Poslovni broj: Usž-3518/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice LZ iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Brunu Skelinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu „Kasalo & Raić" d.o.o., Split, Hrvatske mornarice 1/J, protiv tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ksaver 200A, radi priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 515/2024-10 od 31. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 515/2024-10 od 31. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-133-04/21-02/08, URBROJ: 534-07-1-2/3-23-08 od 15. prosinca 2023. i rješenja Hrvatske komore medicinskih biokemičara, KLASA: UP/I-034-04/21-01/01, URBROJ: 406-01/23-20 od 19. rujna 2023. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 15. prosinca 2023. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 19. rujna 2023. kojim je odbijen tužiteljičin zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije, magistrica laboratorijske biomedicine, koju je 13. ožujka 2020. stekla u Republici Sloveniji na Sveučilištu u Ljubljani, Fakultetu za farmaciju, a za obavljanje regulirane profesije magistra medicinske biokemije (medicinskog tehničara) u Republici Hrvatskoj.
3. Tužiteljica pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga ponavljajući navode iz tužbe.
3.1. Smatra da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da je rješenje tuženika od 15. prosinca 2023. donijeto na temelju pogrešno utvrđeno činjeničnog stanja i uz brojne povrede odredaba postupka, da je samo sebi proturječno te ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
3.2. Pojašnjava da je završila studijski program laboratorijska biomedicina Sveučilišta u Ljubljani, dok je tuženik, na temelju Usporedbe Medicinskog fakulteta u Osijeku, uspoređivao studijske programe Medicinsko-laboratorijske dijagnostike Medicinskog fakulteta u Osijeku sa studijskim programima Laboratorijske medicine Farmaceutskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani. Također, Usporedba Medicinskog fakulteta u Osijeku joj je dostavljena tek na ročištu od 27. svibnja 2024. pa joj kao stranci u upravnom postupku nije omogućeno sudjelovanje u istome.
3.3. Ističe da iz spisa jasno proizlazi da u najvećem broju kolegija postoji visoka podudarnost nastavnog plana i programa stručnog studija Medicinsko-laboratorijska dijagnostika na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu i Magistarskog studijskog programa Laboratorijska biomedicina 2. stupnja Fakulteta za farmaciju Sveučilišta u Ljubljani s Nastavnim planom i programom integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija medicinske biokemije koji se izvodi na Farmaceutsko- biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
3.4. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev. Traži naknadu troška za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da u studijskim programima koje je tužiteljica završila u potpunosti nedostaje sadržaj čak 12 obveznih predmeta, među kojima je predmet Stručno osposobljavanje, koji su od izuzetne važnosti za izobrazbu medicinskog biokemičara kako bi isti vladao teorijskim i praktičnim znanjem i vještinama neophodnima u obavljanju medicinsko-biokemijske djelatnosti u zdravstvu. Smatra da žalbeni navodi nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari jer istima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.
7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu proveden je u izvršenju rješenja tuženika od 15. veljače 2022. kojim je poništeno rješenje prvostupanjskog upravnog tijela od 21. rujna 2021. i predmet je vraćen prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovno odlučivanje uz uputu da je u ponovnom postupku potrebno utvrditi koje su to bitne razlike u stručnim kvalifikacijama tužiteljice te iz kojih razloga se iste ne mogu nadoknaditi provedbom dopunskih mjera iz članaka 18. stavka 1. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, 82/15., 70/19. i 47/20.; dalje: Zakon).
8. U ponovnom postupku je od Povjerenstva za izradu usporedbe studijskih programa medicinske biokemije sa sličnim studijima u zemlji inozemstvu Sveučilišta u Zagrebu Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta (dalje: Povjerenstvo FBF) zatražena usporedba nastavnog programa integriranog preddiplomskog i diplomskog studija medicine biokemije Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu sa studijskim programima koje je završila tužiteljica.
8.1. Povjerenstvo FBF je izradilo Mišljenje o stečenom obrazovanju i ishodima učenja tužiteljice od 19. srpnja 2023. (dalje: Mišljenje) u kojem se navodi da kvalifikacije tužiteljice koje je postigla završetkom stručnog studija Medicinsko- laboratorijska dijagnostika na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu i Magistarskog studijskog programa Laboratorijska biomedicina 2. stupnja Fakulteta za farmaciju Sveučilišta u Ljubljani u maloj mjeri odgovaraju kvalifikaciji koja se postiže završetkom integriranog preddiplomskog i diplomskog studija medicine biokemije Farmaceutsko- biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a koja je usklađena s odgovarajućim propisima i zahtjevima u Republici Hrvatskoj za obavljanje regulirane profesije, magistar medicinske biokemije i laboratorijske medicine. Stav je Povjerenstva FBF-a da tužiteljica ne zadovoljava uvjete za obavljanje obveznog stručnog staža za magistre medicinske biokemije i laboratorijske medicine.
8.2. U Mišljenju se navodi da je usporedbom nastavnog plana i programa stručnog studija i magistarskog studijskog programa koje je tužiteljica završila s nastavnim planom i programom integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija medicinske biokemije koji se izvodi na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu utvrđeno da u studijskim programima koje je tužiteljica završila u potpunosti nedostaje sadržaj 12 obveznih predmeta, među kojima je predmet Stručno osposobljavanje, a koji obuhvaćaju ukupno 353 sata predavanja, 119 sati seminara i 908 sati vježbi, odnosno zajedno nose 87,5 ECTS boda od ukupno 300 ECTS bodova koje student treba ostvariti tijekom studiranja na studiju Medicinske biokemije Sveučilišta u Zagrebu. Nadalje, utvrđeno je da od ukupno 48 obveznih predmeta studija Medicinske biokemije Sveučilišta u Zagrebu za čak 29 predmeta (koji čine više od 60% obveznih predmeta) ne postoji podudarnost, odnosno postoji velika ili značajna nepodudarnost u programima obrazovanja ustanova na kojima je tužiteljica stekla svoje obrazovne kvalifikacije. Kod ostalih 19 predmeta podudarnost se kreće u rasponu od 75% do 100%, no i kod tih predmeta koje je tužiteljica položila postoji primjetna nepodudarnost u odnosu na predmete studija Medicinske biokemije Sveučilišta u Zagrebu.
8.3. Zaključak je upravnih tijela da se utvrđene razlike u znanju, vještini i kompetenciji tužiteljice u odnosu sa stručnim kvalifikacijama koje kao uvjet traže propisi Republike Hrvatske za obavljanje regulirane profesije medicinski biokemičar ne mogu nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. Zakona.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i sudskog spisa te je na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 19. stavak 5., članak 20. i članak 71. stavak 1. Zakona i odbio tužbeni zahtjev.
10. Usporedbom dokumentacije o stečenim stručnim kvalifikacijama tužiteljice sa stručnim kvalifikacijama koje kao uvjet traže propisi Republike Hrvatske za obavljanje regulirane profesije medicinski biokemičar, prvostupanjsko javnopravno tijelo i tuženik su u obrazloženjima rješenja detaljno naveli razlike po pojedinim predmetima (cilj, ishod učenja i sadržaj) te dali jasne i dostatne razloge za svoju odluku. Stoga je prema ocjeni ovoga Suda pravilno utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje inozemne stručne kvalifikacije, jer postoje bitne razlike u stručnim kvalifikacijama koje nije moguće nadoknaditi provedbom dopunskih mjera.
11. Tužiteljica svojim tužbenim i sada žalbenim navodima nije u biti, (konkretno) osporila ključne činjenice. Okolnost što u određenom broju kolegija postoji visoka podudarnost nastavnog plana i programa stručnog studija i magistarskog studijskog programa koje je završila tužiteljica s nastavnim planom i programom integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija medicinske biokemije koji se izvodi na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu ne utječe na činjenicu da u studijskim programima koje je tužiteljica završila u potpunosti nedostaje sadržaj 12 obveznih predmeta i da u 29 obveznih predmeta ne postoji podudarnost, odnosno postoji velika ili značajna nepodudarnost u programima obrazovanja.
12. Iz spisa tuženika proizlazi da se tužiteljica više puta tijekom upravnog postupka pisano izjasnila o odlučnim činjenicama i pravnim pitanjima te se očitovala o provedenim dokazima te su stoga neosnovani navodi o povredi članka 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.). Pismeno, mišljenje Medicinskog fakulteta u Osijeku od 2. prosinca 2021. tužiteljici je dostavljeno na ročištu za raspravu pri prvostupanjskom sudu te tužiteljica, po prisutnoj zamjenici opunomoćenika, nije imala prigovora na to mišljenje, a niti je tražila dodatan rok radi očitovanja.
13. S obzirom na navedeno, tužiteljica razlozima navedenim u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao. Prigovori koje iznosi u žalbi u bitnome su istovjetni prigovorima koje je iznosila i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno i razložno očitovao, a s čijim zaključcima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud.
14. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s člankom 60. stavkom 4. ZUS-a.
15. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke).
16. S obzirom na to da je žalba tužiteljice odbijena, odbijen je i njezin zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a (točka II. izreke).
U Zagrebu 16. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić