REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-11/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu tog suda Ivi Raos, u pravnoj stvari 1. tužitelja HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Emilu Koti, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika IMETAK Štedno kreditna zadruga u likvidaciji, Županja, J.J. Strossmayera 7, OIB: 65988520651, zastupanog po punomoćniku Edinu Muminagiću, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 4. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika 1. i 2.tužitelja i punomoćnika tuženika, 16. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se proglašava nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama broj Ovr-826/2022 od 06.listopada 2022. u dijelu koji se odnosi na naplatu tražbine tuženika s osnove obračunatog iznosa zatezne kamate u apsolutnom iznosu od 31.288,12 Eur / 235.740,36 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 5,31% godišnje koje teku na taj iznos od dana 20.07.2022.godine do namirenja ovrhovoditelja, a u slučaju promjene stope zateznih kamata računajući od dana donošenja ovog rješenja do isplate po stopi koju dobivamo uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kao i naplate troškova ovog ovršnog postupka u iznosu od 8.405,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi od 5,31% godišnje pa sve do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata računajući od dana donošenja ovog rješenja do isplate po stopi koju dobivamo uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kao i u dijelu koji se odnosi na naplatu zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice od 160.417,54 kn / 21.291,07 Eur po stopi od 5,31% godišnje koje teku na taj iznos od dana 20.07.2022.godine do namirenja ovrhovoditelja, a u slučaju promjene stope zateznih kamata računajući od dana donošenja ovog rješenja do isplate po stopi koju dobivamo uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kao i u dijelu koji se odnosi na naplatu glavnog potraživanja tuženika u iznosu od 47,78 Eur / 360,00 kn.

II. U preostalom dijelu koji se odnosi na naplatu glavnog potraživanja tuženika u iznosu od 21.243,18 Eur /160.056,71 kn odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama broj Ovr-826/2022 od 06.listopada 2022.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja u preostalom dijelu koji glasi:

"II. Nalaže se tuženiku IMETAK Štedno kreditna zadruga, u likvidaciji, Županja, J.J.Strossmayera 7, oib-65988520651. isplatiti tužitelju EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. iznos od 6.933,33 eura sa zateznom kamatom određenom člankom 29 st.1 i st.2 Zakona o obveznim odnosima (NN-35/05, NN-78/15) i to :

- na iznos od 50.821,31 kuna po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućoj od 24.listoipada 2007.godine do 31.srpnja 2015.godine,

- na iznos od 50.821,31 kunu po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena tekućoj od 01.kolovoza 2015.godine do 31.prosinca 2022.godine

- na iznos od 6.933,33 eura po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena tekućoj od 01.siječnja 2023.godine do isplate sve u roku 15 dana."

