REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U GRUBIŠNOM POLJU

Grubišno Polje, Kolodvorska 2

Poslovni broj: P-1075/2022-35.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju , po sucu toga suda Milki Katić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužitelja BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II-tužiteljice IA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Nives Rolić, odvjetnici iz Grubišnog Polja, Kolodvorska 4, protiv I- tuženika LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II- tužene JA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 2. prosinca 2024. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja i I-tuženika, a u odsutnosti uredno pozvane II-tužene, temeljem članka 335. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP), dana 16. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženicima LA iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] i RA iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], da solidarno isplate tužiteljima UA iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] i IA iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.600,00€ EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom i to

- u visini od 5,61% godišnje tekućom od 21. prosinca 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine,

- u visini od 5,49% godišnje tekućom od 1. siječnja. 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine,

- u visini od 5,31% godišnje tekućom od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine,

- u visini od 5,50% godišnje tekućom od 1. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine,

- u visini od 7,00% godišnje tekućom od 1. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine,

a od 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao preko dosuđenog 1.600,00€, a zatraženog 1.637,28€, tj. za iznos od 37,28€, kao neosnovan. III Nalaže se tuženicima LA iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] i RA iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], da solidarno isplate tužiteljima UA iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] i IA iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.429,26€, sa zakonskom zateznom kamatom u visini od 5,31% godišnje tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, a u slučaju promjene stope zatezne kamate sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do isplate, u roku od 15 dana.

IV O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova za pristup na ročište za donošenje, objavu i uručenje presude, sud će odlučiti posebnim rješenjem nakon održanog ročišta.

Obrazloženje

1. Tužitelji su kod ovoga suda podnijeli tužbu protiv tuženika, radi isplate. U tužbi navode da su stranke dana 10. listopada 2017. godine u [adresa] zaključile ugovor o najmu kuće, i to tužitelji kao najmodavci i vlasnici kuće, a tuženici kao najmoprimci.

Navedenim ugovorom tužitelji su dali tuženicima u najam i na korištenje svoje nekretnine upisane u z. k. ul. broj: [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] koje se sastoje od čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa]. sa 158 čhv. ili 568 m2 i čkbr. [katastarska čestica] oranica sa 13 čhv. ili 47 m2, u naravi obiteljsku kuću u [adresa] u [adresa].A. [adresa] na kbr.5. sa garažom, radi stanovanja.

Ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme, a prestao je otkazom koji su tužitelji odaslali tuženicima pismenim podneskom.

Ugovorena najamnina je iznosila 850,00 kn mjesečno koji iznos su tuženici bili dužni plaćati najmodavcima do 20.-tog u mjesecu za tekući mjesec. Najmoprimci su stupili u posjed kuće i ostalih nekretnina 20. 10. 2017. godine a posjed kuće su napustili u mjesecu studenom 2021. godine.

Tuženici su neredovito plaćali tužiteljima ugovorenu najamninu za korištenje kuće, te po osnovu neplaćene najamnine duguju tužiteljima ukupan iznos od 12.055,20 Kn (1.600,00 EUR-a).

Tuženici nisu podmirivali redovito režijske troškove za vrijeme svog stanovanja u kući za utrošak električne energije, plina, vode, odvoza komunalnog otpada, komunalne naknade i naknade za uređenje voda, te su po tom osnovu dugovali po ispostavljenim računima ukupan iznos od 1.038,50 EUR-a.

Tužitelji su umjesto tuženika platili slijedeće račune:

1. Darkomu distribuciji plina d.o.o. Daruvar po ispostavljenom računu broj: 55140 za isporučeni plin iznos od 4.181,65 Kn (555,00 EUR-a) dana 21. 12. 2021. godine,

2. Komunalcu d.o.o. Grubišno polje za javnu uslugu zbrinjavanja otpada po računu broj: 1003-011-002110 iznos od 779,82 Kn (103,50 EUR-a) dana 24. 11. 2021. godine,

3. Gradu Grubišnom Polju za komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda iznos od 331,52 Kn (44,00 EUR-a) dana 29. 11. 2021. godine,

4. HEP Elektri d.o.o. Križ za isporučenu električnu energiju u iznosu od 738,38 Kn (98,00 EUR-a) dana 16. 11. 2021. godine,

5. Vodovodu Grubišno Polje d.o.o. za vodu i odvodnju iznos od 1.793,21 Kn (238,00 EUR-a) dana 16. 11. 2021. godine.

Tužitelji su pozvali tuženike na podmirenje duga odvjetničkom opomenom od 10. ožujka 2022. godine. Po opomeni tuženici dugovanje nisu podmirili.

Tuženici duguju tužiteljima po osnovi neplaćene najamnine iznos od 1.600,00 EUR-a, te po osnovi regresne isplate po računima za režijske troškove daljnji iznos od 1.038,50 EUR-a ili ukupno 2.638,50 EUR-a, slijedom čega tužitelji podnose ovu tužbu i predlažu da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženicima da tužiteljima solidarno isplate iznos od 19.879,78 Kn /2.638,50 EUR-a/ sa zakonskom zateznom kamatom računajući na iznos od 7.824,58 Kn u visini od 5,61% godišnje tekućom od 21. 12. 2021. godine, u visini od 5,49% godišnje tekućom od 01.

01. 2022. godine do 30. 06. 2022. godine, u visini od 5,31% godišnje tekućom od 01.

07. 2022. godine, na iznos od 4.181,65 Kn u visini od 5,61% godišnje tekućom od 22.

12. 2021. godine do 31. 12. 2021. godine, u visini od 5,49% godišnje tekućom od 01.

01. 2022. godine do 30. 06. 2022. godine, u visini od 5,31% godišnje tekućom od 01.

07. 2022. godine, na iznos od 779,82 Kn u visini od 5,61% godišnje tekućom od 25.

11. 2021. godine do 31. 12. 2021. godine, u visini od 5,49% godišnje tekućom od 01.

01. 2022. godine do 30. 06. 2022. godine, u visini od 5,31% godišnje tekućom od 01.

07. 2022. godine, na iznos od 738,38 Kn u visini od 5,61% godišnje tekućom od 17.

11. 2021. godine do 31. 12. 2021. godine, u visini od 5,49% godišnje tekućom od 01.

01. 2022. godine do 30. 06. 2022. godine, u visini od 5,31% godišnje tekućom od 01.

07. 2022. godine, na iznos od 331,52 Kn u visini od 5,61% godišnje tekućom od 30.

11. 2021. godine do 31. 12. 2021. godine, u visini od 5,49% godišnje tekućom od 01.

01. 2022. godine do 30. 06. 2022. godine, u visini od 5,31% godišnje tekućom od 01.

07. 2022. godine, na iznos od 1.793,21 Kn u visini od 5,61% godišnje tekućom od 17.

11. 2021. godine do 31. 12. 2021. godine, u visini od 5,49% godišnje tekućom od 01.

01. 2022. godine do 30. 06. 2022. godine, u visini od 5,31% godišnje tekućom od 01.

07. 2022. godine, a u slučaju promjene stope zatezne kamate sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do isplate, u roku od 15 dana, uz nadoknadu troškova postupka.

2. Tužba je dostavljena tuženicima na očitovanje, te su tuženici u pismenom podnesku od 28. siječnja 2023. godine isplatu koja se odnosi na najamninu osporili u cijelosti, dok su priznali dug koji se odnosi na režijske troškove te ističu da najam kuće od 1.600,00€ nije bio uplaćen preko računa nego je isplaćivan osobno na ruke II- tužiteljice IA prilikom dolaska u Hrvatsku.

Isto tako, navode da su im dostavljeni krivi osobni podaci i broj računa tužitelja kao i to da otkaz ugovora o najmu nikada nisu primili u pisanom obliku već je isti napisan naknadno pred tužbu ali su otkaz ugovora dobili usmeno s molbom da izađu u što kraćem vremenskom roku odnosno u roku od 14 dana a što su oni ispoštovali iako su peteročlana obitelj s troje male djece, te da su najmodavci sukladno zakonu im trebali u tom slučaju osigurati adekvatan smještaj što oni nisu učinili.

U razdoblju stanovanja su održavali i čistili prostorije i to na svoj trošak te uslijed olujnog nevremena koje je prouzročilo velika oštećenja isti su popravili na svoj trošak, te mole da im se uzmu u obzir ukupna primanja u kućanstvu koja iznose 1.100,00e te da mole tužitelje da se dogovore.

3. Sud je nakon toga zakazao pripremno ročište za dan 25. travnja 2023. godine i na kojem ročištu su tuženici priznali tužbeni zahtjev za iznos od 1.038,50 eura odnosno 7.824,58 kuna a koji se odnosi na dug po osnovu režijskih troškova, te je onda sud na prijedlog punomoćnice tužitelja donio djelomičnu presudu na temelju priznanja pod poslovnim brojem P-1075/2022-11. od 25. travnja 2023. godine kojom je naloženo tuženicima da u roku od 15 dana plate tužiteljima iznos od 1.038,50€ i to na ime režijskih troškova za vrijeme dok su imali u najmu kuću tužitelja.

4. Budući da su tuženici osporili zahtjev koji se odnosi na isplatu najamnine, nastavljeno je s postupkom, te je radi razjašnjenja spornih činjenica sud izvršio uvid u cjelokupni spis ovoga suda pod poslovnim brojem P-1075/2022, tj. uvid u ugovor o najmu kuće (list 8-10), u obračun duga na ime najamnine sačinjen po tužiteljima (list 11), u račune ispostavljene po Darkom Daruvar i Komunalac Grubišno Polje (list 12- 14), u izvadak iz zemljišnih knjiga – povijesni prikaz zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 33-36), u ovjereni prijevod prometa po računu I-tužitelja ŠA po sudskom tumaču za njemački jezik Bruneti Gavran iz Bjelovara (list 125-223). Izveo dokaz saslušanjem stranaka – tužitelja (list 62-63).

5. Izvedene dokaze sud je cijenio u smislu članka 8. ZPP-a.

6. Među strankama nije sporno da su stranke imale ugovor o najmu kuće a isto proizlazi i uvidom u Ugovor o najmu kuće iz kojeg proizlazi da tužitelji kao vlasnici na jednake dijelove nekretnina upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] sa 158 čhv. i kčbr. [katastarska čestica] oranica sa 13 čhv. daju na korištenje predmetne nekretnine a na kojim nekretninama je izgrađena kuća i garaža tuženicima kao najmoprimcima na neodređeno vrijeme radi stanovanja.

Isto tako, iz ugovora o najmu kuće proizlazi da su stranke u točki 3. Ugovora ugovorile najamninu u mjesečnom iznosu 850,00 kuna koji su tuženici kao najmoprimci dužni plaćati do 20-og u mjesecu za taj mjesec s tim što su prvu najamninu u iznosu od 250,00 kuna za mjesec listopad 2017. godine dužni platiti do 20. listopada 2017. godine, a iduću najamninu u iznosu od 850,00 kuna 20. studenog 2017. godine te nadalje po 850,00 kuna do svakog 20. u mjesecu za taj mjesec.

Stranke su također ugovorile da najmoprimci će stupiti u posjed navedenih nekretnina 20. listopada 2017. godine te da će sve troškove do tada koji su nastali podmiriti najmodavci a od predaje nekretnina u posjed da će te troškove snositi najmoprimci.

U točki 3. st. 3. Ugovora o najmu stranke su ugovorile da najmoprimci se obvezuju platiti najmodavcu kauciju u visini od dvije mjesečne najamnine ili iznos od 1.700,00 kuna a koji će im najmodavci vratiti po prestanku ugovora o najmu odnosno nakon vraćanja nekretnine u posjed najmodavcu a navedeni iznos služi kao osiguranje naknade eventualne štete nastale uslijed korištenja nekretnina koje se ne smatra redovnim korištenjem (prekomjerno oštećenje ili nepodmirenje režijskih troškova). Stranke su u navedenom ugovoru ugovorile i ostala prava i obveze.

7. Među strankama, također, nije sporno da su tuženici kao najmoprimci stupili u posjed 20. listopada 2017. godine a da su posjed nekretnina napustili krajem studenog 2021. godine.

Isto tako, nije sporno da su tuženici plaćali ugovorenu najamninu tužiteljima na račun koji su ugovorili u ugovoru o najmu ali da su nekada i platili gotovinom.

8. Među strankama također nije sporno da su tužitelji priznali tuženicima 200,00€ kao popust za krečenje na ime najamnine te da su uračunali u dug na ime najamnine i 200,00€ koje su tuženici dali prilikom zaključenja ugovora o najmu kao osiguranje za podmirenje izvanrednih troškova.

9. Naime, uvidom u obračun koji su tužitelji dostavili, proizlazi da su tuženici platili najamninu tužiteljima 15. siječnja 2018. godine 280,00€, 22. ožujka 2018. godine 280,00€, te u mjesecu srpnju 2018. godine 200,00€ u gotovini, 13. studenog 2018. godine 200,00€, 22. siječnja 2018. godine 200,00€, 26. ožujka 2019. godine 200,00€, da su tužitelji priznali tuženicima u mjesecu srpnju 2019. godine popust za krečenje 200,00€ i uračunali na ime najamnine, 17. prosinca 2019. godine 300,00€, 20. prosinca 2019. godine 140,00€, 19. veljače 2020. godine 200,00€, 17. ožujka 2020. 100,00€, 17. travnja 2020. 150,00€, 20. svibnja 2020 100,00€, 20. srpnja 2020. 180,00€, 16. rujna 2020 185,00€, 16. listopada 2020. 100,00€, 10. studenog 2020. 100,00€, 26. siječnja 2021. 150,00€, 22. srpnja 2021. 100,00€, 22. rujna 2021. 100,00€ te tužitelji su im uračunali 200,00€ kaucije koju su tuženici dali prilikom zaključenja ugovora o najmu te kada se zbroje svi uplaćeni iznosi uključujući one koje su tužitelji priznali na ime najamnine što se odnosi na popust za krečenje kao i kauciju, utvrđuje se da su tuženici platili ukupan iznos od 3.665,00€, a s obzirom da su tuženici bili dužni platiti 5.300,00€ odnosno 39.950,00 kuna na ime najamnine računajući od siječnja 2018. godine pa do studenog 2021. godine računajući 850,00 kuna mjesečno (47 mjeseci) pa onda se utvrđuje da su tuženici ostali dužni još 1.600,00€, a tužitelji potražuju u ovom postupku 1.637,28€, pa je onda sud odbio tužitelje preko dosuđenog iznos 1.600,00€ i to za iznos od 37,28€ kao neosnovan.

10. U postupku su izvedeni dokazi saslušanjem stranaka – tužitelja.

11. Iz iskaza I-tužitelja BA, proizlazi da je ugovor o najmu sa tuženicima zaključen krajem 2017. godine gdje je ugovorena najamnina u iznosu 850,00 kuna mjesečno, a osim najamnine trebali su plaćati i režijske troškove, dok nisu trebali plaćati porez na najam. U 11. mjesecu 2017. godine tuženici su ušli u posjed njihove kuće i počeli je koristiti. Prilikom ulaska u najam kuće tuženici su dali kauciju 200,00 eura na ruke a koja je trebala služiti u slučaju nastanka štete ili neplaćanja najamnine. U 1. mjesecu 2018. godine na njegov račun je stigla prva najamnina, s tim da je to bilo nešto povećano odnosno ta uplata je bila u iznosu od 280,00 eura a bila je za 11. i 12. mjesec 2017. i 1. mjesec 2018. godine, i u 3. mjesecu 2018. godine je bilo 280 eura za 2., 3. i 4. mjesec 2018. godine, u 7. mjesecu je bilo 200,00 eura a to je bilo gotovina kada su bili u Hrvatskoj a to je bilo za 6. i 7. mjesec 2018. godine. Zatim je uplata bila u 11. mjesecu 2018. godine 200,00 eura, zatim je uplata bila u 1. mjesecu 2019. godine 200,00 eura te su u tom momentu bili dužni oko 400,00 eura, zatim je bila uplata u 3. mjesecu 2019. godine 200,00 eura, i tada je još uvijek bio dug 400,00 eura, za 7. i 8. mjesec 2019. godine nisu platili ali im je priznao popust zato što su morali krečiti u iznosu 200,00 eura, tako da oni to nisu platili a on im je priznao kao da su platili najamninu za 7. i 8. mjesec 2019. godine. Iduća uplata je bila u 12. mjesecu 2019. godine 300,00 eura, i u tom momentu su bili dužni 700,00 eura, zatim u 1. mjesecu 2020. godine 140,00 eura su platili, u 2. mjesecu 2020. godine 200,00 eura, u 3. mjesecu 2020. godine 100,00 eura, u 4. mjesecu 2020. godine 150,00 eura, u 5. mjesecu 2020. godine 100,00 eura i 7. mjesecu 2020. godine 180,00 eura i u 7. mjesecu 2020. godine su bili dužni još uvijek 700,00 eura, u 9. mjesecu 2020. godine 185,00 eura su platili u 10. mjesecu 100,00 eura, u 11. mjesecu 2020. godine 100,00 eura, i tada su bili dužni 600,00 eura. Zatim su uplatili u 1. mjesecu 2021. godine 150,00 eura, i u 7. mjesecu 2021. godine 100,00 eura i u 9. mjesecu 2021. godine 100,00 eura, i bili su dužni na kraju 1.600,00 eura, onda je uračunao i kauciju koju su dali 200,00 eura jer bez kaucije dug bi bio 1.800,00 eura. Uplata najamnine u gotovini je bila samo jedanput u 2018. godini i jedanput je bio popust za krečenje koji im je on priznao u iznosu 200,00 eura za dva mjeseca. Iskazuje da je on kupio materijal za krečenje a tuženici su trebali samo krečiti tako da im je priznao 200,00 eura na ime toga. Nije došlo do promjene njegovog računa nikako, stalno je imao isti račun i tuženicima je to bilo poznato. Oni su njemu plaćali na njegov račun i stizalo je u eurima. Budući da su tuženici bili u zakašnjenju sa plaćanjem stanarine, odnosno u dugu on je pozivao njih da plate dug i to putem poruka Viber i Facebook-a, i oni su uvijek odgovarali da im je teško da nemaju novaca i ako mogu da plate u manjim iznosima na rate i nikada nisu rekli da neće platiti već da nemaju i da će platiti kada budu imali. Nije ih pozivao niti slao opomenu niti dao rok za iseljenje u slučaju da ne plate. Nisu imali saznanja da postoji dug za režije već su isto saznali tek kad su prodali kuću i onda su oni platili te režijske dugove a kasnije su tužili u ovom postupku i tuženici su to priznali. Tuženici su im dužni najamninu u iznosu 1.600,00 eura i potražuje onda navedeni iznos da mu plate. Iskazuje da do pojave pandemije Korona virusa su bili svake godine u Hrvatskoj tako su bili i 2017-2019. godine, s tim da 2020. godine nisu bili, a bili su 2021. godine kada su prodali kuću s tim da je supruga bila u 8. mjesecu 2021. godine na sahrani kada joj je umrla baka i tom prilikom supruga uopće nije bila kod tuženika. Tuženici nisu dali na ime najamnine nikakav novac njegovoj supruzi a ovdje tužiteljici. Izvršio je izračun duga na način da je uzeo u obzir mjesečni iznos najamnine i broj mjeseci koliko su tuženici bili u najmu, te je tako izračunao ukupnu najamninu koliko su trebali platiti i od tog iznosa je oduzeo iznos koliko su uplatili, s tim da je uračunao i 200,00 eura koje im je dao na ime popusta za krečenje i 200,00 eura kaucije koje su tuženici platili, tako da ne može reći koju točno stanarinu su tuženici ostali dužni jer nije zatvarao po mjesecima nego je izračunao dug na taj način a nakon što su tuženici napustili kuću jer je kuća prodana.

Izvodi koje je dostavio a koje glase na LA i KA se odnose na uplatu stanarine dok uplate Krell Michael se ne odnose na uplatu stanarine već je to dimnjačar u Njemačkoj tako da su greškom dostavljeni ti prometi, treba uzeti u obzir samo gdje je navedeno KA ili LA – stanarina.

