Povrv-282/2018-15

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Šibeniku (OIB:29399232217), po sucu Marti Plančić, u pravnoj stvari tužitelja: HEP ELEKTRA d.o.o. (OIB: 43965974818) sa sjedištem u [adresa], kojega zastupaju punomoćnici, odvjetnici u ZOU Anđelko Jureško i Draženka Buntak, sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika: IĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], radi isplate, po ročištu javne glavne rasprave, održane i zaključene dana 02. prosinca 2024.g. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, Lane Antunović Ježina, odvjetnika u Murteru, na ročištu objave odluke, dana 16. siječnja 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" 1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika EĐ, iz [adresa], poslovni broj Ovrv- 836/2018 od dana 14. rujna 2018.g. u dijelu kojim se nalaže tuženiku OĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., [adresa], OIB: 28720906716 glavnicu u iznosu od 830,94 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom:

- na iznos od 187,21 EUR tekućom od dana 09.08.2018.g. do isplate

- na iznos od 30,62 EUR tekućom od dana 09.02.2018.g. do isplate

- na iznos od 110,05 EUR tekućom od dana 01.02.2017.g. do isplate

- na iznos od 60,65 EUR tekućom od dana 31.07.2017.g. do isplate

- na iznos od 442,41 EUR tekućom od dana 07.09.2018.g. do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.", kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu koji se odnosi na isplatu glavnice u iznosu od 574,95 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog ovrhovoditelja, sadašnjeg tužitelja, javni bilježnik u [adresa], EĐ, je dana 14. rujna 2018.g. pod poslovnim brojem Ovrv-836/2018 donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je ovršenik, sadašnji tuženik obvezan isplatiti ovrhovoditelju (sadašnjem tužitelju) glavnicu u iznosu od tadašnjih 10.592,72 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog računa, kao i naknaditi mu troškove ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja do isplate, a protiv kojeg rješenja javnog bilježnika je ovršenik (sadašnji tuženik) pravodobno podnio prigovor, pa je po pravomoćnosti rješenja ovoga suda kojim citirano rješenje javnog bilježnika stavljeno van snage, postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Tužitelj je pokrenuo ovršni postupak podnošenjem javnom bilježniku prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, predmet kojeg postupka su neplaćeni računi za isporučenu električnu energiju dospjeli u razdoblju od siječnja 2016.g. do kolovoza 2018.g.

3. Nakon što je otpočeo parnični postupak, u odnosu na navode tuženika iz prigovora da tuženik nije vlasnik nekretnine za koju je isporučena električna energija tužitelj navodi da je u razdoblju iz vremena iz kojeg datiraju predmetni računi bio evidentirani korisnik električne energije i obveznik plaćanja pružene usluge, a što sve da je razvidno iz priloženih računa.

3.1. Naime, u odnosu na tuženikove navode kako nije vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi predmetno obračunsko mjerno mjesto tužitelj ističe da je sukladno izričitoj odredbi čl. 61. st. 2. Zakona o tržištu električne energije NN 22/13, 95/15, 102/15, 68/18 obveznik plaćanja usluga tužitelja isključivo evidentirani korisnik odnosno krajnji kupac što da je u konkretnom slučaju ovdje tuženik.

3.2. Odredba čl. 61. st. 2. Zakona o tržištu električne energije da propisuje da je „krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima“, te su Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom propisane obveze i odgovornosti korisnika mreže. Glavom X. Općih uvjeta da je propisan način obračuna i naplata električne energije krajnjim kupcima, dok čl. 115. da propisuje rokove u kojima su krajnji kupci dužni podmiriti račun odnosno podnijeti prigovor na isti.

3.2.1. Upravo iz utuženog izvoda iz poslovnih knjiga (podaci o kupcu), iz poleđine utuženih računa i knjigovodstvene kartice da je vidljivo kako je tuženik bio zaveden kao korisnik za utuženo predmetno obračunsko razdoblje. Prema tome, a sukladno svemu navedenom, tuženik da je kao korisnik odnosno krajnji kupac u obvezi podmiriti nastalo dugovanje s osnove isporučene, a nepodmirene električne energije.

3.2.2. Tuženik da je postupio protivno Općim uvjetima, te protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima tako što da je svojim nesavjesnim postupanjem povrijedio načelo savjesnosti i poštenja i kao sudionik obveznog odnosa da je postupio protivno čl.9. ZOO-a kojim je određeno kako je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu te je odgovoran za njezino ispunjenje.

