REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-4190/2022-21

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Karamanu u pravnoj stvari tužitelja ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Milanu Remetinu, odvjetniku u Trogiru, protiv tuženika GRAD KAŠTELA, Braće Radić 1, Kaštel Sućurac, OIB: 08727843572, zastupan po punomoćniku Zoranu Mimici, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 31. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, 16. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u ZU 2747 KO [katastarska općina] – Novo površine 115 metara četvornih i to onog dijela koji je u dopunjenom vještvu sudskog vještaka geodetske struke Zvonimira Rubića "Split, 28. listopada 2016." prikazan kao lik omeđen spojnicama točaka A-E-F- C-D-A koje vještvo je sastavni dio ove presude pa ukoliko tuženik ne izda suglasnost tužitelju da na osnovu ove presude i prijavnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostava Kaštel Sućurac izvrši cijepanje čest. zem. [katastarska čestica] upisane u ZU 2747, KO [katastarska općina] – Novo sveukupne površine 179 m2 tako da od prednje označenog dijela zemljišta u površini od 115 m2 formira novu česticu zemlje koja će se upisati u novi zemljišni uložak s uknjižbom prava vlasništva na ime tužitelja za cijelo, isti ovlašten sve to učiniti temeljem ove presude u roku od 15 dana.

II Dužan je tuženik u roku od 15 naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.856,18 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu-Stalnoj službi u K. Lukšiću dana 30. kolovoza 2010. se navodi da je na nekretnini označenoj sa čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj u ZU 313 KO [katastarska općina] pravo vlasništva upisano na ime tuženika u cijelosti, a da je stvarni vlasnik suvlasnik dijela predmetne nekretnine i to za 130/218 dijela tužitelj koji je istu stekao nasljeđivanjem svog oca UI pri čemu je ova nekretnina bila izvanknjižno vlasništvo tužiteljevih pravnih prednika dugi niz godina te su postali vlasnici još za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ-a. Ističe se da je zemljište tužitelja ograđeno živicom i betonskim zidom, a u provedenom postupku nepotpune eksproprijacije za potrebe projekta Eko Kaštelanski zaljev upravo je tužitelj zaključio nagodbu temeljem koje je dobio naknadu za nepotpuno izvlaštenje – privremeno uzimanje u posjed i naknadu za uništene poljoprivredne kulture.

1.1. Tužitelj je uredio tužbu u podnesku predanom na ročištu za glavnu raspravu od 23. siječnja 2018. tako što je postavio glavni zahtjev na utvrđenje da je vlasnik realnog dijela nekretnine sada označene sa čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2747 KO [katastarska općina] - Novo kojeg je i označio kao lik omeđen spojnicama točaka A-E-F-C-D-A pozivom na skicu sudskog vještaka geometra Zvonimira Rubića, pri čemu taj realni dio ima površinu od 115 m2, tražeći tim zahtjevom i za slučaj da tuženik tužitelju ne da suglasnost da na osnovu presude i prijavnog lista državne geodetske uprave izvrši cijepanje navedene nekretnine čija je sveukupna površina 179 m2, tako da od prednje označenog dijela zemljišta u površini od 115 m2 formira novu čest. zem. koja će se upisati u novi ZU s uknjižbom prava vlasništva na ime tužitelja za cijelo, dok je podrednim zahtjevom tražio donošenje presude na utvrđenje da je dosjelošću stekao vlasništvo 115/179 dijela čest. zem. [katastarska čestica] nove katastarske izmjere čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] prikazan u skici vještaka Rubića od 28. listopada 2016. spojnicama A-E-F-C-D-A i da je time stekao pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva 115/179 dijela navedene nekretnine što da je tuženik dužan priznati i trpjeti u smislu uknjižbe tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i zahtjevu predlažući ga odbiti uz obrazloženje da se u tužbi ne navodi na koji način bi prednici tužitelja stekli izvanknjižno vlasništvo nekretnina niti se navodi kada bi to bilo pa je nejasno na kojoj osnovi tužitelj temelji zahtjev, a nejasno je radi li se o stjecanju vlasništva originarnim ili derivativnim putem pa je predloženo zatražiti od tužitelja u tom pravcu očitovanje uz dokazivanje pravnog sljedništva od stjecatelja izvanknjižnog vlasništva dosadašnjeg tužitelja.

3. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom kopije katastarskog plana od 18. srpnja 2017., zapisnika o raspravi pred Službom za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove Ispostave Kaštela od 11. travnja 2006., očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka geometra Ante Zujića te pregledom njegovog pisanog nalaza i mišljenja sa skicom, saslušanjem svjedoka GI(list 31 spisa), saslušanjem vještaka Ante Zujića, saslušanjem svjedoka II(list 34 spisa), JI (list 38 spis), pregledom dopisa Grada Kaštela Klase: 932-01/15-01/0002 od 11. veljače 2015., zapisnika zk odjela Kaštel Lukšić broj Z-1655/2008/3602 od 9. veljače 2015., kopije katastarskog plana iz veljače 2015., popisnog lista od 14. siječnja 2015., očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka geometra Zvonimira Rubića te pregledom njegovog pisanog nalaza i mišljenja sa skicom od 21. rujna 2015. (list 58-59 spisa) i 28. listopada 2016. (list 89-90 spisa), pregledom zk izvatka od 30. studenog 2016., saslušanjem svjedoka CI i VI. U ponovljenom postupku provedena je dopuna nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju kao i njegovim saslušanjem dok je ujedno saslušan tužitelj.

4. Glavni tužbeni zahtjev je osnovan.

5. U zemljišnim knjigama ovog suda nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] upisana u kulturi "vrt" s označenom površinom od ukupno 179 m2 uknjižena je u cijelosti kao vlasništvo tuženika Grada Kaštela, pri čemu nije među parničnim strankama sporno, a što proizlazi i iz provedenog dokaznog postupka da je utužena nekretnina ranije imala oznaku čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] i da je nakon izvršene nove katastarske izmjere za tu katastarsku općinu, provedenog izlaganja i objedinjavanja sa zemljišnom knjigom dobila novi katastarski i zemljišno knjižni broj 2303, pri čemu joj je ukupna površina 179 m2, a predmet spora po glavnom zahtjevu je realni dio od 115 m2 što prema rezultatima raspravljanja predstavlja poljoprivredno zemljište omeđeno sa južne strane betonskim zidom kojeg je vještak Zvonimir Rubić u skici od 28. listopada 2016. označio slovima FC i dužine 14,98 m, sa zapadne strane C-D betonskim zidom dužine 3,94 m i D-A dužine 4,68 m, a sjeverna međa A-E dužine 17,72 da nije vidljiva, dok je istočnom stranom E-F dužine 5,49 m omeđena betonskim zidićem.

5.1. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi ima li tužitelj valjanu pravnu osnovu za stjecanje i upis prava vlasništva na nekretnini koja je predmet spora.

5.2. Kako se u tužbi spominje stjecanje prava vlasništva građenjem i dosjelošću, prije svega valja navesti kako je odredbom iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZVDSP) propisano kako se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Tužitelj tvrdi kako se u ovom slučaju radi o kontinuiranom posjedu te da je vlasništvo nad dijelom sporne nekretnine stekao još za vrijeme važenja OGZ-a, , stoga je u ovom slučaju valjalo utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u skladu s pravnim pravilima iz Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji je bio na snazi u vrijeme početka dosjedanja, jer je ono započelo prije 1980. kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91, 9/92 i 77/92, ZOVO). Dakle, valjalo je utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje dosjelošću u skladu s paragrafima 1452.- 1477. OGZ po kojima je posjed potreban za dosjelost trebao biti zakonit, pošten i istinit uz kontinuirano trajanje barem poštenog posjeda od četrdeset godina. Međutim, vrijeme za dosjedanje poštenog posjednika skraćeno je na dvadeset godina prema Načelnom mišljenju proširene Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. temeljem kojeg su rokovi za dosjedanje skraćeni i glede pravnih pravila OGZ i glede sudske prakse.

5.3. Uzimajući u obzir da je stjecanje nastupilo prije važenja odredbe čl.388.4 ZV, ukinute odlukom USRH broj U-I-58/97 i 2. da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe s obzirom na stečena subjektivna građanska prava to se u rok dosjedanja uračunava i vrijeme prije 8. studenog 1991.

5.4. Na praktički istovjetan način stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću regulirano je i odredbama iz čl. 159. ZVDSP, tako da zakoniti, istiniti i pošteni posjednik stječe pravo vlasništva protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 2., dok posjednik čiji je posjed barem pošten, stječe pravo vlasništva protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 3. Prema odredbi iz st. 4. rok za dosjelost u odnosu na nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske i jedinica lokalne samouprave dvostruko je duži od onih iz stavaka 2. i 3. Ovome valja dodati kako učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu, u trenutku kad se ispune za to zakonom određene pretpostavke, bez upisa u zemljišne knjige, ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva. Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno, a posjednik stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. Dakle, za redovitu dosjelost traži se kvalificirani posjed, što znači zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed barem pošten i to poštenje se zakonski presumira.

6. Naime, u je postupku saslušan tužitelj te više svjedoka, kako neposrednih susjeda, tako i osoba koje bi uz dozvolu tužitelja obrađivale spornu nekretninu ili osoba koje poznaju obitelj tužitelja ili obitelj RI kao međašnika utuženoj nekretnini te nijedan od tih saslušanih svjedoka ne spori da je obitelj UI u dugogodišnjem neometanom posjedu

7. Tužitelj je u iskazu izjavio da je od rođenja pa do 1975. godine živio u [adresa] kada seli u Kanadu, a sporno zemljište nalazi se u Kaštel Štafiliću koje je njegov otac obrađivao od kada zna za sebe, a to je nastavio činiti i nakon njegovog preseljenja. Nakon što više nije mogao zemlju je nastavio obrađivati ujak ŠI, a nakon njegove smrti JI nastavlja obrađivati. Prilikom izgradnje sustava Eko kaštelanski zaljev saznao je da nije upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik ovog dijela zemljišta.

8. Činjenicu da je prednik tužiteljica dugi niz godina obrađivao zemlju potvrđuje i RI, susjed međašnik od 1963. Nakon toga da je brat tužiteljeve supruge, odnosno njegov ujak, nastavio obrađivati. Zatim je nekoliko godina zemlja neobrađivana, da bi ju tužitelj dao na obradu sumještaninu JI. Betonski sud dijeli tužiteljevo i njegovo zemljište, a nekada davno to je bila jedinstveno zemljište u vlasništvu prednika tužitelja koji su dio prodali splitskom odvjetniku Grabovcu, a upravo od njega je obitelj RI kupila čest. zem. [katastarska čestica]. dok je tužiteljevo zemljište oznake čest. zem. [katastarska čestica]. Ujedno je svjedok iskazivao o nesmetanom posjedu tužiteljeve obitelji na utuženoj nekretnini koja bi bila uvijek zasađena uglavnom povrtnim kulturama.

8.1. Svjedok II koji bi prema stanju spisa bio rođen 1942. od svoje 7 godine, dakle negdje od 1949. živi u kući koja je u neposrednoj blizini predmeta spora iskazivao je o tome kako su tužiteljevi roditelji obrađivali spornu nekretninu sadeći je uglavnom povrtnim kulturama te da je tužitelj kao mladić otišao u Kanadu gdje živi nekih 30-tak godina i više, kao i da je tužitelj po očevoj smrti spornu zemlju dao na obradu obitelji ŠI s kojom je u srodstvu, a posljednje 2-3 godine (iskaz od 12. rujna 2013.) da je zemlju dao na obradu JI.

8.2. Svjedok JI koji bi prema stanju spisa bio rođen 1926. je iskazao kako već desetljećima obrađuje spornu nekretninu, a prije toga da ju je do svoje smrti obrađivao tužiteljev otac UI, neposredno iza njegove smrti da je to obrađivao ŠI koji je u tazbinskom srodstvu s tužiteljem, a nakon toga sam svjedok JI koji je u kontaktu s tužiteljem i u posljednjih par godina po njegovoj zamolbi preore zemlju i pripazi da izgleda uredno. I prema kazivanju ovog svjedoka postoje čvrste granice na terenu pri čemu se prije nekoliko godina (iskaz od 29. studenog 2013.) urušio suhozid kada je tuženik uređivao cestu s južne strane sporne parcele i tada je tuženik na istom mjestu napravio betonski zid sa žičanom ogradom.

8.3. Svjedok CI (rođen 1946.) tužitelja poznaje još iz osnovne škole, a što se tiče predmeta spora kao zemlje koja je u međi sa obitelji RI, o istom mu je poznato zbog dugogodišnjeg prijateljstva s tom obitelji i to još od 60-tih godina kada je išao u gimnaziju sa RI. Tako je ovaj svjedok prigodom čestih posjećivanja obitelji RI viđao prvenstveno tužiteljevog oca UI, a potom i tužitelja kako ovu zemlju obrađuju uglavnom povrtnim kulturama, govorio je o suhozidu koji je bio položen s južne strane kao i na parceli Đelalija navodeći kako je 80-tih godina tu probijen put i na mjestu suhozida napravljen betonski zid položen nešto sjevernije od ranijeg suhozida pri čemu svjedoku nije bilo poznato tko je taj zid napravio osim što je znao da to nisu napravili ni RI ni Ž već možda Općina. Iskazivao je da je na spornoj parceli čak bio i bunar kojim se natapala zemlja RI i UI što su ga obitelji zajednički koristile. I prema kazivanju ovog svjedoka tužitelja i njegovu obitelj u posjedu nije nitko smetao, bilo mu je poznato da je po smrti tužiteljevog oca zemlju obrađivao brat tužiteljeve supruge, a poslije da je bila u zakupu JI koji živi blizu sporne nekretnine, pri čemu se u blizini nalazi jedna kućica za alat.

8.4. Svjedok BI rođen 1948. koji je išao u školu sa RI zemljište koje bi uključivalo i sada sporni dio bilo je oduvijek u vlasništvu braće UI (oca tužitelja) i ČI koji su se očito podijelili jer je jedan dio tog zemljišta i to istočni obrađivao ČI, a drugi dio – zapadni obrađivao je tužiteljev otac UI, pri čemu je ovaj dio od UI bio manji površinom. ČI da je 60-tih godina prošlog stoljeća svoju parcelu prodao obitelji RI koja je na dijelu tog zemljišta napravila kuću, a ostali dio zemljišta obrađivala, time da je UI svoj dio nastavio obrađivati i otišao negdje oko Domovinskog rata kod sina (tužitelja) u Kanadu i tada zemljište dao na obradu bratu tužiteljeve supruge LI, a potom susjedu iz Kaštela koji se zvao U, pri čemu je ova zemlja i danas obrađena te zasađena povrtnim kulturama. Što se tiče bunara s vodom ovaj ga je svjedok nakon što mu je predočena skica vještaka Zujića na listu 21 spisa smjestio na čest. zem. [katastarska čestica].

9. Dakle, provedenim dokazima, saznanjima utemeljenim u iskazima svjedoka kako je ranije iznijeto, čemu tuženik nije ponudio konkretnih protudokaza, niti sud ima razloga sumnjati u njihovu objektivnost, zaključiti je kako je utužena nekretnina zajedno sa zemljištem na kojem obitelj RI danas ima kuću bila u vlasništvu tužiteljevog prednika, oca mu UI i njegovog brata (strica tužitelja) ČI, da su braća ČI spomenuti kompleks zemljišta sporazumno podijelila, što je vremenski smjestiti svakako prije 60-tih godina prošlog stoljeća jer je tada odvjetnik Grabovac kojemu je ČI prodao svoj dio taj dio zemljišta ČI prodao obitelji RI, da spomenute osobe, što uključuje i tužiteljeve prednike i samog tužitelja u posjedu nitko nikada nije smetao, niti su na isto treće osobe polagale bilo kakva prava, da je tužitelj ostvario i naknadu za oduzetih 72 m2 zemljišta u postupku koji je vođen pred Službom za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove – Ispostave Kaštela u kojem postupku je utvrđen stvarnim posjednikom predmetne nekretnine.

9.1. U odnosu na navode tuženika kako s obzirom na namjenu prostora nije moguće stjecanje vlasništva nekretnine jer nije moguća parcelacija zemljišta za navesti je kako se vještak u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja očitovao na te navode tuženika te izjavio da se sporna zemljišnoknjižna čestica nalazi u izgrađenom dijelu građevinskog područja naselja te se može parcelirati sukladno odredbi čl. 161. Zakona o prostornom uređenju vještak ostao kod svog nalaza i mišljenja navodeći da se može izvršiti parcelacija predmetne čestice temeljem lokacijske dozvole.

10. Naime, po redovnom tijeku stvari dugogodišnjim susjedima (RI, II), osobama koje su često i kroz više desetljeća posjećivale obitelj RI čija nekretnina graniči sa spornom (CI, BI) i osobi koja je zemlju dugi niz godina obrađivala (JI) objektivno su mogle biti poznate činjenice o kojima su iskazivali, a njihovom kazivanju tuženik nije ponudio protuargumenata pa im je pokloniti vjeru i utvrditi objektivnost glede ukazivanja stvarnog stanja.

10.1. Kako je iz izloženog supstrata bi proizlazilo da se radi o činjeničnom osnovu koji upućuje na temelju zakona stečeno pravo vlasništva na fizički (materijalni) odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično predstavlja pojedinačno određenu stvar – species (čl. 5. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 114/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 dalje: ZVDSP).

10.2. Uzimajući u obzir da je tužitelj 1. siječnja 1997., stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, bio posjednik nekretnine to se u rok dosjelosti računa i vrijeme između 1941. i 1991. godine. Uzevši u obzir da je tužitelj u posjedu duljem od 40 godina to je vlasništvo nad čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] – Novo, ranijeg broja čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

10.3. Dosljedno, valjalo je prihvatiti glavni tužbeni zahtjev, a u takvoj situaciji nije bilo potrebno ocjenjivati niti odlučivati o podrednom zahtjevu.

11. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155. i 164. Zakona o parničnom postupku i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine138/2023, dalje: Tarifa), vrijednost predmeta spora koja je označena sa 1.327,23 eura/10.000,00 kn, priloženi popis parničnog troška tako da tužitelju pripada naknada za slijedeće radnje:

Za sastav tužbe 75 bodova, za pristup na ročište od 2. lipnja 2011. 75 bodova, za pristup za pristup na ročište od 9. studenog 2011., 28. veljače 2013. 30. travnja 2013., 12. rujna 2013., 29. studenog 2013. ,19. travnja 2016., 3. listopada 2016., 2. prosinca 2016., 37,5 bodova za raspravu od 31. siječnja 2017., zatim pod 75 bodova 23. siječnja 2018. , 24. travnja 2018. po 75 bodova, zatim za sastav revizije od 17. svibnja 2019. 112,5 bodova, zatim po 75 bodova za pristup ročištu od 12. veljače 2024., 12. rujna 2024. i 31. listopada 2024. što ukupno iznosi 1275 bodova, odnosno 2.550,00 eura, čemu je potrebno pridodati PDV za pružene odvjetničke usluge punomoćnika tužitelja do 31. prosinca 2021. u iznosu od 525,00 eura, za troškove vještačenja i izlaska suda na lice mjesta 675,00 eura te po 53,09 eura za trošak pristojbe na tužbu i presudu što sveukupno iznosi 3.856,18 eura.

U Splitu, 16. siječnja 2025.

S U D A C

Branko Karaman

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis