optuženoj BŠ se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci na koju je optužena BŠ osuđena neće izvršiti ako ista u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Temeljem članka 54. KZ/11 optuženoj BŠ se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. ožujka 2024. godine do 25. travnja 2024. godine.

V. Temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08 optužena BŠ se u cijelosti oslobađa snošenja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. - 6. Zakona o kaznom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12

- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; u daljnjem tekstu: ZKP/08), kao i troškova na ime nužnih izdataka i nagrade postavljene braniteljice po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optužene BŠ, zbog kaznenog djela iz članka 314. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11, koja je izmijenjena na raspravi 29. listopada 2024. godine i 16. siječnja 2025. godine.

2. Optužena BŠ, pozvana da se očituje o optužbi, izjavila je da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se optužnicom stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitano je i pregledano izvješće službenika II. Policijske postaje Zagreb FŠ od 24. ožujka 2024.

Po

po

godine (list 8 spisa), izvješće službenika II. Policijske postaje Zagreb ĐŠ

s

od 24. ožujka 2024. godine (list 9 spisa), izvješće službenika II. Policijske postaje Zagreb HŠ od 24. ožujka 2024. godine (list 10 spisa), izvješće službenika II. Policijske postaje Zagreb ZŠ od 24. ožujka 2024. godine (list 11 spisa), medicinska dokumentacija na ime FŠ (list 12-13 spisa), zapisnik o očevidu (bez naloga) Službe za očevide i kriminalističku tehniku Sektora kriminalističke policije PU zagrebačke od 24. ožujka 2024. godine (list 14-15 spisa), Kriminalističko-tehničko izvješće Službe za očevide i kriminalističku tehniku Sektora kriminalističke policije PU zagrebačke od 24. ožujka 2024. godine (list 16 spisa), nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka dr. sc. Pere Bubala od 05. travnja 2024. godine (list 53- 55 spisa), nalaz Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba od 24. ožujka 2024. godine (list 22 spisa) te zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za optuženu BŠ od 24. ožujka 2024. godine (list 23 spisa), zatim je oštećena FŠ ispitana na raspravi u svojstvu svjedoka (list 101-103 spisa), te su pročitani izvadak iz kaznene evidencije za optuženu (list 93-94 spisa) i izvadak iz prekršajne evidencije za optuženu (list 90-91 spisa), a na kraju dokaznog postupka optužena je dala svoju obranu.

4. Odbijen je kao nevažan dokazni prijedlog optužene da se u svojstvu svjedoka ispita njen izvanbračni suprug JŠ, budući za odlučivanje u ovom predmetu nije odlučno tko je i zašto zvao policiju jer se optužena tereti da je nakon uhićenja po policiji, policijsku službenicu rukama uhvatila za vrat te je udarila u lice u namjeri da pobjegne. Također je kao nevažan i neprikladan odbijen prijedlog optužene da se pribavi snimka nadzornih kamera jer je iz pročitane materijalne dokumentacije razvidno da kamere koje su pokrivale taj prostor nisu snimale, odnosno, kamera se aktivira prilikom ulaska u zgradu na adresi događaja, ali ne pohranjuje snimljeni sadržaj. Nadalje je odbijen kao odugovlačeći i nevažan prijedlog optužene za vještačenjem budući u trenutku predmetnog događaja nije utvrđena koncentracija alkohola jer je ista odbila alkotest.

5. U obrani kod policijskog istražitelja i OKDO-a Zagreb optužena je u bitnome navela da je bila u alkoholiziranom stanju, da se ne sjeća sukoba koji je prethodio privođenju, da samo zna da se derala i da nije željela ići, ali da se ne sjeća da je udarila policijsku službenicu. Potom je navela da je dva do tri sata prethodno pila puno piva te da ne shvaća kako je u alkoholiziranom stanju mogla nanijeti tjelesnu povredu policijskoj službenici, ali da joj je žao i da se kaje, te da priznaje djelo, makar se ne sjeća što se zapravo dogodilo, te da se želi ispričati policijskoj službenici. Također je navela da je prije nego što ju je policija privela bila u društvu sa tri osobe, i to sa DŠ i djevojkom koju zna kao C, ali da se ne sjeća sukoba koji je prethodio privođenju.

5.1. U svojoj obrani, koju je optužena iznijela na kraju dokaznog postupka, ista je u bitnome navela da joj je njen bivši izvanbračni suprug JŠ u prosincu 2023. godine nanio teške tjelesne ozljede te je završio u istražnom zatvoru i bio je u istražnom zatvoru tri mjeseca, nakon čega je pušten na slobodu točno deset dana prije ovog događaja te iako su mu bile određene mjere opreza prema njoj, da ga je ona primila u svoj stan, a taj stan u čijem najmu je tada bila, nalazio se na kućnom broju 5G. Nadalje je navela da su tog dana JŠ i ona otišli u posjetu kod njegovog prijatelja DŠ na kućni broj 5J i tamo je bila i još jedna djevojka koju je tada upoznala prvi put, čini joj se da se zvala C, te da je u jednom trenutku JŠ izašao iz stana i otišao se naći sa njenom sestrom, a da su je u međuvremenu DŠ i ta cura zaključali u taj stan, ona je rekla da će skočiti kroz prozor, JŠ se u H

po

međuvremenu vratio i pokušao je provaliti vrata, a ona se u jednom trenutku otrgnula

s

od cure koja ju je gušila i skočila je van kroz prozor, radilo se o prizemlju i to je bilo sa stražnje strane zgrade. Potom je navela da u trenutku kad je došla pred zgradu, već ju je tamo čekala policija, blijedo se samo sjeća da su bila tri policijska službenika i ne vjeruje da ju je sjećanje tako moglo napustiti samo zbog alkohola, očito je bila i droga u pitanju. Nadalje je navela da je ona sada trudna i dobila je 20 kg i nejasno joj je kako je tri obučena policijska službenika ne bi uspjeli držati pod kontrolom i kako je ona to uspjela napasti policijsku službenicu, a toga se uopće ne sjeća. Nakon što je optuženoj od strane suca predočeno što je rekla u svojoj ranijoj obrani, navela je da je ona to tada rekla jer je bila u totalnom šoku budući je bila uhićena te joj je određen istražni zatvor, a to je uslijedilo nakon bolnice i prekršajnog suda i kriminalističke obrade u Heinzelovoj, što je sve za nju bilo izrazito stresno i šokantno.

6. S obzirom na ovakvu obranu optužene nije sporno da je optužena dana 24. ožujka 2024. godine oko 19,00 sati na adresi u [adresa], upoznata po policijskim službenicima II. Policijske postaje Zagreb da je uhićena zbog počinjenja prekršaja iz članka 6. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a što proizlazi iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu, iz iskaza oštećene, ali i iz same obrane optužene, koja je potvrdila da je policija tog dana postupala prema njoj.

7. Sporno je da da li je optužena, a nakon što su je policijski službenici posjeli na stražnje sjedalo službenog vozila i kada je policijska službenica FŠ pokušala sjesti pored nje, u nakani da se dadne u bijeg i da na taj način spriječi policijske službenike u radnji uhićenja, rukama uhvatila policijsku službenicu FŠ za vrat te je potom zatvorenim dlanom udarila u lice u predjelu usne, kao i da u daljnjoj nakani nije uspjela jer su je svladali policijski službenici ĐŠ i HŠ uporabom sredstava prisile.

8. Naime, u svom iskazu na raspravi oštećena FŠ je navela da su 24. ožujka 2024. godine kolega HŠ i ona vršili redovnu ophodnju te da su nakon otpreme službe u 18,00 sati upućeni na intervenciju povodom navodnog remećenja javnog reda i mira na adresu u [adresa], a da su nakon što su pristupili na mjesto događaja u 18,40 sati uočili tada nepoznatu NN žensku osobu koja je galamila, vikala te se neartikulirano glasala, nakon čega je istu legitimirao kolega HŠ te joj je priopćio da čini prekršaj protiv javnog reda i mira te da će biti prepraćena u policijsku postaju, na što da je ista nastavila sa svojim ponašanjem te je onda i pred njima činila prekršaje iz članka 6. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Potom je navela da je kolega HŠ optuženu opet upozorio da čini prekršaj i da će biti privedena, nakon čega se onda uspjela smiriti te je počela surađivati pa su je odveli do službenog vozila, ona je pregledala optuženu kako bi utvrdila da li kod sebe posjeduje neke predmete pogodne za samoozljeđivanje ili ozljeđivanje nekog drugog ili pogodne za napad, te nakon što je utvrdila da optužena ne posjeduje takve predmete, otvorila je vrata službenog vozila te je istu uputila da sjedne sa desne strane stražnjeg sjedala, dakle, iza suvozača, a budući su ta desna stražnja vrata zablokirana kako privedene osobe ne bi mogle pobjeći iz vozila. Zatim je navela da nakon što je optužena sjela na mjesto na koje je istu uputila, da je ona (svjedokinja) počela ulaziti u vozilo sa lijeve strane, dakle, na stražnje sjedalo iza vozača te da je u jednom trenutku optužena počela izlaziti iz auta preko nje (oštećene), odnosno, da je očito namjeravala izaći iz vozila kroz njena vrata, očito namjeravajući pobjeći, te da je istu onda ona (oštećena), a kako bi je u tome spriječila, uhvatila sa svoje dvije ruke za

Po

po

njene ruke te da se ona (optužena) potom otrgnula na način da je otrgnula svoju desnu

s

ruku iz njene ruke te je uhvatila za vrat, nakon čega je ona (oštećena) svojom lijevom rukom sklonila njenu desnu ruku, nakon čega se optužena otrgnula te istu (oštećenu) potom zatvorenim dlanom desne ruke udarila u područje usnice. Zatim je navela da je to vidio kolega HŠ, kao i kolega ĐŠ, koji je u međuvremenu pristupio, te su njih dvojica uspjeli svladati optuženu i spriječiti je u daljnjem napadu na nju (oštećenu), nakon čega je otišla na pregled u KB Sveti Duh i potom nije poslije vidjela optuženu, a da sredstva za vezivanje nisu primijenili u trenutku kad su ulazili u vozilo jer je optužena surađivala s njima. Na pitanje suca oštećena je odgovorila da je optužena bila vidno alkoholizirana, a da je kolega ZŠ, kojeg je spomenula u izvješću, pristupio na mjesto događaja zajedno sa kolegom ĐŠ, a optužena je bila privedena u policijsku postaju po kolegama ZŠ i HŠ. Na daljnje pitanje suca odgovorila je da se kolega ĐŠ nalazio pokraj zadnjih desnih vrata službenog vozila, a kolega HŠ je bio kod prtljažnika i stavljao je stvari u isti. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorila je da se ona u trenutku napada od strane optužene nalazila na ulazu u automobil, odnosno, taman je krenula ulaziti u vozilo i onda ju je optužena napala pa zbog toga nije uspjela ući u vozilo. Na posebno pitanje optužene odgovorila je da su došli na mjesto događaja po prijavi NN osobe. Optužena je potom navela da je policiju zvao njen tadašnji izvanbračni suprug jer ju je njegov prijatelj DŠ zatočio u stanu.

