Poslovni broj: P-528/2024-42
Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Stalna služba u Županji
Veliki kraj 48
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AŠ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivani Mandić, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matić, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja sa punomoćnikom i zamjenika punomoćnika tuženika, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda dana 16. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br: [broj depozita]/2006, zaključenoga dana 3. svibnja 2006., između tužitelja IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Addiko Bank dioničko društvo 14036333877 potvrđenog po javnom bilježniku Želimiru Miriću, pod poslovnim brojem Ov-4568/2006 u dijelu koji glasi: " Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom ugovoru“.
II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, tužitelju IŠ iz [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj] na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplatiti iznos od 591,88 eur (petstodevedesetjedaneuroiosamdesetosamcenti) uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče na svaki pojedini iznos od dospijeća do 31.12.2007.g. po kamatnoj stopi propisanom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate te nadalje od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do 31.12.2022. na dalje u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. prema stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku:
na iznos od 3,87 eur od 1.10.2007.g. do konačne isplate,
na iznos od 3,86 eur od 1.11.2007.g. do konačne isplate,
na iznos od 3,90 eur od 1.12.2007.g. do konačne isplate,
na iznos od 3,90 eur od 1.1.2008.g. do konačne isplate,
na iznos od 3,97 eur od 1.2.2008.g. do konačne isplate,
na iznos od 4,03 eur od 1.3.2008.g. do konačne isplate,
na iznos od 4,08 eur od 1.4.2008.g. do konačne isplate,
na iznos od 3,96 eur od 1.5.2008.g. do konačne isplate,
na iznos od 3,95 eur od 1.6.2008.g. do konačne isplate,
na iznos od 3,98 eur od 1.7.2008.g. do konačne isplate,
na iznos od 3,89 eur od 1.8.2008.g. do konačne isplate,
na iznos od 3,93 eur od 1.9.2008.g. do konačne isplate,
na iznos od 3,96 eur od 1.10.2008.g. do konačne isplate,
na iznos od 4,30 eur od 1.11.2008.g. do konačne isplate,
na iznos od 4,05 eur od 1.12.2008.g. do konačne isplate,
na iznos od 6,77 eur od 1.1.2009.g. do konačne isplate,
na iznos od 6,85 eur od 1.2.2009.g. do konačne isplate,
na iznos od 6,89 eur od 1.3.2009.g. do konačne isplate,
na iznos od 6,78 eur od 1.4.2009.g. do konačne isplate,
na iznos od 6,77 eur od 1.5.2009.g. do konačne isplate,
na iznos od 9,02 eur od 1.6.2009.g. do konačne isplate,
na iznos od 8,87 eur od 1.7.2009.g. do konačne isplate,
na iznos od 8,92 eur od 1.8.2009.g. do konačne isplate,
na iznos od 9,01 eur od 1.9.2009.g. do konačne isplate,
na iznos od 8,96 eur od 1.10.2009.g. do konačne isplate,
na iznos od 8,91 eur od 1.11.2009.g. do konačne isplate,
na iznos od 9,03 eur od 1.12.2009.g. do konačne isplate,
na iznos od 9,15 eur od 1.1.2010.g. do konačne isplate,
na iznos od 9,24 eur od 1.2.2010.g. do konačne isplate,
na iznos od 9,25 eur od 1.3.2010.g. do konačne isplate,
na iznos od 9,45 eur od 1.4.2010.g. do konačne isplate,
na iznos od 9,39 eur od 1.5.2010.g. do konačne isplate,
na iznos od 9,50 eur od 1.6.2010.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,09 eur od 1.7.2010.g. do konačne isplate,
na iznos od 9,86 eur od 1.8.2010.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,46 eur od 1.9.2010.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,21 eur od 1.10.2010.g. do konačne isplate,
na iznos od 9,94 eur od 1.11.2010.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,60 eur od 1.12.2010.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,42 eur od 1.1.2011.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,16 eur od 1.2.2011.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,20 eur od 1.3.2011.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,02 eur od 1.4.2011.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,09 eur od 1.5.2011.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,71 eur od 1.6.2011.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,79 eur od 1.7.2011.g. do konačne isplate,
na iznos od 11,55 eur od 1.8.2011.g. do konačne isplate,
na iznos od 11,24 eur od 1.9.2011.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,84 eur od 1.10.2011.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,48 eur od 1.11.2011.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,43 eur od 1.12.2011.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,56 eur od 1.1.2012.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,73 eur od 1.2.2012.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,73 eur od 1.3.2012.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,65 eur od 1.4.2012.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,67 eur od 1.5.2012.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,73 eur od 1.6.2012.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,69 eur od 1.7.2012.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,67 eur od 1.8.2012.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,62 eur od 1.9.2012.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,51 eur od 1.10.2012.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,64 eur od 1.11.2012.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,69 eur od 1.12.2012.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,67 eur od 1.1.2013.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,48 eur od 1.2.2013.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,61 eur od 1.3.2013.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,64 eur od 1.4.2013.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,58 eur od 1.5.2013.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,51 eur od 1.6.2013.g. do konačne isplate.
sve u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se ništetnom dio odredbe sadržan u članku: 2. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br: [broj depozita]/2006, zaključenoga dana 3. svibnja 2006., između tužitelja IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Addiko Bank dioničko društvo, OIB: 14036333877 potvrđenog po javnom bilježniku Želimiru Miriću, pod poslovnim brojem Ov-4568/2006 u dijelu koji glasi: „….u iznosu od 17.000,00 CHF, odnosno u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita“ - 3.točka 2. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br: [broj depozita]/2006, zaključenoga dana 3.5.2006, između tužitelja IŠ i tuženika Addiko Bank dioničko društvo ovjerenoga po javnom bilježniku Želimiru Miriću, pod poslovnim brojem Ov-4568/2006 u dijelu koji glasi: „,"... na kredit - 3.točka 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br: [broj depozita]/2006, zaključenoga dana 3. svibnja 2006., između tužitelja IŠ i tuženika Addiko Bank dioničko društvo ovjerenoga po javnom bilježniku Želimiru Miriću, pod poslovnim brojem Ov-4568/2006 u dijelu koji glasi a podmiruje u kunama obračunatom po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja....... - 3. točka 5. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br: [broj depozita]/2006, zaključenoga dana 3. svibnja 2006., između tužitelja IŠ i tuženika Addiko Bank dioničko društvo ovjerenoga po javnom bilježniku Želimiru Miriću, pod poslovnim brojem Ov-4568/2006 u dijelu koji glasi Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja", - 5.st.3 Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br: [broj depozita]/2006, zaključenoga dana 3. svibnja 2006., između tužitelja IŠ i tuženika Addiko Bank dioničko društvo ovjerenoga po javnom bilježniku Zelimiru Miriću, pod poslovnim brojem Ov 4568/2006 u dijelu koji glasi; „korisnik kredita je upoznat i prihvaća eventualne rizike za promjenu valutne klauzule i kamatne stope.“
IV. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, tužitelju IŠ iz [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, isplatiti iznos od 1.701,72 eur (tisućusedmastojedaneuraoisedamdesetdvacenta) uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče na svaki pojedini iznos od dospijeća do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do 31.12.2022. na dalje u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. prema stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku: na iznos od 7,03 eur od 1.11.2008.g. do konačne isplate,
na iznos od 8,01 eur od 1.1.2009.g. do konačne isplate,
na iznos od 9,91 eur od 1.2.2009.g. do konačne isplate,
na iznos od 10,76 eur od 1.3.2009.g. do konačne isplate,
na iznos od 8,46 eur od 1.4.2009.g. do konačne isplate,
na iznos od 8,19 eur od 1.5.2009.g. do konačne isplate,
na iznos od 5,96 eur od 1.6.2009.g. do konačne isplate,
na iznos od 3,47 eur od 1.7.2009.g. do konačne isplate,
na iznos od 4,24 eur od 1.8.2009.g. do konačne isplate,
na iznos od 5,88 eur od 1.9.2009.g. do konačne isplate,
na iznos od 4,95 eur od 1.10.2009.g. do konačne isplate,
na iznos od 4,11 eur od 1.11.2009.g. do konačne isplate,
na iznos od 6,13 eur od 1.12.2009.g. do konačne isplate,
na iznos od 8,11 eur od 1.1.2010.g. do konačne isplate,
na iznos od 9,65 eur od 1.2.2010.g. do konačne isplate,
na iznos od 9,80 eur od 1.3.2010.g. do konačne isplate,
na iznos od 13,15 eur od 1.4.2010.g. do konačne isplate,
na iznos od 12,25 eur od 1.5.2010.g. do konačne isplate,
na iznos od 14,02 eur od 1.6.2010.g. do konačne isplate,
na iznos od 23,96 eur od 1.7.2010.g. do konačne isplate,
na iznos od 20,10 eur od 1.8.2010.g. do konačne isplate,
na iznos od 30,18 eur od 1.9.2010.g. do konačne isplate,
na iznos od 25,99 eur od 1.10.2010.g. do konačne isplate,
na iznos od 21,48 eur od 1.11.2010.g. do konačne isplate,
na iznos od 32,58 eur od 1.12.2010.g. do konačne isplate,
na iznos od 38,90 eur od 1.1.2011.g. do konačne isplate,
na iznos od 34,32 eur od 1.2.2011.g. do konačne isplate,
na iznos od 35,00 eur od 1.3.2011.g. do konačne isplate,
na iznos od 31,69 eur od 1.4.2011.g. do konačne isplate,
na iznos od 32,98 eur od 1.5.2011.g. do konačne isplate,
na iznos od 43,89 eur od 1.6.2011.g. do konačne isplate,
na iznos od 45,48 eur od 1.7.2011.g. do konačne isplate,
na iznos od 58,84 eur od 1.8.2011.g. do konačne isplate,
na iznos od 53,38 eur od 1.9.2011.g. do konačne isplate,
na iznos od 46,37 eur od 1.10.2011.g. do konačne isplate,
na iznos od 46,20 eur od 1.11.2011.g. do konačne isplate,
na iznos od 45,42 eur od 1.12.2011.g. do konačne isplate,
na iznos od 47,81 eur od 1.1.2012.g. do konačne isplate,
na iznos od 50,77 eur od 1.2.2012.g. do konačne isplate,
na iznos od 50,85 eur od 1.3.2012.g. do konačne isplate,
na iznos od 49,32 eur od 1.4.2012.g. do konačne isplate,
na iznos od 49,83 eur od 1.5.2012.g. do konačne isplate,
na iznos od 50,85 eur od 1.6.2012.g. do konačne isplate,
na iznos od 49,92 eur od 1.7.2012.g. do konačne isplate,
na iznos od 49,84 eur od 1.8.2012.g. do konačne isplate,
na iznos od 48,78 eur od 1.9.2012.g. do konačne isplate,
na iznos od 46,77 eur od 1.10.2012.g. do konačne isplate,
na iznos od 49,20 eur od 1.11.2012.g. do konačne isplate,
na iznos od 50,06 eur od 1.12.2012.g. do konačne isplate,
na iznos od 49,69 eur od 1.1.2013.g. do konačne isplate,
na iznos od 46,26 eur od 1.2.2013.g. do konačne isplate,
na iznos od 48,66 eur od 1.3.2013.g. do konačne isplate,
na iznos od 49,21 eur od 1.4.2013.g. do konačne isplate,
na iznos od 48,14 eur od 1.5.2013.g. do konačne isplate,
na iznos od 44,94 eur od 1.6.2013.g. do konačne isplate,
sve u roku 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, da tužitelju IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnične troškove u iznosu od 2.603,99 eura (dvijetisućešestotrieuraidevedesetdevetcenti) s zakonskom zateznom kamatom od 16. siječnja 2025. kao dana donošenja presude do konačne isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-484/2021-3 od 17. listopada 2024. uvažena je žalba tuženika te ukinuta prvostupanjska presuda u ovoj pravnoj stvari i predmet vraćen na ponovno suđenje uz uputu da je potrebno provesti dokaz saslušanjem tužitelja i djelatnika tuženika, na okolnosti obaviještenosti tužitelja o pravnim posljedicama i rizicima sklapanja predmetnog ugovora.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je sa pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek sklopio Ugovor o kreditu broj 5140030250- 27000053924/2006 od 3. svibnja 2006., a temeljem kojeg Ugovora mu je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan korištenja kredita.
2.1. Nadalje navodi da je točkom 3. Ugovora o kreditu ugovoren rok vraćanja od 7 godina s kamatom od 4,30 % godišnje dekurzivno, s tim da efektivna kamatna stopa iznosi 4,84 % godišnje, te da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim anuitetima i podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, te da se kamate obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, a interkalarna kamata se obračunava i pripisuje glavnici kredita.
2.2. Također, tužitelj navodi da je čl. 4. predmetnog ugovora o kreditu određena promjenjiva kamatna stopa vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se pritom izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa ugovoru.
2.3. Tužitelj smatra da je ugovoreni način promjene kamatne stope ništetan obzirom da se kamatna stopa mijenjala bez tužitelju jasnih parametara, odnosno bez pregovaranja, a tuženik prilikom zaključenja Ugovora nije tužitelj pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF.
2.4. Također tužitelj navodi da je čl. 5. predmetnog ugovora definirano da je korisnik kredita upoznat i da prihvaća eventualne rizike za promjenu valutne klauzule i kamatne stope.
2.5. Tužitelj nadalje navodi da je tijekom otplate kredita početna kamatna stopa od 4,30% godišnje mijenjana na štetu tužitelja i to na nejasan način bez relevantnih parametara mjerljivosti, što predstavlja povredu odredbi Zakona o zaštiti potrošača i odredbi Zakona o obveznim odnosima kako je to utvrđeno u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj: Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., te kako je to utvrđeno i u odluci Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj: Pž-6632/2017 od 13. lipnja 2018. povodom kolektivne tužbe udruge „Potrošač” gdje je utvrđeno je da su banke, uključujući i tuženika zaključivale ugovore o kreditu, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe.
2.6. Temeljem gore navedene pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. i presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj: Pž-6632/2017 od 13. lipnja 2018., tužitelj navodi da je također utvrđeno je da su banke, uključujući i tuženika zaključivale ugovore o kreditu, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kreditor, odnosno tuženik kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o tijekom pregovora u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
2.7. Tužitelj navodi da je uslijed plaćanja kredita po ništetnim ugovornim odredbama oštećen, stoga traži isplatu iznosa tj. restituciju kao pravnu posljedicu ništetnosti, i to iznosa po osnovi tečajne razlike i promjenjive kamatne stope navodeći da temeljem odredbom čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 u daljem tekstu ZZP/03) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite. Nadalje tužitelj navodi da temeljem odredbe čl. 502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 26/1991, 34/1991, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 78/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – u daljem tekstu ZPP) sudovi su vezani utvrđenjima presude iz kolektivnog spora u pojedinačnim parnicama u kojima će se osoba na njih pozvati, pa i u parnicama za naknadu štete.
2.8. Također tužitelj navodi da je kod tuženika došao u dobroj vjeri s ciljem ishođenja najpovoljnijeg kredita, a službenik u banci mu je ponudio predmetni Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, te mu je tada prezentirano da je to povoljniji kredit u odnosu na kredit u EUR-ima, a nije bio upoznat sa rizikom od očekivanog i mogućeg nekontroliranog rasta švicarskog franka, sa mogućnošću drastičnog uvećanja kreditne rate zbog tečajne razlike, te promjene kamatne stope.
2.9. S obzirom na navedeno tužitelj je temeljem odredbe čl. 186. b ZPP- podnio tzv. stupnjevitu tužbu predlažući sudu da utvrdi ništetnom odredbu čl. 2. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „Banka odobrava stambeni kredit za adaptaciju kuće u iznosu Od 17.000,00 CHF, odnosno u protuvrijednosti Od I IRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita", da se utvrdi ništetnom odredba čl. 3. u dijelu koji glasi: na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.000,00 CHF.....kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama obračunatom po srednjem tečaju hrvatske narodne banke na dan plaćanja.
. . Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja", te da se utvrdi ništetetnim dio čl. 5. u dijelu koji glasi; „korisnik kredita je upoznat i prihvaća eventualne rizike promjenu valutne klauzule i kamatne stope.''
2.10. Tužitelj je zatražio da mu tuženik isplati novčani iznos preplate po osnovi tečajne razlike, koju će odrediti naknadno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate.
2.11. Nadalje tužitelj je zatražio da se utvrdi ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 4. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu koji glasi koji glasi: " Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom ugovoru.", te da se obveže tuženika da tužitelju isplati novčani iznos preplate po osnovi razlike preplaćenih kamata, koji će tužitelj odrediti naknadno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate, ujedno potražujući troškove parničnog postupka.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini, čini nespornim da je njegov pravni prednik sklopio s tužiteljem predmetni ugovor o kreditu, s tim da se na pravni odnos između tužitelja i tuženika ne mogu primijeniti odluke donesene u kolektivnom sporu budući da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u predmetnom ugovoru o kreditu različite od onih koje su utvrđene ništetnim u kolektivnom sporu, odnosno da je odredba u predmetnom ugovoru o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi odrediva budući da je vezana uz promjenu valute, te je ista jasna, lako razumljiva i uočljiva, stoga ne podliježe testu nepoštenosti, tako da nije ništetna niti po čl. 81. ZZP/03.
3.1.Tuženik nadalje navodi da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu, ovisio jedino o svojoj slobodnoj volji, te mogao izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima, CHF ili ugovor o kreditu u hrvatskim kunama, te također ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, na koje okolnosti predlaže saslušanje djelatnika banke JŠ, s tim da je od ovog dokaznog prijedloga tijekom postupka odustao.
3.2. Nadalje, tuženik je naveo da je temeljem čl. 5. Ugovora o kreditu imao pravo promijeniti valutu obveze ugovora o kreditu, te su način i metoda konverzije bili unaprijed propisani, a tužitelj za vrijeme trajanja ugovora o kreditu, nikada nije zatražio promjenu valute obveze, tako da nisu ništetne niti odredbe o valutnoj klauzuli.
3.3. Tuženik je u odgovoru na tužbu opreza radi istaknuo prigovor zastare, te predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja te ga obveže da tuženiku nadoknadi troškove postupka.
3.4. Nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je postavio tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 14. studenog 2020. na način da pored utvrđenja ništetnim odredbi predmetnog ugovora o kreditu koje ugovaraju promjenjivu kamatnu stopu, te koje ugovaraju valutnu klauzulu CHF potražuje od tuženika isplatu iznosa od 4.459,54 kn s kamatom od pretplate kroz svaki mjesec, na ime razlike preplaćenih iznosa kamata i zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, isplatu iznos od 12.821,60 kn, također s kamatom koje teku na svaki pojedini iznos anuiteta od dospijeća do konačne isplate.
4. Na ročištu od 21. travnja 2021. tužitelj navodi da je točan izračun ukupnog potraživanja 17.281,11 kn što je zbroj pretplate po osnovi kamatnih stopa u iznosu od 4.459,51 kn i tečajne razlike u iznosu od 12.821,60 kn, radi čega postavlja tužbeni zahtjev na način da se s osnova preplaćenih kamata potražuje iznos od 4.459,51 kn, dok se zbog valutne klauzule potražuje iznos od 12.821,60 kn.
5. Tijekom postupka tužitelj je podneskom od 29. studeni 2024. zatražene iznose iskazao u eurima tako da na ime razlike preplaćenih iznosa kamata potražuje iznos od 591,88 eura a na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 1.701,72 eura, sve s kamatom i uz naknadu parničnog troška s kamatom od donošenja presude.
6. Proveden je dokaz uvidom u predmetni ugovor o kreditu, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka knjigovodstvene struke Tomislava Borkovića, kao i njegovim saslušanjem, te saslušanjem tužitelja.
7. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu i tužbeni zahtjev smatra osnovanim radi čega je presuđeno kao u izreci.
8. Temeljem odredbe čl. 186. b. st. 3. ZPP-a tužitelj je u ovoj pravnoj stvari ovlašten podnijeti tzv. stupnjevitu tužbu budući da u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagao s stručnim znanjem za postavljanje tužbenog zahtjeva po visini, što je mgao učuiniti tek nakon provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja.
9. Nesporno je da je tužitelj s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek zaključio Ugovor o kreditu broj 5140030250-27000053924/2006 od 3. svibnja 2006., a temeljem kojeg Ugovora mu je pravni prednik tuženika kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan korištenje kredita, za adaptaciju kuće.
10. Nadalje, nesporno je da je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, a ona je na dan zaključenja Ugovora iznosila 4,30% godišnje dekurzivno, s tim da je člankom 4. istog Ugovora o kreditu ugovoreno da je kamata promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa ugovoru, te da je tijekom otplate kredita tuženik mijenjao ugovorenu kamatnu stopu.
11. Nesporno je također među parničnim strankama da je tužitelj otplatio predmetni kredit.
12. Nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod brojem P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/2013, od 13. lipnja 2014.
13. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013., i to točkom 1., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
14. Nesporno je da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetnu poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.
15. Sporno je među parničnim strankama da li je ništetan dio zaključenog Ugovora o kreditu i to konkretno članak 4. istog Ugovora o kreditu, a kojim se određuje da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, i odredbe ugovora koje ugovaraju valutnu klauzulu CHF, te da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja i da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika.
16. Uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu nesporno je utvrđeno da je isti Ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit određen kao namjenski kredit i to na način da je u čl. 2. istog Ugovora određeno da isti kredit služi za adaptaciju kuće.
17. Prema odredbi čl. 5. st. 1. toč. 15. ZZP/03, i prema svim kasnijim izmjenama istoga zakona, određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.
18. S obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu.
19. U odnosu na sporne činjenice tj. pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula i način promjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan 3. svibnja 2006.
20. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP/03, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
20.1. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, prema stavku 4. istoga članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
21. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 83. ZZP/03.
22. Odredbom članka 87. stavak 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako ona može opstati bez te ništavne odredbe.
23. Nesporno je da je kolektivna tužba za zaštitu interesa potrošača podnesena 2012., kada Slavonska banka d.d. Osijek nije postojala kao zaseban pravni subjekt, budući je ista tijekom 2008. pripojena Hypo Alpe-Adria Banci d.d. Zagreb, koja je kao takva sudjelovala u postupku povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača, a potom ista od 2016. nastavlja poslovati pod nazivom Addiko Bank d.d. Zagreb.
23.1. Uzimajući u obzir pravne učinke pripajanja koji su regulirani odredbom čl. 522. st. 3. ZTD, odnosno da upisom pripajanja u sudski registar u kojem je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja, to onda proizlazi da je tadašnja Hypo Alpe-Adria Bank d.d. Zagreb kao prednik ovdje tuženika preuzela sva prava i obveza tadašnje Slavonske banke d.d. Osijek, pa tako i obveze koje eventualno mogu nastati temeljem utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu koji je predmet ovoga spora.
