Poslovni broj: Usž-3751/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članice vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Dubrovačke biskupije-Dioecesis ragusina, Poljana Paška Miličevića 4, Dubrovnik, zastupanog po opunomoćenicima Antunu Kisiću i Katiji Njirić, odvjetnicima u Dubrovniku, Između polača 18, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi oglašivanja ništavim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 1201/2023-9 od 20. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1201/2023-9 od 20. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/21-01/176, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23- 03 od 27. ožujka 2023. i istodobno je rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, imovinsko pravne i komunalne poslove, KLASA: UP/I-943-01/21-01/3, URBROJ: 2117/1-09-21-04 od 12. travnja 2021. Time prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za oglašivanje ništavim dopunskog rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-02/05-02/02, URBROJ: 2117-04/04-06-6 od 3. travnja 2006. Navedenim rješenjem je utvrđeno da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na dijelu nekretnine zemljišnoknjižne oznake čest. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stanu koji se nalazi na 2. katu zapadnog dijela zgrade, ukupne površine 66,72m², s kojim vlasništvom je neodvojivo povezan suvlasnički dio cijele nekretnine, ranijeg vlasništva tužitelja, na adresi [adresa], za koju nije podnesen zahtjev za naknadu.
2. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da nisu bile kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje presude bez održavanja rasprave. Naime, tužitelj je u tužbi osporio odlučne činjenice osobito okolnost da zahtjev za naknadu nije podnesen u zakonskom roku. Tužitelj i tuženik nisu u tužbi odnosno odgovoru na tužbu izrijekom zahtijevali donošenje presude bez održavanja rasprave, a što predstavlja temeljnu pretpostavku da bi prvostupanjski sud uopće mogao donijeti presudu bez održavanja rasprave. Tužitelj ističe da mu kao podnositelju zahtjeva nije bilo omogućeno sudjelovati u postupku koji je prethodio donošenju rješenja od 3. travnja 2006. kojim je utvrđeno pravo vlasništva Republike Hrvatske. Isto prvostupanjsko tijelo kojem se zahtjev za naknadu podnosi ujedno je i tijelo koje je donijelo rješenje od 3. travnja 2006. pa je stoga trebalo dati informaciju kako još nije pravomoćno okončan postupak povrata imovine po pravodobno podnesenom zahtjevu tužitelja. Rješenje sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi članka 77. Zakona o naknadi razlog za ništavost rješenja. Tužitelj je dostavio dokaze kako je postupak povrata u odnosu na č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] još uvijek u tijeku, kao i da su javnopravna tijela počinila nepravilnost u postupku koja je razlog ništavosti tog rješenja. Ističe da su mu povrijeđena prava na pravično suđenje jer rješenja u upravnom postupku kao i presuda ne sadrži razloge o istaknutim nepravilnostima u primjeni odredbe članka 77. Zakona o naknadi. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu, utvrditi nedostatke i da Sud sam riješi stvar podredno poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s odredbom članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Ovo stoga jer je, prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je osnovano zaključio da u konkretnom slučaju ne postoje zakonski uvjeti za oglašivanje ništavim predmetnog rješenja od 3. travnja 2006. imajući pri tom na umu odredbu članka 128. stavak 1., a posebno točku 6. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), na što upućuje tužitelj.
7. Ovo iz razloga jer se tužitelj poziva na okolnost da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva Republike Hrvatske na predmetnoj imovini na temelju odredbe članka 77. Zakona o naknadi jer je glede te imovine zahtjev za naknadu već bio podnesen i nije riješen. Međutim, navedeno i prema ocjeni ovog Suda, nije razlog za oglašivanje ništavim tog rješenja, u smislu naprijed navedene odredbe ZUP-a, i nije riječ o nepravilnosti koja bi po izričitoj zakonskoj odredbi bila razlog ništavosti, kako su to već naveli prvostupanjski sud i tuženik. Naime, u toj situaciji bi se radilo o rješenju kojim je povrijeđen Zakon o naknadi, a što bi takvo rješenje činilo nezakonitim, ali ne i ništavim kako to pogrešno smatra tužitelj. Naime, nezakonitost rješenja sama po sebi nije razlog za oglašivanje takvog rješenja ništavim. Također, u tom pogledu nisu pravno odlučni niti prigovori tužitelja u pogledu njegovog nesudjelovanja u postupku donošenja rješenja od 3. travnja 2006.
8. Bez utjecaja na drugačije rješavanje ove stvari tužitelj prigovara neodržavanju rasprave pred prvostupanjskim sudom. Ovo iz razloga jer je odredbom članka 36. točke 4. ZUS-a propisano da sud može presudom riješiti spor bez rasprave ako tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave. S obzirom da nisu sporne naprijed navedene pravno odlučne činjenice, a tužitelj nije izričito zahtijevao održavanje rasprave, to neodržavanjem rasprave pred prvostupanjskim sudom nije povrijeđena navedena odredba ZUS-a.
9. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja kojima ponavlja naprijed navedene razloge zbog kojih pogrešno smatra da je rješenje kojim je utvrđeno pravo vlasništva Republike Hrvatske ništavo, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 16. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
