Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1262/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sandri Ivić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika MR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Antoniu Buhinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri iz Rijeke, radi utvrđenja ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3578/2019-77 od 7. lipnja 2023., na sjednici vijeća 16. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3578/2019-77 od 7. lipnja 2023. pod točkama I., II., III. i IV. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3578/2019-77 od 7. lipnja 2023. pod točkom V. izreke:

- potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženicima naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.242,00 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom,

- preinačuje u dijelu kojim je naloženo tuženicima naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 637,74 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom te se u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan. II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između tuženika MR i tuženice CR kao davatelja uzdržavanja s jedne strane i pok. KR kao primateljice uzdržavanja s druge strane, sklopljen dana 6. ožujka 2019. u obliku javnobilježničkog akta sastavljenog po Javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću pod poslovnim brojem OU-312/2019 (dalje: Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) ništetan u cijelosti i ne proizvodi pravne učinke. Pod točkom II. izreke utvrđeno je da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju između tuženika MR i tuženice CR kao davatelja uzdržavanja s jedne strane i pok. KR kao primateljice uzdržavanja s druge strane, sklopljen dana 6. ožujka 2019., solemniziran po Javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću pod poslovnim brojem OV-6473/2019 (dalje: Ugovor o doživotnom uzdržavanju) ništetan u cijelosti i ne proizvodi pravne učinke. Pod točkama III. i IV. izreke naloženo je nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovu Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju iz točke I. i na osnovu Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz točke II. te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe upisa u zemljišnim knjigama koje se vode za katastarske općine [katastarska općina], [adresa] i [adresa] kod zemljišnoknjižnog odjela [adresa] od dana 13. ožujka 2019. pod brojem Z-3295/2019 i za katastarsku općinu [katastarska općina] kod zemljišnoknjižnog odjela Rijeka od dana 11. ožujka 2019. pod brojem Z-6981/2019 tako da se briše pravo vlasništva s imena tuženice CR i tuženika MR, uz istovremeni upis prava vlasništva u korist KR na nekretninama pobliže navedenim u tim točkama izreke. Pod točkom V. izreke naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.879,74 EUR-a/66.904,40 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 07. lipnja 2023.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobijaju tuženici u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu u cijelosti osporio sve navode žalbe, te predložio odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tuženika nije osnovana u odluci o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odluci o troškovima postupka.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 6. ožujka 2019. zaključenima između sada pok. KR kao primateljice uzdržavanja te tuženika i tuženice kao davatelja uzdržavanja, kao i zahtjev za brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju tih ugovora i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije njihove provedbe, a koji zahtjev činjenično temelji na tvrdnji da pok. KR u trenutku zaključenja predmetnih ugovora nije bila sposobna za rasuđivanje te da su isti protivni moralu jer su sklopljeni iz nedopuštene pobude, podredno da su prividni jer prikrivaju ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života.

6. Prvostupanjski sud, nakon što je konstatirao da je među strankama nesporno:

- da su KR kao primateljica uzdržavanja i tuženi kao davatelji uzdržavanja, dana 06. ožujka 2019. zaključili međusobno Ugovor o doživotnom uzdržavanju, kojim su se u čl. 1. tuženici kao davatelji uzdržavanja obvezali doživotno uzdržavati primateljicu uzdržavanja na način ugovoren tih člankom, dok im je čl. 2. zauzvrat kao protučinidbu primateljica uzdržavanja prenijela svoje pravo suvlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], grobnom mjestu na groblju Kornić i novčana sredstva na računima svakom u 1/2 dijela,

- da su KR kao primateljica uzdržavanja i tuženi kao davatelji uzdržavanja, dana 06. ožujka 2019. zaključili međusobno i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, kojim su se u čl. 1. tuženici kao davatelji uzdržavanja obvezali doživotno uzdržavati primateljicu uzdržavanja na način ugovoren u tom članku, dok im je čl. 2. zauzvrat kao protučinidbu primateljica uzdržavanja prenijela u cijelosti svoje pravo knjižnog i vanknjižnog vlasništva na brojnim nekretninama na otoku [adresa] taksativno navedenim u tom članku ugovora, svakom od tuženika zasebno, a u preostalom dijelu u 1/2 dijela,

- da su predmetni Ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju sklopljeni u pismenoj formi i solemnizirani od strane javnog bilježnika čime su ispunjeni zakonski formalnopravni uvjeti za njihovu valjanost propisani čl. 580. u svezi s čl. 589. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje u tekstu: ZOO),

- da je KR za života kao darovateljica sa tuženicom CR kao daroprimateljicom dana 12. travnja 2018. zaključila Ugovor o darovanju kojim joj je u cijelosti darovala nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je KR za života kao darovateljica sa tuženikom MR kao daroprimateljem dana 04. travnja 2017. zaključila Ugovor o darovanju kojim mu je u cijelosti darovala svoje knjižne nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te vanknjižne nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je KR umrla **.**.2019.,

- da je njezin suprug MR umro **.**.2017., te su rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-741/17 od 04. travnja 2017. njegovim nasljednicima proglašeni supruga KR, sinovi MR (tuženik) i BR (otac tužitelja) te kćerka SR (tuženica),

- da je BR (sin KR i MR ) umro **.**.2018., te da su rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-2358/2019 od 02. rujna 2019. njegovim nasljednicima proglašeni supruga ER, sin ŠR (tužitelj) i kćerka FR,

- da su stranke zakonski nasljednici pok. KR i to tužitelj kao unuk (iza smrti sina ostaviteljice pok. BR ), a tuženici kao djeca,

- da je ostavinski postupak iza pok. KR prekinut rješenjem poslovni broj O- 1320/19 od 05. listopada 2020. do okončanja ove parnice,

radi utvrđivanja sporne činjenice da li je pok. KR u trenutku zaključenja predmetnih ugovora bila sposobna za rasuđivanje te jesu li predmetni ugovori sklopljeni iz nedopuštene pobude, proveo je dokaz uvidom u cjelokupnu dokumentaciju pok. KR, saslušanjem tužitelja i tuženika kao stranaka, saslušanjem svjedoka PR, DR, FR, ŠRB, LR, ĆR i ER, te medicinsko vještačenje po vještakinji psihijatrijske struke Iki Rončević Gržeta, čijom analizom utvrđuje:

- da iz nalaza i mišljenja vještakinje, detaljno opisanog pod točkama 13. i 14. obrazloženja, proizlazi da je pok. KR u trenutku sklapanja predmetnih ugovora, unatoč svojoj visokoj životnoj dobi, kroničnim bolestima i patnji za gubitkom supruga PR i sina BR, bila sposobna za rasuđivanje,

- da iz iskaza svjedoka PR, DR i ŠRB suglasno proizlazi da je pok. KR do svoje smrti bila prisebna i sposobna za rasuđivanje, pri punoj svijesti, znala je što potpisuje pri zaključenju predmetnih ugovora, nije imala psihičkih tegoba te u njezinom ponašanju i razgovoru nije bilo ničeg neobičnog,

- da iz iskaza svjedoka PR i FR proizlazi da pok. KR nije imala dobar odnos s tužiteljem kao unukom (nije ga prihvaćala, nije ga htjela blizu, htjela ga je isključiti od nasljedstva jer je prema njoj imao bezobrazan odnos),

- da je svjedok PR u svom iskazu naveo da je pok. KR godinu dana prije smrti razgovarala s njim i rekla mu da svoje imanje ne želi dati djeci pok. sina BR (unucima ŽR i FR) a pred Božić 2018. mu je rekla da je odlučila svoje imanje ostaviti sinu PR i kćerki CR,

- da iz iskaza tužitelja i tuženika, te iskaza svjedoka PR, ER i FR proizlazi da je želja sada pok. PR i KR kao roditelja bila da sva njihova djeca dobiju nasljedstvo na jednake dijelove, te da su se odnosi u obitelji poremetili nakon smrti tužiteljevog oca BR iz razloga što su u ostavinskom postupku iza pok. BR nasljednici osporili dug prema tuženici CR,