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli ovom sudu tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u kojoj navode kako su zaključkom Općinskog suda u Sesvetama broj Ovr-826/2022 od 21.12.2022. upućeni pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom protiv tuženika, zbog razloga iz kojih su izjavili žalbu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama broj Ovr-826/2022 od 06.listopada 2022. Cit. rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama broj Ovr-826/2022 od 06.listopada 2022., radi naplate predmetne novčane tražbine tuženika temeljem Ugovora o kreditu br.0010700239., u iznosu od 160.397,54 kune (u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjiženo je pravo zaloga u iznosu od 160.056,71 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama od dospjelosti tražbine (24.05.2007, 24.06.2007, 24.07.2007, 24.08.2007, 24.09.2007, 24.10.2007), iznosa troška ovjere ugovora o kreditu, iznosa ugovorene kamate te troškova ovršnog postupka, pravno je i činjenično neutemeljeno, u cijelosti. Prvenstveno, tužitelji ističu prigovor zastare predmetne tražbine, temeljem odredbe čl. 222. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, te odredbe čl. 233. Zakona o obveznim odnosima. 2.tužitelj CE nije potpisnik Ugovora o kreditu broj 0010700239, niti je ikad pozvan podmiriti predmetnu tražbinu tuženika koja je dospjela još 23.10.2007. Nadalje, 1.tuženik HE podmirio je predmetnu tražbinu u cijelosti, i to razročenjem oročenog iznosa od 50.821,31 kune u svrhu zatvaranja predmetnog kredita, te izravnom uplatom na blagajni tuženika (upravo iz tog razloga tuženik nije pokretao ovrhu protiv tužitelja od 23.10.2007.godine pa do 28.09.2022.godine). Ukoliko tuženik negira činjenicu da je u svrhu zatvaranja predmetnog kredita preuzeo iznos od 50.821,31 kunu odnosno 6.933,33 eura (čl.2 Ugovora broj 0010700239 od 23.04.2007 : „Oročitelj dozvoljava korisniku da može razročiti sredstva u svrhu zatvaranja kredita.“) u tom slučaju 1.tužitelj postavlja tužbeni zahtjev prema tuženiku radi isplate iznosa od 50.821,31 kunu odnosno 6.933,33 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 24.10.2007.godine do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti Tuženik ističe neosnovanost prigovora zastare s obzirom na to da je uknjiženo pravo zaloga duga od 160.056,71 KN i ugovorenim naknadama i troškovima i kamatom u visini od 9,96% godišnje za korist tuženika, a što je razvidno iz ZK izvatka. Takva tražbina, sukladno čl. 222. st. 1. ZOO, ne podliježe zastari: „Kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi.“ Tuženik, opreza radi, također ističe da iako je proteklo više od 10 godina od ovršnosti isprave, Ugovora o kreditu na temelju kojeg se potražuje isplata, isto ne predstavlja zapreku za provođenje ovrhe. Tuženik u ovršnom postupku kao založni vjerovnik upravo zahtijeva od ovdje tužitelja namirenje svoje dospjele tražbine iz vrijednosti zaloga sukladno odredbi čl. 339. st. 1. ZV-a, a to pravo prema st. 3. istog zakonskog članka ne zastarijeva. Isto tako prema čl. 222. ZOO-a. Nadalje, tužitelji tvrde da je 1. tužitelj u cijelosti isplatio tražbinu izravnom uplatom na blagajni tuženika, međutim, osim saslušanja stranaka, ne prilažu ikakve dokaze o potvrdi isplate predmetne tražbine niti potvrde o razročavanju iznosa depozita u svrhu podmirenja tražbine odnosno kredita. Takvi navodi su jasno, neistiniti. Tužitelji nikada nisu podmirili kredit niti su razročili depozit u svrhu zatvaranja istog. Tužitelji nemaju pravnu osnovu za isplatu iznosa depozita od 6.933,33 eura s obzirom na to da se radi o iznosu koji spada u iznos dobiven od strane tuženika temeljem Ugovora o kreditu br. 0010700239, a glede kojeg iznosa su tužitelji svojevoljno sklopili zaseban Ugovor o oročavanju novčanih sredstava u kojem su definirali da oročitelj oročena sredstva ne može razročiti dok ne isplati kredit koji koristi kod korisnika po ugovoru broj 0010700239 (članak 2. Ugovora o oročavanju novčanih sredstava). Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, te da obveže tužitelje na naknadu parničnih troškova tuženiku zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u ovosudni spis posl. br. Ovr- 826/2022, Ugovor o kreditu broj 0010700239 od 23.4.2007. ovjeren od strane javnog bilježnika Kate Marošević pod brojem OV-4943/07 od 23.04.2007. (list 8-13 spisa); Ugovor o oročavanju sredstava br. 0010700239 s valutnom klauzulom (list 15 spisa) Nalog za naplatu br.715 od 23.04.2007. (list 16 spisa), zk izvadak (list 17 spisa) te su saslušane stranke u postupku (list 54-57 spisa).

4. Primjenom odredbe čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu ZPP), kojom je propisano da sud odlučuje koje će od dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka predloženog od strane tužitelja UE, a imajući u vidu i načelo ekonomičnosti postupka propisano odredbom čl. 10. st. 1. ZPP-a jer je moguće utvrditi odlučne činjenice za rješenje konkretnog spora provođenjem dokaza uvidom u dokumentaciju u spisu, a kako je nastavno obrazloženo.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet spora je proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama broj Ovr-826/2022 od 06.listopada 2022. na nekretnini u suvlasništvu 1. i 2. tužitelja kao ovršenika po prijedlogu za ovrhu ovdje tuženika kao ovrhovoditelja radi naplate potraživanja koja proizlaze iz ovršne isprave – Ugovora o kreditu broj 0010700239 koji je solemniziran 23.04.2007. od strane javnog bilježnika Kate Marošević iz Županje pod brojem OV-4943/07 koji je postao ovršan 26.09.2007.

7. Zaključkom ovoga suda posl. br. Ovr-826/2022 od 21. prosinca 2022. upućeni su tužitelji u roku od 15 dana od dana dostave tog zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, odnosno iz razloga zastare tražbine ovrhovoditelja.

8. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi kako 1. i 2. tužitelji tvrde kako je ovrha u cijelosti nezakonita iz razloga zastare tražbine no ujedno ističu navode kako 2. tužitelj CE nije potpisnik Ugovora o kreditu broj 0010700239, niti je ikad pozvan podmiriti predmetnu tražbinu tuženika koja je dospjela još 23.10.2007., da je 1. tuženik HE podmirio predmetnu tražbinu u cijelosti i to razročenjem oročenog iznosa od 50.821,31 kune u svrhu zatvaranja predmetnog kredita, te izravnom uplatom na blagajni tuženika te ujedno ističu tužbeni zahtjev za isplatu oročenih sredstava a zbog kojih razloga 1. i 2. tužitelji nisu upućeni na parnicu i slijedom čega navedeni razlozi nisu ocjenjivani u ovom postupku.

9. Naime, tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom moguće s uspjehom podnijeti isključivo zbog žalbenog razloga radi kojeg je tužitelj upućen na parnicu te se ona može temeljiti samo na činjenicama koje su bile iznesene u žalbi protiv rješenja o ovrsi te se stoga u ovoj pravnoj stvari može raspravljati samo o razlozima nedopuštenosti ovrhe zbog kojih je došlo do upućivanja na parnicu (razlog iz članka 50. stavka 1. točke 11 OZ).

10. Slijedom navedenog, u konkretnom postupku spornim proizlazi da li je nastupila zastara tražbine ovrhovoditelja.

11. Uvidom u ovosudni spis posl. br. Ovr-826/2022 utvrđeno je na temelju prijedloga za ovrhu ovdje tuženika kao ovrhovoditelja 22. srpnja 2022. rješenjem o ovrsi ovoga suda posl. br. Ovr-826/2022 od 6. listopada 2022. određena ovrha na nekretninama u suvlasništvu EE u dijelu od 3/12, u suvlasništvu LE u udjelu od 9/12 dijela, upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], kuća kbr. 27, štala i dvorište u [adresa], ukupne površine 348 čhv, zabilježbom ovog rješenja o ovrsi u zemljišnu knjigu Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Sesvetama na nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], utvrđenjem vrijednosti nekretnina i prodajom tih nekretnina te namirenjem ovrhovoditelja iz svote dobivene prodajom,na temelju ovršne isprave i to solemnizirane javnobilježničke isprave, ovršnog javnobilježničkog akta – Ugovora o kreditu broj 0010700239 koji je solemniziran 23.04.2007. od strane javnog bilježnika Kate Marošević iz Županje pod brojem OV-4943/07 koji je postao ovršan 26.09.2007.

Iz prijedloga za ovrhu proizlazi kako su ovrhovoditelj i I-ovršenik zaključili solemnizirani Ugovor o kreditu broj 0010700239 s potvrdom ovršnosti od dana 23.04.2007. po kojem je ovrhovoditelj odobrio i isplatio kredit ovršeniku u novčanom iznosu od 152.464,00 kn, uz kamatnu stopu od 9,96 % godišnje, na rok od 6 mjeseci. Glavni dužnik (I. ovršenik) i založni dužnici ĆE i DE temeljem istog ugovora dopustili su da se uknjiži hipoteka na nekretninama u njihovom vlasništvu upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], što čini u naravi : kuća kbr.27, štala i dvorište u [adresa] sa 348 čhv, u korist ovrhovoditelja kao garancija vraćanja novčane tražbine koju ovrhovoditelj ima prema glavnom dužniku (I. ovršeniku). Založni dužnici su u međuvremenu preminuli te je njihov suvlasnički dio naslijedila AE temeljem Rješenja o nasljeđivanju O-1083/09, UPP-OS-139/09-4 od 01. veljače 2010., pravomoćno 17.02.2010., te Rješenja o nasljeđivanju 7-O-855/10-20 od 05.10.2011.godine. II- ovršenik CE je svoj suvlasnički dio od 9/12 dijela stekao dana 01.03.2022. temeljem Ugovora o darovanju sklopljenim s AE. I- ovršenik nije redovito otplaćivao dani mu kredit iz navedenog Ugovora, koji je u cijelosti dospio na naplatu dana 23.10.2007., dospijećem zadnje rate kredita te temeljem dospjelog, a neplaćenog duga, duguje ovrhovoditelju novčani iznos od 396.157,90 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 5,31% godišnje, počevši od podnošenja prijedloga za ovrhu pa do isplate.

18. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za spornu nekretninu koji je kao prilog dostavljen uz prijedlog za ovrhu utvrđeno je kako su za nekretninu upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], kuća kbr. 27, štala i dvorište u [adresa], ukupne površine 348 čhv uknjiženi kao suvlasnici HE u dijelu od 3/12 i CE u udjelu od 9/12. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu vidljivo je kako je na temelju Ugovora o kreditu broj 0010700239 o namjenskom kreditu sa osiguranjem novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama založnog dužnika od 23.04.2007. solemnziranog kod javnog bilježnika Kate Marošević iz Županje pod brojem OV-4943/07 23.4.2007. uknjiženo pravo zaloga u iznosu od 160.056,71 kn, ugovorenim naknadama, kamatom i troškovima u visini od 9,96% godišnje u korist ovdje tuženika- Imetak ŠKZ u Likvidaciji. Također vidljivo je kako je na temelju Ugovora o kreditu br. 0010600560 solemniziranog kod javnog bilježnika Marošević Kate pod br OU-479/06 8.09.2006. bilo uknjiženo pravo zaloga u iznosu od 1.457.904,50 kn s ugovorenim naknadama i troškovima i kamatom u visini od 9,96% godišnje za korist IMETAK ŠKZ. Na temelju brisovnog očitovanja od 01.03.2007. uknjiženo je brisanje predmetnog prava zaloga.

19. Iz Izvoda iz poslovnih knjiga tuženika od 16. listopada 2020. -obračun kamata koji prileži uz prijedlog za ovrhu proizlazi kako potraživanje tuženika temeljem Ugovora o kreditu broj 0010700239 prema I. tužitelju kao dužniku na dan 22.07.2022. temeljem ukupne obračunate zatezne kamate iznosi 235.740,36 kn dok ukupan dug sa zateznom kamatom iznosi 369.159,90 kn.

20. AE je temeljem Rješenja o nasljeđivanju O-1083/09, UPP- OS-139/09-4 od 01. veljače 2010., pravomoćno 17.02.2010. u ostavinskom postupku koji se vodio iza pok. ŠE naslijedila u 1/2 dijela spornu nekretninu dok je temeljem Rješenja o nasljeđivanju 7-O-855/10-20 od 05.10.2011.. II-ovršenik AE CE svoj suvlasnički dio od 9/12 dijela stekao 01.03.2022. temeljem Ugovora o darovanju sklopljenim s AE

21. Iz Ugovora o kreditu broj 0010700239 solemniziranog 23.04.2007. od strane javnog bilježnika Kate Marošević iz Županje pod brojem OV-4943/07 s potvrdom ovršnosti 26.09.2007. proizlazi kako je isti zaključen između tuženika kao kreditora, ME kao korisnika kredita i založnog dužnika, AE, ĆE i VE kao založnih dužnika. U čl. 1. je navedeno kako kreditor odobrava korisniku kredita kratkoročni nenamjenski kredit na dan 23.04.2007. u iznosu od 152.464,00 kn u protuvrijednosti 20.800,00 Dem prema tečaju eur mjenjačnice kreditora. U čl. 3. je navedeno kako se kredit daje na rok od 6 mjeseci s kamatnom stopom od 9,96% na godišnjem nivou. Obračun kamata se vrši prema važećoj odluci o uvjetima za odobrenje kredita zadrugarima. U čl. 4. je navedeno kako kredit počinje teći 23.04.2007., a da ukupan dug korisnika zajedno sa pripadajućim kamatama iznosi 160.056,71 kn u protuvrijednosti 21.835,84 Eur. Kredit se otplaćuje u 6 rata u iznosu od 3.639,31 Eur otplativo u kunama prema otkupnom tečaju mjenjačnice kreditora+ kamatni iznos od 172,64 Eur. Prva rata dospijeva 23.05.2007., a posljednja rata 23.10.2007. U čl. 6. Ugovora je navedeno kako se u slučaju zakašnjenja plaćanja kamata ugovorenih u čl. 4 i 3. ili zakašnjenja otplate kredita i to dva obroka otplate kredita iz čl. 4 Ugovora kreditor se ovlašćuje da bez prethodnog upozorenja može naplatiti od korisnika kredita i jamaca cijeli dug i to kao dospjeli tako i neotplaćeni dio zajedno sa ugovorenim kamatama i troškovima. U čl. 10 Ugovora je navedeno ukoliko se kredit vraća prije isteka roka na način da se vrši prijeboj sa ugovorom o oročenju br 0010700239 tada se obračunava ugovorna kamata do isteka cijelog kredita. U čl. 11. Ugovora je navedeno kako kao osiguranje povrata kredita korisnik i založni dužnici dozvoljavaju upis založnog prava na spornoj nekretnini te ovlašćuju kreditora da izvrši ukjnižbu založnog prava na nekretnini.

22. Iz Ugovora br 0010700239 o oročavanju novčanih sredstava s valutnom klauzulom zaključenog između tuženika i 1. tužitelja 23.04.2007. proizlazi kako 1. tužitelj kao oročitelj 23.04.2007. uplaćuje i oročava sredstva u iznosu od 50.821,31 kn u protuvrijednosti 6.933,33 Eur na rok od 6 mjeseci tj od dana uplate oročenih sredstava do dana 23.10.2007. Oročitelj oročena sredstva ne može razročiti dok ne isplati kredit koji koriti kod korisnika po ugovoru 0010700239 te oročitelj dozvoljava da korisnik može razročiti sredstva u svrhu zatvaranja kredita. U čl. 3 je navedeno da će korisnik vratiti sredstva najkasnije 15 dana po isteku oročenja iz čl. 2. Ugovora primjenjujući valutnu klauzulu prema kupovnom tečaju Eur mjenjačnice korisnika na dan isplate oročenih sredstava.

23. Iz potvrde na listu 16 spisa proizlazi da je 1. tužitelj uplatio tuženiku depozit po Ug 0010700239 u iznosu od 50.821,31 kn 23.04.2007.

24. 1. tužitelj HE u svom iskazu je naveo kako je podigao 160.000,00 kuna od čega mu je uzeto 50.000,00 kuna depozita odn. na ruke je dobio 110.000,00 kuna i za što postoji priznanica kao dokaz. Naveo je kako je otplatio svih 110.000,00 kuna u jedno 20 navrata, plaćao je kako je imao novaca, nekad 1.000,00 nekad 2.000,00 kuna i to općom uplatnicom, na Fini ili pak na Pošti. 50.000,00 kuna mu nikada nije vraćeno niti je uračunato u otplatu. Kontaktirao je tuženika, odnosno gđu koja je s g. BE radila te stvari za njega, vjerojatno je radila u računovodstvu, da mu se vrati iznos od 50.000,00 kuna ili da se prebije. Uplatnice su stajale kod njega na tavanu u kutiji, no kako je bio potres te se srušila cijela kuća, pa tako i krov, sve je bačeno što je bilo na tavanu, a nije ni smatrao da mora čuvati uplatnice koje je čuvao do tada 17 godina. U dva do tri navrata dolazio mu je čovjek u ime g. BE kojeg bi oslovio kao utjerivač dugova koji mu je govorio "jesi svjestan da ćemo ti uzeti kuću", te mu je dao u tih dva do tri navrata po 2.000,00 do 3.000,00 kuna, za koje nikada nije dobio potvrdu. Sve je plaćao na Fini na žiro račun te se to može i provjeriti preko Fine. Nakon što je izvršio jednu ili dvije uplate na jedan poziv na broj, nazvala me gđa. koju je spomenuo te mu je rekla kako treba vršiti uplate na drugi poziv na broj koji mu je tada i izdiktirala te su sve daljnje uplate išle na taj broj. Navodi kako je 50.000,00 kuna ostavio odmah na blagajni tuženika dok je ostatak od 110.000,00 kuna prema pravilima Zadrugama vraćao uplatom na žiro-račun. Pun. tuženika je prigovorio iskazu iz razloga što je u suprotnosti sa stanjem spisa, pa čak i sa samim činjeničnim navodima u tužbu gdje govorio da je platio na blagajni tuženika novac, a kredit u cijelosti otplatio, da bi sada iskazivao kako se zapravo radi o uplatama putem žiro-računa preko Fine i Pošte. Također niti jedan dokazni prijedlog za dokazivanje ovih činjenica nije predložen niti u tužbi niti do zaključenja prethodnog postupka.

25. 2. tužitelj CE je iskazao kako ima saznanja da je sve što je njegov otac primio od tuženika plaćeno, kako iz razgovora sa roditeljima a i s obzirom na to da je bio prisutan kada su vršene uplate, roditeljima je davao i od svoje plaće za povrat primljenog iznosa novca. Bio je u Županji kada su ostavljeni novci a isto tako je bio prisutan kada se prijetilo da se taj iznos mora što prije vratiti. Nikada nije bio u ugovornom ili obveznom odnosu sa Štedno kreditnom zadrugom Imetak te mu nije poznato zašto je pokrenut ovršni postupak. Majka mu je darovala suvlasnički dio nekretnine ali su mu to oduzeli te su opet vratili na nju. Bio je s roditeljima i sestrom u uredu g. BE kada se dizao kredit i kada je ostavljen taj depozit od 50.000,00 kuna, a isto tako sam i ja odlazio na finu kako bi vršio uplate vezane za povrat tog iznosa kredita.

26. Likvidator tuženika BE, je iskazao kako je likvidator od ožujka 2019. a ovdje slušajući iskaze tužitelja o namirenju duga mogu reći da to nije istina, jer računovodstvo radi dobro svoj posao te su sve uplate evidentirane. Naime, tužitelj HE je digao dva kredita, jedan 2006. te drugi 2007., a koji su oba bili osigurani na istoj nekretnini. Iznos koji je utužen odgovara stvarnom stanju duga po kreditu koji je podignut 2007. jer nije plaćena niti jedna rata po tom kreditu. Kada je g. HE dizao kredit, radilo se o solemniziranom ugovoru na temelju kojeg je ishođena i hipoteka. Zadruga posluje isključivo preko žiro-računa, nema kase. Depozit o kojem je iskazao tužitelj je morao biti uplaćen prema pravilima Zadruge, on je u to vrijeme bio samo ulagač te tužitelj nije bio kod njega u uredu već su sve poslove računovodstva obavljale djevojke koje su radile u Zadruzi. Depozit nije mogao biti vraćen tužitelju niti stavljen u prijeboj jer je to bilo moguće samo u situaciji kada je bila otplaćena zadnja rata. Na poseban upit pun. tužitelja s obzirom na to da je uz prijedlog za ovrhu priložen Plan otplate kredita gdje je navedeno u rubrici isplata kredita 20.800,00 eur, kako to da je iskazao da niti jedna rata nije plaćena kada iz toga proizlazi da je nešto plaćano navodi kako niti jedna rata kredita koji je podignut 2007. nije plaćena. On nije sudjelovao kada je davan kredit i nemam saznanja o okolnostima. S obzirom na to da je u Ugovoru o depozitu navedeno kako se korisnik obvezuje u roku od 15 dana po isteku oročenja vratiti depozit, kada je dospijevala ta obveza povrata, navodi kako nije čitao taj Ugovor o depozitu te mu stoga to nije poznato. Da li Vam je poznato tko je sastavljao Ugovor o oročenju, da li tužitelji ili pak Zadruga navodi kako mu to nije poznato jer tada nije vršio nikakvu funkciju.

27. Dakle, potraživanje tuženika potječe iz ovršne isprave - Ugovora o kreditu broj 0010700239 solemniziranog 23.04.2007. od strane javnog bilježnika Kate Marošević iz Županje pod brojem OV-4943/07 s potvrdom ovršnosti 26.09.2007. koji sukladno potvrdi javnog bilježnika ima snagu javnobilježničkog akta prema odredbi čl. 54. i čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu (NN br. 73/93, 29/94, 16/07 i 75/09; dalje: ZJB). Solemnizirani Ugovor o kreditu s potvrdom ovršnosti ima snagu pravomoćne i ovršne sudske presude što je razvidno iz klauzule ovršnosti koju je na Ugovor o kreditu otisnuo javni bilježnik s danom ovršnosti 23.04.2007. Naznačeni Ugovor sa sporazumom o zasnivanju založnog prava ujedno predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 23. st. 1. toč. 4. Ovršnog zakona na temelju koje je ovrhovoditelj kao založni vjerovnik ovlašten pokrenuti ovrhu protiv tužitelja kao vlasnika nekretnine bez obzira što je nakon zasnivanja založnog prava došlo do promjene vlasništva, jer tako proizlazi iz čl. 83. Ovršnog zakona. Stoga nije od utjecaja da je nakon stjecanja založnog prava došlo do promjene prava vlasništva predmetnih nekretnina. Člankom 32. stavkom 1. OZ-a propisano je da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla, a ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Sukladno stavku 2. istog članka, navedena odredba primjenjuje se i u odnosu na ovrhu protiv osobe koja je ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.

28. U konkretnom slučaju radi se o prinudnom ostvarenju tražbine tuženika osigurane založnim pravom na nekretninama ovdje tužitelja. Prema odredbi čl. 297. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, - dalje: ZV) založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari koje svog nositelja ovlašćuje da određenu tražbinu ne bude li mu po dospijeću ispunjena namiri iz vrijednosti te stvari ma čija ona bila a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti. Prema daljnjoj odredbi čl. 336. ZV-a propisano je da ukoliko se zalogom osigurana tražbina ne ispuni po dospijeću založni je vjerovnik ovlašten ostvariti svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga i to putem suda na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina (st. 2.), pravo na namirenje zalogom osigurane tražbine, založni vjerovnik ima pravo od svagdašnjeg vlasnika založene stvari pa i od svakog trećeg zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari. Tuženik u ovršnom postupku kao založni vjerovnik upravo zahtijeva od ovdje tužiteljice namirenje svoje dospjele tražbine iz vrijednosti zaloga sukladno odredbi čl. 339. st. 1. ZV-a, a to pravo prema st. 3. istog zakonskog članka ne zastarijeva. Isto tako prema čl. 222. ZOO-a propisano je da kada protekne vrijeme zastare vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti iz opterećene stvari ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi (st.1.), međutim zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može se namiriti niti iz opterećene stvari (tako i VS RH u odlukama Rev-433/17 od 16. svibnja 2017., Revt-211/12 od 18. veljače 2014., Revx-485/16 od 28. svibnja 2019.).

29. U odnosu na istaknuti materijalnopravni prigovor zastare potraživanja, kako je sporna tražbina utvrđena predmetnim Ugovorom o kreditu koji je potvrđen od strane javnog bilježnika, prema odredbi čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 , 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom zastarijevaju za deset godina.

30. Prema odredbi čl. 233. st. 1. ZOO-a potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razmacima (povremena potraživanja) pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima kao što su kamate, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Prema odredbi čl. ZOO samo pravo iz kojeg proistječu povremena potraživanja zastarijeva za pet godina računajući od dospjelosti najstarijeg neispunjenog potraživanja poslije kojeg dužnik nije vršio davanja dok prema stavku 2. tog članka kada zastari pravo iz kojeg proistječu povremena potraživanja, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja, nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare.

31. Za konkretan slučaj, u pogledu pravnog pitanja zastare povremenih potraživanja (kamata), relevantno je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenog 2019. koje glasi: ''Potraživanja zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom odnosno javnobilježničkim aktom i koje dospijevaju ubuduće, sukladno čl. čl. 233. st. 2. ZOO zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava.

32. S obzirom na izložene mjerodavne zakonske odredbe, u vezi sa navedenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovisno o svim okolnostima svakog pojedinog slučaja, moguće je postojanje situacije u kojoj bi kamata zastarjela prije glavnice, a ne nužno i isključivo istovremeno s glavnicom.

33. Prije pokretanja ovršnog postupka pod posl. br. Ovr-826/22 nastupila je zastara kamata i sporednih potraživanja obzirom na to da je Ugovor ovršan 2007. te su protekom tri godine zastarjele sve kamate i sporedne tražbine. Također, prije pokretanja ovršnog postupka (protekom 5 godina od ovršnosti Ugovora) nastupila je zastara prava iz kojeg proistječu povremene tražbine, kamate i sporedne tražbine sukladno. Prema čl. čl. 373 ZOO zastarom prava vjerovnik gubi pravo zahtijevati povremena davanja koja su dospjela prije te zastare te buduća povremena davanja što je i pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev x 1001/2012 " Prema odredbi čl. 373. st. 1. ZOO-a, samo pravo iz kojeg proistječu povremena potraživanja zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarijeg neispunjenog potraživanja poslije kojeg dužnik nije vršio davanja.

34. U konkretnom slučaju zastara glavnog potraživanja, a i sporednih potraživanja (redovne i zatezne kamate, trošak) koje slijede pravnu sudbinu glavnog potraživanja, nastupila je 27.09.2017. te je tuženik kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu 22.07.2022. protiv ovdje 1. i 2. tužitelja kao ovršenika nakon proteka zastarnog roka.

35. S obzirom na to da je potraživanje tuženika kao vjerovnika osigurano založnim pravom na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koje je upisano u zemljišnoj knjizi, tuženik se kao založni vjerovnik ima pravo namiriti iz opterećene nekretnine (u odnosu na glavno potraživanje), bez obzira što je od upisa založnog prava u zemljišne knjige kao i od ovršnosti javnobilježničkog akta na temelju kojeg je osnovano založno pravo na nekretninama te dospijeća osiguranog potraživanja protekao zastarni rok od 10 godina propisan u čl. 233. st. 1. ZOO, jer je založno pravo upisano u zemljišnoj knjizi.

36. Dakle, kako je glavno potraživanje tuženika osigurano založnim pravom (hipotekom) na nekretnini u vlasništvu tužitelja, to primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZOO proizlazi da tuženik i po proteku vremena zastare može svoju glavnu tražbinu namiriti iz opterećene stvari. Međutim kako iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja proizlazi kako glavna tražbina iznosi 160.417,54 kn dok je povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu vidljivo kako je na temelju Ugovora o kreditu broj 0010700239 o namjenskom kreditu sa osiguranjem novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama založnog dužnika od 23.04.2007. solemnziranog kod javnog bilježnika Kate Marošević iz Županje pod brojem OV-4943/07 23.4.2007. uknjiženo pravo zaloga u iznosu od 160.056,71 kn to se tuženik može namiriti iz zalogom opterećene stvari samo za iznos uknjiženog prava zaloga. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom u odnosu na glavnu tražbinu uz iznosu od 160.056,71 kn odbijen je kao neosnovan dok je u odnosu na razliku glavnice koja nije osigurana založnim pravom u iznosu od 360,00 kn ovrha nedopuštena te je odlučeno kao u točki I. i II. izreke.