24. Analizirajući spornu odredbu članka 4. Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/12, utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača.
25. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu, koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle samo jednoj ugovornoj strani, dok s druge stranke klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredit. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li ista odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima.
26. U postupku kolektivne zaštite potrošača nesporno je utvrđeno da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.
26.1. Ovakvo formuliranom odredbom o promjeni kamatne stope tuženik je mogao u svakom trenutku skladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti učinio bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, zbog čega je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku.
26.2. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog Ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba članka 4. unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu.
27. Upravo zbog tog razloga stav je suda da je ista odredba članka 4. Ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, slijedom čega je ista i ništetna sukladno članku 87. stavak 1. ZZP/03.
28. Identično materijalno pravo potrebno je primijeniti i u pogledu utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu.
29. Nesporno je da je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu tužitelju bilo poznato što znači ugovaranje kredita uz valutnu klauzulu, ali samo to nije dovoljno da bi se ista ugovorna odredba mogla tretirati kao poštena ugovorna odredba, budući je prema zauzetom stavu suda Europske unije u predmetu C 186/16, i to u presudi donesenoj 20. rujna 2017., jasno navedeno da odredbu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, a koja odgovara čl. 84. ZZP/03, treba tumačiti na način da nije dovoljno da ugovorna odredba mora biti samo jasno i razumljivo sastavljena, već da je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite i formirane odluke, te sa tim potrošač mora biti upoznat kako na formalnoj, tako i na gramatičkoj razini, da može procijeniti ekonomske posljedice te odredbe za njegove financijske obveze.
30. U postupku koji se vodio za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je i donesena presuda poslovni broj P- 141/12, od 4. srpnja 2013., nesporno je utvrđeno da odredbe ugovora koje sadrže valutnu klauzulu nisu prošle "test poštenja", odnosno da isti test poštenja u konkretnom slučaju nije prošao niti tuženik, odnosno da je i tuženik kao i sve druge banke u tom promatranom razdoblju isti kredit prikazivao na način da se rizik tečajnih razlika klijentima uglavnom prešućivao ili im se umanjivao isti rizik, odnosno u svakom slučaju da taj rizik tečajnih razloga korisnicima kredita nije dovoljno obrazložen, zbog čega su potrošači mogli doći do zaključka da je ponuda kredita vezanih u CHF najpovoljnija.
31. S obzirom na navedeno nesporno je da su ništetne odredbe i u dijelu gdje se čl. 2., 3. i 5. tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a na dna plaćanja.
32. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15 u daljem tekstu ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbi čl. 502. c ZPP-a, kojom je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača te da je u tom slučaju sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.
33. Ovakav direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i presude koja bude donesena u tom postupku i koja kao takva obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.
33.1. Iz iste revizijske odluke nedvojbeno proizlazi da u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači uopće nije nužno provoditi poseban dokazni postupak, jer bi isto bilo, a s obzirom na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite, potpuno neekonomično i previše tegobno za potrošača, a isto tako i suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača.
34. Ova presuda Vrhovnog suda RH bila je predmet ispitivanja i pred Ustavnim sudom RH i to upravo povodom podnese ustavne tužbe ovdje tuženika protiv presude Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., te je u ustavnosudskom postupku utvrđeno da je Vrhovni sud u osporavanoj presudi iznio detaljne razloge o direktnom učinku pravomoćne presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa pri tome dovodeći u vezu odredbu čl. 502. c ZPP-a o okolnostima konkretnog slučaja i općom svrhom te odredbe za pravni sustav zaštite potrošača zbog čega Ustavni sud u svojoj odluci poslovni broj U-III-2233/19 od 10. lipnja 2020. utvrđuje da takvo stajalište Vrhovnog suda nije neobrazloženo niti je proizvoljno.
35. Temeljem odredbe čl. 81. st. 4. ZZP/03, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati, radi čega je prihvaćen prijedlog tuženika da se provede dokaz saslušanjem tužitelja.
36. Tužitelj očitujući se o okolnostima sklapanja ugovora o kreditu u svom iskazu navodi da je kredit trebao za adaptaciju kuće te se interesirao u bankama oko kredita i zaključio da mu najbolje uvjete daje Slavonska banka poslovnica u Vinkovcima, gdje je ugovor zaključio. U banci gdje je sklopio ugovor rečeno mu je da s obzirom na njegova primanja je za njega najbolje da sklopi ugovor sa uvjetima kakav je i sklopio te mu je rečeno da bez obzirom što je riječ o kreditu s valutnom klauzulom CHF da će mu rata kredita uvijek biti ista, tako da je u tom uvjerenju sklopio ugovor. Tijekom otplate kredita rata se povećala skoro za duplo tako da je "s teškom mukom" vratio kredit. Što se tiče kamatne stope, tužitelj navodi da je shvatio da u ugovoru stoji da je kamatna stopa promjenjiva međutim u banci su ga uvjerili da je CHF stabilna valuta te da zbog toga neće biti promjene u visini rate do kraja otplatnog perioda. Što se tiče novca koji je dobio od kredita, naveo je da ga je namjenski potrošio za adaptaciju kuće u kojoj nema nikakvu djelatnost kao npr. obrt ili registriranu pravnu osobu tako da cijelo vrijeme kuću koristi za stanovanje.
36.1. Na pitanje svog punomoćnika tužitelj je naveo da je banka sastavila ugovor te da on nije imao mogućnosti pregovaranja oko uvjeta ugovora, a da je znao u trenutku potpisivanja ugovora da će mu se rata skoro duplo povećati tijekom otplate kredita, on takav ugovor ne bi nikad potpisao.
36.2. Na pitanje punomoćnika tuženika tužitelj je naveo kako je pročitao ugovor o kreditu prije potpisivanja te tada nije stavljao nikakve primjedbe jer je shvatio da je u ugovoru navedeno onako kako je njemu i rečeno u banci, te on u vrijeme potpisivanja ugovora nije osjetio potrebu da mu se pojedinačno tumače odredbe ugovora jer se držao onoga što mu je usmeno rečeno. Nadalje je naveo kako ne zna da li je u to vrijeme u Slavonskoj banci mogao sklopiti ugovor sa nekom drugom valutnom klauzulom kao npr. euro ili npr. s fiksnom kamatnom stopom, s tim da pretpostavlja da ukoliko je mogao sklopiti takve ugovore da je kamatna stopa bila veća jer mu je službenik rekao da je ugovor koji je on potpisao za njega je najpovoljniji. Napomenuo je da je predmetni kredit ujedno i njegov prvi kredit te da je u životu imao dva kredita.
37. Sve ovo naprijed navedeno uključujući i iskaz tužitelja potvrđuje činjenične navode tužbe da je i prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek prilikom zaključenja potrošačkih kredita u istom razdoblju koristila identičan obrazac ponašanja kao i sve druge tužene banke, odnosno kao i sama Hypo Alpe-Adria Bank d.d. Zagreb kojoj je kasnije pripojena Slavonska banka d.d. Osijek, zbog čega se u ovom konkretnom slučaju mogu također na odgovarajući način primijeniti sva utvrđenja iz presude koja je donesena povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača, temeljem odredbe čl. 502. c ZPP i čl. 118. ZZP/14.
38. U postupku koji se vodio za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je i donesena presuda poslovni broj P- 1401/12, od 4. srpnja 2013., nesporno je utvrđeno da odredbe ugovora koje sadrže valutnu klauzulu nisu prošle "test poštenja", odnosno da isti test poštenja u konkretnom slučaju nije prošao niti tuženik, odnosno da je i tuženik kao i sve druge banke u tom promatranom razdoblju isti kredit prikazivao na način da se rizik tečajnih razlika klijentima uglavnom prešućivao ili im se umanjivao isti rizik, odnosno u svakom slučaju da taj rizik tečajnih razloga korisnicima kredita nije dovoljno obrazložen, zbog čega su potrošači mogli doći do zaključka da je ponuda kredita vezanih u CHF najpovoljnija.
39. Sud smatra da se tužitelj može pozivati na pravna utvrđenja iz presude koja je donesena povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača bez obzira što za Slavonsku banku d.d. Osijek nije utvrđeno da bi u ugovorima o kreditu koristila nepoštenu praksu ugovaranja ništetnih odredbi vezano za način ugovaranja valutne klauzule, budući da i u ovom parničnom postupku nije dokazao da se unatoč unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo.
40. S obzirom da su utvrđene ništetnim odredbe o načinu ugovaranja valutne klauzule i načinu promjene kamatne stope, to temeljem odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljem u tekstu ZOO), a u svezi s čl. 1111. ZOO-a, tužitelju pripada pravo da mu tuženik naknadi sve ono što je stekao temeljem tako ništetnih odredbi ugovora.
41. Radi utvrđivanja visine onoga što je tuženik dužan vratiti tužitelju, provedeno je odgovarajuće financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tomislavu Borkoviću.
42. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka knjigovodstvene struke Tomislava Borkovića utvrđeno je da je po priloženom prvom otplatnom planu ugovorena redovna kamatna stopa u visini 4,30 % godišnje promijenjiva, te da je isplata ugovorenog iznosa izvršena 8. svibnja 2006., te da je utvrđen mjesečni iznosi početnog anuiteta s dospijećem 1. srpnja 2006. u iznosu od 235,39 CHF,
42.1. Nadalje je vidljivo da je od 1. listopada 2007. kamatna stopa povećana na 5,30%, od 1. siječnja 2009. je povećana na 6,00%, od 1. lipnja 2009. na 6,75%, 1. siječnja 2011. je smanjena na 6,5%, 1. studenog 2011. na 6,3 %, sve do 1. lipnja 2013., što je vještak prikazao u tablici 1 nalaza i mišljenja, gdje je utvrdio da je zbog promjene kamatnih stopa ukupan iznos razlike anuiteta 4.459,54 kn.
42.2. U tablici 2 sudski vještak je iskazao razliku anuiteta uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj u vrijeme isplate kao i sve naknadne izmjene tečaja CHF na dan kada je vršena uplata, odnosno dospijeće svakog anuiteta, te je utvrdio da je zbog promjene tečaja utvrđena razlika u iznos u od 11.834,73 kn, s tim da je ukupan iznos manje plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj u vrijeme isplate ugovora o kreditu utvrđen u iznosu od - 986,87 kn.
43. Tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka navodeći da je vještak pogrešno zbrojio utvrđene iznose, pretplaćenog iznosa zbog promjene tečaja, s tim da je naveo da je ispravno opisao da se radi o iznosu preplate po osnovi više ugovorenog tečaja, odnosno tečajne razlike, no ne odgovara ukupan zbroj, zato što je vještak umanjio ukupni izračun za iznos manje plaćenih anuiteta. Dalje navodeći da je vještak do tog iznosa od 11.843,73 kn vještak došao na način da je umanjio ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj za vrijeme zaključivanja ugovora o kreditu, utvrđenog u iznosu od 12.821,60 kn, od ukupnog iznosa manje plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj u vrijeme isplate ugovora o kreditu, utvrđen u iznosu od 986,87 kn.