3.2.3. Osim toga, odredbom čl.219. st. 1. ZPP-a da je određeno kako je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a tuženik ni na koji način nije potkrijepio svoje prethodno navedene tvrdnje o promašenoj pasivnoj legitimaciji iz čega proizlazi kako tuženikovi navodi nisu dokazani pa da su samim time i paušalni.

3.4. Na prvoj strani računa da se navode podaci o korisniku, te podaci o adresi na koju se računi dostavljaju, dok na poleđini računa da se navode podaci o obračunskom mjernom mjestu. U konkretnom slučaju da je vidljivo da se predmetno utuženo potraživanje odnosi na obračunsko mjerno mjesto broj 7264240 i broj 1507264240, kategorija potrošnje: kućanstvo na adresi [adresa], OĐ [adresa]. Uz to, na poleđini računa da se navodi kako je tuženik upućen da u svakom trenutku ima pravo podnijeti zahtjev za promjenom opskrbljivača; te upućivanje na Opće uvjete temeljem kojih ima pravo na pisani prigovor ili reklamaciju na račun.

3.4.1. Sukladno Općim uvjetima tuženik da se mogao osloboditi obveze plaćanja da je podnio zahtjev za promjenom korisnika, odnosno izvijestio tužitelja o činjenici da postoji drugi stvarni potrošač električne energije na predmetnom obračunskom mjernom mjestu sukladno Općim uvjetima ili pak da je zatražio raskid ugovora, a tuženik da u prigovoru nigdje ne navodi da je podnio zahtjev za promjenom kupca sukladno Općim uvjetima.

3.4.2. Tužitelj da pruža uslugu isporuke električne energije velikom broju osoba te da nije u mogućnosti, niti je ovlašten ili obvezan ispitivati činjenicu tko je stvarni korisnik i potrošač električne energije, zbog čega Opći uvjeti i sadrže pravila o promjeni kupaca na zahtjev samih kupaca koji su dužni obavijestiti tužitelja o svim nastalim promjenama postupajući s dužnom pažnjom sudionika u obveznom odnosu. Iz svega navedenog da je razvidno kako je propust učinjen na strani tuženoga, a za koji propust tužitelj ne bi trebao odgovarati.

4. U odnosu na navode tuženika da je u saznanju da su predmetna dugovanja podmirena od strane treće osobe, tužitelj je izričito učinio nesporno da je nakon pokretanja ovršnog postupka dana 13. rujna 2018.g., djelomično podmireno utuženo potraživanje na način da je dana 15. listopada 2018.g. uplaćen iznos od 574,95 EUR- a čime da je djelomično podmirena glavnica te je za taj isplaćeni dio djelomično povukao tužbu za plaćeni iznos, ali kako da tim uplatama nije u cijelosti podmireno utuženo potraživanje, i to u ukupnom iznosu od 830,94 EUR-a, s osnove isporučene, a nepodmirene električne energije po računu br. dokumenta 012201547633-180720-3 od dana 18.07.2018.g., račun br. dokumenta 012201547633-180120-5 od dana 21.01.2018.g., račun br. dokumenta 011507264240-170120-0 od dana 17.01.2017.g., račun br. dokumenta 011507264240-160120-5 od dana 01.01.2016.g., račun br. dokumenta 011507264240-160720-3 od dana 15.07.2016.g., trošak nestandardne usluge uključenja/isključenja Operatora distribucijskog sustava od dana 17.07.2017.g.; pa predlaže da sud prihvati njegov tužbeni zahtjev pobliže opisan u podstavku t. I izreke ove presude.

5. Tuženik uredno pozvan nije pristupio prvom pripremnom ročištu, te je istina na sam dan određenog ročišta, telefonskim putem kontaktirao sud i predložio odgodu istog jer da je na službenom putu, ali taj njegov prijedlog je sud odbio jer je poziv za to ročište (zajedno sa podneskom tužitelja od 22. 08. 2023.g. sa prilozima i prijepisom zapisnika od 06. 11. 2024.g.) uredno mu dostavljen 21. studenog 2024.g., punih jedanaest dana prije termina ročišta, pa je tuženik imao dovoljno vremena ne samo predložiti odgodu, već istu i dokumentirati, a pri tome je sud imao u vidu i činjenicu da je iz stanja spisa razvidno da mu je dostava uspješno obavljena tek po sudskom dostavljaču, što upućuje na izbjegavanje dostave.