37. U odnosu na tražbinu tuženika s osnove obračunate zatezne kamate, u iznosu od 235.740,36 kn, procesne kamate na taj iznos, troška te zatezne kamate na iznos glavnice ista se primjenom čl. 368. st. 2. ZOO više ne može namiriti ni iz opterećene stvari, zbog čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe prihvaćen, dakle odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

38. Podredno, navodi se da budući I-tužitelj u postupku nije osporio da su mu bila isplaćena sredstva predmetnog kredita, teret dokazivanja odlučne okolnosti da je isti primljeni iznos vratio je bio upravo na tužiteljima. Tuženik nije u obvezi dokazivati negativnu činjenicu, već se teret dokazivanja činjenice da je tražbina podmirena nalazi upravo na tužitelju, sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 186. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a. Jednako tako, tužitelj tijekom postupka nije niti predložio provođenje adekvatnih dokaza pomoću kojih bi se ta sporna činjenica mogla utvrditi (financijsko vještačenje) te sud kao dokaz o podmirenju dugovanja nije prihvatio iskaz I. i II. tužitelja koji imaju pravni interes pristrano iskazivati, a niti se istim može utvrđivati činjenica otplate kredita.

39. Premda izvadak iz poslovnih knjiga tuženika od 22.07.2022. koji prileži prijedlogu za ovrhu u predmetu Ovr-826/22 nema značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP obzirom na to da je navedena isprava izvadak iz interne evidencije tuženika vođene za knjigovodstvene potrebe tuženika i predstavlja jednostranu ispravu tuženika i nema svojstva odnosno pravni značaj javne isprave uređen odredbom čl. 230. ZPP tužitelji u postupku primjenom pravila o teretu dokazivanja nisu osporili što je u istom sadržano.

40. U odnosu na potraživanje tužitelja isplate oročenih sredstava tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan obzirom na to da isto nije bilo predmet ocjenjivanja u konkretnom postupku, iz razloga kako je prethodno navedeno, koji se vodio radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

41. Člankom 32. stavkom 1. OZ-a propisano je da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla, a ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Sukladno stavku 2. istog članka, navedena odredba primjenjuje se i u odnosu na ovrhu protiv osobe koja je ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.

42. U odnosu na prigovor tužitelja da bi ovrha bila nedopuštena u odnosu na 2. tužitelja navodi se kako je za proglašenje ovrhe nedopuštenom mjerodavno stanje kakvo je bilo u vrijeme kada je doneseno rješenje o ovrsi na nekretnini, a u kojem razdoblju su 1. i 2. tužitelji bili upisani kao vlasnici sporne nekretnine u zemljišnim knjigama kako proizlazi iz izvatka iz zemljišnih knjiga koji prileži prijedlogu za ovrhu.

43. Također, u postupku za proglašenje ovrhe nedopuštenom tužitelji/ovršenici se mogu pozivati na ništetnost ugovora o kreditu, što je i pravni stav zauzet u reviziji Vrhovnog suda RH broj Rev-3375/2018, u kojoj su tužitelji/ovršenici prvi put ukazali na to da su u kreditima ugovorene nepoštene kamatne stope Naime, prema članku 327. stavku 1. ZOO-a sud mora paziti na ništetnost po službenoj dužnosti, pa je stoga sud morao bilo po prigovoru tužitelja bilo po službenoj dužnosti kao o prethodnom pitanju odlučiti o ništetnosti ugovora (a to znači i o djelomičnoj ništetnosti ugovora), ako o tom pitanju ovisi i odluka o dopuštenju ovrhe. Slijedom navedenog, kako je za potraživanje tuženika s osnova zateznih kamata odlučeno kako je u navedenom dijelu ovrha nedopuštena sud nije ocjenjivao navode tužitelja o ništetnosti odredaba ugovora koji se odnose na zatezne kamate.

44. Vezano za odluku o naknadi troškova parničnog postupka, prema ocjeni ovoga suda, stranke parničnog postupka uspjele su u sporu u približno jednakim dijelovima, a posljedično tome primjenom odredbe iz članka 154. stavka 4. ZPP-a, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

U Sesvetama 16. siječnja 2025.

Sudac:

Iva Raos

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. 1. i 2. tužitelju po pun

2. tuženiku po pun.