REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: Kž-1/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to mr.sc. Ane Brkić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ante Bačića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nives Jović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika PM zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st.1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19- dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika PM, podnijetoj po branitelju Nikici Bariću, odvjetniku u Zagrebu, protiv presude Općinskog suda u Zadru broj K-64/2021 od 10.svibnja 2022., temeljem čl. 471. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika PM kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 10. svibnja 2023. Općinski sud u Zadru je okrivljenika PM proglasio krivim da je počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, ta ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, time da mu je temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 izrečena uvjetna osuda pa se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 naloženo je okrivljeniku da naknadi trošak kaznenog postupka u iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna –odnosno 132,72 (sto trideset i dva eura i sedamdeset i dva centa)eura, sve u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio putem branitelja Nikice Barića, odvjetnika u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Na žalbu nije podnesen odgovor.
4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.
5. Žalba okrivljenika PM nije osnovana.
6. Pobijajući citiranu presudu, okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, međutim, ne precizira niti navodi o kojoj bitnoj povredi se radi, a niti obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojala citirana povreda, već iz sadržaja žalbe proizlazi da dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
6.1. Stoga, suprotno žalbe, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ispitivanjem pobijane presude u tom dijelu na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, okrivljenik problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi oštećenici bili djelatnici ZAPM-a, a koja činejncia predstavlja bitno obilježje ovog kaznenog djela.
7.1. Suprotno navodima okrivljenika u žalbi, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, pa je prvostupanjski sud pravilno proglasio krivim okrivljenika za učin dva kaznena djela prijetnje iz l. 139.st.3. u svezi st.1. KZ/11.
7.2. Naime, iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da su oštećenici ĆM i AM kritične u okviru svog posla vršili kontrolu korištenja glazbe na javnom mjestu, pri čemu su imali službenu iskaznicu oko vrata i prethodno su se predstavili djelatnici koju su zatekli u ugostiteljskom objektu, a koja je nakon toga telefonskim putem pozvala okrivljenika., kako to proizlazi iz njihovih iskaza. O svom postupanju navedeni oštećenici su sačinili i zapisnik o izvršenoj kontroli (ls. 74), pa je potpuno irelevantno jesu li isti zaposlenici ABC ili nekog drugog subjekta s kojim je ABC ugovorio provođenje kontrole predmeta zaštite sukladno odredbama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima , s obzirom da je okrivljenik znao da su oštećenici odgovorne osobe koje ABC angažirao da vrše predmetnu kontrolu, te im je prijetio upravo radi toga što su vršili kontrolu puštanja glazbe u predmetnom objektu, odnosno kao odgovornim osobama uputio je prijetnje vezane za njihov rad.
7.3. Također pravilno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika kao osnovanu, smatrajući da je ista usmjerena u pravcu otklona od kaznene odgovornosti u ovom postupku, jer suprotno proizlazi iz iskaza oštećenika ĆM i AM, koji su suglasno, uvjerljivo i logično iskazivali o tijeku inkriminiranog događaja, te prijetnjama koje im je uputio okrivljenika, koje prijetnje su kod njih izazvale osjećaj uznemirenosti i straha za vlastiti život, radi čega su odmah obratili policiji i podnijeli kaznenu prijavu, a inkriminirano ponašanje okrivljenika su opisali i u Zapisniku o izvršenoj kontroli, kako to obrazlaže prvostupanjski sud pod toč.20. obrazloženja pobijane presude.
7.4.Naime, navedene prijetnje okrivljenika, kada navodi „vi mene trebate, još jednom prijeđite prag razbit ću vas, pobiti ću vas“, na način kako su izrečene i manifestirane prema oštećenicima, jer okrivljenik u desnoj ruci drži drvenu dršku dužine oko 1 metar i s njom maše, i to uzastopno u kraćem vremenskom razdoblju, nedvojbeno su bile sasvim konkretne te u pravnom smislu vrlo ozbiljne, objektivno pogodne da izazovu osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti kod oštećenika. One su, a usmjerene na usmrćenje oba oštećenika, a koje su im upućeni kao odgovornim osobama u vezi sa njihovim radom, imale sadržaj ozbiljnosti jer su bile djelotvorne u svojem subjektivnom i objektivnom učinku. S obzirom na navedeno, nedvojbeno je da je okrivljenik ostvario obilježja dva kaznena djela prijetnje kako u subjektivnom tako i u objektivnom sadržaju, slijedom čega ga je prvostupanjski sud pravilno i zakonito proglasio krivim.
7.5. Dakle, što se tiče žalbe okrivljenika zbog žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovo vijeće zaključuje da je prvostupanjski sud nakon ocjene dokaza svakog posebno i u međusobnoj vezi, pa tako i ocjene obrane okrivljenika, pravilno zaključio da je okrivljenik počinio dva kaznena djela prijetnje u stjecaju i to upravo na način kako je opisano u izreci pobijane presude. Pri tome žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer je ono pravilno i potpuno utvrđeno glede kaznenog djela za koja je okrivljenik proglašen krivim i osuđen.
8. Slijedom iznijetog nije osnovana žalbe okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ni žalba okrivljenika zbog povrede kaznenog zakona, jer je prvostupanjski sud pravilno okrivljenika PM proglasio krivim za učin inkriminiranog kaznenog djela, a kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude.
9. Nadalje, okrivljenik se žali i glede odluke o kazni, međutim, ovo drugostupanjsko vijeće smatra da žalba zbog odluke o kazni okrivljenika nije osnovana.
10. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno okrivljeniku za svaku kazneno djelo utvrdio pojedinačne kaznene zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, te ga uz prijemu odredbi o stjecaju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s rokom kušnje od 4 (četiri) godine. Pri tome nije u pravu prvostupanjski sud kada navodi da na strani okrivljenika nije našao otegotnih okolnosti, jer se radi o osobi koja je do sad više puta osuđivana za različita kaznena djela, kako to proizlazi iz izvoda iz kaznene evidencije, i koju činjenicu je sud trebao uzeti u obzir prilikom izricanja kazne. Međutim, u situaciji kada se žali samo okrivljenik, ovo drugostupanjsko vijeće ne može preinači odluku o kazni na štetu okrivljenika, unatoč postojanju ranije osuđivanosti okrivljenika.
11. Slijedom toga pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da će se izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s rokom kušnje od 4 (četiri) godine, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio razloge na stranici 8. prvostupanjske presude, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće.
12. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zadru,16. siječnja 2025.
Zapisničar
Predsjednica vijeća
Nives Jović
mr.sc. Ana Brkić
