Poslovni broj: Usž-4036/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AK iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Boži Vrkiću, odvjetniku iz Zadra, Jurja Dalmatinca 3, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostava Zadar, Ivana Mažuranića 30, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: UsI-888/2024-8 od 22. srpnja 2024. godine, na sjednici vijeća od 16. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: UsI-888/2024-8 od 22. srpnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/24-02/275, ur.broj: 443-02-03- 22-24-2 od 12. ožujka 2024. godine kojim je tužitelju kao investitoru naređeno ukloniti građevinu – pristupnu cestu izgrađenu na dijelu kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole, sve pobliže opisano u navedenom rješenju.
2. Tužitelj je protiv citirane presude prvostupanjskog suda podnio žalbu u kojoj navodi da prvostupanjski sud nije prihvatio navode tužitelja da predmetna nekretnina ne spada u kategoriju građevina za čije građenje je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu jer se radi o jednostavnoj građevini – pristupnom putu za koji nije potrebno ishoditi akt o građenju što da je i razvidno na terenu. Tužitelj je predložio izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta uz učešće vještaka građevinske struke koji sud nije prihvatio. Smatra da bi se utvrdilo je li riječ o građevini za koju je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu ili ne, prvostupanjski sud da je morao provesti predloženi dokaz kako bi vještak, čija je to specijalnost dao odgovor na ključna pitanja. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu.
3. Tuženik se nije očitovao iako je dostava poziva istom uredno iskazana.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporeno rješenje prvostupanjskog upravnog suda sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nije našao da su osnovani razlozi zbog kojih tužitelj pobija presudu, niti da postoje razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Naime, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama citiranog Zakona, a prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je osnovano zaključio da postoje zakonom propisani uvjeti za donošenje rješenja kojim se tužitelju nalaže uklanjanje predmetnog bespravno izgrađenog objekta.
7. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je u konkretnom slučaju proveden inspekcijski pregled 28. veljače 2024. godine o čemu je sačinjen i zapisnik na predmetnoj lokaciji u [adresa] kada je utvrđeno da je na dijelu kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađena pristupna cesta ukupnih maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 39,75x11,60 m u svrhu pristupa sa asfaltirane prometnice [adresa] put do jugozapadne strane kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj je izgrađena poslovna građevina – automatska autopraonica. Pristupna cesta je izvedena na način da je izvršeno nasipavanje terena kameno-šljunčanim materijalom radi izravnavanja terena u nepravilnoj tlocrtnoj površini maksimalnih dimenzija naprijed navedenih te je izvršeno i asfaltiranje ceste u dimenzijama 36,65x8,60m (maksimalno) sa spojem na postojeću asfaltiranu prometnicu, koja pristupna cesta je dovršena. Tuženik je u upravnom postupku utvrdio da je vlasnik kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], šuma pov. 3241 m2, upisana Republika Hrvatska, smještana unutar građevinskog područja u području z1
– javna zelena površina. Tužitelj je saslušan u postupku pred tuženikom dana 4. ožujka 2024. godine kojom prilikom je izjavio da je on investitor građenja pristupne ceste kao i izvoditelj radova te da za navedenu gradnju nije ishodio potrebno odobrenje za gradnju. Ističe da je vlasnik čestice 609/10 te da je od strane [adresa] pokrenut postupak izdvajanja kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz šumskog zemljišta u zemljište za prilaz poslovnim građevinama.
8. Obzirom na sve navedeno i neprijeporno utvrđeno ovaj Sud ocjenjuje pravilnim i zakonitim kako rješenje tuženika tako i osporenu presudu prvostupanjskog suda budući da je u konkretnom slučaju naprijed navedenim radnjama tužitelja povrijeđena odredba članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) koja propisuje da se građenju građevina može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole te da se graditi mora u skladu s tom dozvolom, ako tim zakonom ili propisom donesenim na temelju tog Zakona nije drukčije propisano. Nadalje, odredbom članka 106. stavak 2. Zakona o gradnji propisano je da investitor može na vlastitu odgovornost i rizik pristupiti građenju na temelju izvršne građevinske dozvole.
9. Prvostupanjski upravni sud je pravilno primijenio odredbe članka 3. stavak 1. točka 10. te točka 11. citiranog Zakona o gradnji kao i odredbu članka 106. stavak 1. istog Zakona.
10. Stoga iz svega navedenog proizlazi nedvojbeno da tužitelj u trenutku gradnje nije posjedovao potrebno odobrenje za gradnju, odnosno da je gradnji pristupio bez potrebnog odobrenja pa je stoga prvostupanjski sud pravilno i na zakonu osnovano odbio tužbeni zahtjev.
11. Nadalje, pravilno je sud odbio i prigovor tužitelja da bi se u konkretnom slučaju radilo o građevini koja bi bila obuhvaćena Pravilnikom o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine", broj: 112/17., 34/18., 36/19., 98/19., 31/20., 74/22., 155/23.) obzirom da predmetna pristupna i asfaltirana cesta spada u kategoriju građevina za čije građenje je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu. Naposljetku Sud nalazi neosnovanim prigovore tužitelja da je u konkretnom slučaju trebalo provesti izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, obzirom da je tuženik odnosno, u konkretnom slučaju viši građevinski inspektor koji je donio ovdje osporeno rješenje stručna i kompetentna osoba za utvrđivanje činjeničnog stanja i primjenom mjerodavnog materijalnog prava. Pritom se, također, navodi i to da Sud nije vezan prijedlozima stranaka, odnosno da je u smislu odredbe članka 49. stavak 4. propisano da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, međutim, Sud nije vezan tim prijedlozima.
12. U konkretnom slučaju je pravilno primijenjena odredba članka 113. stavak 1. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18. 117/21. – 67/23.).
13. S obzirom na sve navedeno i neprijeporno utvrđeno trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci pod točkom I., a na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a kao pod točkom II., obzirom da tužitelj nije uspio u sporu.
U Zagrebu, 16. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