8.1. Iz policijskih izvješća pročitanih u dokaznom postupku u bitnome proizlazi da su dana 24. ožujka 2024. godine policijski službenici II. Policijske postaje Zagreb HŠ i FŠ imali postupanje na adresi u [adresa], a povodom dojave da između zgrada u parku NN muška osoba galami na svoju obitelj, te da su tijekom postupanja utvrdili da se radi o osobi BŠ koja je teturala po ulicama i iz sveg glasa se na naročito drzak i bezobrazan način derala, vikala i galamila neartikulirano i nerazgovjetno u vidno alkoholiziranom stanju, čime je narušavala javni red i mir, odnosno, čime je počinila prekršaje iz članka 6. i 7. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Nadalje je razvidno da je policijski službenik ĐŠ zajedno sa policijskim službenikom ZŠ od strane šefa smjene upućen na adresu u [adresa], iz razloga što je patrola koja je raspoređena na rad u sastavu HŠ FŠ, zatražila pomoć u pružanju intervencije, te su oko 19,00 sati pristupili na navedenu adresu te uočili navedene policijske službenike kako postupaju prema ženskoj osobi u alkoholiziranom stanju. Potom je iz izvješća razvidno da je optužena od strane policijskog službenika HŠ upoznata sa činjenjem prekršaja te da će biti uhićena i privedena u službene prostorije II. Policijske postaje Zagreb, na što joj je isti izdao upozorenje i naredbu da prestane s činjenjem prekršaja, što je ista učinila i smirila se te počela surađivati s policijskim službenicima i sjela u službeno vozilo. Potom je razvidno da je policijska službenica FŠ optuženu pregledala prije nego što je ista sjela u službeno vozilo te kod nje nije pronašla predmete pogodne za samoozljeđivanje ili ozljeđivanje ili napad na policijske službenike, nakon čega je optužena sjela u službeno vozilo, a vrata na istom su blokirana, odnosno, ne mogu se otvoriti iznutra. Nadalje je razvidno da se policijski službenik ĐŠ nalazio pokraj zadnjih desnih vrata službenog vozila, dok je policijski službenik HŠ, kod kojeg se nalazio ključ vozila, bio iza vozila, odnosno, stavljao je stvari u prtljažnik, a FŠ je pristupila zadnjim lijevim vratima. Potom se u izvješćima opisuje postupanje optužene, koje je oštećena FŠ opisala u svojem iskazu na raspravi. Nadalje je iz izvješća razvidno da su policijski službenici ĐŠ i HŠ tada upotrijebili sredstva prisile – tjelesnu

Po

po

snagu i sredstva za vezivanje prema optuženoj, a s ciljem odbijanja daljnjeg napada,

s

te je optužena privedena u službene prostorije II. Policijske postaje Zagreb, gdje je odbila alkotestiranje i bilo koji oblik suradnje, s time da se kod iste osjetio intenzivan zadah na alkohol, teturala je i nerazgovjetno vikala i govorila, pozvani su djelatnici Hitne medicinske pomoći, čiji pregled je odbila, a isti su konstatirali kako nema vidljivih vanjskih ozljeda te da je etilizirana.

8.2. Iz medicinske dokumentacije za oštećenu razvidno je da je ista 24. ožujka 2024. godine u 19,35 sati zaprimljena u KB Sveti Duh, te je kod iste utvrđena dijagnoza kontuzije gornje čeljusti.

8.3. Iz nalaza Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba od 24. ožujka 2024. godine na ime BŠ razvidno je da je ista etilizirana te da odbija pregled i odbija potpisati nalaz radi odbijanja.

8.4. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 24. ožujka 2024. godine za BŠ razvidno je da je odbila mjerenje koncentracije alkohola, kao i da je navela da je pila razna alkoholna pića tijekom dana, ali da se ne sjeća točno što niti kada.

8.5. U nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. sc. Pere Bubala u bitnome je navedeno da je kod oštećene FŠ postavljena dijagnoza natučenja gornje čeljusti, koja dijagnoza nije objektivizirana u medicinskoj dokumentaciji, dok se u zapisniku o očevidu navodi crvenilo u području gornje usne, te se u medicinskoj dokumentaciji još navodi crvenilo u području vrata, koje crvenilo ne predstavlja ozljedu u sudskomedicinskom smislu. Nadalje se navodi da se radi o prolaznoj pojavi, uslijed prolazne pojačane prokrvljenosti, koja upućuje na djelovanje sile, ali koja je nedovoljnog intenziteta da dovede do nastanka ozljede u sudskomedicinskom smislu. Potom se ističe da se u konkretnom slučaju moglo raditi o udarcu u područje gornje čeljusti i hvatanju za vrat, ali da primijenjena sila nije bila dovoljnog intenziteta da dovede do ozljede u sudskomedicinskom smislu.

