REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-854/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darko Buljan, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Podružnica u Rijeci, Riva 8, OIB:22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Pisarnica u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-185/2019-2 od 14. lipnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-655/2013-60 od 9. studenoga 2018., u sjednici održanoj 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačava presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-185/2019-2 od 14. lipnja 2021. i presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-655/2013-60 od 9. studenog 2018. u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 14.585,98 kuna s pripadajućim kamatama, kao i odluka o troškovima postupka i sudi:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Podružnica u Rijeci, tužitelju ĆJ nadoknaditi štetu po osnovi izgubljene zarade u iznosu od 14.585,98 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose glavnice teku po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5% do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% i to kako slijedi:

- za iznos od 1.133,43 kuna od 15. veljače 2009. do isplate,

- za iznos od 1.133,43 kuna od 15. ožujka 2009. do isplate,

- za iznos od 1.133,43 kuna od 15. travnja 2009. do isplate,

- za iznos od 1.133,43 kuna od 15. svibnja 2009. do isplate,

- za iznos od 1.133,43 kuna od 15. lipnja 2009. do isplate,

- za iznos od 1.133,43 kuna od 15. srpnja 2009. do isplate,

- za iznos od 1.109,70 kuna od 15. kolovoza 2009. do isplate,

- za iznos od 1.109,70 kuna od 15. rujna 2009. do isplate,

- za iznos od 1.109,70 kuna od 15. listopada 2009. do isplate,

- za iznos od 1.109,70 kuna od 15. studenog 2009. do isplate,

- za iznos od 1.109,70 kuna od 15. prosinca 2009. do isplate,

- za iznos od 1.109,70 kuna od 15. siječnja 2010. do isplate,

- za iznos od 1.127,20 kuna od 15. veljače 2010. do isplate u roku od 15 dana.“

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

r i j e š i o  j e:

I. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak revizijskog postupka u iznosu od 915,58 eura, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku naknaditi štetu tužitelju po osnovi izgubljene zarade iznos od 57.455,04 kuna s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.), dok je u preostalom dijelu iznad iznosa iz točke I., a do zatraženog iznosa od 126.000,00 kuna s pripadajućim kamatama tužbeni zahtjev odbijen (toč. II.). Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove (toč. III.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dosuđujućem dijelu (toč. I.), te je uvažena žalba tužitelja i preinačena presuda suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu na način da je naloženo tuženiku, pored već dosuđenog iznosa, naknaditi štetu tužitelju po osnovi izgubljene zarade u daljnjem iznosu od 22.982,02 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznosa kako je navedeno u izreci presuda suda drugog stupnja (toč. II.). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.896,15 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presuda suda drugog stupnja (toč. III.).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4906/2021-2 od 20. prosinca 2023. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:

„Je li vođenjem parnice temeljem podnesene tužbe s naslova izgubljene zarade za jedan period došlo do prekida zastare u odnosu na potraživanje s istog naslova za drugo naredno razdoblje, ukoliko je nova tužba za slijedeće – naredno razdoblje podnesena nakon proteka zastarnog roka za to slijedeće naredno razdoblje tražene naknade štete s osnova izgubljene zarade?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovoj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19

– dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku odluku.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju tuženika odbiti kao neosnovana te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu izgubljene zarade u vidu razlike između plaće koju bi ostvario da radi na poslovima koje je radio prije štetnog događaja i mirovine koju ostvaruje i to za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 31. prosinca 2014.

9. Nižestupanjski sudovi su u odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja zauzeli shvaćanje da se u konkretnom slučaju ne radi o povremenom potraživanju, nego o naknadi štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti, pa takvu naknadu oštećeni može tražiti u obliku rente, ali i sukcesivnim utuživanjem naknade za proteklo razdoblje, radi čega se u tom slučaju rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje računaju po odredbama čl. 376. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) prema kojem potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a za svako slijedeće utuženje teče novi rok zastare od dana kad je prethodni spor okončan.

Naime, nižestupanjski sudovi zaključuju, obzirom je tužitelj izgubljenu zaradu zahtijevao u postupku Općinskog suda u rijeci broj P-893/08, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1306710 od 14. travnja 2013., a predmetna tužba je podnesena 6. ožujka 2013., da je prigovor zastare neosnovan. 10. Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

11. Zbog nejedinstvene sudske prakse i potrebe njezinog preispitivanja sa svrhom osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici građanskog odjela pod br. Su-IV- 16/2021-17 od 20. rujna 2021. zauzeo pravno shvaćanje:

„Naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (izgubljena zarada, uzdržavanje ili u drugim slučajevima naknade buduće imovinske štete) oštećenik može ostvarivati ne samo u vidu rente, već i sukcesivnim (povremenim) utuživanjem za proteklo razdoblje, ali se u tom slučaju prekid zastare iz čl. 245. st. 3. ZOO (NN br. 35/05, itd.) odnosi samo na tražbinu iz tužbenog zahtjeva, stoga rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje počinju teći prema čl. 230. i 231. ZOO/05, dok za slijedeće (novo) utužene tražbine zastara teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa naknade štete i do prekida zastare dolazi tek podnošenjem nove tužbe ili preinakom postojeće.“

12. Na tužitelju je bio izbor na koji će način utužiti tražbinu naknade štete s osnove izgubljene zarade. Stoga ako je oštećenik podnio tužbu isključivo za dospjele iznose takve tražbine, tada je prekinuo tijek zastare samo za novčani iznos iz tužbenog zahtjeva i samo se na tu tražbinu odnosi zakonska odredba o prekidu zastare iz čl. 392. st. 3. ZOO (tako i Revx-968/2013-3 od 21. rujna 2021.).

13. U konkretnom slučaju nesporno je da je tužba u ovom predmetu podnesena 6. ožujka 2013. i to glede izgubljene zarade za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 28. veljače 2013., dok je podneskom od 12. veljače 2015. tužitelj naknadno utužio nastalu štetu i za razdoblje od 1. ožujka 2013. do 31. prosinca 2014.

14. Stoga je za tražbine od 1. siječnja 2009. do siječnja 2010., a čije tražbine dospijevaju u razdoblju od 15. veljače 2009. do 15. veljače 2010., do podizanja tužbe proteklo više od tri godine te je za ove tražbine nastupila zastara. Naknadno utuženi novčani zahtjevi od 1. ožujka 2013. do 31. prosinca 2014. nisu u zastari, obzirom je u odnosu na njih tužbeni zahtjev prvi put postavljen 12. veljače 2015.

15. Stoga su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo koje se odnosi na materijalnopravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude te odlučiti kao u izreci ove presude.

16. Nakon preinačenja presude u odluci o glavnoj stvari izmijenjen je uspjeh stranaka u parnici. Budući da su nakon preinačenja presude stranke podjednako uspjele u parnici, na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove, pri čemu je ocjenjujući uspjeh stranaka ovaj sud imao u vidu uspjeh u kvalitativnom i kvantitativnom smislu.

17. Tuženiku je priznat trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije svaki u iznosu od 300,00 eura prema Tbr. 10. toč. 5. uvećano za 25% PDV što ukupno iznosi 750,00 eura, a kojem iznosu se pribraja i zatraženi iznos sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 165,58 eura, što ukupno iznosi 915,58 eura slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

18. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 16. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug