Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr Ob-9/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao sucu pojedincu, pravnoj stvari ovrhovoditelja MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Katarini Šavuk Leko, odvjetnici iz Zagreba, protiv ovršenice EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marini Burić Ramadanović, odvjetnici iz Zagreba, uz sudjelovanje mlt. ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnoj skrbnici HH, djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, radi ovrhe, povodom žalbe ovršenice izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr Ob-60/2022-77 od 18. siječnja 2024., dana 16. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice te se u cijelosti potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr Ob-60/2022-77 od 18. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke izrečena je ovršenici novčana kazna u iznosu od 663,61 EURA te je naloženo istoj pod točkom II. izreke da istu uplati u roku od 8 dana u korist prihoda Državnog proračuna Republike Hrvatske kako je to navedeno pod točkom III. izreke. Pod točkom IV. izreke određeno je da u slučaju da novčana kazna ne bude plaćena u roku iz točke II. izreke, da će sud rješenje s potvrdom ovršnosti dostaviti FINI radi izravne naplate provedbom ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice, dok je pod točkom V. izreke naloženo navedenoj ustanovi izdati nalog bankama da iznos iz točke I. izreke prenesu s računa ovršenice na račun prihoda Državnog proračuna Republike Hrvatske. Ujedno je pod točkom VI. izreke naznačeno da rješenje ima učinak rješenja o ovrsi kojim su određeni zapljena novčane tražbine i prijenos radi naplate, dok je pod točkom VII. izreke ponovno pozvana ovršenica da postupi po rješenju o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr Ob- 60/2022 od 15. lipnja 2023. kao i uz upozorenje, ukoliko ne postupi po nalogu suda, da joj isti zaprječuje izricanjem novčane kazne u iznosu od 1.327,22 EURA te izricanjem novih novčanih kazni dok ovršenica ne postupi po nalogu suda ili da će se iste zamijeniti kaznom zatvora kako je to navedeno pod točkom VIII. izreke. Ujedno je pod točkom IX. izreke odbijen prijedlog ovršenice od 14. studenog 2023. za obustavu postupka kao neosnovan, dok je pod točkom X. odbačen prijedlog ovršenice za upućivanje u obiteljsku medijaciju kao neosnovan.

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedeno rješenje pobija ovršenica iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak pred drugim sucem pojedincem.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj ističe da ovršenica ponovno iznosi svoj subjektivni dojam, odnosno neosnovano i paušalno navodi kako je sud prilikom donošenja pobijanog rješenja postupao diskriminatorno prema njoj kao majci, te prekoračio svoje ovlasti, a uz sve to pogrešno tvrdi kako prilikom donošenja pobijanog rješenja sud nije vodio brigu o zaštiti djetetove dobrobiti i njegovog najboljeg interesa, slijedom čega u cijelosti osporava sve žalbene navode ovršenice, pa predlaže žalbu iste odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba ovršenice je neosnovana.

5. Nije sporno da je rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda od 15. lipnja 2023. naloženo ovršenici postupanje u skladu s odlukom Općinskog suda u Splitu broj P Ob- 515/2017 od 22. siječnja 2020., uz upozorenje da ukoliko po istom ne postupi da će joj se izreći novčana kazna u iznosu od 663,61 EURA uz dodatni rok za ispunjenje obveze iz rješenja o ovrsi, te zaprečivanjem nove novčane kazne ili zamjenom novčane kazne kaznom zatvora, a da je odlukom Županijskog suda u Šibeniku broj Gž Ovr Ob-2/2023 od 26. rujna 2023. potvrđeno navedeno rješenje odbijanjem žalbe ovršenice kao neosnovane.

6. Kako je ovrhovoditelj podnescima od 3. lipnja 2023., 16. lipnja 2023., 5. srpnja 2023., 7. srpnja 2023., 22. kolovoza 2023., 11. rujna 2023., 29. rujna 2023., 6. listopada 2023.

