REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: 75 K-271/2011

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivani Parać Krišto, uz sudjelovanje Jelene Kolanović kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika ŠO, zbog kaznenog djela iz čl. 224a. st. 1. u vezi čl. 61. i čl. 35. Kaznenog zakona („Narodne Novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje: KZ/97) povodom optužnog prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Zadru posl.br. K-DO-1244/10 od 14. ožujka 2011. nakon održane javne rasprave u nazočnosti zastupnika optužbe i branitelja okrivljenika, te objave 16. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik KO, sin Š i HO, rođen **.**.1970. u mjestu Vraniska, Općina Vitez, Bosna i Hercegovina, sa prebivalištem u [adresa], državljanin RH i BiH, sa završenom osnovnom školom, oženjen, otac četvero djece, nije služio vojsku, bez čina, bez odlikovanja, lošeg imovnog sanja, osuđivan, ne vodi se drugi postupak,

k r i v  j e

što je u vremenu od 9. do 19. rujna 2010., na području grada Zagreba te Bosne i Hercegovine, po prethodnom dogovoru i u nakani da se domognu novca, a nakon što je otuđio Maestro karticu Zaba banke broja: 6761021403135264 na ime AO, na raznim bankomatima pomoću predmetne kartice Maestro i ukucavanjem odgovarajućeg PIN broja: 2241 u više navrata podizali novac, te više puta pokušali podići novac, a koji prilikama su im transakcije bile odbijene, na koji način su oštetili AO za iznos od oko 11.000,00 kuna, a za koji iznos su se okoristili, pa je tako zajedno sa RO:

- 9. rujna 2010. u vremenu od 17:29:04 do 18:13:05 sati u mjestu Bihać, Bosna i Hercegovina na bankomatima Unicredit Zaba, Hypo i Tuzlanske banke, otuđenom bankovnom karticom Maestro Zaba serijskog broja [serijski broj] i ukucavajući PIN broj: 2241 u sedam navrata podigli ukupan iznos u protuvrijednosti od 4.852,36 kuna, te još četiri puta na isti način nastojali podići novac, ali su im transakcije odbijene,

- 10. rujna 2010. u vremenu od 00:07:58 do 01:09:54 sata KO na više bankomata u gradu Zagrebu i to na bankomatima Zaba, PBZ i HPB banaka, otuđenom bankovnom karticom Maestro Zaba serijskog broja: [serijski broj] i ukucavajući PIN broj 2241 u pet navrata podigao ukupni iznos od 5.000,00 kuna, te jedanaest puta nastojao podići novac, ali su mu transakcije odbijene,

- 11. rujna 2010. u vremenu od 11:22:44 do 22:21:17 sati KO na više bankomata u mjestu Laktaši kod Banja Luke i mjestu Vitez u Bosni i Hercegovini na bankomatima Hypo, Unicredit i ZABE otuđenom bankovnom karticom Maestro Zaba serijskog broja: [serijski broj] i ukucavanjem PIN broja: 2241 u devet navrata pokušao podići novac ali su mu transakcije odbijene,

- 19. rujna 2010. u 18:59:28 sati KO na bankomatu RBA banke u mjestu Vitez Bosna i Hercegovina, otuđenom bankovnom karticom Maestro Zaba serijskog broja: [serijski broj] i ukucavajući PIN broj: 2241 pokušao podići novac, ali mu je transakcija odbijena,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist unio i koristio računalne podatke i na taj način prouzročio štetu drugome,

pa je time počinio jedno produljeno kazneno djelo protiv imovine - računalna prijevara iz 224a. st. 1. u vezi čl. 61. i čl. 35. KZ/97.

II. Temeljem citiranih odredbi okrivljenika se osuđuje na

KAZNU ZATVORA

u trajanju 8 (osam) mjeseci.

III. Temeljem čl. 67. KZ/97 okrivljeniku se izriče

UVJETNA OSUDA

tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku kušnje od 2 (dvije) godine ne počini kakvo novo kazneno djelo.

IV. Ukoliko okrivljenik u navedenom roku provjeravanja počini novo kazneno djelo uvjetna osuda se može opozvati temeljem odredbe čl. 69. st. 1. i 2. KZ/97.

V. Protiv okrivljenika ŠO (sa osobnim podacima kao prethodno)

o d b i j a  s e  o p t u ž b a

da bi u neutvrđeno vrijeme od dana 8. rujna 2010. u 19. sati do 9. rujna 2010. u 16 sati, u Privlaci, predio Mletak, s ciljem da se okoristi, došao do kuće AO u [adresa] u kojoj boravi i njegov poznanik II. okrivljeni RO, pa iskoristivši odsutnost AO i ostalih ukućana ušao u dnevni boravak odakle je iz njezine torbice uzeo i zadržao za sebe kožni ženski novčanik crne boje s natpisom Gucci u kojem se nalazilo1.800,00 kuna u apoenima od po 200,00 kuna, osobna iskaznica, zdravstvena iskaznica, vozačka dozvola, prometna dozvola vozila marke Golf, iskaznice zdravstvenog osiguranja, dvije bankovne kartice Maestro od ZABA banke, dvije bankovne kartice American Express, a sve na ime AO, na koji način je oštetio istu za iznos od oko 2.000,00 kuna,

dakle, da bi tuđe pokretne stvari oduzeo drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji, pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine - krađa, opisano i kažnjivo po čl. 216. st. 1. KZ/97.

VI. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 okrivljenika se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdatka branitelja, zbog lošeg imovnog stanja, pa isti padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru je pred ovim sudom podiglo optužni prijedlog od 14. ožujka 2011. protiv I-okrivljenika ŠO zbog učina kaznenog djela protiv imovine - krađa, opisanog i kažnjivog po čl. 216. st. 1. KZ/97 i kaznenog djela protiv imovine - računalna prijevara, opisanog i kažnjivog po čl. 224.a. st. 1. u vezi čl. 61. i čl. 35. sve u svezi čl. 60. KZ/97, te i protiv II-okrivljenika RO zbog učina kaznenog djela protiv imovine - računalna prijevara, opisanog i kažnjivog po čl. 224.a. st. 1. u vezi čl. 61. i čl. 35. KZ/97.

1.1. Rješenjem izvanraspravnog vijeća ovog suda od 19. prosinca 2019. posl.br. Kv- 279/2019 temeljem čl. 26. st. 1. ZKP odlučeno je da se razdvoji kazneni postupak protiv ovih okrivljenika i da se kazneni postupak protiv RO dovrši zasebno pod drugim poslovnim brojem, te je u odnosu na istoga donesena presuda od 15. rujna 2020. pod posl.br. K-767/2019 koje je postala pravomoćna 6. listopada 2020. kojom je proglašen krivim te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 7 mjeseci uz primjenu uvjetne osude sa rokom kušnje u trajanju 2 godine, uz obvezu da u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti ove presude naknadi štetu koju je prouzročio oštećenoj AO i isplati 11.000,00 kuna.

1.2. U odnosu na KO postupak je nastavljen pod posl.br. K-271/2011, te je izvanraspravno vijeće ovog suda donijelo pod posl.br. Kv-333/22 od 5. svibnja 2023. rješenje kojim je određen istražni zatvor prema istom, te i nalog kojim je određeno izdavanje tjeralice prema istome. Potom je odlukom izvanraspravnog rješenja od 6. svibnja 2024. pod posl.br. Kv-100/2024 odlučeno da će istome temeljem čl. 402. st. 3. i 4. ZKP suditi u odsutnosti. Ova odluka je postala pravomoćna 17. rujna 2024. budući je rješenjem Županijskog suda u Zadru odbijena žalba okrivljenika kao neosnovana.

2. Budući je nakon podizanja optužnice u ovom predmetu za produljeno kazneno djelo protiv imovine - računalna prijevara, opisano i kažnjivo po čl. 224.a. st. 1. u vezi čl. 61. i čl. 35., te u vezi čl. 60. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/1997., 27/1998., 50/2000., 129/2000., 84/2005., 51/2001., 111/2003., 190/2003., 105/2004., 71/2006., 110/2007., 152/2008., 57/2011., 77/2011., 125/2011., 143/2012. - dalje: KZ/97) izmijenjen Kazneni zakon 1. siječnja 2013. ovaj sud je utvrdio postojanje pravnog kontinuiteta sa kaznenim djelom opisanim u čl. 271. st. 1. Kaznenog zakona u vezi čl. 52. i čl. 36. st. 2. te u vezi čl. 51. ("Narodne novine" br. 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. - dalje: KZ/11). Također, za kazneno djelo krađe opisano i kažnjivo po čl. 216. st. 1. KZ/97 ovaj sud je utvrdio postojanje pravnog kontinuiteta sa kaznenim djelom opisanim iz čl. 228. st. 1. KZ/11.

2.1. Člankom 3. st. 1. KZ/11 propisano je da se prema počinitelju primjenjuje Zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno, dok je u st. 2. istoga članka propisano da ako se Zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude izmijeni jednom ili više puta primijenit će se Zakon koji je najblaži za počinitelja.

2.2. Stoga, kako je u čl. 224.a. st. 1. KZ/97 za ovo kazneno djelo bila propisana kazna zakona od 6 mjeseci do 5 godina, a u čl. 271. st. 1. KZ/11 je propisana ista kazna, te i u čl. 216. st. 1. za ovo kazneno djelo bila propisana kazna zakona od 3 mjeseci do 3 godina, a u čl. 271. st. 1. KZ/11 je propisana praktički ista kazna, to se i u ovom konkretnom slučaju primjenjuje KZ/97 koji je bio na snazi u inkriminirano vrijeme.

3. U dokaznom postupku pročitan: dopis Zagrebačke banke od 13. rujna 2010. (l.s. 14-16), dopis Hypo Alpe Adria banke sa izlistima izvršenih transakcija i crnom bijelim fotografijama (l.s. 17-46), potvrda porezne uprave o visini dohotka za okrivljenika od 15. ožujka 2013., presuda ovog suda posl.br. K-767 od 15. rujna 2020. protiv RO, a koja je postala pravomoćna 6. listopada 2020., prekršajna evidencije za okrivljenika (l.s. 244) i izvod iz kaznene evidencije za okrivljenika (l.s. 246), reproduciran je CD medij sa snimkama video nadzora bankomata (l.s. 54), te su saslušani svjedoci NO, AO, EO.

3.1. Obzirom se okrivljeniku sudilo u odsutnosti presumira se da se ne smatra krivim za učin kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret. Oštećenica AO je navela da ne postavlja u ovom postupku imovinskopravni zahtjev i da joj je šteta namirena.

4. Budući se okrivljeniku sudilo u odsutnosti, pročitan je zapisnik o ispitivanju osumnjičenika pred Kantonalnim tužiteljstvom, Srednjebosanskog kantona Federacije BiH, poslovni broj T06 0 KTPO, 0031592 22 od 13. rujna 2022. (l.s. 191- 192) i reproduciran CD sa obranom istog na l.s. 196. Okrivljeniku ŠO je pisana pouka o pravima, kao i ostala relevantna dokumentacija uručena putem međunarodne pravne pomoći u kaznenim stvarima posredstvom Ministarstva pravde federacije Bosne i Hercegovine, Odsjeka za međunarodnopravnu pomoć i suradnju u kaznenim stvarima, a o čemu je ovom sudu dostavljen zapisnik Kantonalnog suda u Novom Travniku od 5. rujna 2022., u kojem je sve konstatirano.

4.1. U obrani okrivljenik KO je 5. rujna 2022. kod Kantonalnog suda u Novom Travniku naveo da je neko vrijeme živio na Viru gdje mu je otac imao kuću, te kada su izvodili građevinske radove na istoj upoznao RO koji je građevinski radnik i koji je radio na njihovoj kući, misli da je bila 2008. -2009. Poznato mu je da je RO radio kod AO koja je navodno bila njegova rodica i za koju je on stalno išao u trgovinu i po nabavke, te je očigledno poznavao i PIN njezine kartice. Navedenog dana došao je kod RO koji je bio sam ispred kuće, nešto je radio i bile su mu prljave ruke, te ga je zamolio da mu doda novčanik kroz prozor što mu ništa nije bilo sumnjivo obzirom da je poznavao njihov odnos kroz njegovu priču, pa je to i učinio. RO je taj dan njega (okrivljenika) čekao da skupa krenu prema BiH, jer se on (okrivljenik) odlučio vratiti kući, a i on je krenuo s njim i zamolio da ga prvo odveze u Zagreb i da će mu to platiti. Kada su došli u Zagreb čini mu se da je njegov rođak po imenu K išao podići novac na bankomatu sa karticom koju mu je RO dao, to je sve vidio ali nije bio u blizini bankomata niti dizao novac niti dobio dio novca kojeg su oni podigli samo mu je platio put. Kad su došli u [adresa] RO je pokušao na bankomatu dignuti novac i onda je njega zvao govoreći da on to ne zna i da on to učini što je i učinio kada mu je on dao PIN broj, te se ne može sjetiti koliko novca je podigao kojeg odmah njemu dao. Dugo je prošlo, pa se ne može sjetiti svih detalja, ali jesu probavali podići novac u Vitezu i Laktašima. On (RO) je ovo sve učinio smišljeno, jer je znao da se on (okrivljenik) neće vraćati u Hrvatsku, pa je onda kada je otkriven svu odgovornost prebacio na njega. Ništa više nije imao za izjaviti.

5. Na raspravi 30. listopada 2024. je saslušan svjedok NO koji je u bitnom naveo da ne poznaje okrivljenika KO, za njega nije nikada ranije čuo dok nije dobio sudski poziv, no RO poznaje, jer je bio njegov zaposlenik 5 ili 6 godina, te ako se dobro sjeća to je bilo u razdoblju od 2007. do 2012. Većinom su poslove obavljali na Viru, a firma se bavila građevinskim poslovima. Nije mu poznato tko bi bila AO, te ako je na kući AO on ili drugi kolege radili u inkriminiranom razdoblju da s obzirom je to bilo unatrag 15-ak godina ne može se sjetiti takvih detalja, te ističe da je radio radove na stotinama kuća i da ne poznaje svakog vlasnika, dapače, nemaju se ni razloga upoznavati obzirom bi poslovi bili dogovoreni s vlasnikom firme. K tome, većina tih ljudi na čijim kućama su radili i nisu bili prisutni za vrijeme obavljenih radova. Glede radnika odnosno kolega koji su radili kod RO kazao je da je on i još trojica ili četvorica bili stalni sastav, dok bi dvojica ili trojica se uvijek mijenjala, ovisno o vrsti posla koju je trebalo obaviti.

5.1. Odgovarajući na pitanja pojasnio je da nitko nikada nije optužio njega ni njegove kolege da bi ukrali nekakav novčanik. Kada su radili nekakve vanjske radove, nije bilo potrebe da imaju ključ od kuće, a u tim situacijama bi imali ključ od onoga gdje se nalaze voda i struja jer su im neophodni za rad. No, kada bi vršili radove u unutrašnjosti kuće onda im je trebao ključ. Što se tiče nabavke materijala svaka firma je imala drugačiji običaj. Njima je firma Maraš iz Vira dovozila materijal.

5.2. Kada su na prijedlog zastupnice optužbe ovom svjedoku predočene crno-bijele fotografije koje se nalaze na l.s. 19-46, pregledom istih je kazao da ne prepoznaje ovu osobu na fotografijama na l.s. 19-26 koje nose oznaku "Bihać br. 1. do 8." Ta osoba mu nije poznata, vidi da nema niti brkove, a u to vrijeme je RO imao brkove. No, kada pregledava fotografiju na l.s. 27. koja nosi oznaku "Bihać br. 9." kazao je da od dvije osobe prikazane na ovoj fotografiji, osoba koja stoji dalje, po prilici na sredini fotografije, lijevo u odnosu na osobu koja se nalazi u desnom kutu fotografije, dakle, ta druga osoba, rekao bi da je RO. Isti je odjeven u svijetlu majicu kratkih rukava. Nadalje, kada pregledava fotografije na l.s 28-32 koje nose oznaku "Bihać br. 1. do br. 5." nije mogao kazati tko bi bila ta osoba; a kada pregledava fotografije na l.s. 34-46 navodi da mu nisu poznate osobe na istima.

5.3. Iskazu ovog svjedoka sud je u potpunosti povjerovao kao istinitom i vjerodostojnom, budući je po viđenju suda iskazivao objektivno, logično i podudarno sa navodima svjedoka RO, a kojeg je prepoznao na slikama upravo kako je i sam RO naveo u svom iskazu, a ovaj svjedok nije zainteresiran za ishod ovog postupka, pa je jasno da nema nikakva razloga iskazivati na štetu okrivljenika, niti u korist oštećenice.

6. Oštećenica AO je saslušana zamolbenim putem pred Županijskim sudom u Varaždinu 26. studenog 2024. pod posl.Kir-1134/2024 kada je navela da se iz daleka sjeća događaja o kojem je riječ, a koji je vezan uz nestanak njezina novčanika te zlouporabu bankovne kartice, koja se svojevremeno dogodila. U njezinoj kući u [adresa]. U to vrijeme poznavala je RO, tada je obnašala dužnost javne bilježnice i za njega obavljala određene službene radnje u tom svojstvu. On se bavio građevinskim radovima i za nju je obavljao više građevinskih poslova, što u kući, što na terenu. Bili su u jako dobrim odnosima, skoro kao obitelj. Poznavala je i njegovu tadašnju suprugu. Jednom prilikom je RO došao k njoj u Mletak, sjeo je s njima i popili su kavu, a s njim je došao još jedan muškarac koji je zastao malo dalje, nije došao na dvorište gdje su pili kavu, pozvala ga je da im se pridruži jer je RO rekao da mu je to prijatelj, no on je rekao da će ga samo pričekati. Mjesto na kojem su sjedili na dvorištu i pili kavu locirano je tako da se s tog mjesta nije vidio ulaz u samu kuću.

6.1. Pretpostavlja da je RO s tim prijateljem najprije ušao u kuću, a kada je vidio da u kući nikog nema da su onda izašli iz kuće, da se RO pritom približio njima, a tek joj je onda taj čovjek postao vidljiv, dok je ostao stajati nekih 20 metara dalje. Nije mogla reći koliko se točno RO te zgode zadržao, no općenito bi rekla da je bio vrlo kratko. Drugi ili treći dan nakon toga primijetila je da joj nedostaje novčanik u kojem je inače imala nešto novaca, a također i bankovnu karticu Zabe te još neke dokumente. Odmah je nazvala RO i rekla mu da joj nedostaje novčanik, a on je zbog toga izrazio žaljenje i tješio ju zbog nestanka novčanika. Još je komentirao da joj nitko nije kriv što bilo gdje ostavlja novčanik, naime te je zgode novčanik ostavila odložen na fotelji blizu ulaza. Događaj je prijavila policiji nakon nekoliko dana, a nakon nekog vremena s policije je pozvana doći i pogledati snimke nadzorne kamere, budući je njezina bankovna kartica u međuvremenu bila uporabljena tri ili četiri puta na različitim lokacijama u Bosni i u Zagrebu. Došla je na policiju i iznenadila se kada je na snimkama nadzorne kamere vidjela dvije osobe - RO, te muškarca koji je prije nekoliko dana bio s njim, ali koji nije prilazio stolu za vrijeme dok su pili kavu. Njoj se RO više nije javljao nakon što je krađu prijavila policiji. Naime, pokušala ga je nekoliko puta dobiti, ali više joj se nije javljao. Kontaktirala je i njegovu tadašnju suprugu, no niti ona sama nije znala gdje se nalazi, rekla je da je u zadnje vrijeme „pošandrcao", da ganja mlade djevojke, te joj je poznato da su se na kraju i razveli. Kod nje bile još neke njegove stvari vezano za građevinske radove, nekako puta mu je poslala poruku da dođe po to i da te stvari odnese, radilo se o nekim strojevima i alatima, no kada je došao mimoišla je susret s njim jer joj je bilo neugodno, s obzirom da su prije toga bili u jako dobrim odnosima. Posebno je dodala da PIN za bankovnu karticu nije držala u novčaniku koji joj je otuđen, no nešto prije ovog događaja misli da je RO uspio „pohvatati" PIN kada je s njom bio na bankomatu. Naime, išao je s njom kada su kupovali građevinski materijal, trebao joj je gotov novac, a nešto je trebala za radove platiti i njemu u gotovini, pa je išao s njom do bankomata i stajao je odmah pokraj nje dok je ukucavala PIN. Bilo je bilo neugodno tražiti da se makne, ali tom prilikom mogao je vidjeti koji broj PIN ukucava. Stoga pretpostavlja da je te zgode upamtio PIN i tu informaciju kasnije iskoristio.

6.2. Što se tiče kaznenog postupka, on je išao svojim tijekom, u tom postupku utvrđena je šteta. Točnog iznosa štete više se ne sjeća, no presudu koja je bila donesena protiv RO je primila i u toj presudi je šteta bila točno utvrđena, a misli pritom na iznose novca podignutog na bankomatima, kao i na iznos novca koji se nalazio u samom novčaniku koji je otuđen. Nakon nekog vremena od donošenja i dostave presude ju je nazvala nova supruga RO, rekla da će joj ona sve platiti, te joj je doista poslala i uplatila sav novac u skladu sa presudom protiv RO u kojoj je bio utvrđen iznos štete. Stoga u ovom kaznenom postupku protiv ŠO ne postavlja imovinskopravni zahtjev jer je obeštećena. Ništa više ne traži i s kaznenim postupkom koji se sada nastavlja protiv ŠO ne želi više imati nikakve veze.

6.3. I Iskazu i ove svjedokinje sud je u potpunosti povjerovao, budući je po viđenju suda iskazivala objektivno, vjerodostojno, istinito, logično, sukladno svojim saznanjima i podudarno sa navodima optužnice, a upravo ona ima neposredna i jasna saznanja o tome kako je najvjerojatnije došlo do nestanka njezine kartice, te je kazivala sa dovoljno detalja koji su sud naveli na zaključak u pravcu krivnje okrivljenika, a u svakom slučaju nema razloga lažno teretiti okrivljenika jer više nije zainteresirana za ishod ovog kaznenog postupka, budući je namirena glede svoje štete, koju je podmirio RO - raniji supočinitelj okrivljenika ŠO, te je k tome i svjedok RO svojim iskazom potvrdio njezine navode.

7. dakle, u ovom postupku je saslušan kao svjedok upravo i sam RO koji je na raspravi održanoj 14. listopada 2019., a u odnosnu na kojeg se pred ovim sudom vodio pod posl.br. K-271/2011, te je postupak i dovršen zasebno pod novim posl.br. K-767/19, budući je o kao tadašnji suokrivljenik ŠO, na raspravi u tom predmetu 11. rujna 2020. iskazao da se smatra krivim za učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, pa je na istom ročištu zastupnik optužbe promijenio prijedlog kaznenopravne sankcije i to na način da se okrivljeniku izrekne kazna u trajanju od 7 mjeseci, uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od 2 godine, te da ga se obveže na naknadu imovinske štete oštećenici AO, a to imajući u vidu njegovo priznanje učina kaznenog djela, raniju neosuđivanost i protek vremena od počinjenja kaznenog djela. Novopredloženu kaznenopravnu sankciju je RO istodobno prihvatio i iznio obranu na početku dokaznog postupka, pa mu je uz uvjetnu osudu, sukladno čl. 68. KZ/97 određena obveza i naloženo da u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti te presude naknadi štetu oštećenoj AO i isplati 11.000,00 kuna, a što je isti u međuvremenu podmirio.

7.1. Svjedok RO je na raspravi 14. siječnja 2025. naveo da se zbog proteka vremena detalja inkriminiranog događaja ne može baš sjetiti, da konkretno za razdoblje od 8. rujna do 19. rujna 2010. i okrivljenika može kazati da se sjeća da su okrivljenik i on (svjedok) bili u BiH, a inače su se poznavali s Vira gdje su jedno vrijeme živjeli, bili su prijatelji. Nisu se privatno družili doma, ali su znali u kafiću popiti piće kada bi se sreli. On (svjedoka) je tada bio u Tuzli, a okrivljenik u Vitezu. Sjeća se da je bio u [adresa] kod AO, radio neke radove za nju, a bavi se građevinom, te je to bilo u ovom inkriminiranom razdoblju. Okrivljenik nije bio prijatelj s AO, no tada je bio prijatelj s njim i znao je svratiti do njega dok je radio ove radove, a građevinske radove kod AO je radio možda 10 dana. Inače je bio prijatelj s AO. Naveo je da mu nije poznato ništa u vezi tvrdnji iz optužnice da bi okrivljenik ušao u dnevni boravak oštećenice i iz njene torbe uzeo novčanik sa novcima i osobnim podatcima te bankovnim karticama, ni da bi AO nestalo 2.000,00 kuna.

7.2. Pitan u vezi dijela optužnog akta gdje se navodi da bi KO i on podizali novce u rujnu 2010. sa bankomata, odnosno sa računa karticom koja je glasila na ime AO kazao je da su u BiH podizali taj novac, a ne u RH. Tek naknadno je saznao da je predmetna bankovna kartica vlasništvo AO, tek u Bosni. On (svjedok) nije dizao novac i nije bio na bankomatu već je to radio KO. Pitao je okrivljenika otkud mu bankovna kartica AO i on je rekao da je istu uzeo iz njene kuće, pa mu je tada rekao da neće uzimati novac i podizati s bankomata s njezinog računa. Iako nije uzeo predmetni novac cijeli dug, odnosno štetu je naknadio AO te ukupno isplatio 11.000,00 kuna, a to zato što je u odnosu na njega bio razdvojen postupak i vođen je kod suda u Zadru posl.broj K- 767/2019 te je temeljem te presude izvršio ovu uplatu. Dodao je da nakon ovog događaja 2010. nije se vidio niti čuo sa okrivljenikom, te nije niti od njega tražio da mu refundira dio štete koju je podmirio oštećenici. Samo u jednom navratu je bio sa okrivljenikom kada je podizao novce s bankomata putem kartice bankovnog računa AO i to u [adresa], nije bio u drugim gradovima. Nakon tog događaja u [adresa] okrivljenik i on su bili još jedno vrijeme u Zadru, a potom su otišli svatko svojoj kući i nisu bili u kontaktu. Potvrdio je da su oštećenica AO i on (svjedok) bili dobri prijatelji, da je imao ključeve od njezine kuće u [adresa], da su se posjećivali i da joj se nije nakon ovog događaj javljao zato što mu je žao što se to dogodilo i neugodno mu je uopće javiti joj se. Potvrdio je da mu se oštećena AO požalila da joj je nestao novčanik, ali ništa nije kazao, prešutio je. Od ovog novca kojeg je okrivljenik dizao na bankomatu, on njemu jest dao dio, nije mogao sada kazati točno, no rekao bi da su dijelili pola-pola, te je dodao da nema razloga da bi sada kazivao nešto neistinito, odnosno da bi govorio suprotno od onoga što je kazivao kao svoju obranu u postupku protiv njega, eventualno je moguće da se neki detalji razlikuju, ali to je zbog proteka vremena. Inače, on (svjedok) je znao odgovarajući PIN za bankovnu karticu od AO jer ju je znao voditi u banku da podigne novac, a ona je njemu tu karticu dala da je koristi kada mi je trebalo materijal za njezinu kuću, pa mu je tako rekla PIN. Oštećenica da nije nikada pitala je li on podizao novac s njezine kartice.

7.3. Odgovarajući na pitanja pojasnio je da je on znao odgovarajući PIN broj za bankovnu karticu oštećene, da ga je rekao okrivljeniku. Nije mu poznato je li netko drugi bio zajedno sa okrivljenikom u ovim drugim gradovima kada on nije bio s njim, te da on (svjedok) nema rođaka imena K. Kada su mu na prijedlog zastupnice optužbe predočene crno-bijele fotografije na l.s. 19-35 naveo je da ne prepoznaje osobu na fotografiji na l.s. 19, da se na l.s. 20 koliko može sada vidjeti mu se čini da je to okrivljenik, na l.s. 22 potvrđuje da bi to bio KO. Potvrdio je da su na fotografiji l.s. 27 KO i čovjek iza njega da bi bio on sam (svjedok), te da je fotografija nastala u [adresa]. Glede fotografija na l.s. 34 i 35. pretpostavio je da bi na l.s. 34. bio okrivljenik, ali da ne može razaznati tko je na l.s. 35. Na upit jesu li ikada zajedno išli Zg Željo, on i njegov rođak K navodi da nema nikakvog rođaka K, da je s okrivljenikom išao jednom sigurno, možda 2 puta u Zagreb, no nikada nije bio s njima netko treći, a ne sjeća se u kojem su razdoblju išli u Zagreb okrivljenik i ja. Ne zna je li Željo tada u Zagrebu podizao novce s bankomata, on nije (svjedok).

7.4. Iako je branitelj na raspravi prigovorio dijelu iskaza ovog svjedoka u kojem tereti okrivljenika KO i smatra da bi taj dio bio očito neistinit, ovaj sud drži da je svjedok RO kazivao istinito i vjerodostojno, a posebice jer su zapravo skupa sudjelovali u inkriminiranom događaju, te kako je on pravomoćno osuđen i podmirio svu štetu oštećenoj, jasno je da nema razloga lažno teretiti KO.

7.5. Dakle, iskazu i ovog svjedoka sud je povjerovao kao istinitom i vjerodostojnom, te smatra da je kazivao je sukladno činjeničnim tvrdnjama optužbe, a upravo on ima neposredna i jasna saznanja o tome što i kako se dogodilo; k tome, kako je pravomoćno osuđen i podmirio svu štetu oštećenici u iznosu 11.000,00 kuna, te naknadno nije više bio u kontaktu s okrivljenikom, zaista se ukazuje logičnim da nema razloga kazivati ništa što ne bi bila istina, odnosno da bi neosnovano ili bezrazložno teretio okrivljenika.

7.6. K tome, obranu okrivljenika ovaj sud drži nelogičnom, neutemeljenom i iskonstruiranom kako bi od sebe otklonio kaznenopravnu odgovornost.

8. Obzirom radnje počinjenja opisane u optužnom prijedlogu zapravo predstavljaju jedno produljeno kazneno djelo, jer predstavljaju jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu, iako se radi o više odvojenih radnji u prirodnom smislu, a to s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost, imajući u vidu da su sve četiri radnje predmetnog kaznenog djela počinjene na identičan način, u vremenskom periodu od 9. do 19. rujan 2020. na području [adresa] i BiH, u svakom slučaju se radi o jedinstvenoj namjeri ovog okrivljenika da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist unoseći računalne podatke i na taj način uzrokujući štetu drugome, jer je očito da svaka njegova odluka za svaku pojedinačnu radnju predstavlja ujedno i volju da se nastavi dotadašnja djelatnost, pa te njihove pojedinačne odluke upućuju na psihički kontinuitet, te je bilo potrebno tretirati četiri radnje počinjenja kao jedno djelo kazneno djelo, pa okrivljenika sukladno Zakonu osuditi za jedno produljeno kazneno djelo (supočiniteljstva) u računalnoj prijevari iz čl. 224a. u vezi čl. 61. i 35. KZ/97.

9. Sud prihvaća teze optužbe iznesene u završnom govoru kada se navodi da je provedenim dokaznim postupkom nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo računalne prijevare jer je ispitani svjedok RO opisao način na koji su zajedno počinili ovo kazneno djelo, a koji je u međuvremenu pravomoćno osuđen i nadoknadio je štetu, te sada nema nikakvog razloga lažno teretiti okrivljenika. Svjedok je opisao način na kojeg su se domogli bankovnih kartica oštećene, kao i činjenicu da je on znao PIN kojeg je potom rekao okrivljeniku nakon čega su podizali novac pri čemu je samo okrivljenik imao u svom posjedu bankovnu karticu oštećene, pa je očigledno istu iskoristio u Zagrebu, u Laktašima i u Vitezu gdje je tada živio. Obrana okrivljenika je nevjerodostojna kada navodi da nije znao da oštećena nije pristala na ovakvo podizanje novca, a osobito kada se uzme u obzir da su transakcije u više navrata bile odbijene, pa su pokušavali zlouporabiti istu karticu bankomatima drugih banaka i u drugim gradovima. S obzirom na sve navedeno i činjenicu da spisu prileže fotografije s bankomata na kojima se nalazi okrivljenik, to je jasno da je provedenim postupkom dokazano da je isti počinio inkriminirano kazneno djelo.

10. Odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije koju valja primijeniti prema okrivljeniku sud je istome kao olakotne okolnosti cijenio činjenicu da je otac četvero djece, kao i protek preko 14 godina od počinjenja predmetnog kaznenog djela.

10.1. U smislu otegotnih okolnosti, iz kaznene evidencije okrivljenika proizlazi da je osuđen presudom Općinskog suda u Zadru pod posl.br. K-750/2019 od 21.10.2022 koja je postala pravomoćna 24.03.2023. zbog učina kaznenog djela čl. 224. st. 4. KZ/97 – prijevara, kojom je osuđen na uvjetnu kazna zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 4 godine.

10.2. Dakle, imajući u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, narav i težinu djela, kao i stupanj krivnje okrivljenika istom je bilo potrebno temeljem navedenih zakonskih propisa za počinjeno produljeno kazneno djelo ostvareno radnjama opisanim u izreci ove presude utvrditi kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci.

10.3. Temeljem čl. 67. KZ/97 prema okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku kušnje od 2 godine ne počini kakvo novo kazneno djelo. Ukoliko okrivljenik u navedenom roku provjeravanja počini novo kazneno djelo uvjetna osuda se može opozvati temeljem odredbe čl. 69. st. 1. i 2. KZ/97.

11. Sud smatra da je izrečena kazna primjerena obliku krivnje počinitelja, pogibeljnosti predmetnog kaznenog djela i posljedicama koje je prouzročilo, a izrečena će sankcija po mišljenju suda utjecati kako na okrivljenika, tako i na sve druge građane da ubuduće ne čine kaznena djela i da poštuju pravni poredak.

12. Glede odbijajuće odluke pod točkom V. izreke ove presude u odnosu na točku I. optužnog prijedloga kazati je da je tako odlučeno temeljem čl. 452. toč. 6. ZKP/08 budući se kazneni progon ne može poduzeti zbog zastare, pa je valjalo donijeti presudu kojom se odbija optužba da bi okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo protiv imovine - krađa, opisano i kažnjivo po čl. 216. st. 1. KZ/97, te obrazloženje ovog dijela presude sukladno čl. 459. st. 10. ZKP/08 ne sadrži ocjenu glavne stvar, već samo razloge za donošenje presude kojom se optužba odbija u odnosu na ovo kazneno djelo.

12.1. U općem dijelu KZ/11 produljeni su zastarni rokovi propisani u općem dijelu KZ/97, no u čl. 86. KZ/11 je propisano: „Ako se prije nastupa zastare kaznenog progona ili zastare izvršenja kazne promijeni rok zastare, primijenit će se zastarni rokovi novog zakona.“ Ovdje se radi o izravnom produljenju zastarnih rokova propisanih u Općem djelu kaznenog zakona.

12.2. Člankom 81. st. 3. KZ/11 jasno je propisano da ako je prije proteka rokova iz st. 1. ovoga članka donesena prvostupanjska presuda, zastara kaznenog progona produljuje se za dvije godine, a u ovom konkretnom predmetu nije donesena do sada prvostupanjska presuda, te kako je u odnosu na predmetno djelo propisana kazna zatvora do 3 godine, te je po čl. 81. st. 1. KZ/11 određeno da kazneni progon zastarijeva nakon 10 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od jedne godine.

12.3. Stoga je po viđenju ovog suda za kazneno djelo iz toč. I. optužnog prijedloga obzirom na vrijeme inkriminacije 8.-9. rujna 2010. opisano i kažnjivo po čl. 216. st. 1. KZ/97 zastara kazenog progona nastupila 9. rujna 2020.

13. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 okrivljenika se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdatka branitelja, zbog lošeg imovnog stanja, pa isti padaju na teret proračunskih sredstava.

Zadar, 16. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Parać Krišto

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DNA:

1. ODO Zadar na broj K-DO-1244/10

2. Branitelj okrivljenika po službenoj dužnosti Ivan Bitanga, odvjetnik u Zadru 3. Oštećena AO