- da iz iskaza tuženika i tuženice proizlazi da je glavni inicijator za sklapanje predmetnih ugovora bila pok. KR koja ih je molila da nešto naprave radi zaštite njezine imovine (rekla im je da imovinu zaštite preko oporuke), a okidač za to je bila ostavinska rasprava iza pok. BR na kojoj su nasljednici CR osporili dug i pojavila se sumnjiva oporuka iz 2004., a što je pok. KR protumačila kao pokušaj tužitelja i ER da razbaštine FR i iskazala zabrinutost za svoju imovinu, da su roditelji financijski pomagali sinu BR (dobio je 110.000,00 EUR-a radi rješavanja svojih financijskih problema) i da su nakon očeve smrti pokušali sporazumno podijeliti imovinu i prebiti taj dug, pa kako je to BR odbio, dogovorili su da će navedeni dug prebiti s majčinom imovinom, pa je stoga njihov primarni interes bio da predmetnim ugovorima putem imovine namire svoj dug od 110.000,00 EUR-a, da su s majkom razgovarali i oko sastavljanja oporuke, ali da im je javni bilježnik objasnio da oporukom neće biti zaštićeni i da se neće osloboditi daljnjih pravnih problema, a da će predmetnim ugovorima spriječiti određene pravne probleme, da je pok. KR točno znala o kakvim se ugovorima radi (o sklapanju isti su razgovarali 6-7 mjeseci) i rekla im je da njih dvoje uzmu sve njezine nekretnine na upravljanje, a onda da kasnije pomognu FR,

zaključuje da je pok. KR u trenutku sklapanja predmetnih ugovora bila sposobna za rasuđivanje, te da osnovna pobuda za zaključenje predmetnih ugovora između pok. KR kao primateljice uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja nije bilo osiguranje potrebne skrbi pok. KR (uzdržavanje) već je bilo rješavanje imovinskopravnih odnosa između nje i njezinih zakonskih nasljednika odnosno da se tužitelj kao zakonski nasljednik (unuk) isključi iz nasljeđivanja i da tuženici u cijelosti naslijede njezinu imovinu te na taj način ujedno namire potraživanje prema pok. bratu BR, pa se radi o nedopuštenoj pobudi za koju su obje ugovorne strane znale, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 273. st. 2. u vezi čl. 322. ZOO-a utvrdio da su predmetni ugovori ništetni i ne proizvode pravne učinke.

7. Tuženici u žalbi osporavaju utvrđenje prvostupanjskog suda kao nezakonito, navode da predmetni ugovori nisu sklopljeni zbog nedopuštene pobude, niti bi bili ništavi iz bilo kojeg drugog razloga. Navode da u ovom konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 273. st. 2. ZOO-a (da se radi o pobudi koja je nedopuštena i koja je bitno utjecala na odluku jednog od ugovaratelja tzv. odlučujuća pobuda) jer je nesporno želja ugovornih strana, uz rješavanje imovinskopravnih odnosa, nedvojbeno bilo i uzdržavanje i briga za primateljicu uzdržavanja KR, a koju obvezu uzdržavanja ugovorenu tim ugovorima su tuženici i ispunjavali (jedini su se brinuli za pok. majku i sklapanjem predmetnih ugovora su samo formalizirali stvarno stanje i međusobne obiteljske odnose). Ističu da su stranke imale kakvu drugu osnovnu pobudu, sklopile bi bilo koji drugi posao, odnosno da je namjera pok. KR bila isključivo raspodjela njezine imovine tada bi to i učinila za to predviđenim ugovorom ili bi jednostavno sačinila oporuku. Posebno ističu da je primarna pobuda KR, ali i cilj predmetnih ugovora, bila da ista za sebe osigura potrebnu skrb, što je s obzirom na obiteljske odnose mogla očekivati samo od tuženika, a u prilog svoje tvrdnje se pozivaju na sudsku praksu citiranu u žalbi. Zaključno navode da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, na koje je pogrešno primijenio i mjerodavne odredbe čl. 273. i 322. ZOO-a, jer je najveći dio raspravljanja koncentrirao isključivo na utvrđenje sposobnosti za rasuđivanje pok. KR, a ukoliko je bilo potrebno utvrđivati pobude radi kojih su ugovori sklopljeni trebalo je saslušati i svjedoke predložene po njima (IR, OR i NR), koji imaju neposredna saznanja o obiteljskim odnosima pok. KR, pa je ujedno tim propustom počinio i bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. toč. 4. i čl. 292. st. 4. ZPP-a i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer u obrazloženju nije izložio dokaze koje su predložile stranke, niti je predložene dokaze odbio niti je naznačio razlog odbijanja.

8. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporavaju utvrđeno činjenično stanje i pravilnost primjene materijalnog prava.

9. U žalbenoj fazi postupka i nadalje je sporno jesu li predmetni Ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju ništetni zbog nedopuštene pobude.

10. Odredbom čl. 273. st. 1. ZOO-a propisano je da pobuda iz kojih je ugovor sklopljen ne utječe na njegovu valjanost, ali (st. 2.) ako je nedopuštena pobuda utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.

11. Protivno žalbenim navodima tuženika, a polazeći upravo od njihovih stranačkih iskaza, na kojima i prvostupanjski sud temelji svoj zaključak glede postojanja nedopuštene pobude ugovornih stranaka na sklapanje predmetnih Ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, i prema stavu ovog suda u ovom konkretnom slučaju ostvarile su se pretpostavke iz čl. 322. st. 2. ZOO-a i ocjenu da se radilo o nedopuštenoj pobudi koja je bitno utjecala na odluku ugovornih stranaka na sklapanje predmetnih spornih ugovora.

11.1. Naime, sam tuženik, a čijem se iskazu pridružila i tuženica, u svom iskazu je naveo ''Glavni inicijator za sklapanje ovih ugovora bila je naša pok. majka. Ona je molila mene i sestru da nešto napravimo da zaštitimo njezinu imovinu, a okidač je bila ostavinska rasprava iza našeg pok. brata BR. Na toj ostavinskoj raspravi je moja sestra prijavila dug, a tužitelj i njegova majka ER su taj dug osporili iako smo mi svi u obitelji znali da on postoji čak ga niti pok. brat nije osporavao….i kada je moja majka sve to vidjela shvatila je da tužitelj i ER žele razbaštiniti Š te je rekla ''što će tek raditi s mojom imovinom.''….Primarni interes mene i sestre je da s ovim predmetnim ugovorima putem imovine namirimo taj dug od 110.000,00 eura, a iznos tog duga je i veći….Želja moje majke bila je da odmah na nas prepiše nekretnine na [adresa] s kojima je trebalo upravljati, a ovu nekretninu u Rijeci da ostane na njeno ime i onda nam je JB predložio sklapanje Ugovora o dosmrtnom i Ugovora o doživotnom uzdržavanju….sjećam se da je rekla da ja i sestra uzmemo na upravljanje sve njene nekretnine, a onda da pomognemo kasnije i ŠMi smo razgovarali s majkom i oko sastavljanja oporuke ali nam je JB objasnio da mi oporukom nećemo biti zaštićeni i da s oporukom se nećemo osloboditi daljnjih pravnih problema. On naj je rekao da ćemo ovim ugovorom spriječiti određene pravne probleme.'', dok je tuženica u svom iskazu navela ''Moja majka je nakon ostavinske rasprave iza pok. brata BR rekla ''ovo što radi ŠR je van pameti'' i rekla meni i bratu da zaštitimo imovinu preko oporuke…Inicijativa za sklapanje ovih ugovora je bila od moje majke.' '

11.2. Dakle, prema iskazu samih tuženika osnovna pobuda pok. KR bila je zaštita njezine imovine od tužitelja (jednog od njezinih zakonskih nasljednika), a tuženici su za tu pobudu evidentno znali, što znači da su sporni Ugovori o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju sklopljeni s osnovnom namjerom rješavanja imovinskopravnih odnosa tuženika kao jednih od zakonskih nasljednika KR u odnosu na ostale njezine zakonske nasljednike, odnosno da je pobuda za sklapanje tih ugovora bila onemogućavanje ostalih zakonskih nasljednika na nasljeđivanje pok. KR, a ne dosmrtno i doživotno uzdržavanje sada pok. KR (ovdje valja istaknuti da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su se za pok. KR brinuli i pomagali joj i pok. sin BR do svoje smrti, kao i njegova kćerka FR, a ne samo tuženici, kako to oni neosnovano tvrde u žalbi), a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da se radi o nedopuštenoj pobudi za koju su znale sve ugovorne stranke spornih Ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju, a što iste čine ugovorima protivnim moralu i time ništetnim u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a, a koja činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud, dodatno imajući u vidu da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je spornim ugovorima obuhvaćena sva imovina pok. KR, te navedeno nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

12. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, koju obrazlažu tuženici u žalbi, jer je u obrazloženju presude iznio navode o odlučnim činjenicama, ocjenu dokaza o spornim činjenicama i odredbe materijalnog prava koje je primijenjeno (po čl. 338. st. 4. ZPP). Obzirom da prvostupanjskom sudu pripada ovlast (čl. 340. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, a imajući u vidu da su tuženici u odgovoru na tužbu predložili saslušanje svjedoka IR, OR i NR na okolnosti pruženog uzdržavanja, kao i činjenicu da je prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrdio upravo iz iskaza samih tuženika, koji kao ugovorne strane imaju najrelevantnija saznanja o samoj pobudi za sklapanje spornih ugovora (tuženici i u žalbi navode da je želja ugovornih stranaka bila i rješavanje imovinskopravnih odnosa), to postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tuženika, prvostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 292. st. 4. u vezi čl. 8. ZPP-a, pa su u tom dijelu žalbeni navodi tuženika neosnovani.

13. Prvostupanjski sud je odluku o trošku postupka donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te je tužitelju priznao trošak zastupanja za radnje navedene pod točkom 43. obrazloženja u visinu utvrđenoj primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 i 126/2022), trošak pribave zdravstvenog kartona, trošak medicinskog vještačenja po vještaku psihijatrijske struke, te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presude, te obvezao tuženike da naknade tužitelju trošak postupka u iznosu od 8.879,74 EUR-a.

14. Tuženici osporavaju odluku o trošku tvrdnjom da troškovi izvedeni na okolnosti dokazivanja zdravstvenog stanja pok. KR (trošak psihijatrijskog vještačenja, pribave zdravstvenog kartona pok. KR, ročišta na kojima su saslušavani svjedoci na tu okolnost) trebaju ići na teret tužitelja obzirom je pobijanom presudom utvrđeno da je pok. KR bila sposobna za rasuđivanje.

15. Osnovano tuženici žalbenim navodima ukazuju da je prvostupanjski sud pogrešno priznao tužitelju trošak pribave zdravstvenog kartona i trošak medicinskog vještačenja, obzirom da iz provedenih dokaza proizlazi da je pok. KR bila sposobna za rasuđivanje, pa po tom osnovu tužitelj nije uspio u parnici i tuženici mu nisu u obvezi naknaditi te troškove. Obzirom da iz stanja spisa proizlazi da se na svakom održanom ročištu raspravljao o glavnoj stvari, dakle o svim osnovama na kojima je tužitelj činjenično temeljio svoj zahtjev, to su u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporavaju tužitelju priznati trošak zastupanja na ročištima.

16. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkama I., II., III. i IV. izreke. Žalbu tuženika valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a djelomično odbiti kao neosnovanu i potvrditi odluku o trošku (točka V. izreke) u dijelu kojim je naloženo tuženicima naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 8.242,00 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom, dok ju je primjenom odredbe čl. 380. toč.

3. ZPP-a valjalo djelomično uvažiti u dijelu kojim je naloženo tuženicima naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 637,74 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom i u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

17. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer isti u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio nužan za odlučivanje u žalbenom postupku.

U Varaždinu 16. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun