Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1620/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Štefice Bukvić, predsjednice vijeća, te Krunoslave Dropulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Katice Krajnović članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice JP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Željki Horvat Šoš, odvjetnici iz Vrbovca, protiv ŠP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinku Miletu, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu od 18. svibnja 2021., poslovni broj P-32/2020-13, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu od 18. svibnja 2021., poslovni broj P-32/2020- 13.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] tužiteljici IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 114.000,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 01.01.2018. do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 13.485,00 kuna, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 155/23 dalje:ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je porekla osnovanost žalbenih navoda i predložila da se žalba kao neosnovana odbije, a njoj dosudi trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno i istinito utvrđene su sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, tako da se neosnovano u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

6. Među strankama nije bilo sporno da su 2. siječnja 2017. tuženik kao zajmoprimac i LP kao zajmodavac sklopili ugovor o zajmu za iznos od 152.000,00 kn što predstavlja protuvrijednost u kunama iznosa od 20.000,00 EUR-a s rokom vraćanja do 30. prosinca 2017., da je u iznos zajma uračunat i iznos kamate, da je tuženik 22. prosinca 2018. vratio iznos od 5.000,00 EUR-a, te da je ostao dug od 15.000,00 EUR-a, a što je navedeno i potpisano po tuženiku i JP na poleđini ugovora o zajmu.

7. Nije sporno niti da je pok. LP u pogledu utužene tražbine naslijedila njegova supruga IP, a u ostavinsku i naslijeđenu imovinu između ostalog su ušla potraživanja prema tuženiku temeljem predmetnog ugovora o zajmu, kao i temeljem ugovora o zajmu od 5. siječnja 2017. na iznos od 76.000,00 kn što predstavlja protuvrijednost od 10.000,00 EUR-a.

8. Tuženik je tijekom postupka iznio tvrdnju da mu je LP bio dužan iznos od 10.000,00 EUR-a na ime isporučene mu stoke za obitelj DP pa smatra da su međusobna potraživanja između njega i LP prestala do iznos od 10.000,00 EUR-a.

9. Prvostupanjski sud pravilno ocjenjujući iskaze svjedokinje JP i tuženika, zaključuje da tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da mu je sada pok. LP ostao dužan novac za isporučene mu svinje za obitelj DP iz [adresa] tijekom 2010. i 2011. godine. Naime smatra nelogičnim da u takvoj situaciji kada mu je LP dužan 10.000,00 EUR-a za svinje, tuženik 2017. godine zaključuje predmetni ugovor o zajmu, kao i novi ugovor o zajmu za iznos protuvrijednosti u kunama iznosa od 10.000, 00 EUR-a, a da odmah ne prebija svoje potraživanje.

10. Nadalje utvrđuje i da tuženik nije niti podnio tužbu za povrat iznosa od 10.000,00 EUR-a od LP. Slijedom navedenog nije povjerovao iskazu tuženika jer ga smatra neistinitim, dok je povjerovao iskazu svjedokinje JP koji iskaz je podudaran sa činjenicama koje proizlaze iz ugovora o zajmu.

11. Pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tuženika za pribavom putnih naloga Veterinarske stanice Vrbovec i saslušanja svjedoka DP. Naime pored zaključaka prvostupanjskog suda, ovom sudu je nelogično i da iako LP pozajmljuje tuženiku novčane iznose detaljnim pisanim ugovorima o zajmu, da tuženik ne sastavlja nikakvu pisanu potvrdu o dugu za 50 svinja sa LP.

12. Nadalje, po ocjeni ovoga suda, a suprotno žalbenim navodima tuženik nije postavio procesno pravni prigovor radi prebijanja koji mora biti određeno postavljen. 13. Naime tuženik ističe da je vrijednost prodanih svibnja bila oko 10.000,00 EUR-a, smatra da su međusobna potraživanja između njega i LP prestala do iznosa od 10.000,00 EUR-a pa se radi o građanskopravnom prigovoru prijeboja iz čl. 195-202 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje ZOO), međutim tuženik kako je već naprijed navedeno svoje potraživanje nije dokazao.

14. Također suprotno žalbenim navodima predmetni ugovor o zajmu nije ništetan. Sklopljen je u tadašnjoj valuti Republike Hrvatske, a vezan je uz tečaj tada strane valute, koji su tečaj stranke ugovorile, sve sukladno propisanu čl. 22. st. 1. i 2. ZOO- a, pri tome je po ocjeni ovoga suda neodlučno što je tuženi eventualno primio iznos i vratio dio duga u novčanicama eura.

14.1. Naime, stranke su dogovorile da iznos od 152.000,00 kn predstavlja iznos od 20.000,00 EUR-a, da je zajmoprimac dužan vratiti iznos od 20.000,00 EUR-a protuvrijednosti u kunama za koji se iskazani iznos, EUR bude mogao na dan vraćanja zajma nabaviti na slobodnom tržištu.

15. Sijedom navedenog je pravilno tužiteljica postavila tužbeni zahtjev u tada službenoj valuti Republike Hrvatske, kunama, vezano uz tečaj EUR kako je to i bilo dogovoreno Ugovorom o zajmu.

16. Pravilna je i u skladu sa čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 dalje: OT) i odluka o parničnom trošku.

17. Dakle s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

18. Zahtjev za naknadom troškova odgovora na žalbu je odbijen, jer ga sud smatra nepotrebnim za vođenje ovog postupka sukladno propisu čl. 155. ZPP-a.

Osijek, 16. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Štefica Bukvić