Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1299/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vjekoslavu Rimcu, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženice ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 28. kolovoza 2024. poslovni broj: P-2850/2019-32 u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženice te se ukida presuda Općinskog suda u Osijeku od 28. kolovoza 2024. poslovni broj: P-2850/2019-32 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđene su ništetnima odredbe čl. 3. i čl. 4. Ugovora o kreditu zaključenog između tužiteljice ĆL kao korisnice kredita i tužene Hypo Alpe Adria – Bank d.d. u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste te je utvrđeno da navedene odredbe ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne stranke (toč. I izreke). Ujedno je pod toč. II. izreke ništetnom utvrđena i odredba čl. 3. istog Ugovora o kreditu kojom se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih anuiteta vezanu za tečaj CHF na dan plaćanja anuiteta) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru. Pod toč. III. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 1.039,10 EUR, protuvrijednosti 7.829,19 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine, u toj točki izreke mjesečno specificirane novčane iznose od tamo navedenog dospijeća do isplate. Pod toč. IV. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 4.179,79 EUR, protuvrijednosti 31.492,63 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine, u toj točki izreke mjesečno specificirane novčane iznose od tamo navedenog dospijeća do isplate. Ujedno je toč. V. izreke naloženo tuženici da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.797,13 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 28. kolovoza 2024. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude tuženica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., dalje ZPP), osobito ističući da je sud prvog stupnja počinio povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. ZPP-a uz prijedlog da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev te da tužiteljicu obveže naknaditi tuženici trošak postupka, odnosno podredno da vrati predmet na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice da sud utvrdi ništetnim odredbe ugovora o kreditu zaključenog između nje kao korisnice kredita i tuženice Hypo Alpe Adria – Bank d.d., u dijelu u kojem je kamatna stopa iskazana kao promjenjiva odlukom o kamatnim stopama kreditora i u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF te zahtjev za isplatu temeljem stečenog bez osnove.

6. Obrazlažući zauzeto materijalno-pravno stajalište, prvostupanjski sud polazi od utvrđenja da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženica kao kreditor (ispravno prednica tuženice- Slavonska banka d.d.) dana 15. listopada 2007. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2007 (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu), kojim je tuženica odobrila tužiteljici kredit s ugovorenom kamatnom stopom od 5,10% godišnje, određenom kao promjenjivom, time da je u cijelosti ostavljeno tuženici da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužiteljica nije mogla utjecati i da je povrat kredita vezan uz određenu valutnu klauzulu. Sud prvog stupnja nadalje obrazlaže da je u sporu po kolektivnoj tužbi za zaštitu prava Udruge potrošač protiv osam banaka (između ostalih i tuženice ispravno prednice tuženice) u pogledu ugovorene promjenjive kamatne stope sukladno odluci banke presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je tuženica (ispravno prednica tuženice) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći se nepoštenim i time ništetnim odredbama na način da je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva jednostranom odlukom banke, a da se prije zaključenja nije pojedinačno pregovaralo o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Sud ističe i da je povodom iste kolektivne tužbe u pogledu ugovaranja valutne klauzule u CHF po odluci banke presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., utvrđeno da je tuženica u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora povrijedila kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći se nepoštenim i time ništetnim odredbama i na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF, a da prije zaključenja ugovora nije u cijelosti informirala potrošače o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Vezano uz izneseno sud je nadalje ocijenio i da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju i na način kako je to utvrđeno u postupku povodom kolektivne tužbe, odnosno da su predmetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i tečaju u CHF-u ništetne sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i da se u konkretnoj pravnoj stvari tužiteljica osnovano poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora. Pored toga, sud ocjenjuje da je prigovor zastare tuženice neosnovan obrazlažući da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok, u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je u konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) to se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužiteljici pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma.

7. Tijekom postupka sud je iz nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka Draženke Matić utvrdio da je tužiteljica po predmetnom Ugovoru o kreditu platila veći iznos radi razlika anuiteta zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF u razdoblju od 01. rujna 2009. do 01. prosinca 2014., tj. do otplate kredita, pri čemu razlika anuiteta radi promjene kamatnih stopa iznosi 1.039,10 EUR, dok razlika obveza radi promjene tečaja ukupno iznosi 4.179,79 EUR.

8. Slijedom prikazanih utvrđenja sud zaključuje da su ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci banke te u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF (dijelovi čl.3. i 4. Ugovora), pa prihvaćajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka, primjenom čl. 323., čl.1111. i čl.1115. te čl.1046. ZOO-a obvezuje tuženicu da tužiteljici radi promjene tečaja i promjene kamatne stope isplati iznos od 5.218,89 EUR. 9. U žalbi tuženica prije svega ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP navodeći da pobijana presuda ne sadrži razloge za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi te je suštinski neobrazložena budući se pobijana presuda temelji isključivo na utvrđenjima iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, iako se po njenom mišljenju na prednika tuženice Slavonsku banku d.d. ne primjenjuju utvrđenja iz kolektivne presude. Ističe i da pravo tužiteljice na pozivanje na presudu iz tog spora ne znači da tužiteljica nije dužna dokazati činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, pa kako sud nije iznio razloge na temelju kojeg nalazi da je vezan za utvrđenje iz kolektivnog spora smatra da je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. S tim u vezi smatra i da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer sud nije utvrdio je li ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope zaista došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača i u čemu se ona sastoji. Osporava nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je primijenjena pogrešna metodologija obračuna kada je obračunavana kamata po početnoj stopi od 5,10% i da je izračun trebalo izvršiti prema kamatnoj stopi koja se primjenjivala na kredite u HRK valuti. Isto tako smatra da je sud pogrešno primijenio čl.186.b ZPP-a jer tužiteljica nije postavila tužbeni zahtjev prije zaključenja prethodnog postupka, niti ju je na to sud pozvao, nego je to učinjeno tek nakon zaključenja prethodnog postupka i provedenog vještačenja na koji način je, prema žalbenim navodima tuženice, počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11., 12. i 13. ZPP-a. Zaključno osporava ocjenu prigovora zastare i dosuđenu zateznu kamatu od dana kada je tužiteljica ispunjavala obvezu anuitetnom otplatom.

10. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru navoda žalbe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 2. toč.11. ZPP utvrđeno je da je ista počinjena jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Naime, iz sadržaja toč. I. i II. izreke presude proizlazi da prvostupanjski sud ništetnim utvrđuje dijelove odredaba čl. 3. i čl. 4. Ugovora o kreditu koji je zaključen između tužiteljice ĆL kao korisnice kredita u visini novčanog iznosa od 59.172,05 CHF u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja i tužene Hypo Alpe Adria – Bank d.d. te da stoga isti članci ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorene stranke. S druge strane iz priložene preslike isprave na listovima 7-12 spisa proizlazi kako tužiteljica u dokaz činjeničnih navoda tužbe prilaže Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2007 sklopljen između Slavonske banke d.d. Osijek i ŠL te ŽL u visini novčanog iznosa od 22.000,00 CHF u protuvrijednosti u kuna po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja.

11. Iako tuženica ne dovodi u pitanje da je ŠL ista osoba kao i ĆL te iz priložene dokumentacije proizlazi da je došlo je do pripajanja Slavonske banke d.d. tuženičinu predniku Hypo Alpe Adria d.d. nakon čega je Hypo Alpe Adria d.d. stupila u sve pravne odnose nekadašnje Slavonske banke d.d., kao i da je tuženica slijednica Hypo Alpe Adria d.d. prema rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu od 12. srpnja 2016., iz kojih utvrđenja bi se mogao zauzeti stav da se radi o pravnom poslu u koji je stupila upravo tužiteljica sa pravnim prednikom tuženice, ipak svi ostali elementi identifikacije pravnog posla u konkretnoj situaciji su izostali. Tako deklaratorni dio izreke presude ne sadržava točan naziv ugovora niti njegov broj, a pored toga nije naveden niti datum zaključenja ovog pravnog posla. Istodobno se u izreci navodi da se ništetnim utvrđuju dijelovi Ugovora o kreditu u visini novčanog iznosa od 59.172,05 CHF u protuvrijednosti u kuna po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, dok iz priložene isprave proizlazi kako je Ugovorom o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2007 tužiteljici odobren iznos od 22.000,00 CHF. Kako dakle izreku pobijane presude prvostupanjskog suda nije bilo moguće dovesti u vezu sa priloženom ispravom- Ugovorom o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2007, sud je utvrđivanjem ništetnosti pravnog posla koji se ne može dovesti u vezu sa priloženom preslikom ugovora o kreditu, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju osnovano ukazuje tuženica.

12. Zbog ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP valjalo je, ne upuštajući se u ostali sadržaj žalbe, prihvatiti žalbu tuženice i na temelju čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu presudu u cijelosti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13. Radi otklanjanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u ponovnom postupku prvostupanjski sud će najprije pozvati tužiteljicu da uskladi postavljeni tužbeni zahtjev sa priloženom ispravom te će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu. Novu odluku prvostupanjski sud bit će dužan obrazložiti na način propisan čl. 338. st. 4. ZPP te će biti dužan iznijeti sve razloge o odlučnim činjenicama na kojima će temeljiti svoju odluku kao i razloge zbog kojih ne prihvaća pojedine prigovore tuženice iznijete tijekom postupka kao npr. prigovor zastare na dio tužbenog zahtjeva koji je postavljen tek nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka, prigovor nedopuštenosti preinake tužbe u smislu čl.186.b ZPP-a imajući u vidu stajalište izraženo u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2237/2014-2 od 4. lipnja 2019. ili prigovor zbog čega ne prihvaća prijedlog tuženice o načinu provođenja financijskog vještačenja i dr.

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će na novoj glavnoj raspravi provesti sve već provedene dokaze time da će prije ponovne odluke o tome da li saslušati svjedoka SL sa potrebnom mjerom utvrditi da li je ovaj svjedok sudjelovao u sklapanju ugovora, ne samim potpisivanjem, nego u pregovorima oko sklapanja ugovora i davanju potrebnih informacija tužiteljici te će tek nakon utvrđenja ovih okolnosti odlučiti o provođenju ovog dokaznog prijedloga imajući u vidu pravno shvaćanje koje je Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio u svoj odluci poslovni broj: U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022.

15. Prvostupanjski sud ujedno će ponovno odlučiti o troškovima parničnog postupka koja je također ukinuta posljedično ukidanja odluke o glavnoj stvari.

16. Primjenom čl. 166. st.3. ZPP ostavljeno je da se o troškovima u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

U Varaždinu 16. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun