Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-207/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, predsjednice vijeća, sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Varžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. OIB:52848403362, Zagreb, Slovenska 24, kojeg zastupa punomoćnik Ante Puljiz, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-775/2023-8 od 18. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-775/2023-8 od 18. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
" I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku, Wiener osiguranje Vienna Insurance Group, OIB:52848403362, Slovenska ulica 24, Zagreb, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB:84397956623 svotu od 2.813,46 eura / 21.198,03 kuna, uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana 24.10.2022. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te nadoknaditi parnične troškove, sve u roku petnaest dana.".
II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku parnične troškove u iznosu 199,08 eura / 1.500,00 kuna u roku 15 dana."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23., dalje: ZPP). Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda, postupak koji joj je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.813,46 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. listopada 2022. do isplate, koji iznos je tužitelj isplatio u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 30. rujna 2022. s osnove obiteljske mirovine iza pok. JA koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći 23. siječnja 2021., a za koju nesreću je odgovoran osiguranik tuženika ŽA.
7. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjeva polazeći od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odlukama Rev- 5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/22 od 17. svibnja 2022., Rev-850/2022 od 25. listopada 2022., prema kojem tužitelj ostvaruje pravo na naknadu štete u razmjernom iznosu sukladno čl. 27. st. 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine". 151/05., 36/09., 75/09.-dalje ZOOP), te da je na tužitelju teret dokaza visine tužbenog zahtjeva, odnosno da postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu, a taj iznos tužitelj nije dokazao.
8. Tužitelj u žalbi u bitnom osporava pravilnu primjenu materijalnog prava i tvrdi da ostvaruje pravo na naknadu štete u punom iznosu, odnosno stvarnu štetu primjenom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13., 151/14., 33/15. i 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21., dalje u tekstu: ZOMO) jer ZOOP nije ni po čemu specijalni propis u odnosu na ZOMO, a time osporava da ostvaruje pravo na razmjerni iznos mirovine i ukazuje da u čl. 27. ZOOP-a na koji se prvostupanjski sud poziva, nije definirano na koji način bi se trebala utvrđivati razlika u slučaju kada je rješenjem priznato pravo na obiteljsku mirovinu, već je predviđeno samo za situaciju kada je priznato pravo na invalidsku mirovinu i to u visini razlike između ozljede na radu i ozljede izvan rada. Nadalje, tužitelj ukazuje na nepravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja jer je uz tužbu priložio obračun kojim dokazuje visinu štete, koji je tuženik osporio pa je u tom slučaju teret dokaza te činjenice na tuženiku.
9. Žalbeni navodi tužitelja o primjeni materijalnog prava nisu osnovani.
10. Prema pravnom shvaćanju izraženom u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na koje se u svojoj odluci pozvao prvostupanjski sud, kao i u drugim odlukama Vrhovnog suda RH primjerice Rev 68/2019-2 od 1. ožujka 2022., Rev 866/2022-2 od 30. kolovoza 2022., Rev-235/2023 od 4. travnja 2023., za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osigurateljeva štetnika radi povrata iznosa isplaćenih iz mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u.
11. Prema tome, tuženik može odgovarati samo u okviru ZOOP-a i njime preuzetih obveza jer je temeljem tog Zakona i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (čl. 8. st. 1. ZOOP).
12. Stoga je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio na pravilnom pravnom shvaćanju ( pravilnoj primjeni materijalnog prava) da sukladno čl. 27. ZOOP-a tužitelj ostvaruje pravo na isplatu štete u razmjernom iznosu jer obiteljska mirovina u punom iznosu, koju je isplatio HZMO svom osiguraniku po propisima Zakona o mirovinskom osiguranju, ne može se smatrati stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 2. ZOOP-a, budući da ta odredba stvarnom štetom podrazumijeva razmjerni iznos isplaćene mirovine, koji je trebalo utvrditi.
13. Konačno, vezano za visinu štete, kako se u konkretnom slučaju primjenjuje odredbe ZOOP-a, to u ovom predmetu prema čl. 27. ZOOP-a, tužitelj od tuženika kao društva za osiguranje ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a (obiteljske mirovine) i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.
14. Tužitelj je na okolnost visine štete dostavio u spis rješenja kojim se priznaje članu obitelji poginulog osiguranika pravo na obiteljsku mirovinu i određuje iznos mirovine kao i podatke banke o doznačenim mirovinskim primanjima. Međutim, navedeni dokazi nisu adekvatni dokazi za utvrđenje visine štete na temelju čl. 27. st. 3. ZOOP- a, a tuženik je osporavao visinu tužbenog zahtjeva. Naime, adekvatan dokaz za utvrđenje gore navedenog bilo bi provođenje financijskog vještačenja koje tužitelj nije predlagao pogrešno smatrajući da je teret dokaza na tuženiku te ustrajući u tome kako na predmetni spor valja primijeniti odredbe ZOMO-a.
15. Stoga prvostupanjski sud nije mogao utvrditi visinu štete temeljem odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a odnosno pravilno utvrditi činjenično stanje, pa je o spornoj činjenici visine tužbenog zahtjeva odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a. Naime, pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Dužnost je stranaka u parnici iznijeti činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti dokaze na kojima se te činjenice mogu utvrditi. Njihova je dužnost također iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost i visina zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan.
16. Vezano za odluku o troškovima postupka tužitelj u žalbi nije naveo konkretne povrede i propuste prvostupanjskog suda, a kako ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.
2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa je potvrđena odluka o troškovima postupka.
17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Osijek, 16. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Banac
