REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1904/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Neda Mihaljević, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ante Mihaljević i Neda Mihaljević u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-1353/23-2 od 18. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj P-1141/2022-35 od 20. listopada 2023., u sjednici održanoj 16. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-1353/23- 2 od 18. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj P-1141/2022-35 od 20. listopada 2023., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) postavivši osam pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj kroz sudsku praksu i to:
"1. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika?
2. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?
3. Je li u primjeni čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja a ne podnošenja zahtjeva?
4. Da li je presuda nezakonita i nepravilna i da li je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?
5. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prilikom određivanja financijskog vještačenja radi izračuna preplate ovlašten samostalno popuniti pravnu prazninu koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da odredi izračun razlike temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora, protivno odredbama članka 324. i 319. Zakona o obveznim odnosima, ili je potrebno navedenu prazninu popuniti na način da se za sve izračune koristi promjenjiva kamatna stopa primjenjiva na HRK kredite za predmetno razdoblje?
6. Je li sud pravilno primijenio materijalno pravo u slučaju kada prilikom odmjeravanja troška stranci za parnične radnje poduzete prije 05. studenog 2022. godine prizna trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kn sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje u tekstu: Tarifa/22), dakle i za razdoblje prije stupanja na snagu Tarife/22 ili je za parnične radnje poduzete prije 05. studenog 2022. godine potrebno primijeniti tada važeću odvjetničku tarifu i vrijednost boda od 10,00 kn?
7. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bez suglasnosti i protivno volji ugovornih strana, ovlašten samostalno, urediti postojeći ugovorni odnos na način da pravne praznine nakon ništetnosti pojedinih odredbi, popuni novim ugovornim odredbama o nepromjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i ukidanjem valutne klauzule, iako zakon dopušta ugovaranje valutne klauzule i promjenjivu kamatnu stopu, te iako postoji protivljenje jedne ugovorne strane takvom popunjavanju pravne praznine?
8. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovaranje valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna strana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?"
2. Odgovor na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
4. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu u CHF u odnosu na valutnu klauzulu te isplata preplaćenog iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi.
5. Prvo postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu, jer je tuženik dokazni prijedlog saslušanja svog djelatnika propustio predložiti do zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 2. ZPP).
6. Drugo postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je pobijana odluka u skladu sa objedinjenim pravnim shvaćanjem o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) od 31. siječnja 2022. i u skladu s ustaljenom praksom kao npr. u Rev-203/21, Rev-396/21, Rev-647/21, itd..
7. Naime, prema objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke podnesene u povodu te tužbe za kolektivnu zaštitu.
8. Treće postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu, jer je utvrđeno da je prednik tuženika postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja, tj. utvrđeno je da je prednik tuženika bio nepošteni stjecatelj, a zbog čega je tuženik dužan na temelju jasne odredbe čl. 1115. ZOO/05 platiti zatezne kamate od dana stjecanja.
9. Četvrto postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu, jer su činjenične tvrdnje u postavljenom pravnom pitanju u suprotnosti sa sadržajem odluke nižestupanjskih sudova. Naime, sud prvog stupnja dao je jasne razloge o početku tijeka zateznih kamata (toč. 42. obrazloženja prvostupanjske presude) a koje razloge je prihvatio i drugostupanjski sud.
10. Peto, sedmo i osmo postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu, jer nižestupanjski sudovi nisu popunjavali pravne praznine, već su ugovor o kreditu primijenili bez ništetnih ugovornih odredbi i tuženiku naložili isplatu preplaćenih iznosa.
11. Šesto postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je pobijana odluka u skladu s ustaljenom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-940/20, Rev-847/21, Rev-562/24, Rev-1324/24, Revd-3296/24 itd.).
12. Budući da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 16. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
