REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5254/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željka Brlečić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Brlečić & partneri u Varaždinu, protiv tuženika ČM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Sanja Tolj Par, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Par & Partneri u Zagrebu, radi uzdržavanja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskoga suda u Zadru poslovni broj Gž Ob-28/2024-2 od 8. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-159/2023-47 od 5. veljače 2024., na sjednici održanoj 16. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačene u uvodu ove odluke.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3.1. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tuženik kao predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije:
- naznačio pitanja koja on ocjenjuje važnima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i to:
„1. Kada tužitelj, kao zdravo punoljetno dijete, traži uzdržavanje od roditelja s kojim ne stanuje, da li mora dokazivati visinu svojih životnih troškova za koje traži uzdržavanje od roditelja s kojim ne stanuje(tuženika)?
2. Ima li stranka u postupku pravo da se njeni navodi i tvrdnje pažljivo ispitaju?“.
- pozvao se na povredu temeljnih ljudskih prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP jer da mu je nižestupanjskim odlukama povrijeđeno pravo na pravično/pošteno suđenje zajamčeno po čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: EKLJP), u vidu povrede prava na obrazloženu sudsku odluku i povrede prava na procesnu ravnopravnost - “jednakost oružja“, te pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. Ustava Republike Hrvatske. To sve kao posljedica osobito teških povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava. Ujedno da mu je pobijanom odlukom, zbog toga što se drugostupanjski sud nije očitovao na odlučne prigovore tuženika, povrijeđeno pravo i u vidu prava na učinkovit pravni lijek.
3.2. Vezano za navedena pitanja predlagatelj navodi da se radi o pitanju o kojoj nema prakse ovog suda, poziva se na odluku Županijskog suda u Varaždinu Gž- 172/2015 od 9. rujna 2015. (prvo pitanje) te na ovosudnu odluku Rev-1073/1998 od
27. prosinca 2001. (drugo pitanje).
4. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za uzdržavanje kao punoljetnog djeteta tuženika koje se redovito školuje.
5. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito:- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, ESLJP ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
6. Dakle, osnovni smisao revizijskog postupka je ujednačavanje različite prakse nižestupanjskih sudova, ovog ili od ovog suda ili postojanje potrebe preispitivanja sudske prakse. Prvim pitanjem predlagatelj problematizira potrebu dokazivanja životnih troškova punoljetnog djeteta. Na to valjao reći da je pitanje utvrđivanja visine iznosa uzdržavanja toliko individualizirano, tako da je u svojoj biti to pitanje činjenične naravi i ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. U ovoj pravnoj stvari jasno je prvostupanjski sud naznačio na koji način su utvrđene potrebe tužitelja (odlomak 18) i drugostupanjski sud je ta utvrđenja prihvatio kao pravilna (odlomak 20. i 21.). Kada se predlagatelj poziva na odluku Županijskog suda u Varaždinu Gž-172/2015 od 9. rujna 2015. valja odgovoriti da su upravo nižestupanjski sudovi ovdje i postupali u skladu sa izraženim shvaćanjem iz te odluke i utvrdili potrebe punoljetnog djeteta i mogućnosti roditelja (što i sama odredba čl. 317. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, br. 103/15., 98/19., 47/20. i 49/23. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 156/23, - dalje: Obz) – određuje). Stoga u odnosu na prvo pitanje nema potrebe za intervencijom ovog suda jer ono nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. U odnosu na drugo naznačeno pitanje uočava se da je drugostupanjski sud sukladno odredbi čl. 375. st.1. ZPP ocijenio žalbene navode tuženika koji su od odlučnog značaja i o istome dao potrebne, jasne i dostatne razloge, sve s obzirom na sadržaj relevantne materijalnopravne norme koju je i naznačio u svojoj odluci. Stoga, odgovorom na to pitanje predlagatelj ne bi došao u povoljniju pravu situaciju.
7. Zato je ocijenjeno da u prijedlogu nije riječ o važnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st.1. ZPP, radi čega je na temelju odredbe čl. 389. b st. 1. ZPP, u tom dijelu prijedlog odbijen.
8. Odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP propisano je da će sud dopustiti reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
9. Predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na koja se u prijedlogu poziva. On u prijedlogu reproducira utvrđenja i razloge iz nižestupanjskih odluka te daje vlastite zaključke i kritiku pobijane odluke i postupanja suda. Ovaj sud uočava da su nižestupanjski sudovi dostatno i relevantno obrazložili odluke s obzirom na tvrdnje tužitelja i prigovore tuženika te s tim u vezi s obzirom na odlučne činjenice za rješavanje predmeta spora koje proizlaze iz sadržaja relevantne materijalne norme. To i u odnosu na prigovore iz žalbe. Ne nalazi se proizvoljnosti ili povrede kakvih procesnih prava. Nižestupanjski sudovi utvrdili su ukupne materijalne potrebe tužitelja primjereno njegovoj dobi i potrebama pri čemu je prvostupanjski sud postupio u smislu odredbe čl. 316. st. 2. Obz vezano za stanovanje („Oba su roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz članka 290. ovoga Zakona, s tim što se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja“), što je vidljivo iz odlomka 21. prvostupanjske odluke. Nadalje, sudovi su ti koji odlučuju koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Samim time što sud nije prihvatio neki dokazni prijedlog on ne čini ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka niti je stranci onemogućio raspravljanje u postupku. Odlučno je da sud nije u situaciji kada odlučuje o dokaznom prijedlogu stranke postupio na nerazuman način, da nije odbio provesti dokaz koji bi mogao dovesti do drugačije odluke, a što ovdje nije slučaj. Predlagatelj zapravo prijedlogom ponavlja svoje nezadovoljstvo ishodom ovog postupka čime on nije učinio vjerojatnim da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava zbog pogrešne primjene materijalnog prava ili osobito teške postupovne povrede.
10. Stoga je prijedlog koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP u tom dijelu odbačen.
Zagreb, 16. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
