REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4731/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Toni Kurtović, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupana po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-545/2024-2 od 1. srpnja 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-4035/2023-13 od 26. travnja 2024., u sjednici održanoj 16. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-545/2024-2 od 1. srpnja 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-4035/2023-13 od 26. travnja 2024. u kojem je naznačio pravna pitanja:
„1.Predmnijeva li se da fizička osoba koja sklapa s bankom ugovor o kreditu ima status potrošača ili tužitelj taj status treba dokazati odgovarajućim dokaznim sredstvima uključujući svojim saslušanjem?
2. Može li se tužitelj pozivati na odredbe Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o parničnom postupku kao potrošač bez da je taj svoj status dokazao odgovarajućim materijalnim dokaznim sredstvima, uključujući svojim saslušanjem?“.
2. U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima koja ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
2.1. Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
3. U predmetnom postupku je naime, drugostupanjski sud obrazložio da je uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3205656305/05 kreditna partija 7102922960 od 28. listopada 2005. nesporno da je tužitelj navedeni ugovor sklopio kao fizička osoba i to za kupnju stana, pa stoga tužitelj ispunjava sve zakonske uvjete iz članka 3. stavak 1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, - dalje: ZZP), te se smatra potrošačem.
3.1. Nadalje je utvrđeno da je točno da je tuženik u spis predmeta dostavio ispis internetske stranice za iznajmljivanje iz koje bi proizlazilo da se turistima iznajmljuje apartman na adresi [adresa], te izvatke iz sudskog registra za trgovačka društva „Lipe oči“ d.o.o. i „Tomicus“ d.o.o., međutim da spomenuti apartman nema nikakve veze s tužiteljem, a niti se bilo gdje na predmetnom ispisu spominje ime tužitelja, već upravo suprotno tome na adresi [adresa] nalazi se stambena zgrada u kojoj ima više stambenih jedinica. Nije sporno da je tužitelj prijavio prebivalište na predmetnom stanu i svu pisanu korespodenciju sa tuženikom zaprimio je upravo na adresi [adresa].
3.2. Što se tiče trgovačkih društava u kojima je eventualno tužitelj bio član ili eventualno osoba ovlaštena za zastupanje, pravilno drugostupanjski sud navodi da navedena činjenica nije relevantna za ovaj postupak jer je jedno društvo osnovano 24. travnja 2013., a u drugom je tužitelj postao član i osoba za zastupanje tek 16. rujna 2015., a što je 8, odnosno 10 godina od sklapanja navedenog Ugovora o kreditu.
4. Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.
5. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).
Zagreb, 16. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