43.1. Tužitelj smatra kako vještak nije mogao umanjiti navedene negativne iznose, jer nikakvog potraživanja banke nema.
43.2. Nadalje, tužitelj iznosi prigovor u dijelu da je vještak trebao izračunati samo utuženi period od kolovoza 2007. do lipnja 2013., a ne period od 1.srpnja 2006. do kolovoza 2007. koji nije obuhvaćen tužbom, te tuženik manje plaćene iznose ne stavlja u prijeboj, tako da je vještak samoinicijativno vršio prijeboj u nalazu, te je trebao jedino utvrditi da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnoga anuiteta u odnosu na tečaj u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu utvrđenoga u iznosu od 12.821,60 kn., a ne od tog iznosa oduzimati manje plaćene iznose od 986,87 kn.
44. Tuženik se u podnesku od 15. prosinca 2020. očitovao na nalaz i mišljenje navodeći da nema prigovora na sam izračun, no osporava metodologiju koju je vještak koristio budući da je isti izvršen na način kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu i kunski kredit, stoga je predložio dopunu nalaza i mišljenja na način da se izračun izvrši primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u HRK valuti u predmetnom periodu.
44.1. Nadalje tuženik osporava da bi tužitelj imao pravo na isplatu iznosa zajedno sa zateznim kamatama budući da je tuženik pošteni stjecatelj.
45. Sudski vještak knjigovodstvene struke Tomislav Borković u podnesku od 9. travnja 2021. navodi da je u mogućnosti sačiniti dopunu nalaza i mišljenja u skladu sa traženjem tuženika, te da ostaje kod nalaza i mišljenja u cijelosti.
46. Prilikom usmenog izlaganja nalaza i mišljenja sudski vještak Tomislav Borković navodi da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja, kao i kod svog očitovanja iz podneska od 9. travnja 2021., smatra da su sve primjedbe koje su iznesene pravno pitanje, a kod izrade nalaza i mišljenja se rukovodio nalogom iz rješenja o vještačenju, ostaje kod primjene metodologije u izračunu, dopušta mogućim da se automatskim zbrajanjem mogla dogoditi omaška prilikom zaokruživanja brojeva, a kako to navodi tužitelj kada navodi da je zbroj pretplate po osnovi kamatnih stopa 4.459,51 kn, a ne 4.459,54 kn.
47. Nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka sud je prihvatio kao stručan i objektivan.
48. S obzirom na to da je odredba Ugovora o kreditu koja se odnosi na način promjene redovne kamate odredba o bitnom sastavnom dijelu ugovora, a koji je nesporno utvrđen ništetnim, potrebno je utvrditi može li se Ugovor o kreditu održati na snazi bez djelomično ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
48.1. Pri tome su mjerodavne odredbe čl. 87. ZZP/03, a prema kojoj odredbi je ništava nepoštena ugovorna odredba, dok prema st. 2. istog članka ništavost pojedine odredbe ne povlači i ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, a podredno i opća odredba iz čl. 324. st. 1. ZOO-a, a prema kojoj ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora, ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
48.2. Iste odredbe potrebno je tumačiti na način da predmetni Ugovor o kreditu može opstati i bez ništetne odredbe prema kojoj se redovna kamatna stopa mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora te se taj dio odredbe Ugovora o kreditu ima smatrati kao da nikada nije postojao, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala.
48.3. S obzirom na to da su stranke Ugovora o kreditu iskazale volju da se na isti ugovorni odnos primjenjuje promjenjiva kamatna stopa, a koja je u trenutku zaključenja Ugovora iznosila 4,30%, na ugovorni odnos se primjenjuje odredba o kamati po stopi u visini od 4,30% sve dotle dok se na zakonom pripisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakoniti mehanizam promjene kamatnih stopa.
48.4. Način na koji bi se mogle nadomjestiti odredbe Ugovora o kreditu koja je utvrđena ništetnom je volja stranaka, zakon i odluka suda ili neke druge vlasti.
49. Stav je suda da u odnosu na predmetni Ugovor o kreditu do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/12), a koji se primjenjuje od 19. listopada 2012., nije došlo do nikakvoga mehanizma promjene kamatne stope po nekoj od naprijed navedenih osnova kojom bi se dopunom ugovora nadomjestila ništetna odredba i na temelju kojeg bi tužena bila ovlaštena u razdoblju nakon sklapanja ugovora pa do 19. listopada 2012. obračunati i naplatiti redovnu kamatu po stopi višoj od 4,30%. Naime, nesporno je da odlukom suda nije došlo do intervencije u predmetni ugovorni odnos na način da se presudom dopunjava Ugovor o kreditu tako što bi sud odredio parametre za izračun promjenjive kamatne stope, a takva mogućnost intervencije suda nije ni bila predviđena odredbama Zakona o zaštiti potrošača koji se primjenjuje na predmetni Ugovor. 49.1. Nadalje, niti zakoni koji su uređivali ovu materiju od dana sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu i to počevši od Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), te Zakona o potrošačkom kreditiranju, proizlazi da nije bilo nikakve zakonske intervencije u ugovorne odnose iz ugovora o potrošačkom kreditiranju bilo propisivanjem visine kamatne stope za određena razdoblja, propisivanjem najviše stope redovne kamate za određena razdoblja ili nekom drugom normom.
49.2. Zbog svega naprijed navedenog, a uzimajući u obzir pravne posljedice ništetnosti dijela odredbe o načinu promjene kamatnih stopa, smatra se da je nužno primijeniti jedino poznatu i ugovorenu kamatnu stopu od 4,30% (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019.) i to počev od zaključenja Ugovora o kreditu.
50. Nesporno je da je 19. listopada 2012. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kojim Zakonom je zakonodavac intervenirao u obvezne odnose zasnovane na već postojećim ugovorima o potrošačkim kreditiranjima, pa je tako čl. 5. istog Zakona dodan čl. 11. a, koji glasi: "1. Ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, vjerovnik je dužan definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima i kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanje istih parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i odrediti u kojem se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope." Po istoj zakonskoj odredbi parametri koji utječu na korekciju promjenjive kamatne stope mogu biti referentna kamatna stopa (npr. EURIBOR, LIBOR), indeks potrošačkih cijena, premija na kreditni rizik RH i slični parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane.
50.1. Dakle, zakonom je naloženo banci da kod sklapanja ugovora definira parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope tako što će izabrati jedan od ponuđenih parametara promjenjivosti. Radi se o prisilnom propisu, pa su tuženik kao banka i tužitelj kao korisnik kredita nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2012. mogli u konkretnom slučaju nadomjestiti ništetnu odredbu o načinu promjene kamatne stope i to samo u skladu sa naprijed citiranim čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2012., kojim se nadomješta ništetna odredba, i koji se primjenjuje na već postojeći ugovorni odnos samo za ubuduće dok traje isti ugovorni odnos.
51. Tijekom ovoga postupka tuženik uopće nije dostavio nikakve akte iz kojih bi bio vidljiv način formiranja kamatnih stopa sukladno čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
51.1. Pri tome je bitno napomenuti da tuženik nije dostavio u sudski spis svaku pojedinačnu Odluku o promjeni kamatne stope, a iz koje bi se moglo utvrditi na koji način je obavještavao tužitelja o takvom usklađivanju kamatne stope, odnosno uopće nije dokazao koji je to fiksni dio kamatne stope, a koji je varijabilni dio kamatne stope u ukupno primijenjenoj kamatnoj stopi od npr. 6,75%, a koju je primjenjivao počev od 1. lipnja 2009. na zaključeni Ugovor o kreditu.
51.2. Dakle, definiranje jednog od parametara kao kriterija za donošenje odluke o načinu promjene kamatne stope nije samo po sebi dovelo do dopune Ugovora o kreditu i stoga tuženik nije mogao na taj način steći pravo potraživati kamatu po stopi višoj od 4,30% u razdoblju nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju/2012, te se stoga i nakon stupanja na snagu istog Zakona ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1172/18 od 19. ožujka 2019.).
51.3. Upravo iz tog razloga neosnovan je prigovor tuženika da se na ovaj način uzima kao da je tijekom cijelog trajanja otplate po zaključenom Ugovoru o kreditu među strankama ugovorena fiksna kamatna stopa, već upravo suprotno tome, s obzirom da je utvrđeno da je način izmjene tako ugovorene promjenjive kamatne stope bio ništetan, ovo je jedini odredivi postotak kamatne stope koje je bilo moguće primijeniti. S obzirom na navedeno nije prihvaćen prijedlog tuženika da sudski vještak iskaže koliko bi iznosio dug tužitelja prema tuženiku da je riječ o ugovoru u kreditu u kunama s fiksnom kamatnom stopom, prema uvjetima važećim u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu uz napomenu da tuženik koji predlaže ovakvo vještačenje nije izjavio protutužbu.
52. Radi gore navedenog odlučeno je kao u izreci te je tuženik sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a obvezan tužitelju vratiti zatraženi novčani iznos od 591,88 eura i iznos od 1.701,72 eura s naslova preplate zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje su zatražene od uskrate odnosno plaćanja koje je izvršio tužitelj te je kamata određena sukladno Uredbi o visini stope zateznih kamata (NN 72/02 i 153/04) i prema odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a, dok je tijek zakonskih zateznih kamata koji je gore naveden određen sukladno odredbi čl. 1115. st. 1. ZOO-a, budući se u konkretnom slučaju tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem.
53. Budući da tužitelj potražuje preplaćene iznose počev od 1. listopada 2007. od kada se pojavljuje prvo povećanje kamatne stope, tužitelju se mogao dosuditi potraživani iznos novca bez umanjenja za manje plaćene iznose iz razloga što tuženik prema tužitelju nije istaknuo prigovor prijeboja niti izjavio protutužbu.
54. Prigovor zastare tuženika je neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 10. lipnja 2019., nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 13. lipnja 2014., nije istekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a, zbog čega je i odbijen prigovor zastare od strane tuženika.
55. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.
56. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1. uz primjenu čl. 155. ZPP-a imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023 u daljem tekstu Tarifa). Tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku kao osnovani priznati su troškovi sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 9. srpnja 2020., 10. rujna 2020., 21. travnja 2021. i 10. prosinca 2024. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, za što se temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova za svako ročište. Nadalje, tužitelju je priznat trošak pristupa njegovog punomoćnika na ročište od 19. studeni 2019. koje je odgođeno prije upuštanja u raspravljanje za što se temeljem Tbr. 9. toč.5. Tarife mogao priznati iznos od 25 bodova, te mu je priznat trošak sastava podnesaka od 15. studenog 2019., od 14. studenog 2020., 9. travnja 2021. i 29. studeni 2024. u kojima se očitovao na odgovor na tužbu i na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova za svaki podnesak, dok se nije mogao priznati trošak sastava ostalih podnesaka u kojem ponavlja navode iznesene u dotadašnjem tijeku postupka, što s obzirom na vrijednost boda s uključenim PDV-om iznosi 2.312,50 eura.
56.1. Nadalje, tužitelju je priznat trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 199,08 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eura, trošak sudske pristojbe na presudu također u iznosu od 39,82 eura i trošak sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 13,27 eura, što ukupno iznosi s osnova parničnog troška tužitelja 2.603,99 eura.
56.2. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak pristupa njegovog punomoćnika na ročište za objavu i uručenje presude, budući da na navedeno ročište nije pristupio. U [adresa], 16. siječnja 2025.
Sudac
Anica Pastović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.
Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.
Obavijest:
1. Ivana Mandić, odvjetnica u Osijeku,
2. Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu.