24. studenog 2023. i 18. prosinca 2023. obavještavao sud kako ovršenica ne dozvoljava ostvarivanje rješenja i susrete istog s mlt. djetetom, opstruira iste, te ne poštuje pravomoćno rješenje o ovrsi, a također je naveo da je ovršenica do sada zatražila izuzeće sutkinje u ovom predmetu, sutkinje u predmetu koji se vodi pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, Odjelom za mladež, kao i izuzeće Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Gornji Grad – Medvešćak, te vještakinje iz Splita, a ukazuje na žurno postupanje u ovom predmetu s obzirom na dosadašnje postupanje ovršenice, prvostupanjski sud je uvidom u dostavljenu dokumentaciju utvrdio da se osobni odnosi mlt. ĆH i ovrhovoditelja ne održavaju sukladno ovršnoj ispravi, te da između roditelja i dalje postoji konflikt u komunikaciji, gdje otac ne uspijeva ostvariti svoje pravo na osobne odnose s djetetom, a da postoji i pravo roditelja na održavanje obiteljskog odnosa s djetetom s kojim ne stanuje, smatrajući da ovršenica kao majka uporno opstruira mogućnost da se između ovrhovoditelja i mlt. ĆH razvije odnos koji je u najboljem interesu djeteta, jer ne prihvaća ni ne poštuje niti jednu sudsku odluku, prema sudionicima svih postupaka u kojima sudjeluje pristupa krajnje subjektivno, smatrajući da je cijeli sustav usmjeren protiv nje, dok istovremeno niti u jednom trenutku ne percipira mlt. M i njezin interes, te ne prihvaća stav da je za dijete najblagodatnije imati odnos s oba roditelja, dok im nije oduzeto to pravo, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Stoga smatra da ponašanje majke, ovdje ovršenice nije usmjereno na dobrobit djeteta, te je usmjereno na kršenje prava djeteta na izražavanje mišljenja, a u konačnici i na pravo mlt. ĆH na kontakt s oba roditelja, slijedom čega joj je temeljem odredbe čl. 16. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ) u svezi s čl. 523. st. 1. toč. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19 i 47/20 - dalje: ObZ) izrekao novčanu kaznu te joj odredio novi rok za ispunjenje obveze iz rješenja o ovrsi odnosno zaprijetio novim kaznama.

7. U odnosu na prijedlog ovršenice da se ovrha obustavi zbog promijenjenih okolnosti sud ukazuje da je u konkretnom slučaju ovršna isprava na snazi i kao takva obvezuje, a okolnosti koje ovršenica navodi uslijed polaska mlt. ĆH u prvi razred, prema mišljenju suda nisu prepreka ostvarenju osobnih odnosa djeteta s ocem, tim više to je ovrhovoditelj prema svojim izjavama spreman i u mogućnosti svoje susrete s mlt. djetetom umjesto u [adresa] ostvarivati u [adresa]. Ujedno ukazuje da je opseg susreta i druženja mlt. ĆH i ovrhovoditelja u ovršnoj ispravi puno širi od naprijed navedenog, te da ovršenica nije poštovala ovršnu ispravu ni ranije, dok nisu postojale školske obveze kod mlt. djeteta, što sud cijeni kao pokušaj manipuliranja postupkom, odugovlačenja i opravdanja postupka ovršenice na štetu mlt. ĆH, slijedom čega je taj prijedlog odbijen kao neosnovan.

8. Kako je ovršenica nakon donošenja rješenja o ovrsi predložila da sud odgodi ovrhu za vrijeme trajanja obiteljske medijacije na koju je predložila da ih sud uputi, prvostupanjski je sud pozivom na odredbu čl. 334. st. 3. i 4. te čl. 522. st. 2. ObZ-a odlučio da taj prijedlog ne prihvati, s obrazloženjem da se radi o hitnom postupku gdje je nužno žurno postupanje, a da strankama uvijek ostaje mogućnost da izvan suda riješe konkretnu situaciju što bi i dovelo do dugotrajno kvalitetnih odnosa, a odrazilo bi se ponajviše na psihičko i emotivno zdravlje mlt. ĆH.

9. U žalbi ovršenica ističe da je pobijano rješenje u cijelosti manjkavo, potpuno neobrazloženo, a pogotovo ne valjanim i dostatnim razlozima, da uopće ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te da pogotovo nije utvrđen najbolji interes djeteta u konkretnom slučaju, odnosno da nije utvrđeno je li predloženi način i opseg osobnih kontakata oca i djeteta prema ovršnoj ispravi u suprotnosti ili ne s djetetovom dobrobiti. Ukazuje da je pobijano rješenje rezultat pogrešnog i strogo formalističkog pravnog pristupa te da su na taj način teško povrijeđena konvencijska i ustavna prava ovršenice na pravičan postupak te na obrazloženu sudsku odluku, kao i pravo ovršenice na zaštitu njezinog privatnog i obiteljskog života, navodeći da je sud propustio tijekom postupka uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja i primjenom testa razmjernosti uravnotežiti sukobljena prava, a da nije ni valjanim ni dostatnim razlozima obrazložio opravdanost miješanja države u privatni i obiteljski život ovršenice i njezina mlt. djeteta, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja. Tvrdi da sud pogrešno zaključuje da u konkretnom slučaju nije postojala zakonska obveza suda za ponovnim saslušanjem stranaka niti za provođenjem stručnog razgovora s mlt. djetetom, budući da se radi o sasvim novom rješenju o ovrsi, a s obzirom na novonastale i izmijenjene okolnosti koje se očituju u činjenici da je mlt. dijete s danom 4. rujna 2023. krenulo u osnovnu školu u [adresa], pa da u konkretnom slučaju postoji neodgodiva i zakonska obveza na utvrđenje najboljeg interesa mlt. djeteta u novonastalim izmijenjenim okolnostima. Stoga smatra da u konkretnoj situaciji treba voditi računa da se ni od koga, pa tako ni od ovršenice ne može tražiti da izvrši obvezu koju nije objektivno u mogućnosti izvršiti, budući da dijete u vrijeme kada bi trebalo biti s ocem nalazi u školi, a da kod ovršenice postoji volja za sporazumnim rješavanjem spora. Pojašnjava da sud s jedne strane ističe strogo formalističku narav ovršnog postupka te time pravda obvezu tuženice da postupa po ovršnoj ispravi dok s druge strane paušalno ističe da nije određeno mjesto gdje će ovrhovoditelj boraviti svakog prvog tjedna u mjesecu s djetetom, iako je rješenjem o ovrsi precizirano mjesto na kojem će se preuzimati dijete od strane svakog pojedinog roditelja. Stoga zaključuje da bi provedba ovrha na taj način prouzročila tešku i nepopravljivu štetu mlt. djetetu i onemogućila mu njegovo temeljno razvojno pravo – pravo na obrazovanje, pa da je na taj način ostvaren žalbeni navod iz čl. 50. st. 1. toč. 3. i 10. OZ-a. Smatra da pogrešno sud zaključuje da nema mjesta obustavi postupka i upućivanju na obiteljsku medijaciju. Tvrdi da pobijano rješenje predstavlja nerazmjerno zadiranje u temeljno konvencijsko pravo ovršenice odnosno na pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života kako iste tako i njezina mlt. djeteta, pa da je sud propustio poduzeti sve mjere koje je imao na raspolaganju kako bi zaštitio najbolji interes i dobrobit djeteta a najprije pokušati pomoći strankama da razriješe obiteljski sukob. Ujedno ističe da je izrečena novčana kazna nerazmjerna jer je znatno veća od zakonskog minimuma propisanog čl. 16. st.

1. OZ-a a što je pogotovo vidljivo u dijelu u kojem se istoj zaprječuje više nego li duplom većom kaznom u slučaju daljnjeg postupanja.

10. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima ovaj sud smatra da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) koju sadržajno opisuje ovršenica, jer ista nema nikakvih nedostataka ni manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao odlučiti o osnovanosti i pravilnosti pobijanog rješenja, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno i okolnosno navedeni te bez proturječja sa stanjem spisa. Osim toga, protivno žalbenim navodima navedena odluka nije rezultat pogrešnog pristupa prvostupanjskog suda koji bi rezultirao odlukom koja nije valjano obrazložena i kojom bi ovršenici bila povrijeđena konvencijska i ustavna prava na koja se poziva u žalbi.

11. Nadalje, kako nije sporno da je prema stanju spisa ovrhovoditelj bio u kontaktu s mlt. E zadnji puta prvog dana školske godine 2023./2024. kada je Ć krenula u prvi razred osnovne škole, a da su se prije toga susreti i druženja ovrhovoditelja s istom odvijali po dogovoru stranaka, ne pridržavajući se pri tom uvijek vremenskih okvira koji su navedeni naprijed navedenom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu koja još uvijek egzistira, a koje kontakte su stranke same predložile sporazumno, a sud ih prihvatio, dok u odnosu na koje kontakte obje stranke sada, tijekom ovog ovršnog postupka, iznose primjedbe i izražavaju nezadovoljstvo, oprečno ukazujući na razloge za koje tvrde da su doveli do takvog načina izvršavanja osobnih kontakata ovrhovoditelja s djetetom, kao i kvalitete istih, pa kako iz stanja spisa proizlazi da između stranaka više ne postoji dogovor oko ostvarivanja kontakata ovrhovoditelja s djetetom, niti se stranke drže odluke o ostvarivanju osobnih odnosa po presudi Općinskog suda u Splitu, što je dovelo do toga da mlt. Ć uopće ne kontaktira s ovrhovoditeljem kao ocem, jer je nemogućnost pronalaženja zajedničkog dogovora dugotrajna i kontinuiranog karaktera, nakon čega je ovršenica pokrenula postupak pred sudom radi izmjene ovršne isprave a ovrhovoditelj ovaj ovršni postupak, pogrešno stoga ovršenica ukazuje na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a.

