REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4743/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa LEUTAR d.o.o. u stečaju, Split, Doverska 15, OIB: 47805232684, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Rastija, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Stečajna masa KAPITEL IN d.o.o. u stečaju, Osijek, Slavka Kolara 28, OIB: 15371251662, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Ivana Kalkan, odvjetnica u Osijeku, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja ĐU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Radojica Vučković, odvjetnik u Osijeku, radi prijenosa prava vlasništva i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-4942/2021-2 od 29. studenoga 2021., ispravljene rješenjem istoga suda br. Pž-4942/2021-12 od 12. rujna 2024., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku br. P-111/2021-96 od 29. srpnja 2021., u sjednici održanoj 16. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-4942/2021-2 od 29. studenoga 2021., ispravljene rješenjem istoga suda br. Pž-4942/2021-12 od 12. rujna 2024., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku br. P.111/2021-96 od 29. srpnja 2021.
2. Tuženik je prijedlog za dopuštenje revizije podnio zbog pravnih pitanja koja su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a riječ je o pravnim pitanjima o kojima odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda, odnosno od prakse drugih drugostupanjskih sudova. Iz toga slijedi da je prijedlog podnesen na temelju odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj ističe da postavljenim pitanjima tuženik osporava činjenično stanje utvrđeno u postupku pred sudom prvoga stupnja, pa se predlaže prijedlog odbaciti kao nedopušten.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
5. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pravna pitanja:
„1. Da li tužitelj ima pravo na sudsku zaštitu u slučaju da svoje nenovčano potraživanje koje se može izraziti u novčanom iznosu i koje je nastalo prije otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom te koje tužitelj nije prijavio u istom stečajnom postupku, te da li je dopušten takav pravni put tužitelja nastavkom parnice započete prije otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom radi ostvarivanja istog potraživanja?
2. Da li se sukladno čl. 115. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predugovor o kupoprodaji stana može smatrati valjanim pravnim poslom kojemu je cilj stjecanje vlasništva te temeljem kojega se može izvršiti prijenos vlasništva s dosadašnjeg vlasnika na stjecatelja, tj. da li kupac kao ugovorna strana predugovora koji je obveznopravnog karaktera ima pravo potraživati od prodavatelja prijenos prava vlasništva kao stvarnopravni zahtjev iako između ugovornih strana nije sklopljen glavni – kupoprodaji ugovor a niti su obveze kupca iz predugovora izvršene, te podredno, u istim okolnostima, da li kupac temeljem istog predugovora ima pravo potraživati od prodavatelja izdavanje tabularne isprave?
3. Da li se identitet nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva može smatrati utvrđenim iako u dokaznom postupku nije provedeno geodetsko vještačenje radi utvrđivanja istog identiteta niti je tužitelj u dokaznom postupku na nedvojbeni način dokazao da je nekretnina koju potražuje tužbenim zahtjevom identična nekretnini koja je predmet pravnog posla ugovornih strana te identična nekretnini u vlasništvu tuženika upisanoj u zemljišnim knjigama, te da li je drugostupanjski sud ovlašten samovoljno mijenjati volju parničnih stranaka kao ugovornih strana predugovora o kupoprodaji nekretnina u dijelu koji se odnosi na identitet i sastav nekretnine?
4. Da li se obveza kupca na ime isplate kupoprodajne cijene može smatrati ispunjenom u slučaju kada je nad kupcem otvoren stečajni postupak a prodavatelj svoje potraživanje po osnovi neisplaćene cijene nije prijavio u stečajni postupak nad kupcem?“.
6. Kao razlog važnosti za prvo postavljeno pitanje tuženik ukazuje na odluke revizijskog suda Revt-188/2010 od 31. siječnja 2012. i Revt-65/2004 od 27. travnja 2006., za drugo postavljeno pitanje tuženik se poziva na odluke revizijskog suda Revt- 65/2004 od 27. travnja 2006. i Rev-607/2016-2 od 28. svibnja 2019., za treće postavljeno pitanje tuženik se poziva na odluke Županijskog suda u Sisku Gž- 1135/2015-3 od 15. veljače 2018., dok se za četvrto postavljeno pitanje tuženik poziva na raniju ukidnu odluku u ovom predmetu Visokog trgovačkog suda Republike
7. Prema shvaćanju revizijskog suda pitanja koja su postavljena su činjenične naravi, pa odgovor na postavljena pitanja ovisi o činjenicama utvrđenim u svakom konkretnom slučaju. Stoga ovako postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Osim toga, odluke na koje tuženik ukazuje u prijedlogu za dopuštenje revizije donesene su u činjenično različitim situacijama, pa nisu navedeni niti odgovarajući razlozi važnosti za postavljena pitanja.
8. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 392. st. 6. ZPP u vezi čl. 387. st. 3. ZPP odbaciti prijedlog tuženika za dopuštenje revizije kao nedopušten.
Zagreb, 16. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
