REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1167/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ladislav Škrinjar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupaju punomoćnice Sanja Porobija i Margita Kiš Kapetanović, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-742/2023-2 od 28. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4806/19-27 od 1. prosinca 2022., u sjednici održanoj 16. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužene se odbija, kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom su utvrđene ništetnim odredbe sadržane u članku 2. stavku 1. i članku 6. stavku 2. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 7103621554 sklopljenog dana 24. travnja 2007. između tužitelja kao korisnika kredita i tužene, kao kreditora, u dijelu u kojem je određeno da je kamatna stopa promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., pa da stoga iste odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane i naložena je isplata 3.007,67 kuna / 399,19 eura te je odlučeno o trošku postupka.
2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3782/2023-2 od 28. studenog 2023. riješio:
„Dopušta se revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-742/2023-2 od 28. veljače 2023., u dijelu pod toč. I. izreke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4806/19-27 od 1. prosinca 2022. u toč. II. izreke za iznos od 0,68 EUR/5,12 kn s pripadajućim zateznim kamatama, radi pravnog pitanja koje glasi:
„U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara ako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka? “.“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude (a kako to proizlazi iz dispozicija tužene iz točke I.1.. obrazloženja revizije) u dijelu u kojem joj je revizija prethodno navedenim rješenjem dopuštena, tužena je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je neosnovana.
7. Predmet spora je zahtjev utvrđenje ništetnim i nastavno tome, isplata stečenog bez osnove, ugovornih odredbi ugovora o kreditu iz toč. 1. ove presude, dakle, o promjenjivoj kamatnoj stopi kod ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u valuti CHF.
8. Za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, uzimajući u obzir sadržaj revizijom postavljenog pravnog pitanja, dovoljno je za navesti da su nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev te su tu ništetnost (svedeno na bitno za odlučivanje u ovom sporu) sudovi utvrdili (i) pozivom na odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa (Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.).
8.1. U bitnom su zaključili su da je tužitelju, plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita, nastala šteta, a tuženica je stekla nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi koju je tuženica primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO) dužna vratiti tužitelju, jer je, u smislu čl. 1046. ZOO, šteta i umanjenje nečije imovine, sa zateznim kamatama od stjecanja svakog pojedinog iznosa.
8.2. Nižestupanjski su sudovi dopustili preinaku tužbe učinjenu podneskom tužitelja od 4. kolovoza 2021. povećanjem tužbenog zahtjeva za isplatu u odnosu na potraživanje iz ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nakon provedenog financijskog vještačenja, a iz cjelokupnog razmatranja obrazloženja nižestupanjskih odluka bi proizlazilo da su i u pogledu preinačenog dijela tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi smatrali da je već utuženjem prvotno utuženog iznosa prekinuta zastara i za preinakom tužbe povećani dio.
8.3. Sudovi su otklonili prigovor zastare uz obrazloženje da se zastara počinje teći pravomoćnošću presude donesene u kolektivnom sporu, dakle računa se od 14. lipnja 2014., u odnosu na dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, a da je tužba u ovom predmetu podnesena 7. lipnja 2019., pa da nije protekao petogodišnji zastarni rok, dakle, proizlazilo bi, i u odnosu na cjelokupni, konačno postavljeni tužbeni zahtjev, koji obuhvaća i onaj povećani dio.
9. Prvenstveno ovaj sud smatra korisnim usmjeriti pažnju revidenta na objedinjeno pravno shvaćanje broj: Su-IV-33/2022-2 sa prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održane 31. siječnja 2022. koje glasi:
„4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“.
10. Iako je tužitelj podneskom od 4. kolovoza 2021. preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva, u konkretnom slučaju nije došlo do izmjene činjenične ni pravne osnove tužbe, slijedom čega je podnošenjem tužbe (7. lipnja 2019.) prekinuto zastarijevanje novčanog zahtjeva, koje je počelo teći nakon pravomoćnosti odluka donesenih u kolektivnom sporu.
11. Dakle, kada je vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnio tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom (a i iz revizijskog pitanja proizlazi da je tužba podnesena prije isteka zastarnog roka, dakle to je nesporno), ali je tijekom postupka na temelju iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima, po shvaćanju ovoga suda, i u pogledu preinačenog (povišenog) dijela zahtjeva treba uzeti da je, u smislu odredbe čl. 241. ZOO, do prekida zastare došlo već podnošenjem tužbe.
12. Takvo pravno shvaćanje ovaj sud je već zauzeo u odlukama poslovni broj Rev- 1038/2023-2 od 5. lipnja 2024., Rev-844/2024-2 od 12. lipnja 2024., Rev-870/2024 od 26. studenog 2024. itd., a ono je zauzeto i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) od 27. svibnja 2024., koje citirano glasi:
„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“.
13. Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:
„U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara, iako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka.“.
14. Proizlazi da su, u okvirima činjeničnih okolnosti ovoga, konkretnog slučaja, nižestupanjski sudovi pravilno primijenili pravo kada su zastaru preinačenog dijela tužbe (povećanjem tužbenog zahtjeva) ocjenjivali uzimajući u obzir zastaru inicijalno utuženog dijela tužbenog zahtjeva, pa se revizija ukazuje neosnovanom, slijedom čega je, na temelju čl. 391. st. 6. ZPP, odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 16. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