12. Osim toga, bez obzira što ovršenica ukazuje na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a, tvrdeći da je postupanje po navedenoj pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu postalo nemoguće, jer je mlt. Ć krenula u školu, pa nije za očekivati da će prvi tjedan u mjesecu biti kod oca u [adresa], čime prema mišljenju ovog suda podnosi žalbu nakon proteka roka iz navedenih razloga, prvostupanjski sud je u tom dijelu dužan postupati sukladno odredbi čl. 53. OZ-a.

13. Isto tako, a kraj činjenice da je ovrhovoditelj u više navrata isticao da će kontakt u tom razdoblju s mlt. E ostvarivati u [adresa], tako da ista ne bi izostala iz škole, dok iz stanja spisa proizlazi da ovršenica ni u drugim predviđenim terminima ostvarivanja osobnog odnosa ovrhovoditelja s mlt. E nije pokazala nikakvu namjeru u pronalaženju zajedničkog dogovora oko realizacije navedenih kontakata, tako da mlt. Ć nije viđala oca ni kroz druge vikende u mjesecu niti za vrijeme školskih praznika, bilo zimskih, bilo ljetnih, jer ovršenica nije uopće odgovarala na učestale upite ovrhovoditelja oko usklađenja termina korištenja godišnjih odmora kako bi mlt. Ć dio praznika provela s ocem, što je i prema mišljenju ovog suda protivno interesima mlt. ĆH, koja zbog nastale situacije pokazuje elemente otpora naspram oca i otuđenosti od istog, što je čak dovelo do određenih psihosomatskih smetnji vezano za postupke koji vode roditelji i s kojima je ista očito upoznata. Stoga je potpuno neosnovan žalbeni navod da u takvoj situaciji nije dopuštena intervencija države u privatni i obiteljski odnos ovršenice jer ona očito zbog nesuradnje kako s ovrhovoditeljem tako i s institucijama šteti interesima mlt. ĆH koja ima pravo da joj se omogući održavanje susreta i druženja s ocem ovdje ovrhovoditeljem, obzirom da i ovaj sud smatra da ponašanje ovršenice, koja samo očito verbalizira želju za dogovorom, ima štetan utjecaj na mlt. M, jer svoju osobnu netrpeljivost i nerazumijevanje prema ovrhovoditelju prenosi na dijete, a sud nije našao da bi njezin odnos s ocem djelovao štetno na njezino zdravlje i život. Osim toga sud ukazuje da nije bilo uvjeta da kod izricanja novčane kazne sud saslušava stranke i mlt. M primjenom odredbe čl. 522. st. 1. ObZ-a jer se ne radi o donošenju novog rješenja o ovrsi već je predmet pobijanja rješenje o izricanju novčane kazne dok je o prijedlogu za ovrhu pravomoćno odlučeno donošenjem rješenja o ovrsi od 15. lipnja 2023. koje je potvrđeno odlukom Županijskog suda u Šibeniku broj Gž Ovr Ob-2/2023-2 od 26. rujna 2023.

14. Stoga ovaj sud smatra da nema uvjeta ni za obustavu ovrhe u ovom predmetu a ni za upućivanje stranaka u obiteljsku medijaciju jer se obiteljska medijacija sukladno čl. 522. st. 2. ObZ-a može predložiti strankama samo prije donošenja rješenja o ovrsi, dok je predmet pobijanja rješenje o izricanju novčane kazne koja je ovršenici zapriječena pravomoćnom odlukom prvostupanjskog suda od 15. lipnja 2023., pa iako je prijedlog za medijaciju valjalo odbiti kao neosnovan a ne odbaciti, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je jednako negativno odlučiti o tom prijedlogu ovršenice.

15. Kako je u odnosu na zapriječenu novčanu kaznu navedeno rješenje postalo pravomoćno sud je pravilno novčanu kaznu u zapriječenom iznosu zbog naprijed navedenih okolnosti ovršenici i izrekao te pravilno odredio rokove i u čiju korist se navedena novčana kazna uplaćuje kao i odredio postupanje suda ukoliko ovršenica ne plati novčanu kaznu koja joj je određena sukladno odredbi čl. 16. st. 4. OZ-a.

16. Međutim, kako je odredbom čl. 16. st. 1. OZ-a propisano da se fizičkim osobama može izreći novčana kazna od 130,00 do 3.980,00 EURA, dok je odredbom čl. 523. ObZ-a propisana novčana kazna u postupcima ovrhe radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom u iznosu od 3.980,00 EURA, ovaj sud smatra da zapriječena nova novčana kazna nije određena u previsokom iznosu, s obzirom na svrhu koju ista treba polučiti.

17. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a i čl. 21. st. 1. OZ-a odbijanjem žalbe ovršenice potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 16. siječnja 2025.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić