Poslovni broj: Pr-1601/2021-25
Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužiteljice: JTĆ rođ. J iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Hrvoju Kuprešaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika: REPUBLIKA HRVATSKA, MINISTARSTVO OBRANE REPUBLIKE HRVATSKE, Zagreb, Trg Kralja Petra Krešimira IV 1 OIB: 66486182714, zastupan po ODO u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 12. prosinca 2024.g. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 16. siječnja 2025.g.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku: REPUBLIKA HRVATSKA, MINISTARSTVO OBRANE, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV 1, OIB: 66486182714, da isplati tužiteljici: JTĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.158,80 Eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na taj iznos teku od dana 25.03.2021. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve do isplate, u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku: REPUBLIKA HRVATSKA, MINISTARSTVO OBRANE, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV 1, OIB: 66486182714, da isplati tužiteljici: JTĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 165,91 Eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve do isplate, u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.187,50 Eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve do isplate, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi i tijekom raspravljanja navodi da je prethodno prije podnošenja ovopredmetne tužbe, sukladno čl. 186.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN25/13) dana 25.03.2021. godine podnijela tuženiku Zahtjev za mirno rješenje spora, a koji zahtjev da je tuženik usvojio, no s obzirom na to da je ponudio prenizak iznos pod rečenim uvjetom tužiteljica da nije mogla pristati na zaključenje izvansudske nagodbe. Tužiteljica navodi da je po primitku obavijesti tuženika nakon podnesenog zahtjeva za mirno rješenje spora dana 8.7.2021. godine uputila prigovor na koji do dan danas nije dobila odgovor radi sklapanja izvansudske nagodbe s obzirom na to da nije sporno kako su nastale ozljede kod tužiteljice u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Tužiteljica navodi da je zaposlenik Ministarstva obrane Republike Hrvatske te da je dana 19.7.2020. godine na radnom mjestu vojnika MORH-a pri povratku sa smjene stražarskog osiguranja sudjelovala u prometnoj nesreći u svojstvu putnika terenskog vojnog vozila. Nadalje, prilikom izlijetanja terenskog vojnog vozila iz prometne trake koje vozilo se prevrnulo te završilo u kanalnom dijelu ceste zbog čega da je tužiteljica kao putnik u vozilu pretrpjela ozljede pobliže opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji. Tužiteljica navodi da je po sanaciji rehabilitirana, no u statusu još uvijek perzistira redukcija pokreta što je također razvidno iz priložene medicinske dokumentacije, te da zbog zadobivenih ozljeda u svezi predmetnog štetnog događaja potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu, budući da je pretrpjela fizičke bolove, strah, te duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega, te predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu u iznosima pobliže opisanim u podnesku tužiteljice od dana 2.12.2024., kojim je specificirala tužbeni zahtjev sukladno nalazu vještaka, te potražuje naknadu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja navodi da se protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, da tužiteljica u tužbi navodi da je kao zaposlenik Ministarstva obrane Republike Hrvatske 19.7.2020. godine sudjelovala u prometnoj nesreći kao putnik u terenskom vojnom vozilu, koje je prilikom izlijetanja iz prometne trake završilo u kanalu, da navodi da je zadobila ozljede u svezi predmetnog štetnog događaja te potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu, da tužiteljica prvenstveno u tužbi nije navela koje je povrede zadobila, niti koja bi bila osnova odgovornosti tuženika za nastalu štetu, da se prometna nesreća dogodila na način da je vozilom upravljao JT, koji nije imao vozačku dozvolu, niti položen vozački ispit, te je zbog neprilagođene brzine uvjetima i stanju na cesti, izgubio kontrolu nad vozilom, uslijed čega je došlo do slijetanja vozila s kolnika i prevrtanja u jarak. Odredbom čl. 126. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19, 158/23) da je propisano da se djelatne vojne osobe kolektivno osiguravaju od posljedica nesretnog slučaja na teret državnog proračuna Republike Hrvatske, a na koji način da je u vrijeme štetnog događaja bio osiguran i tužitelj i to kod osiguravatelja Croatia osiguranja d.d. policom osiguranja broj: [broj police osiguranja]. Odredbom čl. 193. st. 6. istog zakona da je izričito propisano da iznimno od odredbi stavaka 4. i 5. istog članka kojima je propisana odgovornost tuženika po općim propisima za naknadu štete počinjene u vezi s obavljanjem službe, oštećeniku pripadniku Oružanih snaga da ne pripada pravo na naknadu štete ako ostvaruje pravo na kolektivno osiguranje iz članka 126. istog Zakona. Kako da je prema saznanju tuženika tužiteljica osiguravajućem društvu Croatia osiguranje d.d. podnijela zahtjev za isplatu osigurnine po polici kolektivnog osiguranja, dakle, upravo zahtjev radi ostvarivanja prava na kolektivno osiguranje, to da drži da istoj ne pripada naknada štete koju potražuje predmetnom tužbom. Nadalje tužiteljica da nije obrazložila ni visinu zahtjeva, odnosno nije navela jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi pravična naknada, već samo paušalno da navodi osnove i iznose po kojima traži naknadu štete. Po mišljenu tuženika da kod tužiteljice nije došlo do smanjenja životne aktivnosti budući da povrede nisu uzrokovale takav oblik štete, pa s obzirom na navedeno predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Tužiteljica u odnosu na navode tuženikovog odgovora na tužbu se očituje na način da uvodno u cijelosti ostaje kod svih dosadašnjih navoda, predloženih dokaza kao i kod postavljenog tužbenog zahtjeva, da navode tuženika drži kao paušalne i neosnovane u cijelosti te zbog nedostatka valjanih argumenata tuženik da iznosi navode usmjerene jedino na umanjivanje odgovornost tuženika, da nije sporno da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila zaposlenik Ministarstva obrane Republike Hrvatske, kao dio obrambenog sustava odnosno, djelatna vojna osoba s kojim je temeljem Zakonom o službi u Oružanim snagama u Republici Hrvatskoj sklopljen ugovor o vojničkoj službi na neodređeno vrijeme. Ministarstvo obrane da je nadležno za poslove obrane odnosno glavna djelatnost ministarstva da je pružanje usluga Oružanim snagama Republike Hrvatske za potrebe obrane i sigurnosti. Također, tužiteljica ističe kako je člankom 111. st.1. Zakona o radu propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi radom, a što je u konkretnom slučaju, razvidno s obzirom na to da je tužiteljica štetnim događajem pretrpjela teže ozljede za vrijeme obavljanja svojih radnih zadataka na radnom mjestu odgovoran je poslodavac, u ovopredmetnom postupku tuženik da o je odgovoran za štetu nastalu na radu i u vezi s radom po načelu objektivne odgovornosti. Nadalje, tužiteljica osporava navode tuženika u dijelu kojim isti osporava uzročno-posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i nastalih ozljeda kao i visinu tužbenog zahtjeva za pretrpljene ozljede, a da je iz priložene medicinske dokumentacije razvidno koje je ozljede tužiteljica pretrpjela i zadobila u predmetnom štetnom događaju za vrijeme radnog vremena, na radnom mjestu, obavljajući poslove za tuženika kao poslodavca. Tužiteljica nadalje ističe kako je prijavila nesretan slučaj osiguranju te dostavlja potpisani obrazac prijave nesretnog slučaja kao i zaprimljeni dopis obavijest o broju spisa štete od strane Croatia osiguranja, a po kojoj tužiteljica da nije zaprimila naknadu za štetu niti je sklopila izvansudsku nagodbu, te ističe kako okolnosti koje tuženik konstantno navodi i dostavlja u spis nisu od važnosti za ovopredmetni postupak, a sve s obzirom da tužiteljica potražuje neimovinsku štetu za pretrpljene ozljede i to zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao i za tuđu pomoć i njegu s osnova odgovornosti tuženika kao poslodavca za nastalu štetu. Također, tužiteljica ističe da je zadobila i pretpjela ozljede u svezi predmetnog štetnog događaja za vrijeme radnog vremena, na radnom mjestu i to obavljajući radne zadatke za tuženika kao poslodavca po kojoj isti odgovora po načelu objektivne odgovornosti.
4. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem preslike Zahtjeva za mirno rješenje spora od 25.3.2021.g., preslike Dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku, Stalna služba u Kninu od 24.6.2021.g., prigovora na zaprimljeni dopis tuženika od 8.7.2021., preslike medicinske dokumentacije tužitelja, Police osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja br. 217700008709, prijave nesretnog slučaja od 11.11.2020.g., odgovora Croatia osiguranje d.d. od 13.2.2024.g, pismenog nalaza i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke dr. Ive Blaće i dr. Vlatke Novak od 7.11.2024.g., te saslušanjem svjedoka MT i saslušanjem tužiteljice kao stranke u postupku.
