REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4436/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri u Rijeci, protiv tuženika Erste & Steiermarkische Bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3A, kojeg zastupa Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi isplate preplaćenog iznosa na temelju ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu u CHF, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-955/21-2 od 29. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-532/2020-29 od 18. lipnja 2021., u sjednici održanoj 16. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-955/21-2 od 29. svibnja 2024., u odnosu na pravno pitanje koje glasi:
"Je li sud na temelju tuženikovog prigovora radi prebijanja, dužan utvrditi postojanje tražbine tuženika s osnove manje plaćenih iznosa za razdoblje kad je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita, te izvršiti prijeboj međusobnih potraživanja tužitelja i tuženika?"
II. Ostavlja se o troškovima prijedloga za dopuštenje revizije odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž- 955/21-2 od 29. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-532/2020-29 od 18. lipnja 2021., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) postavivši tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:
"1. Je li sud temeljem tuženikovog prigovora radi prebijanja (procesnopravnog prigovora radi prebijanja), a u slučaju da utvrdi ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli u CHF-u (kao prethodno pitanje ili usvajanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva), dužan utvrditi postojanje tražbine tuženika s osnove manje plaćenih iznosa za razdoblje kad je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita, kao i s osnove pozitivnih tečajnih razlika nastalih prilikom isplata iz depozita u razdoblju kada je tečaj CHF bio viši od tečaja CHF po kojem je oročen depozit, te izvršiti prijeboj međusobnih potraživanja tužitelja i tuženika, a sve uzimajući u obzir odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima?
2. Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?
3. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?"
2. Tuženik ističe da su mu je povrijeđeno i temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije je osnovan u odnosu na dio prvo postavljenog pravnog pitanja.
5. Predmet spora je isplata preplaćenog iznosa na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.
6. U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje, svedeno na pitanje kao u toč. I. izreke, praksa viših sudova nije jedinstvena, a radi se o pitanju koje je važno za odluku u sporu, slijedom čega proizlazi da su ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. al. 2. ZPP i dopuštanje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
7. Na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP uzeto je da je u odnosu na preostala postavljena pravna pitanja i povredu temeljnih ljudskih prava, prijedlog povučen.
8. O troškovima prijedlog za dopuštenje revizije odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 16. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug