Poslovni broj: Pr-80/2023-28

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, Braće Radić 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Jadranki Orlović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku u Ivanić-Gradu, protiv tuženika DOM ZA STARIJE I NEMOĆNE OSOBE NOVI ŽIVOT iz Radovec, Varaždinska 4, OIB 15608280896, zastupanog po punomoćniku Domagoju Krpini, odvjetniku u Varaždinu, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 6. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 16. siječnja 2025. kao dana donošenja i objave presude

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ČH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 08. ožujka 2021. godine kojom se otkazuje Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme zaključen dana 01. svibnja 2009. godine između tužiteljice ČH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika DOM ZA STARIJE I NEMOĆNE OSOBE NOVI ŽIVOT iz Radovec, Varaždinska 4, OIB 15608280896, a koji je otkaz tuženik dao tužiteljici Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 08. ožujka 2021. godine, nije zakonita i dopuštena, pa stoga radni odnos tužiteljici nije prestao, te se ima smatrati da radni odnos tužiteljice na radnom mjestu Njegovatelj traje neprekinuto.

Nalaže se tuženiku DOM ZA STARIJE I NEMOĆNE OSOBE NOVI ŽIVOT iz Radovec, Varaždinska 4, OIB 15608280896 da u roku od 15 dana vrati tužiteljicu ČH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na rad i to na poslove koje je obavljala do donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 08. ožujka 2021. godine i to na poslove Njegovatelja odnosno na druge odgovarajuće poslove."

II. Nalaže se tužiteljici ČH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti tuženiku DOM ZA STARIJE I NEMOĆNE OSOBE NOVI ŽIVOT iz Radovec, Varaždinska 4, OIB 15608280896 na ime troškova ovog postupka iznos od 1.250,00 EUR ( tisuću dvjesto pedeset EUR) u roku od 15 dana.

III. Tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnog trošak odbija se u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja otkaza nedopuštenim. U tužbi navodi da je tuženik kao njezin bivši poslodavac nakon što mu je 5. 10. 2020. predočila Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika kojim je određeno da je zdravstveno sposobna za obavljanje poslova uz ograničenje dizanja većih tereta izrazio negodovanje zbog toga budući da poslovi njegovatelja po prirodi stvari obuhvaćaju i poslove koji uključuju dizanje većih tereta te ju je odlučio otpustiti, a kako joj ne bi isplatio otpremninu, dao joj je izvanredni otkaz ugovora o radu lažno i neistinito navodeći da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć. U Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 8. ožujka 2021. neistinito se navodi da je radnica-tužiteljica zlostavljala korisnicu na način da je vršila fizičko nasrtanje i grubo ponašanje. Poslodavac u otkazu ne navodi radnje kojim da je to radnica zlostavljala korisnicu niti navodi o kojoj se korisnici uopće radi. U obrazloženju odluke o otkazu navodi se da je radnica počinila elemente kaznenog djela prijevare i krađe. Poslodavac čak govori o fizičkom zlostavljanju i nasrtanju na korisnicu te navodi da je time radnica počinila kaznena djela koja se progone po službenoj dužnosti i to kaznena djela prijevare i krađe. Tu odluku o otkazu je zaprimila 8. ožujka 2021. te je u zakonskom roku protiv iste podnijela Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa u kojem je navela da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nezakonita i neobrazložena iz čega proizlazi da nema sve elemente. Nije joj omogućeno da iznese obranu niti su joj predočene bilo kakove službene zabilješke tr te nije naznačeno koga da je to ona zlostavljala odnosno na čiju štetu i kojim radnjama da je počinila kazneno djelo prijevare i krađe te na čiju štetu. Stoga je osporila navedenu odluku o izvanrednom otkazu , a poslodavac se nije očitovao na njezin zahtjev za zaštitu prava pa stoga podnosi ovu tužbu kojom osporava otkaz te sve razloge otkaza kao neistinite i netočne smišljene samo da je se tuženik riješi kao radnice.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja. Prije svega ističe procesno pravne nedostatke, uslijed kojih je sama tužba nedopuštena. Tužiteljica se nakon što je primila i pročitala otkaz, potpisom, voljno i bez ikakvog pritiska odrekla prava na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava radnika, a tužbu je podnijela 19. travnja 2021. Odricanjem od podnošenja zahtjeva za zaštitu prava radnika, koji je pravo, ali ne i obveza radnika, što znači da se radnik može odreći tog prava nakon što mu odluka o otkazu ugovora o radu bude dostavljena, odrekla se i prava na sudsku zaštitu. Stoga predlaže odbaciti tužbu. Glede toga ukazuje i na relevantnu sudsku praksu koja je zauzela je stav da radnik može odlučiti želi li koristiti dopuštena pravna sredstva ili ne, da odredba članka 133. ZR propisuje način i sredstva za ostvarenje zaštite ali odricanje od prava na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava samo po sebi nije i ne može biti ništetno pod uvjetom da se odricanje od prava nije dogodilo prije stjecanja tog prava, a kako je ovdje tužiteljica dala nakon primitka otkaza ugovora o radu, to je taj uvjet zadovoljen. Tuženik nadalje smatra kako je navedeni otkaz zakonit u cijelosti budući da je tužiteljica fizički napala korisnicu odnosno štićenicu tuženika ZH **.**.2021. Netočno je i da poslodavac nije imao prigovora na rad tužiteljice. Temeljem utvrđenih prijava štićenika i njihovih obitelji, o grubom ponašanju iste prema njima, sa ČH u više navrata obavljani su razgovori o grubosti u radu i ophođenju prema štićenicima te o svim povredama Pravilnika o radu i Etičkog kodeks tuženika, sa usmenim i pismenim upozorenjima. U nastavku opisuje te slučajeve. Cijeli događaj, grubost i zlostavljanje štićenice ZH od strane ČH, ponovljen je i pred fizioterapeutkinjom FH, o čemu je napravljena i ovjerena službena bilješka te je sa cijelim događajem upoznat vlasnik Ustanove gospodin SH i Upravno vijeće. Dana 8.3.2021. nakon službene zabilješke uz prisutnost ČHSH je predan pisani izvanredni otkaz koji je potpisala nakon što ga je pročitala i nakon što joj je usmeno rečeno da je otkaz dobila zbog teške povrede radnog odnosa, fizičkog nasrtanja na korisnicu ZH. Slijedom navedenog, izvanredni otkaz ugovora o radu, elementi i razlozi istog, jasno su izrečeni tužiteljici. Nakon iznošenja činjenica nemilog događaja, fizičkog nasrtaja na korisnicu, tužiteljica je izjavila da to nije istina, ali i da su štićenici "zločesti" i da lažu. Sama izjava da su štićenici zločesti ide u prilog potvrde o grubosti tužiteljice na koju se štićenici opetovano žale, što javno, što iz straha, tiho, međusobno, zapravo o izostanku ljudskosti i humanosti prema najosjetljivijoj životnoj dobi. Ako si star i nemoćan, potreban pažnje, ne moraš zbog toga još fizički i duševno patiti jer je netko prema tebi grub. Temeljem svega utvrđenog u dosadašnjem ponašanju i radu tužiteljice, njene grubosti i fizičkog nasrtaja prema osobama visoke životne dobi koje su ovisne o tuđoj pomoći, vrlo su ranjive, temeljem svih upozorenja, razgovora, kršenja uzanci iz Etičkog kodeksa, Pravilnika o radu, a posebno Zakona o socijalnoj skrbi koji je temelj poslovanja Ustanove tuženika, briga i skrb o starijim i nemoćnim osobama i kako bi sačuvali dostojanstveni život i boravak štićenika koji su tuženiku obitelji dale sa punim povjerenjem, i kako bi sačuvali dignitet Ustanove, izvanredni otkaz ugovora o radu ČH, opravdan je i zakonit u svim elementima njegovog izričaja. Nije točno da je je izraženo negodovanje poslodavca prilikom pregleda uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti, koje nije dostavila tužiteljica tuženiku nego je poštom dostavljeno Ustanovi. Nakon zaprimljenog uvjerenja ponovno se razgovaralo s tužiteljicom oko istog radi raspodjele poslova obzirom na njeno zdravstveno stanje te same činjenice da je tužiteljica sama rekla da ona želi raditi, jer joj nije vrijeme za mirovinu te da ne može dobiti invalidsku mirovinu na temelju zdravstvenog stanja. Upravo radi brige o zaposlenicima i njenog zdravlja bivša ravnateljica ČHS je u više navrata razgovarala s tužiteljicom kao i vlasnik Ustanove SH te je dogovoreno obzirom na zdravlje da ista radi samo noćne smjene jer su fizičke lakše i sve samo u cilju da ista ostane i dalje zaposlena, jer je stalno ponavljala da ona želi raditi. Kada bi joj se prilikom razgovora navodilo o problematici u vezi korisnika (uvijek su bila navedena imena i prezimena korisnika o kojima se radi) i njezinom odnosu prema njima, točnije da se žale na njezinu grubost i šumove u komunikaciji, ona se uvijek usmeno očitovala da sve navedeno nije istina i da ona svoj posao odrađuje najbolje što može. Poslodavac je uzimao u obzir njezina očitovanja te joj preraspodjelom radnog vremena i dalje davao mogućnost rada u Ustanovi. Na kraju predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tužiteljica na pripremnom ročištu održanom 8. ožujka 2022. navodi da osporava da bi se odrekla prava na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava radnika budući da je odluku o izvanrednom otkazu primila rano ujutro oko 7:00 sati 8. ožujka 2021. nakon što je cijelu noć radila noćnu smjenu, kad joj je ravnateljica tuženika gurnula tu odluku te ju je zamolila da samo potpiše primitak navedene odluke. Tužiteljica koja je bila vidno uznemirena potpisala je samo primitak odluke o izvanrednom otkazu, a ne i da bi se odrekla prava na podnošenje pravnog lijeka. Ravnateljica tužiteljici nije ni dala mogućnost da pročita Odluku o izvanrednom otkazu niti joj dala mogućnost da iznese pisanu obranu odnosno da se očituje o onom za šta se tereti.

4. Tuženik se vezano na to očitovao da je u obrazloženju izvanrednog otkaza jasno naveden razlog istog, da su zadovoljene sve formalno pravne pretpostavke za davanje istog te posebno napomenuo da je tužiteljica vlastoručno potpisala odricanje prava na pokretanje zahtjeva za zaštitu radnika, a što je vidljivo iz priložene dokumentacije.

5. Predmet ovog spora je utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke otkaza ugovora o radu tužiteljice i zahtjev tužiteljice da ju se vrati na rad. Tužiteljica tvrdi da izvanredni otkaz nije dopušten, a tuženik da je dopušten te da tužiteljica nema pravo na sudsku zaštitu. jer se po primitku odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu odrekla prava na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava radnika.

6. Sud je prvo odlučivao o tome da li postoje procesno pravne pretpostavke za vođenje ovog spora, što je među strankama sporno. Tuženik u odgovoru na tužbu tvrdi da se tužiteljica potpisom na odluci o otkazu odrekla prava na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava protiv odluke o otkazu te je bez učinka njen naknadno podneseni zahtjev za zaštitu prava protiv te odluke poslodavca, slijedom čega je prema odredbi čl. 133. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) izgubila pravo na zaštitu prava pred sudom. Sud je na osnovu na tu okolnost provedenih dokaza, dostavljene dokumentacija i iskaza svjedoka u prethodno provedenom postupku zaključio da nisu ostvarene procesno pravne pretpostavke za podnošenje tužbe, jer se tužiteljica po primitku odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu odrekla podnošenja zahtjeva za zaštitu prava, koji je prema prethodno citiranim odredbama Zakona o radu pretpostavka za pokretanje radnog spora, pa je tužbu tužiteljice odbacio Rješenjem poslovni broj: 8 P-482/2019-44 od 2. prosinca 2019. U povodu žalbe tužiteljice protiv tog rješenja, Županijski sud u Zagrebu je svojim Rješenjem poslovni broj: 37. Gž R-2559/2022-2 od 25. kolovoza 2023. ukinuo pobijano rješenje o odbačaju tužbe te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak. Nakon toga je proveden novi prvostupanjski postupak u kojem je sud najprije ponovo odlučivao o tome da li su ostvarene procesne pretpostavke za vođenje ovog spora, odnosno da li tužiteljica ima pravo na sudsku zaštitu. Nova odluka o tome donesena je na temelju dokaza provedenih u prethodnom prvostupanjskom postupku.

7. Prema čl. 282. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023-dalje u tekstu ZPP), nakon prethodnog ispitivanja tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne ide u sudsku nadležnost ili da je tužba podnesena nepravovremeno, ako je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe ili ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava, a zakonom je propisano da će se u tom slučaju tužba odbaciti ili da se bez toga ne može zahtijevati zaštita povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava bez kojeg se u ovom slučaju ne može zahtijevati zaštita povrijeđenog prava pred nadležnim sudom propisan je Zakonom o radu ("Narodne novine" 93/14, 127/17 i 98/19-u daljnjem tekstu ZR). Prema odredbi iz čl. 133. st. 1. ZR radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Prema odredbi iz čl. 133. st. 2. ZR proizlazi da ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz st. 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Također iz odredbe čl. 133. st. 3. ZR proizlazi da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno nije podnio zahtjev poslodavcu iz st. 1. toga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugim novčanim potraživanjima iz radnog odnosa.

8. Iz stanja spisa je razvidno da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena 8. ožujka 2021., da je tužiteljica nakon toga unutar propisanog roka od 15 dana podnijela zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik kao poslodavac nije očitovao, što među strankama i nije sporno te da je tužba u ovom predmetu podnesena 19. travnja 2022.

- čitanjem Ugovora o radu od 1. svibnja 2009. da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme počevši od 1. svibnja 2009. kojim je između ostalog ugovoreno da će obavljati poslove njegovatelja prema opisu poslova koji je sastavni dio ugovora.

- čitanjem Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 8. ožujka 2021. da je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, da je tužiteljica na toj istoj odluci svojim potpisom potvrdila primitak te odluke te je ujedno potpisala i izjavu da se odriče prava na pokretanje zahtjeva za zaštitu radnika.

- čitanjem Zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa da je tužiteljica protiv Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu podnijela zahtjev za zaštitu prava.

9. O relevantnim okolnostima primitka odluke o otkazu te potpisivanja izjave o odricanju podnošenja zahtjeva za zaštitu prava radnika provedeni su i predloženi personalni dokazi, saslušane su svjedokinja UH, tužiteljica i zakonska zastupnica tuženika DH. Na temelju ponovne analize njihovih iskaza, pri čemu je sud imao u vidu i stav višeg suda o tom pitanju izražen u Rjšenju kojim je ukinuta odluka ovog suda o odbačaju tužbe, sud je u ponovljenom postupku zaključio da se tužiteljica potpisom na odluci o otkazu kojim je ujedno potvrdila i njezin primitak, iako se u njoj na kraju navodi i to da da se odriče prava na pokretanje zahtjeva za zaštitu radnika, nije odrekla prava na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava radnika. Iz provedenih dokaza proizlazi da joj je ta odluka predana ujutro u 7 sati, nakon završetka noćne smjene, da je ravnateljica tuženika došla k njoj u prostoriju u kojoj su kupali štićenike i pozvala ju da dođe u njen ured u 7 sati, da je otišla u ured ravnateljice koja joj je rekla da je dobila otkaz zbog neprimjerenog ponašanja prema štićenicima i predala joj već napisanu odluku, da ju je ona ju uzela i potpisala smatrajući pri tom da samo potvrđuje primitak iste, da se budući da ju se odlukom o otkazu teretilo i zbog prijevare i krađe vratila na posao i usmeno osporila te tvrdnje pred ravnateljicom. Iako su iskazi tužiteljice, svjedokinje i zakonske zastupnice tuženika o okolnostima uručenja i potpisivanja odluke o otkazu u nekim dijelovima proturječni, pa tako tužiteljica navodi da je odluku potpisala bez da ju je prethodno pročitala, dok svjedokinja i zakonska zastupnica navode da ju je pročitala te da joj je rečeno da ju ne mora potpisati, a sud iskaze svjedokinje i zakonske zastupnice, za razliku od iskaza tužiteljice glede toga ocjenjuje vjerodostojnima, sud ipak prihvaća tvrdnju tužiteljice da je smatrala da potpisuje samo njen primitak. S obzirom na to da je nesporno da je odluka o otkazu u cijelosti već bila napisana kada je tužiteljica došla u ured ravnateljice radi njenog preuzimanja, pa je tako na kraju teksta bila već napisana i izjava da se radnik potpisom odriče prava "na pokretanje zahtjeva za zaštita radnika", o kojem pravu u odluci nije navedena ikakva pouka. Nadalje iz obrazloženja pobijanog rješenja i razloga o značenju pojedinih iskaza nije jasno zbog čega i temeljem čega je poslodavac unaprijed napisao izjavu o odricanju prava tužiteljice na izjavljivanje zahtjeva za zaštitu prava protiv odluke o izvanrednom otkazu kada je nesporno da tužiteljica do predaje odluke nije imala saznanja o njenom donošenju i sadržaju, a kamo li da bi se suglasila s unošenjem takve izjave o odricanju od pravnog lijeka. Pri tome iz iskaza ravnateljice tuženika i svjedokinje niti ne proizlazi da je tužiteljica prije potpisivanja izričito upozorena o tome da odluka sadrži i spornu izjavu o odricanju od pravnog lijeka. Također, na odluci o otkazu se nalazi samo jedan potpis tužiteljice, ispod cjelokupnog teksta, dok bi u ovoj situaciji, da je tuženik postupao s dobrom vjerom, bilo logično da jedan potpis potvrđuje primitak odluke a drugi izričitu izjavu o odricanju od pravnog lijeka. Upravo ove činjenice koje proizlaze iz materijalnog dokaza u spisu za sada idu u prilog tvrdnji tužiteljice da je iz okolnosti proizlazilo da potpisuje samo primitak odluke a ne i unaprijed upisanu izjavu o odricanju. Stoga je sud na osnovu svega toga zaključio da je tužiteljica svojim potpisom na odluci po primitku odluke o otkazu koju je pripremio poslodavac ne upozorivši ju prethodno da da odluka sadrži i navod o odricanju na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava, potvrdila samo primitak odluke o otkazu te da se time nije ujedno odrekla i prava na poduzimanje te pravne radnje, bez koje se nakon toga sudska zaštita ne može ostvariti.

10. Procesna pretpostavka za ostvarivanje sudske zaštite u ovom sporu je kao što je već rečeno prethodno zatražena zaštita prava radnika kod poslodavca (podnošenje zahtjeva za zaštitu prava). Prema čl. 133. st. 1., 2. i 3. Zakona o radu Članak 133. radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, a zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa. S obzirom na to da se tužiteljica nije odrekla svog prava da protiv odluke o izvanrednom otkazu podnese zahtjev za zaštitu prava radnika, pa slijedom toga niti prava na sudsku zaštitu, nije izgubila pravo na daljnju zaštitu putem suda, odnosno nije izgubila pravo odluku o izvanrednom otkazu njezinog ugovora o radu osporavati pred sudom, slijedom čega je sud u ponovljenom postupku odlučivao i o njezinom tužbenom zahtjevu kojim traži da se odluka o otkazu utvrdi nedopuštenom te da se naloži tuženiku da ju vrati na rad na poslove koje je obavljala do donošenja odluke o otkazu.

11. Tijekom dokaznog postupka provedeni su već provedeni dokazi i to: pročitane su isprave u spisu predmeta: Ugovor o radu (strana 3-4 spisa), opis poslova njegovatelja Doma za starije i nemoćne osobe Novi život (strana 5 spisa), Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu (strana 6-7 spisa), evidencija prisutnosti na radu (strana 8 spisa), uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika (strana 9 spisa), zahtjev za zaštitu prava radnika (strana 10-11 spisa), izvadak iz prijamne knjige Hrvatske pošte (strana 12-13 spisa), dodatak Ugovora o radu (strana 25 spisa), sudska praksa (strana 26-29 spisa), Pravilnik o radu Doma za starije i nemoćne osobe Novi život (strana 30- 44 spisa), etički kodeks Doma za starije i nemoćne osobe Novi život (strana 45-51 spisa), zapisnik od 5.3. (strana 53 spisa), službena bilješka od 5.3.2021. (strana 54 spisa), Odluka o izvanrednom otkazu na kojoj se nalazi napomena da se radnik potpisom odriče prava na pokretanje zahtjeva za zaštitu radnika a ispod je vlastoručni potpis tužiteljice (strana 55-56 spisa), Upozorenje na obveze iz radnog odnosa (strana 57 spisa), službena zabilješka od 11.10.2019. (strana 58 spisa), obavijest od 11.10.2019. (strana 59 spisa), službena zabilješka od 2.3.2020. (strana 60 spisa), prijava (strana 61 spisa), pročitan su iskaz svjedokinje UH, tužiteljice i zakonske zastupnice tuženika, saslušani su svjedoci ČHS, JH te su ponovo saslušane tužiteljica i zakonska zastupnica tuženika kao stranke u svrhu dokazivanja. Nije proveden i po tužiteljici predloženi dokaz saslušanjem svjedokinje CH, jer je od tog dokaznog prijedloga tijekom postupka odustala. Nije proveden niti po njoj predloženi dokaz da se sasluša predsjednik upravnog vijeća tuženika, uz obrazloženje da je nakon zaključenja prethodnog postupka u svom iskazu ravnateljica tužitelja izričito navela da je dana 6. ili 7.3.2021. Odluku o otkazu napisao predsjednik upravnog vijeća tuženika, jer je sud to ocijenio nepotrebnim, budući da za rješavanje ovog spora nije odlučno to tko je napisao odluku o otkazu, već to da li je tužiteljica počinila težu povredu radne obveze za koju ju se odlukom o otkazu tereti, o čemu predsjednik Upravnog vijeća nedvojbeno nema neposredna saznanja, već je do istih došao preko drugih osoba koje su na tu okolnost saslušane.

12. Među strankama nije sporno :

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu zaključenog na neodređeno vrijeme na radnom mjestu njegovatelja,

- da je tuženik 8. ožujka 2021. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice zbog osobito teških povreda obveze iz radnog odnosa, da je tužiteljica odluku o otkazu primila 8. ožujka 2021. te protiv nje podnijela zahtjev za zaštitu prava kojem tuženik nije udovoljio.

- da tužiteljica prije odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije bila pozvana na davanje obrane.

13. Sporno je da li je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu dopuštena.

14. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

15. Za rješavanje ovog spora primjenjuju se mjerodavne odredbe Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023). Prema čl. 116. Zakona o radu poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, a ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Prema čl. 119. st. 2. tog zakona prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

16. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio:

- čitanjem Ugovora o radu 0d. 1. svibnja 2009. da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika na radnom mjestu njegovatelja te da je obavljala poslove prema Ugovoru priloženom opisu poslova.

- čitanjem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 8. ožujka 2021. da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, da se u toj odluci navodi da je tu povredu počinila zlostavljanjem korisnice (fizičko nasrtanje i grubo ponašanje) kao što je navedeno u službenoj zabilješci 5. ožujka 2021. nakon razgovora s korisnicom te da zbog počinjenja te povrede nastavak radnog odnosa više nije moguć.

- čitanjem Službene Zabilješke od 5. ožujka 2021. koju je sastavila zaposlenica Doma JH da je ona kao socijalna radnica primijetila da je korisnica Doma ŠH preplašena, da se kad je išla prema njoj odmaknula kao da će ju udariti, što je primjetila i prošli tejdan, da joj je na pitanje zašto se boji i da li je netko bio grub prema njoj odgovorila "tu jedna vaša,", da je tada druga korisnica iz iste sobe BH rekla je "jedna naša" bila gruba prema ZH, da ju je u jednoj noćnoj smjeni udarila "ona jaka ČH", da je to bila osoba koja je tu noć radila, da je to još jednom sve rekla pred njom i fitioterapeutkinjom Č te da je o tome razgovarala i s ZH koja joj je rekla da ju je "naša jaka sad jednu noć primila, bacila na krevet i udarala" te da im to nije planirala govoriti.

- čitanjem Zapisnika od 5. ožujka 2021. da je tadašnja korisnica Doma Novi život koja je prema tijekom postupka dostavljenim podacima umrla, u prisustvu zaposlenica Doma JH i UH izjavila da je njegovateljica koja je tu noć radila po imenu ČH fizički napala korisnicu Doma po imenu ZH.

- čitanjem dopisa Policijske uprave varaždinske od 3. listopada 2023. da tuženik nije prijavio tužiteljicu za počinjenje kaznenih djela.

- čitanjem dopisa Zavoda za socijalni rad od 4. listopada 2023. da uvidom u službene evidencije za tužiteljicu nisu pronađena nikakva postupanja.

- čitanjem dopisa Općinskog državnog odvjetništva od 6. listopada 2023. da nije zaprimljena kaznena prijava protiv tužiteljice podnesena po tuženiku.

- na temelju iskaza svjedokinje JH, zaposlenice tuženika na radnom mjestu socijalne radnice da je u mjesecu ožujku 2021. primijetila da je štićenica Doma ZH uplašena, sva se tresla i povlačila se u sebe, da je kad ju je pitala zbog čega je u takvom stanju počela nešto govoriti, a onda se u razgovor uključila korisnica VH koja je bila u istoj sobi s njom, imale su krevet do kreveta i rekla joj da je tužiteljica ČH tukla ZH i da je zbog toga u takvom stanju, da je zbog toga pozvala UH koja radi kao fizioterapeut da obje razgovaraju sa štićenicama doma, a kad smo došle k njima VH je ponovila to sve što je i njoj rekla, da je korisnica ZH dementna i uglavnom šutljiva pa ona skoro ništa nije rekla o tom događaju tada kad se to dogodilo, a naknadno joj je jednom prilikom rekla da im ona ne bi rekla što se dogodilo toga dana, da je o tom događaju istoga dana sastavila službenu bilješku koju je predala ravnateljici Doma u koju je doslovno upisala riječi korisnice VH, da je to što se navodi u službenoj zabilješci od 5. ožujka 2021. izgovorila upravo korisnica VH, da Izjavu o događaju korisnica VH nije sama pisala, već ju je pisala ona prema njezinom kazivanju, prvo rukom a naknadno i putem računala, a kad ju je napisala dala ju je VH da ju pročita te ju je ista nakon čitanja potpisala, da se ne sjeća da li je VH prilikom opisivanja događaja spomenula i prezime tužiteljice, a ime ČH je spominjala, da na korisnici ZH nije primijetila ozljede, ali je primijetila da je jako uznemirena, da je korisnica ZH dementna, ali ne može reći u kom stupnju, ali ima dijagnozu demencije koju joj je dao liječnik psihijatar, da ne zna da li je nakon ovog događaja izvršen liječnički pregled ZH, da li je to prijavljeno nadležnim tijelima, da je nakon toga čula da je tužiteljica dobila otkaz, da je Zapisnik sa izjavom pok. VH također sastavljen istoga dana, da je dva puta razgovarala sa korisnicima prvo sama, a nakon toga i s UH koju štićenice poznaju i imaju povjerenja u nju, zna slovenski jezik, a VH je slovenska državljanka pa je to što je njoj rekla izgovorila na slovenskom jeziku, što je bio razlog više da pozve UH te da je kao stručna osoba socijalni radnik ocijenila da se radi o autentičnom opisu događaja koji je dobila od VH i ZH, a i ponašanje ZH je ukazivalo na to što se dogodilo te da nije specijalizirana za obavljanje forenzičkih razgovora sa dementnim osobama, ali kao socijalna radnicaima Uvjerenje za obavljanje samostalnog rada i radi sa dementnim osobama u okviru svog posla.

- na temelju iskaza svjedokinje UH sud je utvrdio da je r tužiteljica dobila izvanredni otkaz zbog fizičkog nasrtanja na korisnicu Doma ZH, da se to navodi u Zapisniku od 5. ožujka 2021. koji je i ona potpisala, koji sadrži izjavu korisnice BH da je tužiteljica fizički napala korisnicu ZH tako što ju je bacala po krevetu i udarila ju šakom o plečku, da je tužiteljica i ranije imala problema na poslu, bio je slučaj sa korisnicom PH koja je imala masnicu na oku, a prije toga još i slučaj sa dvije korisnice MH i NH koje su otkazale smještaj u domu zbog događaja povezanih sa tužiteljicom, da je dok je ravnateljica razgovarala s tužiteljicom o otkazu i razlozima otkaza, a tijekom tog razgovora je tužiteljica rekla da su korisnici zločesti i da lažu te da je tužiteljica bila oslobođena težih fizičkih poslova zbog svog zdravstvenog stanja pa je zbog toga pretežno radila u noćnoj smjeni koju je fizički lakše odraditi.

- na temelju iskaza svjedokinje ČHS da joj je ravnateljica Doma u kojem je zaposlena kao asistentica ravnatelja 8. ožujka 2021. ujutro kad je došla na posao rekla da je tužiteljica dobila otkaz Ugovora o radu zbog zlostavljanja štićenice ZH, da prije toga nije znala niti čula da se tužiteljici sprema otkaz, da je Odluku o otkazu napisalo Upravno vijeće u dogovoru s ravnateljicom, da je štićenica ZH još uvijek korisnica Doma, nepokretna je, a ne može reći kakvo je njezino psihičko stanje.

17. Sud je iskaze svjedokinja, od kojih svjedokinje JH i UH imaju i neposredna saznanja o događaju koji je predmet ovog postupka do kojih su došle u kontaktu s korisnicama Doma BH i ZH, pred sudom su iskazivale suglasno, uvjerljivo i sigurno, a njihove iskaz potkrepljuju i drugi provedeni dokazi kao što su Službena zabilješka i Zapisnik od 5. ožujka 2021. prihvatio kao vjerodostojne.

18. Tužiteljica u svojima iskazima osporava da bi se svojim potpisom na Odluci o otkazu koju je primila 8. ožujka 2025. odrekla prava na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava, što je prihvaćeno kao što je prethodno obrazloženo te je zaključeno da ima pravo na sudsku zaštitu, a osporava i navode iz Odluke o otkazu da je počinila tešku povredu radne obveze zlostavljanje korisnice Doma. U svom iskazu u navodi da joj je ravnateljica Doma kad je 8. ožujka 2021. na njezin zahtjev došla k njoj u ured po završetku radnog vremena u 7 sati rekla: "Bit ću jako kratko, zbog neprimjerenog ponašanja prema štićenicima, dobili ste otkaz", a nakon toga joj je uručila Odluku o otkazu koja je već bila pripremljena na stolu, da je tu Odluku uzela i potpisala ne pročitavši ju prethodno, smatrajući da potpisom potvrđujem primitak te Odluke, pa nije pročitala niti napomenu da se odriče prava na podnošenje Zahtjeva za zaštitu radnika, da se vratila u Dom kad je pročitala odluku jer je u njoj između ostalog pisalo da je otkaz dobila i zbog prijevara i krađe i rekla ravnateljici da nije istina to što piše u Odluci o otkazu, da su joj nakon toga htjele uručiti novu Odluku o otkazu istog sadržaja, ali iz koje su bili izostavljeni navodi prijevare i krađe, ali nije htjela potpisati primitak te druge Odluke već im je rekla: "Hvala na 12 godina rada" na što su joj odgovorile: "Hvala i Vama", da joj ravnateljica nije dala da pročita Odluku o otkazu, da joj nije bilo omogućeno davanje obrane i nije znala za što ju se konkretno tereti, da je ravnateljica spominjala nekakvo zlostavljanje, ali je bila u šoku pa nije shvatila o kojoj korisnici se radi, a prijevaru i krađu nije spominjala, da joj nisu rekli da postoji nekakva službena bilješka o zlostavljanju, da nikoga od korisnika nije zlostavljala, da smatra da je otkaz dobila zbog toga što više nije mogla raditi jer je bila bolesna, poslodavac je dobio liječničko uvjerenje u kojem je pisalo da ne smije pisati veće terete, a posao njegovateljice se ne može obavljati, a da se ne dižu veći tereti, da je BH starija gospođa, korisnica Doma, koja je dementna i radila je nerede, izbacivala je stvari iz ladica van, presvlačila se 100 puta te stvari stavljala ispod kreveta, da ona nije normalna i da se ne ponaša kao svaki prosječan čovjek, da je ZH dobra osoba s kojom je bila u dobrim odnosima, ali se i ona povremeno gubi, da s njom nikad nije imala nikakav sukob, da je prije Odluke o otkazu dobivala od poslodavca upozorenja zbog kršenja radnih obveza, za nešto su je okrivili, ali nije bila kriva, okrivili su je i da je udarila jednu korisnicu koja je imala modricu ispod oka dok je radila u noćnoj smjeni, a nije ju udarila već se ona sama udarila u krevet jer je bila jako nemirna, da poznaje osobe koje se zovu MH i NH, to su dvije dementne osobe, NH je nakon nekog vremena završila na zatvorenom odjelu psihijatrije, od ravnateljice nije dobila zabranu pristupa tim osobama. U svom ponovljenom iskazu danom na ročištu 6. prosinca 2024. dodatno navodi da je od EH s kojom se srela kad se vraćala u dom zatražila da joj da potvrdu o obavljenom liječničkom pregledu zbog toga što joj je ravnateljica još prije otkaza rekla da prema toj potvrdi imam nekih zdravstvenih ograničenja zbog kojih ne može obavljati posao njegovateljice i da bi najbolje bilo da zbog toga sama da otkaz, da joj je u nekoliko navrata mi je rekla da će joj, s obzirom na tu potvrdu srediti penziju, na što joj je odgovorila da joj to ona ne može srediti kad ne može ni liječnik specijalist, a onda joj je ipak sredila pravu penziju na način da joj je dala otkaz, da je nakon što je došla liječnička potvrda primijetila je da se ravnateljica ponaša prema njoj čudno, drugačije nego prije, da joj prije te potvrde nije spominjala otkaz niti mirovinu, da se u noćnoj smjeni nije ništa dogodilo, nitko joj nije prigovorio, nisu se žalile ni medicinske sestre pa nije znala o čemu se radi kada joj je uručen otkaz, da su dokazi koji se navode o strane tuženika kao dokazi da je počinila povredu na radu izmišljeni su te da su saslušani svjedoci lagali.

19. Zakonska zastupnica tuženika u svom iskazu navodi da je tjedan dana prije nego je tužiteljici uručila Odluku o otkazu od socijalne radnice JH saznala da je tužiteljica fizički napala korisnicu Doma ZH, da je o tome sastavljena službenu bilješka na temelju izjava korisnica ZH i TH, da je o tom nemilom događaju obavijestila Upravno vijeće i vlasnika Doma, pa kako to nije bio prvi slučaj da se tužitelja neprimjereno odnosi prema korisnicima, na Upravnom vijeću je donesena Odluka da joj se zbog toga da otkaz, da je na Upravnom vijeću sastavljena je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu koju je uručila tužiteljici po završetku njezine noćne smjene, da joj je rekla i to da otkaz dobiva zbog fizičkog nasrtaja i grubog ponašanja prema korisnici ZH te da ima izjave dviju osoba koje su tome svjedočile, na što joj je tužiteljica rekla da su korisnici Doma zločesti i da lažu, da je tužiteljica potom sama s njezinog stola uzela Odluku o otkazu te pitala da li ju smije pročitati, na što joj je rekla da može pročitati, a i to da ne mora potpisati ako ne želi, da je tužiteljica Odluku o otkazu pročitala i potpisala te joj se zahvalila na divnom poklonu za Dan žena, da je tužiteljica u međuvremenu ponovno došla k njoj u ured, a u prizemlju se srela s bivšom ravnateljicom ČHS te je došla zajedno s njom i zatražila da joj da kopije radnih sati i liječničku svjedodžbu u kojoj piše da ne smije dizati teške terete, što joj je i predano, da ju je tužiteljica tada optužila da je krivotvorila to uvjerenje, da je u njemu pisalo točno koliko kila tereta ne smije podizati, da je tužiteljica nakon toga tu dokumentaciju uzela i otišla, da je Odluku o otkazu potpisala ona kao ravnateljica, a da je prethodno 5.3.2021. i Upravno vijeće odlučilo da joj treba dati otkaz s tim da nije održan sastanak Upravnog vijeća uživo već su se o tome konzultirali putem telefona i e-maila, a postoje i zapisi o tome, da je odluka o izvanrednom otkazu pisana samo jedanput, a ne u više navrata, da je toga dana kad je tužiteljici uručila otkaz na posao došla u 6:45, a tužiteljica je k njoj u ured došla iza 7,00 sati, da je noćna smjena koju je tužiteljica odradila prije uručenja Odluke o otkazu bila uobičajena, nije bilo nikakvih izvanrednih događaja, da je UH cijelo vrijeme bila prisutna kad je tužiteljici uručila Odluku o otkazu i s njom o tome kontaktirala, a to je trajalo petnaestak minuta, da nikada nisu dobili niti usmeni niti pisani prigovor tužiteljice da se ne slaže sa napomenom u Odluci o otkazu ispod koje je njezin potpis da se odriče podnošenja Zahtjeva za zaštitu prava, da nije primijetila da bi tužiteljica bila uznemirena kad je ušla u njezin ured, da joj Odluku o otkazu nije gurnula, već joj je bila normalno uručena i dala joj je vremena da istu pročita, a čitala ju je par minuta te joj nije moglo promaknuti i to da potpisuje i izjavu o odricanju od podnošenja zahtjeva za zaštitu prava te da tužiteljici kad se za oko pola sata po primitku Odluke o otkazu vratila u njezin ured nije nudila nikakav drugi otkaz. U svom ponovljenom iskazu danom na ročištu 6. prosinca 2024. dodatno navodi da nije točno da je tužiteljici nakon što je došla liječnička potvrda za nju rekla da će joj srediti penziju, da je nakon primitka te liječničke potvrde tužiteljica dobivala laganije smjene, da je tužiteljica u svom prvom iskazu rekla da noćna smjena prije dobivanja otkaza nije bila teška, a danas je izjavila da je bila teška, da je tužiteljici jasno i glasno bilo rečeno zbog čega je dobila izvanredni otkaz ugovora o radu i na koju korisnicu je fizički nasrnula, da joj je jasno i glasno rekla i da ju može pročitati, ali da ju ne mora potpisati, da je bila samo jedna varijanta odluke o otkazu, da je odluku o otkazu fizički napisao predsjednik uprave LH, da prije te odluke nije tužiteljici nagovijestila da će dobiti otkaz, da je 3 dana prije odluke saznala što se dogodilo, da tužiteljici prije donošenja odluke o otkazu nisu omogućili da iznese svoju obranu, da o zlostavljanju nije obaviještena policija, Centar za socijalnu skrb ili državno odvjetništvo, jer su to htjeli riješiti unutar kuće i nisu htjeli dodatno našteti tužiteljici, da službena zabilješka koja se navodi u odluci o otkazu nije dostavljena tužiteljici, ali joj je pročitana, a u njoj se navodi da se dostavlja i upravi, jer je uprava morala znati da li ju je tužiteljica potpisala i kakav će biti daljnji tijek postupka.

20. Nakon pomne analize iskaza tužiteljice i iskaza zakonske zastupnice tuženika sud nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz tužiteljice u dijelu koji je proturječan iskazu zakonske zastupnice tuženika, kako u odnosu na okolnosti primitka odluke o otkazu tako i u odnosu na povredu radne obveze koja joj se stavlja na teret Odlukom o otkazu jer su njezini navodi u tom dijelu proturječni ne samo iskazu zakonske zastupnice tuženika već i iskazima saslušanih svjedokinja koje je sud prihvatio kao vjerodostojne, dok je iskaz zakonske zastupnice tuženika prihvaćen kao vjerodostojan. 21. Iz provedenih dokaza, Službene bilješke i Zapisnika od 5. ožujka 2021. te iskaza svjedoka, iako im korisnica Doma, pokojna HH, nije rekla i prezime osobe koja je prema njezinoj izjavi fizički napala ZH, a prezime te osobe se ne navodi niti u Službenoj zabilješci i Zapisniku od 5. ožujka 2021., ipak nedvojbeno proizlazi da je ta osoba bila upravo tužiteljica, budući da tužiteljica po imenu i opisu odgovara toj osobi, a i HH je izjavila da je riječ o osobi koja je radila i u noćnoj smjeni prije davanja izjave, proizlazi da je tužiteljica dobila otkaz ugovora o radu zbog toga što je radeći kao njegovateljica tijekom noćne smjene fizički napala korisnicu Doma ZH koja se zbog toga jako uznemirila i preplašila. To proizlazi i iz iskaza zakonske zastupnice tuženika koji je također prihvaćen kao vjerodostojan. U vezi s tim se napominje da je tuženik u odgovoru na tužbu predložio i saslušanje korisnice Doma KH, ali je ista tijekom postupka umrla kao što je razvidno iz po tuženiku dostavljenog smrtnog lista, pa zbog toga taj dokaz nije proveden, ali su svjedokinje JH i UH svojim iskazima potvrdile da im je ona rekla upravo to što piše u Službenoj zabilješci i Zapisniku od 5. ožujka 2021. Time je po stavu ovog suda tuženik dokazao da je tužiteljica počinila tešku povredu radne obveze zbog koje je dobila otkaz. Okolnost da tuženik postupanje tužiteljice nije prijavio Zavodu za socijalni rad, MUP-u ili Općinskom držanom odvjetništvu, a što je isti obrazložio time da je to propustio učiniti kako ne bi naštetio svom poslovanju, a i dodatno otežao položaj tužiteljice, ne umanjuje vjerodostojnost iskaza svjedoka, zakonske zastupnice tuženika i isprava na koje se oni u svojim iskazima pozivaju, jer nije nelogično i neživotno da se u takvim slučajevima ne poduzimaju sve potrebne radnje u nastojanju da se izbjegnu moguće štetne posljedice kako za prijavitelja, tako i za osobu koju bi trebalo prijaviti, a davanjem otkaza tužiteljici je otklonjena opasnost da svojim djelovanjem i nadalje ugrožava korisnike Doma i njegovo poslovanje.

22. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka dakle proizlazi da je tužiteljica dobila otkaz upravo zbog razloga koji se navodi u Odluci o otkazu, a to je neprimjeren odnos i fizički napad na korisnicu Doma ZH. Takvo postupanje tužiteljice se po stavu ovog suda nedvojbeno može okvalificirati kao osobito teška povreda radnog odnosa. Tužiteljica je kao njegovateljica, dakle kao osoba koja je dužna voditi brigu o korisnicima Doma, posebno o teže bolesnim i nepokretnim osobama, svojim postupcima prema korisnici Doma, a riječ je o osobi starije životne dobi lošeg zdravstvenog stanja grubo prekršila svoje radne obveze, pogoršala već i tako loše psihičko stanje korisnice Doma prema kojoj se nasilnički ponašala te uznemirila i druge korisnike i nanijela štetu kako korisnici Doma tako i tuženiku budući da se to loše odrazilo na druge korisnike i na njegovo poslovanje. Ta njezina radnja koja predstavlja osobito teško povredu obveze iz radnog odnosa. Radni odnos prema Zakonu o radu u nije statusni već građanskopravni odnos. Prema čl. 7. st. 1. Zakona o radu temeljna obveza radnika je obavljati preuzeti posao prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada. Nadalje, prema čl. 8. st. 1. ZR radnik se u radnom odnosu dužan pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona odnosno propisa. Kad radnik ne postupka na navedeni način, odnosno ponaša se suprotno zakonu, poslodavac s pravom ističe da je zbog toga izgubio povjerenje u njega. Ni jedan poslodavac nije dužan trpjeti u radnom procesu radnika u kojeg opravdano nema povjerenja i koji bi mu svojim postupcima bez obzira na njihove uzroke mogao nanijeti štetu, odnosno koji bi i ubuduće mogao jednako tako postupati i kršiti svoje obveze iz ugovora o radu. Nekorektno postupanje i nasilničko ponašanje prema korisnicima Doma kojim se uzrokuje šteta poslodavcu i narušava njegov ugled, neprihvatljivo je ponašanje u smislu odredbi Zakona o radu koje reguliraju prava i obveze stranaka radnog odnosa, koje nije moguće popraviti pa nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nakon toga više nije moguć. To što izreka odluke o otkazu ne sadrži činjenični, već samo pravni opis djela za koje se tužiteljica tereti i zbog kojeg joj se otkazuje ugovor o radu izvanrednim otkazom ne čini tu odluku nezakonitom i kao takvu nedopuštenom budući da činjenični opis djela sadrži obrazloženje te odluke, pa dakle odluka o otkazu kad se sagleda kao cjelina sadrži sve što je propisano mjerodavnim odredbama Zakona o radu, a prema čl. 120. tog zakona koje se odnose na oblik, obrazloženje i dostavu otkaza, otkaz mora biti u pisanom obliku, poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz i mora se dostaviti osobi kojoj se otkazuje, čemu je u ovom slučaju udovoljeno. Stoga sud smatra da je tuženik zakonito otkazao tužiteljici ugovor o radu izvanrednim otkazom. Kod donošenja odluke o izvanrednom otkazu ne vodi se računa o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika već se te okolnosti uzimaju u obzir samo kod donošenja redovitog otkaza ugovora o radu.

23. U odnosu na prigovor tužiteljice da odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu ima formalne nedostatke, jer tužiteljica prije donošenja iste nije bilo omogućeno davanje obrane treba reći da je taj prigovor neosnovan. Prema čl. 119. st. 2. Zakona o radu poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. S obzirom na to da je otkaz tužiteljičinog ugovora o radu uslijedio neposredno nakon što se došlo do saznanja da ista nekorektno i nasilnički ponaša prema korisnici Doma, na što je tuženik kao poslodavac trebao žurno reagirati kako bi se spriječilo da se takvim postupanjem i nadalje ugrožava psihički i fizički integritet korisnika Doma, a i njegovo poslovanje, po stavu ovog suda u opisanim okolnostima zbog kojih je bilo nužno tužiteljicu što prije udaljiti iz procesa rada, nije opravdano očekivati od poslodavca da tužiteljici omogući da iznese svoju obranu. Nadalje u odnosu na prigovor tužiteljice da se prije izvanrednog otkazivanja poslodavac u skladu s odredbama Zakona o radu poslodavac nije savjetovao s radničkim vijećem, koji nije istaknut u odgovoru na tužbu, dostavljenim podnescima podnesenima niti na pripremnom ročištu na kojem je zaključen prethodni postupak, već tek na ročištu na ročištu za glavnu raspravu održanom 17. svibnja 2022., se napominje da ga sud nije uzeo u obzir. To iz razloga jer je istaknut u fazi glavne rasprave kad se prema mjerodavnim odredbama Zakona o parničnom postupku više ne mogu iznositi nove činjenice. Prema čl. 299. st. 1. stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Prema čl. 299. st. 2. ZPP-a stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a prema st. 3. tog članka nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno čl. 2. tog članka sud neće uzeti u obzir. S obzirom na to da tužiteljica tim prigovorom iznosi novu činjenicu koju nije iznijela prije zaključenja prethodnog postupka, a u vezi s tim niti ne tvrdi da tu činjenicu nije mogla iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka, to sud tu novu činjenicu na koju tužiteljica prigovorom ukazuje nije uzeo u obzir, a u skladu s čl. 299. st. 3. ZPP-a.

24. Napominje da dokazi koji se ne analiziraju u ovoj odluci nisu od značaja za rješavanje ovog spora pa ih sud stoga posebno ne obrazlaže.

25. S obzirom na to da je ugovor o radu u ovom slučaju prestao izvanrednim otkazom koji nije utvrđen nedopuštenim, tužbeni zahtjev tužiteljice je odbijen kao neosnovan, odnosno odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude.

26. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Kako je parnicu izgubila tužiteljica, obvezana je nadoknaditi tuženiku nastale mu troškove postupka, a sud mu je u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. S obzirom na to da je predmet ovog postupka spor iz radnih odnosa bez novčanih tražbina, tuženiku su priznati i dosuđeni troškovi za radnje poduzete u ovom postupku na temelju Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, u daljnjem tekstu Tarifa), prema kojem za zastupanje u sporovima iz radnih odnosa (poništenje otkaza, utvrđivanje prava na rad) kao što je ovdje slučaj odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, a a svaku daljnju radnju u tim postupcima odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova. Tuženiku je u skladu s tim, budući da je zastupao tuženika u dva prvostupanjska postupka, za svaki od tih postupaka priznat zatraženi trošak od 500,00 EUR, ukupno 1.000,00 EUR, uvećan za PDV od 25% na temelju Tbr. 46. Tarife, što ukupno iznosi 1.250,00 EUR.

26. S obzirom na to da tužiteljica u parnici nije uspjela, njezin zahtjev za naknadu parničnog troška je odbijen.

U Varaždinu, 16. siječnja 2025.

Sutkinja:

Jadranka Orlović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku). Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (Čl. 348.st.4. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku u Ivanić Gradu 2. Tuženiku po punomoćniku Domagoju Krpini, odvjetniku u Varaždinu