5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.
6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlenik Ministarstva obrane RH na radnom mjestu vojnika, te da je pri obavljanju svoje redovne dužnosti pri povratku sa smjene stražarskog osiguranja sudjelovala u prometnoj nesreći dana 19.7.2020.g. i zadobila tjelesne ozljede.
7. Saslušani svjedok MT iskazuje da je s tužiteljicom radila zajedno od 2019. do 2022. godine, pa da su tako radile zajedno i u srpnju 2020. kada je tužiteljica doživjela prometnu nezgodu koje da je i ona sama bila 19. srpnja 2020. godine gdje su obje ozlijeđene, a da su te prigode obnašale stražarsku dužnost i čekale smjenu i kad su ih zamijenili, da je tadašnji desetnik JT došao vozilom marke Defender pokupio ih sa smjene i to u okviru radnog vremena i kad je krenuo na prvoj okuci išao je prebacivati brzinu i u jednom trenutku je kolom zapeo u kanal te su se počeli prevrtati i zapeli u jednom većem kanalu i onda im jedan kolega došao u pomoć da ih izvuče iz vozila, te da je izvukao nju prvu, a zatim tužiteljicu. Iskazuje da je bila sva krvava, imala otvorenu ranu glave, a tužiteljica da je natukla prsište i iskrenula nogu i zglob i imala udarce po glavi i rukama i nakon nekog vremena da je došlo vozilo hitne pomoći i odveli ih u bolnicu Knin, te ističe i to da taj desetnik uopće nije imao vozačku dozvolu, ali to tada da one nisu znale, kao i da su i tužiteljica i ona bile više mjeseci na bolovanju. Na upit pun. tuženika da li su bile vezane, iskazuje da Defender, ta marka vozila na zadnjem sjedištu gdje su njih dvije sjedile nema uopće pojas pa da se nisu niti mogle vezati, s tim da je to auto također i za prijevoz putnika i u istom da su se po nalogu poslodavca vozili i ranije.
8. Tužiteljica u svom stranačkom iskazu u cijelosti potvrđuje navode njezine tadašnje kolegice MT, s tim da dodaje da je bila tri mjeseca na bolovanju, da je provodila potrebnu rehabilitaciju, te da i zbog zadobivenih ozljeda i dan danas trpi posljedice i više nije u toj službi, a vezano uz upit z.z.z. tuženika da li je prijavila Croatia osiguranju štetu s obzirom na postojanje kolektivne police osiguranja, izjavljuje da jeste po nalogu poslodavca, ali nikada da nije dobila nikakvu naknadu, s tim da je to dala poslodavcu a on dalje i da nije dobila nikakvu povratnu obavijest.
9. U postupku nije bilo sporno da je tužiteljica u vrijeme utuženog događaja bio djelatnik tuženika, te da Croatia osiguranje nije tužiteljici isplatila osigurninu.
10. Odgovornost Republike Hrvatske za štetu koju je pretrpjela službena osoba na radu, što je u konkretnom slučaj, ne utvrđuje se po odredbama Zakona zaštite na radu, već po općim propisima o odgovornosti poslodavca za štetu uzrokovanu zaposleniku (st.1.čl.111. Zakona o radu).
11. Odredbom citiranog čl. 111. Zakona o radu (dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.
12. Prema općem propisu – odredba čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 125/11 i 94/13) - tko drugom uzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, ali ukoliko je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosnom opasnom djelatnosti, odgovara se bez obzira na krivnju jer se smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, pri čemu za štetu od opasne djelatnosti odgovora osoba koja se njome bavi. U konkretnom slučaju tužiteljica kod tužene obavlja poslove vojnika MORH-a, radeći u smjenama stražarskog osiguranja, što samo po sebi predstavlja opasnu djelatnost, zbog čega je tuženik odgovoran za štetu koja zbog toga nastane njezinom djelatniku bez obzira na krivnju, prema načelu objektivne odgovornosti, te i odgovara kao poslodavac za ozljede koje je tužiteljica zadobio u utuženom događaju, kada je vračajući se sa smjene pretrpjela ozljede u prometnoj nesreći u kojoj je došlo do prevrtanja vozila koji je tužiteljicu po nalogu poslodavca prevozilo sa mjesta rada za vrijeme radnog vremena.
13. Ovakav način nastanka nezgode, tuženik posebno ne osporava, a iz samog opisa događaja, proizlazi da kod tužiteljice nisu utvrđene okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je prouzročila štetni događaj, pa čak niti pridonijela nastanku istog, a s obzirom da ne postoje druge okolnosti koje bi tuženika ekskulpirale odgovornosti za štetu nastalu uslijed utuženog štetnog događaja, to je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici nastalu joj štetu.
14. Liječničkim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Blaće, spec. kirurgu, koje sud ocjenjuje nepristranim i stručnim, pa ga zato i prihvaća, utvrđeno je da je tužiteljica stradala dana 19.7.2020. u prometnoj nezgodi kao putnik u osobnom vozilu i da je zadobila povrede – nagnječine desnog prsišta, trzajnu povredu vrata, nagnječine oba koljena te uganuće lijevog nožnog zgloba, da je istoj inicijalna pomoć pružen kod kirurga OB Hrvatski ponos Knin gdje se izvršila dijagnostička obrada te uz imobilizaciju ovratnikom i elastičnim zavojem otpuštena na kućnu njegu i nastavlja ambulantno liječenje pod kontrolom kirurga do sanacije, da je nosila imobilizaciju oko 2 tjedna, da je obavljala fizikalnu terapiju ambulantno više tjedana, da kod pregleda subjektivno navodi da su od nezgode zaostali stalni bolovi u lijevom gležnju koji se pojačavaju kod dužeg hoda i stajanja na nogama, da još uvijek nosi uloške koji joj pomažu te odgovarajuću obuću, da povremeno kod opterećenja osjeti bolove u desnom prsištu, da noću slabo spava jer se ne može namjestiti zbog bolova vratne kralješnice, da od nezgode ne može se voziti sa drugim vozačima jer u svakoj problematičnoj situaciji u prometu ima blage napadaje panike, da više ne radi u vojsci nego u dućanu, dok je objektivno urednog kontakta i jednostavnih neuroloških testova, test po M uredan, pokreti u vratnoj kralježnici tek terminalno ograničeni, pokreti u oba koljena uredni, pokreti u lijevom nožnom zglobu: plantarna flesija- dorzalna fleksija 40-0-15, inverzija everzija terminalno ukočeni, pokreti u desnom nožnom zglobu u punom opsegu, deformacija zglobova nema, ožiljaka nema.
14.1. Psihijatrijski pregled obavila je dr. Novak, spec. psihijatar, iz čijeg nalaz i mišljenja, a koje sud ocjenjuje nepristranim i stručnim, pa ga zato i prihvaća, je utvrđeno da je tužiteljica stradala dana 19.7.2020. u prometnoj nezgodi kao putnik u osobnom vozilu i zadobila gore opisane povrede, da je s tužiteljicom razgovarala za potrebe ovog vještačenja dana 18. rujna 2024.g., da živi u [adresa], a inače je iz [adresa], rođena **.**.1997. nije udana, nema djece, po zanimanju kuhar, zaposlena kao trgovac, da opisuje događaj, citira: „To je bilo 19.7.2020. za vrijeme stražarskog osiguranja u Golubiću. U to vrijeme sam radila u vojsci kao vojnik. Vraćala sam se sa svojim kolegama u stražaru sa stražarske smjene u terenskom vozilu. Sjedila sam otraga na klupi, vozilo se prevrnulo. Zadobila sam trzajnu ozljedu vrata, nisam gubila svijest, natučena mi je bila desna strana rebara, natučena oba koljena, lijevi gležanj. U tom momentu sam bila pod šokom, nije mi bilo jasno što se dogodilo. Auto je ostao na krovu u kanalu. Kolege koje su bile u blizini su nam pomogle i izvukli su nas iz auta. Ne znam koliko sam dugo bila u tom prevrnutom autu, da me nisu izvukli mogla sam se i sama izvući iz auta. U momentu nesreće jako sam se prestrašila, nisam mislila da ću umrijeti, jer sam odmah vidjela da sam natučena. Vidjela sam i da su drugi bili dobro, jedna kolegica je imala otvorenu ranu glave. Na sebi sam imala borbenu opremu i pušku. Došla je hitna pomoć i odvedeni smo u OB Knin. Kad sam došla u bolnicu isprepadali su me, jer sam se žalila da je bol s desne strane, u prsištu, postojala je bojazan od unutarnjeg krvarenja, kad se ustanovilo da nije opustila sam se. U bolnici nakon početne obrade puštena sam kući.” U to je vrijeme bila u stalnom radnom odnosu u vojsci. Na bolovanju je bila tri mjeseca. Prvih dana je slabije spavala, non stop joj se vrtjela nesreća po glavi. Nije potražila psihijatrijsku pomoć i nije uzimala nikakve lijekove za spavanje. Nakon nesreće je osjećala nepovjerenje i strah ako je netko drugi vozi, nema povjerenja u druge. Živi s dečkom i u njega nema povjerenja. Ima vozačku dozvolu i sebi vjeruje i ako i treba negdje ići s autom ona uglavnom vozi. Ne uzima nikakve lijekove za spavanje. Spava dobro. Drugih psihičkih smetnji nema. Trudi se funkcionirati. Nekad osjeti bolove u vratu, vrtoglavice nema. Na promjene vremena joj je bol u vratu, rebrima i gležnju jači. Drugih zdravstvenih tegoba nema. Na poslu dobro funkcionira ali ako ima više posla kod saginjanja i podizanja tereta osjeća bol u rebrima. Ne puši, ne konzumira alkohol niti drogu. Nije bila ni taj dan kad se dogodila prometna nesreća pod utjecajem nikakvih psihoaktivnih tvari. Iz vojske je otišla u 9. mjesecu 2022. kad joj je prestao ugovor. U [adresa] je odselila prošle godine, inače je iz [adresa]. Psihički profil: pri svijesti, uredne orijentacije, kontakt se dobro uspostavlja i održava. Afektivitet uredan, mišljenje po formi uredno, u sadržaju nema sumanutosti.
14.2. Iz nalaza vještaka proizlazi da je bol jakog intenziteta kod tužiteljice trajala 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, a lakog intenziteta 25 dana, dok su povremene boli trajnog karaktera i ubrajaju se u pojačane napore.
14.3. Iz nalaza vještaka proizlazi nadalje da je tužiteljica u momentu same nesreće osjetila strah jakog intenziteta koji je trajao do jedan sat, strah srednjeg intenziteta je trajao dva dana, a lakog intenziteta tjedan dana, te da s psihijatrijske strane nema trajnih psihičkih posljedica.
14.4. Iz nalaza vještaka nadalje proizlazi da su tužiteljici tuđa pomoć i njega bili potrebni 12 dana po 2 sata dnevno za vrijeme bolne faze i nošenja ovratnika, a da je pomoć bila potrebna od strane nestručne osobe u obavljanju osobne higijene, jednostavnih kućanskih poslova i odlazaka liječniku.
14.5. Mišljenje vještaka je da je štetnim događajem tužiteljica zadobila opisane povrede, da je obavila je adekvatno liječenje i rehabilitaciju, da se radi o povredi prava osobnosti tjelesnog zdravlja, da se u tijeku liječenja uganuće lijevog nožnog zgloba kompliciralo upalom tetive peroneusa. što je za posljedicu imalo ograničenje pokreta u zglobu u lakom stupnju i zbog toga će patiti povremene boli kod dužeg opterećenja lijeve noge (dugi hod, stajanje na mjestu, hod po makadamu, penjanje uz ljestve), mora birati odgovarajuću obuću (izbjegavati štikle), te voditi računa o ulošcima u cipelama, dok ostale povrede nisu ostavile trajne posljedice. Naposljektu da je kod tužiteljice zaostalo smanjenje životne aktivnosti za 1,5 % i shodno tome morati će ulagati pojačane napore.
15. Gore navedenom ozljedom je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19.st.2. u vezi čl.1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 100.st.1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica naveo u tužbi: fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i one su u smislu čl. 1100.st.2. ZOO kriteriji (mjerila), odnosno, kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.
16. Odlučujući o visini pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke boli, sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje tih bolova kako su opisani u nalazu i mišljenju vještaka, pa je tako tim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica trpjela boli jakog intenziteta 2 dana, bolove srednjeg intenziteta 10 dana, a lakog intenziteta 25 dana, dok boli koje povremeno osjeća su trajnog karaktera i ubrajaju se u pojačane napore.
17. Odlučujući o visini pravične novčane naknade za pretrpljeni strah, sud je uzeo u obzir nalaz vještaka po kojem je tužiteljica u momentu same nesreće osjetila strah jakog intenziteta koji je trajao do jedan sat, strah srednjeg intenziteta je trajao dva dana, a lakog intenziteta tjedan dana, te da s psihijatrijske strane nema trajnih psihičkih posljedica.
18. Vezano uz duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka proizlazi da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila opisane ozljede, da je obavila adekvatno liječenje i rehabilitaciju, pa da je kod tužiteljice zaostao stupanj oštećenja zdravlja i funkcioniranja za 1,5% (smanjenje životnih aktivnosti) i shodno čemu će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu.
19. Vezano uz naknadu imovinske štete sud je utvrdio da je zbog utuženog štetnog događaja tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega 12 dana po 2 sata dnevno za vrijeme bolne faze i nošenja ovratnika, a da je pomoć bila potrebna od strane nestručne osobe u obavljanju osobne higijene, jednostavnih kućanskih poslova i odlazaka liječniku, pa je stoga istoj na ime ovog vida štete dosuđen zatraženi iznos od 165,91 € smatrajući isti primjerenim onom što je tužiteljica morala uložiti da bi sanirala ovu štetu (čl. 1100.st.1. i 2. ZOO).
20. Vodeći računa o svim okolnostima, sud je na temelju čl. 1100.st.1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu za povrede prava osobnosti kao neimovinsku štetu u iznosu od 3.158,80 €, te u odnosu na imovinsku štetu u iznosu od 165,91 €.
21. Valja navesti da se ovaj sud pri dosudi pojedinačnih iznosa naknade štete odnosno ukupno dosuđenog iznosa iste, rukovodio orijentacijskim kriterijima VSH-a, a posebice naputkom istih kriterija kojima je za cilj ujednačavanju sudske prakse, time, da isti ne predstavljaju golu i čistu matematičku formulu koja bi pukim automatizmom služila za izračunavanje pravične novčane naknade, jer bi u protivnom bilo izlišno sudovanje u istima, pa je ovaj sud u konkretnom slučaju pri određivanju naknade za svaki vid štete uzimao u obzir, a što je razvidno iz obrazloženja ove presude, sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova imaju tek značaj osobito važnih ali ne i jedinih okolnosti koje je ovaj sud imao na umu pri određivanju iznosa pravične naknade, s tim da zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske i imovinske štete teku od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, tj. 25.3.2021.g., kada je tužiteljica pozvala tuženika da joj nadoknadi štetu (čl.1103 ZOO u vezi s čl.112.st.2. ZPP), do isplate, pa je slijedom svega gore navedenog, ovaj sud uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog pojedinog dokaza i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, donio odluku kao u toč. I. i II. izreke ove presude.
22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., čl. 154.st.1., 155. i čl. 164. ZPP, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika po Tbr.7.t.1., 8. i 9, pa je tužiteljici tako priznat parnični trošak zastupanja po odvjetniku za sastav Zahtjeva za mirno rješenje spora u visini od 100 bodova, za sastav prigovora na zahtjev za mirno rješenje spora - 100 bodova, za sastav tužbe - 100 bodova, za sastav podnesak od 30.11.2022. - 75 bodova, podneska od 31.05.2023. - 75 bodova, podneska od 18.12.2023. - 75 bodova, podneska od 19.02.2024. - 100 bodova, za pristup na ročište 28.02.2024. - 100 bodova, za sastav podneska od 13.03.2024. - 100 bodova, za pristup na ročište 11.04.2024. - 100 bodova, za pristup na ročište 16.05.2024. - 100 bodova, za sastav podneska od 07.06.2024. - 75 bodova, za sastav podneska od 02.12.2024. - 75 bodova, za sastav podneska od 02.12.2024. - 100 bodova, za pristup na ročište od 12.12.2024. - 100 bodova i za pristup na ročište za objavu presude 100 bodova, odnosno, ukupno 1.475 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 Eura iznosi 2.950,00 Eura, a uvećano za PDV 25 % od 737,50 Eura i trošak vještačenja od 500,00 Eura iznosi sveukupno 4.187,50 Eura. koliko je tuženik dužan tužiteljici naknaditi na ime parničnog troška, pobliže opisano u toč. III. izreke ove presude.
U Šibeniku, 16. siječnja 2025.g.
Sudac:
Silvana Klisović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu teče od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena
