REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Pp-15674/2024-9

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Domovinskog rata 4, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Tolić, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika RA zbog prekršaja iz članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24, dalje: Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji), povodom optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje Split, klasa: 211-07/24-5/31937 od 21. studenog 2024., nakon provedenog žurnog postupka, dana 16. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni:

RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin

R T, rođen **.**.1974.  u [adresa],  s prebivalištem  u [adresa], VŠS, časnik stroja, nezaposlen, bez  primanja,  lošeg  imovnog  stanja, neoženjen, bez djece, državljanin Republike

Hrvatske, prekršajno kažnjavan

k r i v  j e

što je 20. studenog 2024. u 10:00 sati u [adresa], u obiteljskom stanu na 12. katu, u zajedničkom domaćinstvu, počinio psihičko nasilje u obitelji spram majke TA (r.1946) osobi starije životne dobi, na način što je nakon telefonskog razgovora sa policijskim službenikom KA, koji je TA u svojstvu žrtve nasilja u obitelji upoznao s mjerom opreza zabrane uspostavljanja i održavanja veze koja je 19. studenog 2024. rješenjem Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: Pp- 15270/2024-4 određena okrivljeniku prema žrtvi majci T, revoltiran činjenicom saznanja žrtve o mjeri opreza i samoj zaštiti, više puta pljunuo majku te vikao na nju riječima: „Platit ćeš ti meni za ovo“, a što je kod nje prouzrokovalo povredu dostojanstva i uznemirenost; a također je u zadnjih 5 mjeseci u istom stanu počinio psihičko nasilje u obitelji spram svojih roditelja TA i ČA (r. 1940), osobama starije životne dobi, tako što im je u više navrata govorio i vikao: „Vi morate upravljati kako vam ja kažem s televizijom, on ne zna šta je pravilnije za gledat, čuvajte me se, pazite, ja vas upozoravam…“, onemogućavajući ih na taj način u korištenju osobne imovine, a što je kod njih prouzrokovalo stanje bespomoćnosti, dugotrajne uznemirenosti i povrede dostojanstva,

dakle, počinio psihičko nasilje koje je kod žrtava prouzročilo uznemirenost, a nasilje je počinjeno na štetu osoba starije životne dobi.

čime je počinio prekršaj opisan u članku 10. točki 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavku 5. istog Zakona.

I. Na temelju citiranih propisa okrivljeniku se

i z r i č e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 70 (sedamdeset) DANA

pri čemu se okrivljeniku na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: Prekršajni zakon), u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode prema izvješću o uhićenju I Policijske postaje Split te na temelju rješenja o zadržavanju ovog suda, odnosno vrijeme od 2. prosinca 2024. u 07:25 sati do 11. prosinca 2024. u 12:00 sati, kao deset dana zatvora; tako da izrečena kazna zatvora okrivljeniku jest kazna zatvora u trajanju od 60 (šezdeset) dana.

Zatim se na temelju članka 44. Prekršajnog zakona prema okrivljeniku

p r i m j e n j u j e

UVJETNA OSUDA

na način da se izvršenje kazne zatvora koja je okrivljeniku izrečena odgađa na rok od 1 (jednu) godinu te se navedena kazna neće izvršiti pod uvjetom da okrivljenik u tom roku ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom (članak 46. stavak 1. Prekršajnog zakona).

II. Na temelju članka 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku se

i z r i č e

ZAŠTITNA MJERA OBVEZNOG PSIHOSOCIJALNOG TRETMANA

koja mjera traje do prestanka razloga zbog kojeg je određena, ali ne može trajati manje od 9 (devet) mjeseci.

Sukladno odredbi članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenika se upozorava da će se, ukoliko ne postupi sukladno izrečenoj zaštitnoj mjeri, kazniti za prekršaj kaznom zatvora u trajanju od najmanje 10 dana.

III. Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ove presude.

O b r a z l o ž e n j e

1. Policijska uprava splitsko - dalmatinska, I Policijska postaja Split, podnijela je optužni prijedlog pod gornjim poslovnim brojem od 21. studenog 2024. protiv okrivljenog RA zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude.

2. Postupajući po optužnom prijedlogu, Sud je proveo žurni postupak tijekom kojeg je ispitao okrivljenika koji je doveden na sud od strane I Policijske postaje Split. Očitujući se optužnom prijedlogu, okrivljenik je izjavio kako se ne smatra krivim zbog prekršaja koji mu se stavlja na teret. U svojoj obrani je naveo da kategorički negira da bi uputio svojoj majci riječi koje se navode u optužnom aktu, a osobito da ju nije pljunuo niti bi takvo nešto ikada učinio. Dodao je kako je istina da se 20.11.2024. nalazio u obiteljskom stanu na adresi [adresa] u [adresa] te je upravo namjeravao otići iz stana sukladno izrečenoj mjeri opreza, kada je majka spomenula jedan nedavni događaj u kojem je fizički napadnut i nanesena mu je teška fizička ozljeda. Majka je govorila kako joj je žao tog čovjeka koji ga je napao, što ga je izrevoltiralo pa joj je samo rekao kako može braniti tu osobu a ne pitati se kako je njenom sinu. Također da je rekla kako će joj biti neugodno u liftu s tim susjedom koji me napao, što ga je također razočaralo pa joj je rekao da joj nema šta biti neugodno, jer on nije ništa loše napravio. Istaknuo je kako je moguće da ju je u jednom trenutku pljunuo, ali ne u njenom pravcu nego na pod. Ništa osim toga da joj nije napravio te je napustio stan i posljednjih nekoliko dana spava u napuštenom hangaru na Skalicama, odnosno pridržava se mjere opreza. To da je činio sve dok ga otac nije pozvao da se vrati u stan. Naglasio je kako s majkom uopće nije komunicirao, niti ju je vidio, a ujutro su po njega došli policijski službenici nakon 20 minuta razgovora s ocem. Što se tiče spornog korištenja televizora, istaknuo je kako je sve to skupa preuveličano. Naglasio je da su njegovi roditelji su stariji ljudi, otac je nekoliko puta znao krivo koristiti daljinski upravljač i odnositi ga sa sobom u svoju sobu, čak ga je nekoliko puta i pokvario pa su se znali porječkati oko toga, ali mu nikada nisam zabranjivao gledanje televizije. Na kraju naglašava kako će se pridržavati svih mjera koje izrekne sud i spreman je napustiti kućanstvo u kojem je živio s majkom i ocem.

3. Tijekom dokazanog postupka ispitana je svjedokinja RAC te su uz suglasnost okrivljenika pročitani zapisnici ispitivanju svjedoka – oštećenika AA i TA, zatim nalaz hitnog prijema Klinike za psihijatriju KBC-a Split za pacijenta RA od 2. prosinca 2024. i rješenje o određivanju mjere opreza Općinskog prekršajnog suda u Splitu br. Pp-15270/2024 od 19. studenog 2024. Na kraju je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa za okrivljenika, iz koje je vidljivo da je isti kažnjavan zbog prekršaja iz članka 238. stavka 7. i članka 58. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te prekršaja iz članka 65. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

3.1. Ispitana u svojstvu svjedoka, RAC, sestra okrivljenika, navela je kako nema neposrednih saznanja o spornom incidentu, ali je o tome saznala preko svoje majke TA. Istaknula je kako njen brat RA već godinama zlostavlja njihove roditelje na razne načine, ali oni to, što iz straha, što iz nade da će se situacija popraviti, nisu prijavljivali policiji sve do nedavno kada je situacija eskalirala. Dodala je da se sjeća kako je početkom prosinca prošle godine razgovarala s majkom na telefon i ona joj je rekla da se brat RA vratio u stan unatoč postojanju mjere opreza. Sjeća se da je govorila tiho i da se boji, govoreći kako se on nalazi u dnevnom boravku. Istaknula je kako se majci glas doslovce tresao i znala je da mora nešto poduzeti pa je zvala policiju. Majka joj je usto rekla da je RA vikao po stanu, između ostalog da joj je govorio da će mu platiti te ju je nekoliko puta pljunuo. Nadalje je istaknula situaciju od prije nekoliko mjeseci kada je njen brat razmazao fekalije po kupaonici i zaprijetio roditeljima da ne smiju to čistiti, što je za njih bilo jako uznemirujuće. Dodala je da je brat ocu ČA zabranio gledanje televizije, što mu je jedina zabava u njegovim godinama, te mu je zaprijetio da je više ne koristi jer je on jedini koji zna koristiti televiziju, odnosno koji će odrediti što će se na njoj gledati. Na kraju je navela da, koliko zna, brat još uvijek živi s roditeljima jer nema svoj stan i praktički nema kamo, a život s njim je za njih nepodnošljiv.

3.2. Ispitana pred policijskim službenicima, svjedokinja žrtva TA, majka okrivljenika, je u bitnom navela kako je kritične prigode telefonski komunicirala s policijskim službenikom koji ju je upoznao s postojanjem mjere opreza zabrane približavanja i uspostavljanja kontakta od strane njezinog sina RA prema njoj. Dodala je kako je RA čuo taj razgovor i približio joj se te je u sebi osjećala veliku uznemirenost pa je policajcu rekla da se boji i da joj sin sve sluša. Kada je prekinula razgovor s policajcem, da je RA obuzeo bijes pa ju je više puta pljunuo i vičući rekao „Platit ćeš ti meni za ovo“, nakon čega je otišao iz stana. Naglasila je da je osjetila veliki strah. Nadalje je navela kako je sredinom studenog 2024. godine RA otišao u kupatilo, izvršio veliku nuždu te razmazao izmet po toaletu, uslijed čega se osjećala poniženo i uznemireno. Na kraju je navela da je RA prije 5 mjeseci isključio televiziju u dnevnom boravku i nije dopustio njoj i suprugu ČA gledati televiziju. Također da im je u više navrata govorio „Vi morate upravljati kako vam ja kažem s televizijom, on ne zna šta je pravilnije za gledat, čuvajte me se, pazite, ja vas upozoravam…“, prijeteći im kažiprstom.

3.3. Ispitan pred policijskim službenicima, svjedok žrtva AA je izjavio kako je sredinom studenog 2024. njegov sin RA otišao u kupatilo, izvršio veliku nuždu te razmazao izmet po WC školjci, ostavivši. Dodao je da je RA prije 5 mjeseci isključio televiziju u dnevnom boravku i nije dopustio njemu i supruzi T gledati TV program. Također da im je u više navrata govorio „Vi morate upravljati kako vam ja kažem s televizijom, on ne zna šta je pravilnije za gledat, čuvajte me se, pazite, ja vas upozoravam…“, prijeteći im kažiprstom, koju gestikulacija je kod njega izazvala strah i uznemirenost. Na kraju je naglasio da on njegova ponašanja trpi već dugo, da viče i galami u kuhinji, otpuhuje mu dim u lice, zapovijeda im i konstantno provodi nasilje nad njima, što sve kod njega izaziva dugotrajnu uznemirenost i povredu dostojanstva.

4. Nakon ovako provedenog postupka; ovaj sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljeni RA počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

5. Odredbom članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji određeno je kako je nasilje u obitelji :

1. primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda

2. tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci 3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost

4. ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci

5. zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

5.1. Članak 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje da će, tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.

5.2. Članak 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje da će se, tko nasilje iz stavka 1. počini na štetu osobe starije životne dobi, kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 1.700,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 70 dana.

6. Iako okrivljenik negira da bi počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, suprotno proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka, koji su detaljno i okolnosno opisali sporne incidente te općenito ponašanje okrivljenika naspram njegovih roditelja ČA i TA. To se osobito odnosi na svjedokinju RAC koja je bliska srodnica obiju uključenih strana i koja je odavno napustila njihovo kućanstvo te nema nikakvog razloga neosnovano teretiti svoga brata. Osim toga, uočava se kako je njezin iskaz u cijelosti usklađen s kazivanjem svjedoka TA i ČA u pogledu svih relevantnih detalja, slijedom čega ovaj sud te iskaze smatra vjerodostojnim i mjerodavnim izvorom saznanja o odlučnim činjenicama. Što se tiče ostvarivanja obilježja prekršaja, imenovana svjedokinja je naglasila kako je ponašanje okrivljenika uznemirilo njezine roditelje, štoviše da je majčin glas drhtao od same fizičke blizine okrivljenika, što je potvrdila i sama svjedokinja-žrtva.

6.1. Naglašava se kako ovaj sud okrivljenika nije proglasio krivim da bi ponovio nasilje u obitelji, budući da se to odnosi na ponavljanje nasilja koje je utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom, što ovdje nije slučaj. Osim toga, sami ovlašteni tužitelj je prekršaj pravno označio kao djelo iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a ne iz članka 22. stavka 6. istog Zakona.

6.2. Također, okrivljeniku je stavljen na teret isključivo psihički oblik nasilja u obitelji, a ne ekonomski, jer je prema stajalištu suda onemogućavanjem gledanja televizije okrivljenik oštećenike uskratio osnovnih životnih potreba za razonodom i informiranjem, čime ih je uznemirio i povrijedio njihovo dostojanstvo; na koji način je uostalom koncipiran činjenični opis. Eventualne imovinske posljedice su prema mišljenju suda u konkretnom slučaju sekundarne naravi.

7. Prilikom izricanja odabira vrste i mjere prekršajnopravne sankcije, Sud je kao otegotne okolnosti uzeo u obzir okrivljenikovu prekršajnu kažnjavanost te ukupnu kriminalnu količinu, u smislu da je riječ o višemjesečnom zlostavljanju dvaju članova obitelji. No, kako okrivljenik do sada nije pravomoćno osuđivan zbog prekršaja iz domene nasilju u obitelji te cijeneći činjenicu da je određeno vrijeme bio lišen slobode u sklopu zadržavanja, sud mu nije izrekao predloženu zatvorsku kaznu, već se odlučio na uvjetnu osudu kao mjeru upozorenja. Sud smatra kako će se na taj način ostvariti određena kontrola okrivljenikovog ponašanja u budućnosti i adekvatno postići svrha kažnjavanja, posebice s aspekta specijalne prevencije.

7.1. Sukladno članku 40. stavku 1. i 2. Prekršajnog zakona, sud je ukupno vrijeme za koje je vrijeme bio lišen slobode uračunao u uvjetnu kaznu zatvora, zbog čega je odlučeno kao u izreci.

8. Na koncu, sud je okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, jer je procijenio kako, uslijed kompleksnih obiteljskih odnosa, evidentno impulzivne osobnosti okrivljenika te činjenice da se prema iskazima svjedoka već neko vrijeme neprimjereno ponaša prema svojim roditeljima s kojima i dalje živi u istom kućanstvu; postoji opasnost da bi mogao ponoviti nasilje u obitelji. Stoga je nužno na određeni način djelovati na okrivljenika kako bi se otklonilo njegovo možebitno nasilničko ponašanje u budućnosti te da bi imao više uvida u svoje postupke, slijedom čega se psihosocijalni tretman ukazuje kao najprikladnija mjera za ostvarivanje ovog cilja.

8.1. Okrivljeniku je skrenuta pozornost na odredbu članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno da će mu se, ukoliko ne postupi u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom, može izreći kazna zatvora u trajanju od najmanje 10 dana.

8.2. Konačno, sud okrivljeniku nije izrekao predložene zaštitne mjere udaljenja iz doma te zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtava nasilja u obitelji, jer smatra kako se za sada svrha zaštitnih mjera može ostvariti izricanjem mjera kojima se manje zadire u ustavna prava okrivljenika, odnosno, da bi predložene mjere predstavljale neproporcionalno zadiranje u okrivljenikovo pravo na dom, s obzirom na to da nema alternativno mjesto za stanovanje.

9. Na temelju u izreci citiranih propisa, kako je okrivljenik proglašen krivim, obvezan je naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, a koji je odmjeren s obzirom na složenost i trajanje postupka te dostupnim podacima o imovnom stanju okrivljenika.

Split, 16. siječnja 2025.

Zapisničarka

Sudac:

Sanja Tolić,v.r.

Mario Bakota,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se predaje Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud RH.

Presuda se dostavlja: okrivljeniku, ovlaštenom tužitelju, u spis, žrtvi