12. Iz iskaza II-tužiteljice IA, proizlazi da suglasno iskazuje kao i I-tužitelj, s tim da navodi da uplate najamnine su išle na račun I-tužitelja a njezinog supruga tako da je on vodio brigu oko toga koliko su dužni tuženici i koliko su platili a ona je imala samo saznanja kako je on rekao. Imala je saznanja da tuženici su u zakašnjenju u plaćanju najamnine jer je to pričao suprug da nekada plaćaju a nekada manje plate. Tuženici su jedanput uplatili na ime najamnine u gotovini, ali ne zna koji iznos, a to je sve uzeo I-tužitelj a njezin suprug. Tuženici su ostali dužni najamninu iznos kako je naveo suprug, jer je on o tome vodio brigu. Godine 2021. bila je zajedno sa mamom u Hrvatskoj na sahrani baki koja je živjela u [adresa] međutim tada nije uopće bila u kontaktu sa tuženicima već je zajedno sa mamom obavila sahranu i sve što je potrebno i u to vrijeme su spavali u Daruvaru u hotelu. Sa tuženicima je bila u kontaktu na početku kada je zaključen ugovor o najmu.

13. Dakle, iz iskaza I-tužitelja BA proizlazi da tuženici nisu redovito plaćali ugovorenu najamninu i da su ostali dužni iznos od 1.600,00€ kao i to da su tužitelji priznali na ime najamnine tuženicima sve uplate pa i one koje su davali u gotovini te da su im i priznali popust kod krečenja kao i da su im uračunali u dug na ime najamnine kauciju koju su platili prilikom zaključenja ugovora.

14. Tuženici su u odgovoru na tužbu isticali da su davali najamninu u gotovini kada je dolazila tužiteljica u Republiku Hrvatsku, međutim iz iskaza II-tužiteljice proizlazi da je ona 2021. godine bila na sahrani svoje bake koja živi u [adresa] ali da tada nije bila u kontaktu sa tuženicima odnosno da je samo sa tuženicima bila u početku kada je zaključivan ugovor o najmu.

15. Stoga je sud je prihvatio iskaze tužitelja kao vjerodostojne kada iskazuju da tuženici nisu plaćali najamninu u gotovini više nego što su tužitelji njima priznali pa je onda sud prihvatio da su tužitelji sačinili pravilan obračun u pogledu duga na ime najamnine.

16. Da su tuženici neredovito plaćali najamninu utvrđuje se i uvidom u ispis računa I-tužitelja ŠA a koji je dostavljen i koji ispis je preveden po sudskom tumaču za njemački jezik Bruneti Gavran i to ispis uplata 2021. godine i uvidom u isto se utvrđuje da su tuženici na ime najamnine u 2021. godini uplatili na račun I-tužitelja dana 22. rujna 2021. godine iznos od 100,00€, 22. srpnja 2021. godine 100,00€, 26. siječnja 2021. godine 150,00€ te da su samo na ime najamnine za 2021. godinu platili 350,00€ a trebali su 1.240,95€.

17. Na glavnoj raspravi održanoj dana 2. prosinca 2024. godine pristupio je I-tuženik koji je iskazao da su plaćali najamninu ali ne redovito te da su nekada plaćali u većem iznosu od dogovorene najamnine a nekada manje i da su nekada dali gotovinu te da su se stranke dogovorile da im se prizna najamnina na ime krečenja, i da su prije stupanja u posjed predmetne nekretnine dali na ime kaucije dvije najamnine, pa u slučaju da su tužitelji uračunali sve uplate koje su oni dali računajući i uplatu gotovine kao i popust kod krečenja i dvije najamnine koje su dali prilikom stupanja u posjed, da je onda suglasan sa izračunom koji je tužitelj dostavio uz tužbu te je predložio da se zaključi glavna rasprava kako ne bi nastajali daljnji troškovi te da ne osporava visinu ako je sve te uplate tužitelj uračunao koje je naveo.

18. Kako je uvidom u obračun koji su dostavili tužitelji utvrđeno da su tužitelji doista u obračunu duga na ime najamnine uračunali i uplate gotovinom kao i popust kod krečenja te uplata dvije najamnine prije stupanja u posjed, te kako se podudaraju uplate koje je tužitelj naveo da su tuženici imali u 2021. godini na ime najamnine sa onim uplatama kako su navedene u izvodu prometa računa tužitelja, to onda sud zaključuje da su tužitelji pravilno izvršili obračun duga po osnovu najamnine koji je ostao tuženicima.

Stoga je sud naložio tuženicima da preostali iznos najamnine u iznosu od 1.600,00€ plati tužiteljima u roku od 15 dana, dok je odbio tužbeni zahtjev tužitelja koji su precizirali u pismenom podnesku od 9. listopada 2024. godine u kojem navodi da potražuju na ime najamnine 1.637,28€ iako iz dostavljenog obračuna ne proizlazi da bi tuženici dugovali navedeni iznos već upravo iznos od 1.600,00€ pa je onda sud odbio tužitelje za iznos od 37,28€ kao neosnovan.

Stoga je sud temeljem čl. 550. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO-a), a čijim odredbama je propisano da ugovorom o najmu obvezuje se najmodavac predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu a ovaj mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu, a kako je u postupku utvrđeno da su tužitelji kao najmodavci predali tuženicima u posjed njihovu nekretninu na uporabu te kako je utvrđeno da ugovorenu najamninu tuženici kao najmoprimci nisu plaćali redovito iz kojeg poslovnog odnosa su ostali dužni tužiteljima iznos od 1.600,00€ kao najmodavcima.

19. O troškovima postupka sud je odlučio temeljem članka 154. st. 5. ZPP- a, s obzirom da tužitelji nisu uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je onda sud naložio tuženicima da im nadoknade troškove u cijelosti a koje sud smatra opravdanim i potrebnim. Pri odlučivanju koji će se troškovi priznati tužiteljima, sud je u smislu članka 155. st. 1. ZPP-a, priznao samo one troškove koji su bili neophodno potrebni za vođenje ovoga postupka.

Sud je tužiteljima priznao troškove sukladno vrijednosti predmeta spora a prema dostavljenom troškovniku tako što je tužiteljima priznat trošak za sastav tužbe 200,00€, za zastupanje na ročištima 25. travnja 2023., 4. srpnja 2023., 2. prosinca 2024. godine za svako ročište 200,00€, za sastav podnesaka 20. veljače 2023., 9. listopada 2024. godine za svaki podnesak 200,00€ ili ukupno 1.200,00€. Tužiteljima je priznat trošak temeljem Tbr. 40. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika za zastupanje više osoba tako što im je priznao uvećanje za 10% ili po tom osnovu uvećanje 120,00€ ili ukupno 1.320,00€.

Tužiteljima je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu 36,42€, trošak sudske pristojbe na presudu 72,84€ ili sveukupno 1.429,26€, te je naložio tuženicima da navedeni iznos plate tužiteljima, u roku od 15 dana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama budući da su tužitelji postavili zahtjev sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužiteljima nije priznat trošak kao opravdan i potreban za sastav odvjetničke opomene u iznosu od 50,00€ s obzirom da takav trošak nije neophodno potreban za vođenje ovog postupka.

Isto tako tužiteljima nije priznat trošak ovjerenog prijevoda izvoda tekućeg računa tužitelja sa njemačkog na hrvatski jezik u iznosu od 2.825,80€ s obzirom da sud nalazi da takav trošak pada na teret tužitelja imajući u vidu odredbe članka 6. i 104. ZPP-a.

Naime, odredbom članka 104.ZPP-a propisano je da stranke i drugi sudionici u postupku upućuju sudu svoje tužbe, žalbe i druge podneske na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, pa kada je tužitelj dostavio izvod iz svog tekućeg računa na njemačkom jeziku na kojemu su bile evidentirane uplate ne samo koje se odnose na ovaj predmet postupka nego i sve uplate tužitelju, pa trošak za takav prijevod sud smatra da ne može ići na teret tuženika pa onda navedeni trošak nije ni priznao tužiteljima.

20. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova za pristup na ročište za donošenje, objavu i uručenje presude, sud će odlučiti posebnim rješenjem nakon održanog ročišta.

U Grubišnom Polju, 16. siječnja 2025. godine

S u t k i n j a :

Milka Katić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana 16. siječnja 2025. godine kao dana održavanje ročišta za donošenje, objavu i uručenje presude. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka nadležnom sudu drugog stupnja, putem ovog suda.