9. Dakle, analizirajući sve provedene dokaze sud je utvrdio da je optužena počinila kazneno djelo prisile prema službenoj osobi u pokušaju na način kako je to opisano u optužnici. Naime, optužena ne spori da je predmetnog dana policija postupala prema njoj, te da je bila alkoholizirana, u kojem dijelu sud cijeni njenu obranu vjerodostojnom budući je ista potvrđena drugim izvedenim dokazima, međutim, optužena poriče da bi fizički napala policijsku službenicu, odnosno, navodi da se ne sjeća da bi to učinila, iako se sjeća da nije htjela ići sa policijskim službenicima, ali da joj nije jasno kako bi ona alkoholizirana bila u stanju rukama uhvatiti policijsku službenicu za vrat te je udariti po licu. Iz navedenog je razvidno da optužena ne poriče da nije htjela ići s policijskim službenicima, tako da na neki način potvrđuje da se nije slagala s time da bude uhićena i odvedena u policijsku postaju, a u ovom postupku se tereti da je upravo radi sprečavanja postupanja policije, odnosno, kako bi pobjegla iz službenog policijskog vozila u kojem se nalazila i sa kojim je trebala biti odvedena u policijsku postaju, fizički napala oštećenu policijsku službenicu FŠ, dakle, upotrijebila je silu kako bi spriječila svoje uhićenje, ali koju policijsku službenicu nije ozlijedila jer udarac u lice nije bio upućen silom intenziteta dovoljnog da bi uopće nastala ozljeda u sudskomedicinskom smislu, što je i životno budući je optužena bila u alkoholiziranom stanju pa tako ista i sama u svojoj obrani navodi da nije bila u stanju ozlijediti oštećenu,

Po

po

međutim, nesporno je ista uputila udarac, a što proizlazi iz iskaza oštećene, kao i iz

s

tijekom dokaznog postupka pročitane materijalne dokumentacije, čime je ostvarila obilježja kaznenog djela za koje je proglašena krivom, iako taj udarac nije bio dovoljnog intenziteta pa nije rezultirao ozljedom u sudskomedicinskom smislu, a optužena je u daljnjem postupanju spriječena od strane drugih policijskih službenika, slijedom čega svega je djelo i ostalo u pokušaju.

10. Sud je u cijelosti prihvatio materijalne dokaze koji su pročitani na raspravi, čiju vjerodostojnost nitko nije osporavao.

11. Sud je prihvatio iskaz oštećene kao istinit i vjerodostojan te životno logičan obzirom je ista detaljno objasnila i opisala što se dogodilo, pri čemu sud ne vidi nikakvog razloga zašto bi ista neistinito iskazivala vezano za inkriminirano postupanje optužene.

12. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optužene stekla sva objektivna obilježja kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju, upravo na način kako joj je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega je istu ovaj sud i oglasio krivom, a optužena je postupala s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, što znači da je bila svjesna svoga djela, te da je htjela radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje. Naime, sama optužena je navela da nije željela ići s policijom, i njena reakcija je onda bila prirodni nastavak njenog opiranja tome da je bila dužna ući u policijsko vozilo kako bi bila odvedena u policijsku postaju na daljnju obradu.

13. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženu ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

13.1. Kao olakotne okolnosti na strani optužene sud je cijenio činjenicu da je optužena kazneno neosuđivana osoba mlađe životne dobi, sa teškom životnom situacijom, kao i da je majka troje maloljetne djece i trudna, dok je otegotnim cijenjena njena dosadašnja prekršajna kažnjavanost za prekršaje sa elementima nasilja, u periodu od rujna 2021. godine do ožujka 2024. godine.

13.2. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 314. stavak 1. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optužene, odnosno, da je ista kazneno djelo počinila s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja, iako je sastavni element kaznenog djela, ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. Također je uzeto u obzir da je kazneno djelo ostalo u pokušaju te da je optužena bila u alkoholiziranom stanju.

13.3. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojim je djelo počinjeno, optuženu osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, ali je potom optuženoj izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se H

po

povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati

s

svijest optužene, ali i ostalih potencijalnih počinitelja, da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Sud je pri tome vodio računa da je optužena kazneno neosuđivana osoba, dok je prekršajno kažnjavana za prekršaje s elementima nasilja. Dakle, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije, odnosno, da će ista utjecati i na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačati se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, kao i da će se i jačati svijest optužene i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Prilikom odmjeravanja kazne sud je vodio računa da optužena do sada nikada nije kazneno osuđivana, te da je prekršajno kažnjavana za prekršaje, od kojih su neki počinjeni pod utjecajem alkohola, počinjenje kakvog prekršaja, i to iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, je i prethodilo počinjenju ovog djela u pokušaju te za počinjenje kojeg prekršaja je proglašena krivom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-4147/2024-4 od 25. ožujka 2024. godine, pravomoćnom istoga dana. Sud je također uzeo u obzir i činjenicu da je optužena majka troje maloljetne djece, trudna sa četvrtim djetetom, pa je sud ocijenio da kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a koja je dostatna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela, nije potrebno neposredno i izvršiti jer sud smatra da će se i uvjetnom osudom postići opća i specijalna svrha kažnjavanja budući je optužena sada očito promijenila svoj život, majka je troje maloljetne djece, očekuje još jedno dijete te je i zaposlena (sada na bolovanju uslijed trudnoće), što pokazuje da je shvatila da je potrebno živjeti u skladu sa društveno prihvaćenim normama i da je shvatila nedopuštenost svojeg dosadašnjeg nepromišljenog mladenačkog ponašanja. Treba istaknuti da sud izricanjem uvjetne osude daje priliku optuženoj da se ponovno uključi u društvo, odnosno, u redovni život u kojem nema mjesta činjenju kaznenih djela, i da pokaže da je shvatila ozbiljnost i nedopuštenost ponašanja za koje je sada kažnjena, te da je shvatila da bilo koje svoje buduće eventualno nezadovoljstvo životnom situacijom ne može rješavati ispoljavanjem nasilja i kršenjem društveno prihvatljivih normi ponašanja. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optužene, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optužene da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na nju u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 3 (tri) godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optužena ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istoj će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na nju doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da ovakvo postupanje nije usvojila kao uobičajeni obrazac ponašanja te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će joj se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđena će se izvršiti.

14. Budući da je odredbom članka 54. KZ/11 propisano da se u izrečenu kaznu zatvora uračunava svako oduzimanje slobode, kao i vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, odlučeno je da se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora optuženoj ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. ožujka 2024. godine do 25. travnja 2024. godine.

Po

po

s

15. Iako je optužena oglašena krivom za učin kaznenog djela, sud je istu temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka, kao i troškova na ime nužnih izdataka i nagrade ranije postavljene braniteljice po službenoj dužnosti obzirom ista ima mala primanja, nalazi se na bolovanju, majka je troje maloljetne djece, te je trudna, pa je ocjena suda da nije u mogućnosti podmiriti trošak postupka bez opasnosti za svoje uzdržavanje i uzdržavanje osoba koje je dužna uzdržavati.

Zagreb, 16. siječnja 2025.

Sudac:

Ivana Milički

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO-u Zagreb na broj KO-DO-714/2024

2. optuženoj - [adresa]

3. oštećenoj FŠ – na radno mjesto – II. Policijska postaja Zagreb – nakon pravomoćnosti