5.1. Slijedom netom iznesenog, a kako uredno pozvan tuženik nije pristupio, to to je ročište održano u njegovoj odsutnosti, na istom zaključio prethodni postupak i odmah proveo glavnu raspravu.

6. Tuženik u prigovoru radi kojeg se i vodi ovaj sada parnični postupak, navodi da on nije vlasnik nekretnine za koju tužitelj potražuje isplatu na temelju izvoda iz poslovnih knjiga. Međutim, iako da izvodi glase na njegovo ime on da nema nikakve imovine i da nije obveznik plaćanja predmetne tražbine, a prema njegovim saznanjima treća osoba da je i podmirila predmetno potraživanje.

7. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom: Izvoda iz poslovnih knjiga – specifikacije računa od dana 07. rujna 2018.g. (list 6. -8. spisa javnog bilježnika, dalje: Izvod); pregledom računa tužitelja na ime tuženika za obračunsko mjesto br: 1507264240 (i to, za razdoblje od 16. 01. 2018. - 16. 07. 2018.g., 30. 06. 2017. do 16. 01. 2018.g.- sve str. 20.-31., te sve Računi 17/18); pregledom računa na ime tuženika za obračunsko mjesto br: 7264240 ( i to za razdoblje: od 03.01. 2017. do 08. 03. 2017., 22. 12. 2015. -30. 06. 2016., 30. 06. 2016. -03. 01. 2017., 08. 07. 2015.- 22. 12. 2015., 08. 03. 2017.-30. 06. 2017. – sve str. 37.-46. spisa; dalje: Računi 15/17); kartice analitičkog knjigovodstva po datumu za razdoblje do 21. 08. 2023.g., sa stanjem na dan 21. 08. 2023.g. (str. 32. – 36. spisa; dalje: Analitička Kartica); ispisa slučaja ID 81003657 (str. 47. i 48. spisa, dalje: Ispis).

7.1. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

8. Tužbeni zahtjev je neosnovan, te se ukida predmetni platni nalog.

9. Prije daljnjeg obrazlaganja odluke iz t. I izreke ove presude, ističe se da je tužitelj djelomično povukao tužbu, a koju radnju je poduzeo nakon što je otpočeo parnični postupak, a prije nego li se tuženik (nakon što je otpočeo parnični postupak) upustio u raspravljanje, slijedom čega je temeljem čl. 193. st.1. ZPP-a, odlučeno kao u t. I izreke rješenja sadržanog u ovoj presudi.

10. Sporno je među strankama je li tuženik pasivno legitimiran. Naime, njegovi navodi (da nije obveznik plaćanja predmetne tražbine; da nije vlasnik nekretnine za koju tužitelj potražuje isplatu na temelju izvoda iz poslovnih knjiga) sadržajno predstavljaju prigovor promašene pasivne legitimacije.

11. Istina, pregledom Izvoda, Računa 17/18, Računa 15/17, Analitičke Kartice i Ispisa je utvrđeno da tužitelj tuženika u svojim evidencijama vodi kao obveznika plaćanja električne energije i to na dva obračunska mjesta (jedno broj: 1507264240, a drugo obračunsko mjesto broj: 7264240).

12. Međutim, u konkretnom slučaju, budući da tuženik osporava da je obveznik plaćanja utužene tražbine, odnosno postojanje ugovornog odnosa sa tužiteljem, čime sadržajno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, to je sukladno članku 219. stavku 1. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; dalje ZPP), tužitelj trebao dokazati da je sa u utuženom razdoblju bio sa tuženikom u ugovornom odnosu, a koji ugovorni odnosi bi bio pravni osnova tužiteljeva potraživanja u ovom postupku. Dakle, tužitelj je trebao dokazati da je s tuženikom sklopio ugovor o opskrbi krajnjeg kupca sukladno članku 62. stavku 1. Zakona o tržištu električnom energijom („Narodne novine“ broj 22/13., 95/15., 102/15., 68/18. i 52/19.; dalje: ZTEE) za predmetnu nekretninu (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu odluka, npr. (Rev-343/2022-2, Rev-190/23, Rev-932/2021…).

12.1. Naime, prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Iz navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da je u postupku teret dokaza na onoj strani koja tvrdi da određena činjenica ili pravni odnos postoji.

12.2. U tom kontekstu je za istaknuti da je Izvod vjerodostojna isprava u smislu formalno pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave (čl. 31. st. 1.Ovršnog zakona - Narodne novine 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020 i 114/2022, dalje: OZ/12), ali isti nema pretpostavljenu dokaznu snagu (čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP) jer je riječ o privatnoj ispravi tužitelja koja, sama po sebi, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, posebno s obzirom na navode tuženika koji suštinski znače da ne postoji pravni temelj po kojem bi bio u obvezi platiti utuženo potraživanje. Stoga je, nakon podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, na tužitelju teret dokazivanja osnovanosti predmetnog duga u odnosu na osobu tuženika (čl. 7. st. 1. i 219. st. 1. ZPP-a). Jednako tako što se tiče dokazne snage isto se odnosi i na Račune 17/18, Račune 15/17, Analitičku karticu i Ispis.

13. Odredba članka 62. stavka 1. ZTEE-e propisuje da se prava i obveze između svakog opskrbljivača i krajnjeg kupca uređuju ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca, dok stavak 2. istog članka propisuje da se sklapanje i sadržaj ugovora o opskrbi krajnjeg kupca detaljnije uređuju općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom te uvjetima opskrbljivača, u skladu s odredbama ovoga Zakona i zakona kojima se uređuje energetski sektor.

13.1. Prema odredbi čl. 3. st.1. i 3. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 85/2015 - koji bio na snazi u vrijeme iz kojeg datiraju utužena potraživanja) odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže u smislu ovih Općih uvjeta uređuju se sljedećim ugovorima: – ugovorom o korištenju mreže i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca (st.1.); koji ugovori se sklapaju u pisanom obliku (st.3.). Jednako tako i prema Zakonu o tržištu električne energije (Narodne novine br. 177/2004, 76/2007, 152/2008, 14/2011, 59/2012, 22/2013) koji je bio na snazi do stupanja na snagu ZTEE je propisivao obvezu sklapanja ugovora sa kupcem, a također i Opći uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 14/06), u čl. 16. st.7. su propisivali sklapanje ugovora.

14. Iz navedenih odredbi jasno proizlazi da su odnosi između energetskih subjekata, kao što je to nesporno tužitelj i krajnjih kupaca (u konkretnom tuženika), odnosno njihova prava i obveze uređeni ugovorom o korištenju mreže, ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca, ugovorom kojim se uređuje otkup električne energije, ugovorom o pružanju pomoćnih usluga ili ostalim ugovorima.

15. Imajući u vidu dokaznu snagu Izvoda (tako i Računa 17/18, Računa 15/17, Analitičke kartice i Ispisa), kao i činjenicu da tužitelj do zaključenja raspravljanja u spis nije dostavio pisane ugovore iz čl. 62. stavka 1. ZTEE-a, odnosno čl. 3. st.1. i 3. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, što za posljedicu ima da nije dokazao činjenicu da je sa osobom tuženika u obvezno pravnom odnosu koji predstavlja osnov predmetnog potraživanja, to je odlučeno kao u t. I izreke ove presude.

15.1. Što se tiče pozivanja tužitelja na odredbe čl. 61. st.2. ZTEE o odredbe glave X Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, isti su kraj činjenice da do zaključenja raspravljanja nije dokazao da je u ugovornom odnosu sa osobom tuženika, bespredmetni jer uvjet za primjenu istih je upravo postojanje pisanog ugovora.

16. Radi navedenog, odlučeno je kao u t. I presude.

17. Rješenje o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a. Naime, tužitelj je postavi zahtjev za naknadu parničnih troškova, ali kako je u cijelosti izgubio parnicu to pozivom na odredbu čl. 154. st.1. ZPP-a, nema osnova za obvezivanje tuženika na naknadu mu parničnih troškova.

18. Temeljem čl. 2. u svezi s čl. 164. st.1. -4. ZPP-a, sud nije odlučivao o troškovima tuženika budući isti do zaključenja raspravljanja nije postavio zahtjev za njihovom naknadom.

U Šibeniku, 16. siječnja 2024.g.

S U D A C

Marta Plančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana obavljene dostave, i to samo iz razloga apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. i 3. ZPP-a).

Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda za županijski sud.

DN-a:

- sadržana na zapisniku objave odluke