REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: Kž-430/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednika vijeća, te Sandre Radanović i Hrvoja Viskovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nives Jović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika IL, zbog kaznenog djela iz čl.228.st.1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/015, 101/17, 118/18,126/19,84/21 i 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Požegi, broj K-65/2022 od 20. listopada 2023., temeljem čl. 471. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/2 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08),u sjednici vijeća održanoj dana 16. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika IL, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom od 20.listopada 2023. Općinski sud u Požegi je je pod toč. I stavio izvan snage presudu – kazneni nalog ovog suda poslovni broj K-65/2022- 2 od 1.svibnja 2022., dok je pod toč. II. okrivljenika IL proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine –krađom iz čl. 228.st.1. KZ/11 te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci uz izricanje uvjetne osude kojom se određuje da kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće biti izvršena ako u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1.Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 u svezi članka 56. stavak 1. i 4. KZ/11 nalaže se okrivljenom ZL posebna obveza da u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude, na ime popravljanja štete počinjene kaznenim djelom, oštećeniku trgovačkom društvu ABC, ..., ..., [obrt] isplati 249,43 eur/1.879,33 kn.
1.2.Okrivljeni SL dužan je izvršiti naloženu mu posebnu obvezu, jer u protivnom sud može na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne okrivljeniku ako bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu koje mu je naložena.
1.3. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08, okrivljeni SL, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], je dužan na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećeniku trgovačkom društvu ABC, ..., ..., [obrt] i to na ime naknade štete počinjene kaznenim djelom iznos od 249,43 eur/1.879,33 kn pod uvjetima i u rokovima naloženim mu izrečenom uvjetnom osudom i određenom mu posebnom obvezom. VI Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. i 3. ZKP/08 okrivljenom ZL se nalaže platiti sve troškove kaznenog postupka i paušalni trošak u iznosu od 50,00 eur/376,73 u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik osobno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da ga se oslobodi od optužbe, a podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti na ponovno suđenje i odluku sudu prvog stupnja.
3. Odgovor na žalbu okrivljenika je podnijelo ODO u Požegi, koje predlaže da drugostupanjski sud odbije u cijelosti žalbu okrivljenika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.
5. Žalba okrivljenika nije osnovana.
6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik u žalbi u bitnom navodi da prvostupanjska presuda nema uporište u provedenim dokazima i dokaznoj građi, jer da je on priznao da je dana 21.listoapda 2021. uzeo oko 0.5 metara kubnih drva, dok nije dokazano da bi u više navrata, a prije toga, uzeo i ostalu količinu drva, odnosno da bi ukupno uzeo 4.5 m m3, kako se to tereti, jer da ga nitko nije vidio, nit je dolazio na to mjesto.
7.1. Međutim, suprotno navodima žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na svoju obranu, te iskaze ispitanih svjedoka.
7.2. Naime, iz dokaza izvedenih tijekom rasprave proizlazi da dana kada je okrivljenik snimljen kamerom kako uzima drva nije uzeo suhe ogranke kao neko otpadno drvo već drva izrađena u metricu koja je tamo ponovno ostavio svjedok LL upravo kako bi konačno pomoću lovačke kamere identificirao osobu koja mu je danima prije toga uzimala ista takva izrađena drva.
7.3. Također, okrivljenik ističe u žalbi da ga nitko nije vidio da je i prije toga dana s tog mjesta otuđio drva koja je izradio LL, međutim takvu obranu treba kritički cijeniti jer je isti tijekom postupka mijenjao obranu u pogledu činjenica odlučnih za presuđenje u ovom predmetu, pa je tako prilikom prvog ispitivanja u državnom odvjetništvu okrivljenik najprije kategorički branio da ne razumije tko ga i za što tereti, u potpunosti negirajući bilo kakvu povezanost s počinjenjem predmetnog kaznenog djela, a kada su mu predočene fotografije na kojima je lovačkom kamerom uhvaćen u počinjenju predmetnog kaznenog djela, svoju obranu je prilagodio tom dokazu, jer je na neki način morao objasniti ono što je na tim fotografijama vidio – samoga sebe kako radi upravo ono za što ga se tereti. Takva njegova obrana je očito usmjerena izbjegavanju kaznene odgovornosti. Da je takvu obranu iznio prije nego je suočen s navedenim fotografijama, ista bi se mogla prihvatiti kao istinita, ali činjenica da se na takav način počinje braniti tek kada biva suočen s tako čvrstim dokazom koji je rezultat radnji poduzetih od strane LL upravo u cilju da sazna tko to opetovano potkrada drva za ogrjev koja je tih dana izrađivao, istu čini neuvjerljivom.
7.4. Prema tome, pravilno prvostupanjski sud navodi da na temelju materijalnih dokaza, tj. uvida u fotografije snimljene lovačkom kamerom , te iskaza svjedoka LL, čiji iskaz s pravom prihvaća kao istinit i vjerodostojan, te iskaza svjedoka ML, smatra dokazanim daje upravo okrivljenik postupio na inkriminirani način, kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke presude. Osim toga prvostupanjski sud je detaljno i valjano obrazložio u kojem dijelu i iz kojih razloga ne prihvaća obranu okrivljenika. U tom pravcu ovo vijeće u cijelosti prihvaća razlog prvostupanjskog suda navedene u toč.8. i 9. obrazloženja presude i na njih upućuje žalitelja.
7.5. Prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje osuđujuće presude, te je pravilno utvrdio da je okrivljenik postupio na inkriminirani način, odnosno da je ostvario sva obilježja predmetnog kaznenog djela krađe za koje je proglašen krivom.
7.6. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašen krivim.
8. Iz sadržaja žalbe ne proizlazi da se okrivljenik žali zbog odluke o kazni, međutim drugostupanjski sud je dužan sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08 ispitati i odluku o kazni.
8.1. Dakle, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako okrivljeniku kao olakotnu cijenio dosadašnju neosuđivanost, da je strije životne dobi i lošeg imovnog stanja, te sudionik Domovinskog rata. Iako posebne otegotne okolnosti na strani okrivljenika nisu nađene, prvostupanjski sud mu je kao otegotno cijenio činjenicu da se nije ispričao oštećeniku te da nije nakadio počinjenu štetu.
8.2. Slijedom toga, a cijeneći sve olakotne i otegotne okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud, a nakon što je okrivljenika proglasio krivim, istog osudio na kaznu zatvora u trajanju od7( sedam) mjeseci s rokom kušnje do 2 (dvije) godine i uz izricanje posebne obveze a u roku od 3 tri) mjeseca od pravomoćnosti presude, naknadi štetu oštećeniku, kako je to navedeno u izreci pobijane presude, pa i ovaj drugostupanjski sud smatra da će se upravo izrečenom uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio detaljne razloge na str. 6-7.prvostupanjske presude.
9. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale povrede kaznenog postupka, niti povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zadru 16. siječnja 2025.
Zapisničar
Predsjednica vijeća
Nives Jović
Dijana Grancarić