REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1676/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Gugić, Kovačić i Krivić u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-787/2019 od 17. studenog 2021., 16. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-787/2019 od 17. studenog 2021. i sudi:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, dužan je platiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, svotu od 40.935,12 kuna zajedno sa zateznom kamatom od 27. veljače 2019. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.119,84 EUR (tisućustodevetnaest eura i osamdesetčetiri centa) sa zateznim kamatama na iznos od 912,46 EUR (devetstodvanaest eura i četrdesetšest centi) od 16. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 378,27 EUR (tristosedamdesetsosam eura i dvadesetsedam centi) sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-787/2019 od 17. studenog 2021. naložio je tuženiku platiti tužitelju iznos od 40.935,12 kn sa zateznim kamatama od 27. veljače 2019. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači presudu i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 1.565,50 kn.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je sukladno odredbi članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, imajući u vidu odredbu članka 467. stavka 1. ZPP-a.

6. Kako se konkretno radi o sporu male vrijednosti (članak 502. stavak 1. ZPP-a), to se presuda kojom se završava takav spor može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Zbog toga ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u ovom predmetu spora zbog čega nije ispitivao osnovanost tuženikovih žalbenih navoda usmjerenih na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

7. Predmet spora je naknada štete koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku ZA od 1. lipnja 2016. do 31. prosinca 2018., u visini od 50% isplaćene invalidske mirovine, što iznosi 40.935,12 kn. Između stranaka je sporna uzročno-posljedična veza između ozljeda koje je tužiteljev osiguranik zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi i gubitka njegove radnje sposobnosti, odnosno njegovog umirovljenja te primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ili odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

8. Prvostupanjski sud je zaključio da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16; dalje: ZMO) koji je bio na snazi u vrijeme isplate mjesečnih iznosa mirovine u utuženom razdoblju tužiteljevom osiguraniku ZA.

9. U odnosu na uzročno-posljedičnu vezu između umirovljenja tužiteljevog osiguranika i ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicine rada dr. sc. Azre Huršidić utvrdio postojanje uzročno-posljedične veze između ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju i umirovljenja tužiteljevog osiguranika ZA u omjeru od 50%, a bolesti 50%.

10. Slijedom navedenog zaključio je da tužitelj za utuženo razdoblje ima pravo na naknadu štete od tuženika u visini od 50% s obzirom na to da je u tom postotku utvrđena uzročno-posljedična veza između ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju i umirovljenja tužiteljevog osiguranika. Visinu štete je utvrdio na temelju preslika obračuna isplate invalidske mirovine ocijenivši ih javnim ispravama u smislu odredbe članka 230. stavka 1. ZPP-a.

11. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer mu nezakonitim postupanjem nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom. Navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Ističe da je prvostupanjski sud unatoč tuženikovim prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka propustio pozvati vještaka radi očitovanja o odlučnim okolnostima glede njegovog nalaza i mišljenja. Nadalje navodi da je vještak paušalno naveo kako je uzrok umirovljenja 50% ozljeda na radu, a 50% bolest, ne navodeći na koji način je to utvrdio. Navodi i da je prvostupanjski sud pogrešnim tumačenjem odredbe članka 12. ZPP-a zaključio o vezanosti za odluku upravnog tijela donesenu u upravnom postupku, a kojom je tužiteljevom osiguraniku priznato pravo i visina invalidske mirovine. Ističe i da tužitelj nije dokazao da je stvarno pretrpio štetu čiju naknadu potražuje u ovom postupku. Smatra i da je prvostupanjski sud pogrešno zauzeo stav o tome da se u konkretnom slučaju u pogledu utvrđivanja visine naknade štete trebaju primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju te da je pogrešno naložio tuženiku naknaditi tužitelju puni, a ne razmjerni iznos mirovine isplaćen u utuženom razdoblju.

12. Ovaj sud pazeći po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a) na primjenu materijalnog prava ukazuje kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučujući o tužiteljevom pravu na naknadu štete odlučio primjenom odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju, konkretno odredbe članka 161., članka 162. te odredbe članka 164. ZMO-a, a ne primjenom odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09 i 75/09; dalje: ZOOP).

13. Naime, za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (poslovni brojevi Rev 497/2022 od 14. veljače 2024., Rev 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-x388/18 od 15. kolovoza 2020. i dr. te ovoga suda poslovni broj Pž-215/2022 od 19. rujna 2022., Pž-2996/2024-2 od 6. kolovoza 2024., Pž-2857/2024-3 od 4. rujna 2024. i dr.).

14. Odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

15. Stvarnom štetom u smislu odredbe stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.).

16. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

17. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tužitelj od tuženika kao društva za osiguranje, ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.

18. Kako je prema rješenju tužitelja Klasa: 141-02/13-01/OB: 03294092965, Ur. broj: 341-25-05/3-13-091734 od 25. kolovoza 2014. (list 19. -20. spisa) ZA kod kojeg je zbog ozljede na radu (50%) i bolesti (50%) nastala opća nesposobnost za rad, priznato pravo na invalidsku mirovinu, a tužitelj u predmetnom sporu traži naknadu štete zbog isplaćene invalidske mirovine u utuženom razdoblju zbog ozljede na radu u omjeru od 50%, u konkretnom slučaju valjalo je primijeniti upravo odredbu članka 27. ZOOP-a. Kako tužitelj potražuje naknadu štete s osnove invalidske mirovine koju je svom osiguraniku ZA isplaćivao u utuženom razdoblju na temelju ozljede na radu, i to u visini od 50% isplaćene mirovine u tom razdoblju, u tom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju. Zbog navedenog razloga, tužitelj nije ni dokazao da trpi štetu pa u konkretnom slučaju tužitelju nije nastala šteta kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu. Stoga je iz tog razloga pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev valjalo ocijeniti neosnovanim (tako i u presudi ovog suda poslovni broj Pž-183/2020-2 od 11. svibnja 2022., Pž-5189/22 od 17. siječnja 2023. i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1354/2016-2 od 18. svibnja 2021., Pž-5096/2021 od 6. rujna 2022., Pž-4021/21 od 26. travnja 2023., Pž-637/2024 od 20. ožujka 2024.).

19. Budući da u konkretnom slučaju tužitelju nije nastala šteta kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu, a zbog čega nema niti pravo potraživati isplatu utuženog iznosa od tuženika, ovaj sud nije ispitivao osnovanost ostalih žalbenih razloga jer su oni kod ovakvog stanja stvari irelevatni.

20. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke ove presude).

21. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka (članak 166. stavak 2. ZPP-a).

22. Tuženik ima pravo na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a na naknadu troškova sastava odgovora na tužbu prema Tbr. 8/1 i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa), podneska od 5. studenog 2020. i 23. ožujka 2021., svaki u traženom iznosu od 165,90 EUR, zastupanja na ročištima od 5. prosinca 2019. i 28. rujna 2021., svako prema Tbr. 9/1 i 42. Tarife u traženom iznosu od 165,90 EUR, te zastupanja na ročištu za objavu presude prema Tbr. 9/3 i 42. Tarife u traženom iznosu od 82,96 EUR, što s troškom sastava žalbe prema Tbr. 10/1 i 42. Tarife u iznosu od 207,38 EUR, ukupno iznosi 1.119,84 EUR (točka II. izreke ove presude).

23. Tuženik nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 9. ožujka 2020. u iznosu od 165,90 EUR jer u prilogu tog podneska dostavlja samo dokaz o uplati predujma za vještačenje. Stoga sastav tog podneska nije bila radnja potrebna za vođenje postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a. Nema pravo ni na trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 106,18 EUR jer prema odredbi članka 4. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18; dalje: ZSP) obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Stoga, kako je tuženik uspio u sporu, nema za obvezu platiti sudsku pristojbu na odgovor na tužbu. Također, nema pravo ni naknadu troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 106,18 EUR jer je prema odredbi članka 3. stavka 2. ZSP-a obvezu plaćanja sudske pristojbe na presudu tužitelj, a ne tuženik.

24. Slijedom navedenog tuženikovi opravdani troškovi postupka iznose 1.119,84 EUR, dok je u dijelu koji prelazi taj iznos (378,27 EUR kn) njegov zahtjev za naknadu troškova postupka zajedno s pripadajućim zateznim kamatama ocijenjen neosnovanim. Na troškove parničnog (prvostupanjskog) postupka tužitelj je zahtijevao zatezne kamate slijedom čega mu je na te troškove u iznosu od 912,46 EUR valjalo primjenom odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a dosuditi zatezne kamate tekuće od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate po stopi prema odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a propisanoj za ostale odnose.

25. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 16. siječnja 2025.

Sutkinja

Nevenka Marković